Nepoznati Zagreb

Kartodrom Špansko, snimljen krajem travnja 2020. Snimio: Vanja


Današnju šetnju počinjemo na Trgu 101. Brigade u središtu naselja Špansko-Oranice poznatijem i kao POS-ovo naselje. To je naselje sagrađeno na prostoru bivše vojarne “Prečko” između 2004. i 2009. godine i u njemu stanuje oko 5000 stanovnika. Posebna zanimljivost ovoga naselja je ta da je prilikom njegova projektiranja u velikoj mjeri sačuvano drveće (topole) koje se nalazilo na prostoru vojarne, a, za razliku od mnogih drugih novih naselja, odlikuje ga i ugodan glavni trg, povezan pješačkim ulicama sa ostalim dijelovima naselja. Treba napomenuti i da gotovo sve ulice naselja imaju sagrađene biciklističke staze te da se na sjevernom rubu naselja nalazi park uz koji protiče potok Vrapčak.
(Sa druge strane potoka se nalazi nekoliko godina kasnije izgrađeno naselje najpoznatije pod imenom “Profectus”, prema imenu firme koja ga je gradila, koje je primjer posve suprotnog pristupa gradnji naselja i u kojem nema gotovo niti jednog infrastrukturnog objekta i javnog sadržaja osim šetnice uz potok)

Što se pak naselja Špansko-Oranice tiče, ono je prislonjeno s jugoistočne strane na naselje Špansko i sa njim dijeli većinu sadržaja i dobrih i loših strana stanovanja u tome dijelu grada. Jedna od lošijih strana je prometna povezanost tj. udaljenost od tramvaja, a pogotovo izlaz iz naselja u smjeru istoka, i tu se ne očekuju nikakvi bitni pomaci sve do gradnje tzv. Produžene Vrapčanske koja bi povezivala sjever i jug ovoga dijela grada sa prostorima južno od Save putem novog mosta koji je bio u planu izgradnje još 2009. godine, no nije se makao od projekta.



Dječji trg, sa osnovnom školom i dječjim vrtićem. Snimio: Vanja


Središte naselja, Trg 101. brigade. Snimio: Vanja


Centralna šetnica naselja koja spaja trg sa Zagrebačkom cestom. Snimio: Vanja


Park sa dječjim igralištem između zgrada naselja. Snimio: Vanja


Šetnica uz potok Vrapčak, lijevo je POS-ovo naselje, a desno naselje Profectus (Pavlenski put). Snimio: Vanja.


Neizgrađena površina na jugoistoku naselja, predviđena za izgradnju crkve. Snimio: Vanja


Trasa kojom je nekad prolazio teretni kolosijek koji je stizao od Zapadnog kolodvora (Črnomerec). Snimio: Vanja


No, vratimo se u ovom času malko u prošlost, u 1944. godinu. U to se doba taj prostor smatrao dijelom naselja Prečko koje se protezalo od grupice kućica oko mosta preko potoka Vrapčaka na Zagrebačkoj ulici (koja je već i tada postojala, točno pod tim imenom) prema jugu sve do današnje crkve u ulici Prečko (pogledajte priložene karte). Sa druge strane, postojalo je i selo Španjsko, čiji je centar bila grupica obiteljskih kuća oko raskršća današnjih ulica Maršanići i Martinci. Sve uokolo, uključujući i današnji urbani dio naselja Špansko, većinu naselja Malešnica, kao i većinu naselja Prečko je bilo prekriveno poljima i livadama. Jedina naselja u okolici su bila Rudeš (sa središtem oko stare škole, kod raskršća Rudeške, Anine i Jablanske) i Jarun (oko ulice Jarun) na istoku te Savska Opatovina (na starim kartama označavana i kao Otok) na zapadu, koja je bila otprilike sličnog oblika kao i danas.

Izgradnja Autoputa u kasnim 40-tima i ranim 50-ima je presjekla to područje po sredini i tijekom vremena su svi dijelovi sjeverno od njega postali poznati kao Špansko, a svi južni kao Prečko, iako su, zanimljivo, zapadni dijelovi Prečkog na nekim od karata iz 60-ih i 70-ih nazivani Novo Špansko ili pak Novo Prečko.



Promatrano područje 1901. godine.


Promatrano područje 1914. godine.


Promatrano područje 1944. godine.


Promatrano područje 1969. godine.


Promatrano područje 1978. godine.


Što se vojarne Prečko tiče, nije nam poznato kada je ona sagrađena, moguće je da ju je sagradila njemačka vojska za svog dolaska u Zagreb početkom Drugoga svjetskog rata jer se na starijim kartama na toj lokaciji ne vidi nikakva građevina. U doba Jugoslavije je u njoj bila kasarna JNA i tu se nalazilo mnoštvo magazina sa različitom vojnom opremom kao i nešto konzerviranog artiljerijskog i tenkovskog naoružanja. Kasarna je bila povezana željezničkim kolosijekom sa Zapadnim kolodvorom do kojeg je stizala prelazeći Rudeš (uz nekadašnje skladište novosadske Kemikalije) i Voltino naselje, te se kod Klanječke ulice taj kolosijek udruživao sa drugim teretnim kolosijecima koji su stizali iz “Končara”, skladišta “Ferimporta” u današnjoj Golikovoj ulici te kolosijekom koji se upotrebljavao za dovoz ogrjeva u skladište “Šume” u Klanječkoj. A kolosijeku koji je udruživao sve te pristupe pripada čuveni “hupser” koji iznenađuje putnike u automobilima i autobusu za Voltino na Tomislavovoj ulici.

Kolosijek do kasarne je bio u funkciji sve do kasnih 80-ih godina, do kada je njime dovožena vojna oprema te gorivo (za pumpu koja se nalazila na mjestu današnje praonice auta uz Zagrebačku aveniju). Nakon toga doba su isporuke robe dolazile kamionima ... ali, ubrzo je počeo i Domovinski rat, na čelu kasarne su bila dvojica oficira, jedan Slovenac i jedan Makedonac, koji su vrlo brzo predali kasarnu Hrvatskoj vojsci u nastajanju bez ikakvih borbi i miniranja.

A jedan od ljudi koji su sudjelovali u tim pregovorima je bio i Željko Gradečak, kasniji predsjednik Hrvatskog Karting saveza koji je 1992. godine na dijelu terena kasarne (na kojem su bili poligoni i podzemna skloništa), na temelju ugovora o dvadesetgodišnjem zakupu sa Gradom, sagradio Karting centar. U centru su se odigravala karting natjecanja, ali i druge manifestacije (utrke na koturaljkama npr), no sa gradnjom novoga naselja čiji stanovnici nisu željeli tolerirati buku i smrad benzina, a i istekom ugovora, kartodrom se morao povući.

Danas je dio kartodroma već otvoren javnosti (preko srušene ograde sa sjeverne strane, kuda smo i mi ušli u njega) i na tome je dijelu predviđena izgradnja javnog bazena sa drugim sportskim sadržajima, dok će zapadni dio terena (zgrada karting kluba) ostati u vlasništvu saveza.
(treba napomenuti da je teren na kojem je sagrađen Opel centar Autowill bio izvan opsega kasarne, to je nekad bila livada kojom je prolazio kanal koji se nastavljao dalje na jug, uz sadašnju Ulicu Slavenskoga u smjeru Save, a uz kanal je bila stazica kojom su se služili stanovnici Oranica na putu za Prečko)

Za one koji žele pročitati nešto više:

- “Gradogradnja u drugom planu”, razgovor Saše Šimprage sa arhitektom Zoranom Hebarom, autorom urbanističkog rješenja naselja te nekih zgrada i svih parkova i šetnica tog naselja, za web portal “Pogledaj.to”
- Znanstveni rad “Urbanistička obilježja naselja Špansko-Oranice u Zagrebu u percepciji stanovnika” autora Krunoslava Šmita, Vjere Duić i Sanje Gašparović.
- “Potoci Trešnjevke” sa web stranice “Mapiranja Trešnjevke”
- “Mogu li zagrebački potoci postati zelene magistrale?” Vanje Radovanovića sa web portala “Pogledaj.to”
- “Kasarne Trešnjevke” sa web stranice “Mapiranje Trešnjevke”
- ”O nekadašnjem potoku kroz Prečko” sa web stranice “Mapiranje Trešnjevke”
- ”Priča o nepoznatom potoku koji nestaje kod Magdina kuta” sa bloga “Nepoznati Zagreb”
- ”Tužan kraj legendarnog mjesta” , tekst iz "Jutarnjeg lista" o kartodromu Špansko
- tekst “Kako smo gradili Autoput” autora Vanje Radovanovića za web portal “Pogledaj.to”



Ulaz u kartodrom iz Ulice Gustava Krkleca. Snimio: Vanja


Pogled na zgradu Karting kluba sa dijela ograđenog za izgradnju bazena. Snimio: Vanja


Napuštene tribine uz kartodrom. Snimio: Vanja


Natpis na ulazu u kartodrom. Snimio: Vanja


Zgrada karting kluba. Snimio: Vanja


Pogled na zgrade POS naselja sa kartodroma. Snimio: Vanja


Vrijeme je da krenemo dalje ... nakon središta naselja Špansko-Oranice i posjeta kartodromu vraćamo se na glavnu šetnicu naselja ovičenu jablanovima koji su tamo rasli još u doba vojarne. Krenuli smo u smjeru istoka i kod kraja naselja, uz Zagrebačku cestu i njeno raskršće sa Zagrebačkom avenijom, nailazimo na praznu parcelu koja je predviđena za gradnju crkve. Tokom nekoliko godina na njoj su tokom Adventa organizirane žive jaslice, no 2019. godine ih više nije bilo.

Zgrada na uglu Zagrebačke ceste i Zagrebačke avenije (čudnog li raskršća!) je bila građena i radi velike trgovine Mercatora koja se nalazila u prizemlju, sada je na njenom mjestu trgovina Konzum. A iza te zgrade, na prostoru između nje i Sky officea, je koridor već spominjane Produžene Vrapčanske.

Prelazimo Zagrebačku aveniju i nalazimo se uz početak Petrovaradinske ulice, koja se do osamostaljenja Hrvatske zvala Novosadskom (zanimljivo, ulica je imenom samo prešla sa sjevera Dunava, Novi sad, na jug, Petrovaradin!) . Sa njom ćemo se još sresti na njenom samom završetku, uz Savu.

Krećemo na zapad, stazicom uz Sportski centar Prečko, sagrađen uz Osnovnu školu Prečko (nekad se zvala OŠ Maršal Tito) koja je počela sa radom 1965. u montažnom objektu kao dio Osnovne škole Špansko da bi 1970. bila sagrađena današnja zgrada i škola je nastavila sa samostalnim radom kao tada jedina škola u Prečkom (škola Prečko-zapad, kasnije nazvana Osnovnom školom Nikole Tesle, sagrađena je 1976.)

U sportskom centru se nalazi nogometni teren kojeg koristi NK Prečko (osnovan 1946., a trenutno se natječe u Prvoj Zagrebačkoj nogometnoj ligi), nekoliko teniskih terena koje koristi Teniski klub Prečko (danas udruga građana, osnovan 1983. kao dio tadašnjeg Sportskog društva Prečko) i desetak igrališta za mali nogomet i košarku kojima su se nekad prvenstveno koristili građani iz kvarta, a posjednjih su godina komercijalizirana i stavljena na upotrebu Nogometnoj akademiji Prečko. Iza sportskog centra se, sakriven među drvećem, nalazi i telekomunikacijski objekt HT-a sagrađen u 80-ima.

Kao zanimljivost, treba spomenuti da je u tom, istočnom dijelu Prečkog, velika koncentracija lokala poznatih po roštilju: Grana, Stari Kotač, Kod Dede, Marinero (uz manje poznate Red Apple Pub, Gigi i Dux grill ...).

Nakon objekta HT-a stižemo na asfaltiranu šetnicu koja se proteže cijelom sjevernom stranom Prečkog i jedna je od najboljih urbanističkih poteza cijelog naselja. Od prometne i bučne Zagrebačke avenije odvojena je širokim zelenim pojasom (kojeg često koriste vlasnici pasa za istrčavanje i igru svojih ljubimaca), a jedina ulica koja ju siječe je Ulica Slavenskog koja ju dijeli na dva dijela - kraći istočni (uz Shopping centar Prečko koji ju je skratio sa te strane) i puno duži zapadni, koji se proteže do kraja naselja, do ulice Svilkovići. Uz šetnicu se nalazi i nekoliko dječjih igrališta, a svojim je mirom i udaljenošću od prometa idealno mjesto za šetnju s malom djecom, učenje vožnje na biciklu ili rolama, susret sa prijateljima ...

Valja spomenuti i dva murala, prvi, Dva ježa, jedan je od ranih radova Lunara, koji ga je napravio zajedno sa bratom i prijateljima na istočnom dijelu šetnice i koji se i danas tamo nalazi, te lik Johnnyja Štulića (obris sa omota albuma “Ravno do dna”), nepoznatog autora, koji je prebojan oko 2010. godine na zapadnom dijelu.

Šećemo se u smjeru zapada, ubrzo prolazimo uz Shopping centar Prečko (otvoren 1995. kao jedan od najstarijih trgovačkih centara Zagreba, poznat po terenima za stolni tenis i mali nogomet na svojem 3. Katu, ali i trgovini koja je tokom 90-ih godina prodavala proizvode H&M-a u podrumu centra), danas je najposjećenija trgovina ona trgovačkog lanca Lidl, a na dobrom glasu je i poslovnica lanca “Ali kebaba” koja se nalazi sa istočne strane.
Vezano uz tu lokaciju, na nedalekom malonogometnom terenu zvanom “Kocka” već se dugi niz godina, od 1979., odigrava malonogometni turnir “Kocka Prečko”

Idemo dalje, prelazimo Ulicu Slavenskoga i krećemo dalje prema zapadu. Pred sami kraj naselja je prazna parcela gdje se trebala graditi velika trgovina, no već iskopani temelji su zatrpani i danas je tamo livada.
(ali, zato je sa sjeverne strane veliki objekt Konzuma koji je preuzeo objekat Eurovibe otvoren krajem 90-ih, a zapadno od njega se gradi novi trgovačko-sportski centar u sklopu kojega bi trebalo biti i kino .. do nedavna je tamo bila pusta betonska konstrukcija trgovine E.Leclerc koja nije nikad dovršena jer su se investitori povukli iz Hrvatske krajem 90-ih)

Dolazimo od ulice Svilkovići i okretišta tramvaja Prečko. Tramvaj je stigao u Prečko 2000. godine (kada je dovršena i produžena Horvaćanska), no već tokom 70-ih su neki od lokalnih stanovnika preseljavani iz obiteljskih kućica u ulici Svilkovići - npr obitelj Kamenski koja je preseljena u zamjenski stan u Gajnicama da bi tek 25 godina kasnije tamo bilo zaista nešto sagrađeno.
(okretište Prečko je poznato i po sudskom sporu oko povrata zemljišta kojeg sa Gradom vodi obitelj Maršanić)

A uz okretište i obližnju Paljetkovu ulicu je vezana i jedna moja osobna priča: Rođen sam i živio sam prvih 30 godina svojeg života u ulici Čret pored Dotrščinske šume, na krajnjem sjeveroistoku Zagreba. 1983. godine sam pohađao tadašnji MIOC, a moj kolega iz razreda, Zrinko, je tog ožujka slavio rođendan i pozvao je mene i još nekoliko prijatelja iz razreda k sebi kući, u Prečko, u Paljetkovu ulicu. Jako se dobro sjećam tog posjeta - i zato što sam tada prvi puta posjetio Prečko, za mene tada nezamislivo daleku periferiju zapadnog dijela grada, ali i zato štoje baš tada na Euroviziji naše boje branio Danijel sa svojom Džuli.
A slijedeći moj posjet toj ulici i stanu je bio 2003. godine ... tražio sam novi stan za sebe i obitelj, na godišnjici mature sam sreo Zrinka, riječ po riječ saznao sam da njegovi roditelji žele prodati stan ... i posao je sklopljen, od travnja 2004. sam stanovnik Paljetkove ulice i Prečkog i tu odluku nisam nikad požalio, zbog mira, zelenila, pogleda na Samoborsko gorje i Medvednicu ....

Za one koji žele pročitati nešto više:

- tekst posvećen naselju Prečko na web stranici "Mapiranje Trešnjevke"
- web stranica street art umjetnika Slavena Kosanovića Lunara
- web stranica Malonogometnog turnira "Kocka"
- tekst o Shopping centru Prečko na web stranici "Mapiranja Trešnjevke"
- "Od samoizbora do hipermarketa", tekst Vanje Radovanovića za web portal "Pogledaj.to"
- tekst o sudskom sporu oko parcele tramvajskog okretišta Prečko sa obitelji Maršanić, objavljen u "Jutarnjem listu"
- tekst na T-portalu iz 2013. godine o propalom projektu gradnje ZET-ove remize i novog naselja uz Savsku Opatovinu
- tekst na T-portalu iz 2020. godine sa najavom gradnje novog naselja uz Savsku Opatovinu



Pomoćni teren igrališta NK Prečko. Snimio: Vanja


Teniski tereni TK Prečko. Snimio: Vanja


Istočni dio šetnice uz sjevernu stranu Prečkog, uz vježbalište u izgradnji. Snimio: Vanja


Mural kojeg je 2008. izradio Slaven Kosanović Lunar sa bratom i prijateljima. Snimio: Vanja


Istočni dio šetnice, nastavak. Snimio: Vanja


Zapadni dio šetnice. Snimio: Vanja


Zapadni dio šetnice - nastavak. Snimio: Vanja


Parcela uz šetnicu na kojoj je bila planirana izgradnja trgovačkog centra. Snimio: Vanja


Tramvajsko okretište Prečko. Snimio: Vanja


Pored okretišta (jednog od najmirnijih u gradu, jer ovdje ne počinje niti jedna autobusna linija) krećemo stazicom u “prirodu”, pored crvene sofe koju je tko zna tko ostavio usred grmlja u proljeće 2019. godine, njena fotka usred zelenila je bila hit na FB profilu Mapiranja Trešnjevke. Velika zelena površima u koju ulazimo je sad vrlo mirna, međutim čini se da ju očekuje promjena, na tom se prostoru, sjeverozapadno od okretišta tramvaja, najavljuje gradnja velikog stambenog naselja (prema prethodnim planovima se tu trebala graditi ZET-ova remiza, no ona je prebačena na prostor Blata južno od Save)

Prolazimo kroz polje, stižemo i do tzv Bandićevog vrta, Gradskog vrta Savska Opatovina. Točno uz njega, stazom kojom ćemo krenuti prema nasipu, teče i zapadna strana Gradske četvrti Trešnjevka jug. Staza blago vijuga među poljima i livadama (nekad su tu bili savski rukavci, još se vide uleknuća u tlu), gotovo dodiruje posljednje kuće u Savskoj Opatovini i zatim skreće kroz šumu i šikaru prema savskom nasipu.

Neobično je to područje ... cijeli taj kraj, zapadno od Prečkog i južno od Ljubljanske avenije, je zaštićen kao vodozaštitno područje Stara loza (još do nedavno su se mogle vidjeti stare crvene table sa upozorenjima!) i tu nije dozvoljena gradnja iako se već 15-tak godina spominje gradnja stambeno poslovnog kompleksa pored ulice Svilkovići.

No, tu još i dan danas vlada mir - ulica Savska Opatovina izgleda poput bilo kojeg posavskog zaselka, uz tek 2-3 modernije gradnje sa nekoliko stanova i desetak praznih obiteljskih kućica. U centru “sela” je raspelo i dvije klupe, a makadamska cesta koja se odvaja kod tog malog “trga” vodi u dubinu šume, do nasipa i terena za paintball koji su, čini se, već neko vrijeme izvan upotrebe.
Taj je predio bio naseljen još u 13. stoljeću, na jednom od savskih otoka pored riječnog gaza cisterciti su osnovali samostan Sv. Jakova koji nije bio dugog vijeka, no sve od tada je ostalo ime Savska Opatovina. Iz tog doba je ostalo prvo spominjanje imena naselja Prečko i Rudeš, koja su spomenuta u darovnici kralja Andrije II Kaptolu iz 1221.

To je što se tiče povijesti .. a što se tiče prirode .. u taj poveliki kompleks šuma, guštara i livada utiče potok Dubravica koji stiže sa obronaka Medvednice, od pećine Veternice. Uz Ljubljansku aveniju se nalazi jezero kojeg koriste ribiči i kojeg puni Dubravica, no iz njega ističe tek mala količina vode koja se gubi u prostoru prema Savi. A taj je prostor, koji je u sjevernom, pretežno livadnom dijelu, prohodan putem desetak pravokutno postavljenih kolskih puteva, a kroz južni, pretežno šumovit, se može proći tek na nekoliko mjesta, teško vidljivim stazama, vrlo zanimljiv. Šumski dijelovi su teško prohodni i nalikuju džungli, međutim najljepše su čistine koje svojom florom i atmosferom pomalo podsjećaju na afričke stepe ... nije ih lako naći, najlakše je dostupna ona na kojoj se nalazi već spomenuti paintball teren.

Za one koji žele pročitati nešto više:

- “Amazona pred našim vratima: Savska Opatovina” sa bloga “Nepoznati Zagreb”
- Josip Svilković i njegove koze, tekst u dnevniku "24 sata"
- Diplomski rad Željka Feigla “Kakvoća vode Zagrebačkog vodonosnika” izrađen 2016. godine na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu
- Elaborat o zonama zaštite vodocrpilišta grada Zagreba, izrađen 2014. godine na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, na Zavodu za geologiju i geološko injženjerstvo



Stazica pored okretišta kojom nastavljamo šetnju. Snimio: Vanja


Čuvena crvena sofa, sada već pomalo nagrižena zubom vremena, koju je 2019. netko ostavio pored okretišta. Snimio: Vanja


Gradski vrt Savska Opatovina. Snimio: Vanja


Kolski put kojim nastavljamo šetnju u smjeru savskog nasipa - on čini administrativnu granicu između gradske četvrti Trešnjevka jug i Stenjevec. Snimio: Vanja


Plastenici Savske Opatovine. Snimio: Vanja


Stara ploča koja najavljuje ulazak u vodozaštitno područje Stara loza, nalazi se na sjeverozapadu Savske Opatovine, uz Ljubljansku aveniju. Snimio: Vanja


Šuma i šipražje ... Snimio: Vanja


Hrpa smeća kojom je zatvoren prilaz jednoj od ljepših livada tog područja. Snimio: Vanja


Zaokrećemo prema istoku ... Snimio: Vanja


Pogled sa jednog od većih savskih sprudova za niske vode. Snimio: Vanja


Pogled u smjeru grada, Sky Office proviruje pored velike topole. Snimio: Vanja


Mjerno mjesto za kvalitetu vode, piezometar, snimljeno u blizini savskog nasipa. Snimio: Vanja


Idemo dalje, dosegli smo savski nasip i kolski put koji do nasipa stiže kao nastavak ulice Svilkovići, u jednoj od sklepanih kućica je do nedavna boravio Josip Svilković koji je uzgajao koze i radio kozji sir po o kojem su čak pisali nacionalni mediji.

Popeli smo se na nasip sa kojeg je lijep pogled na sjever (prema City centru West i Medvednici) te prema istoku i zgradama istočnog Prečkog. S druge strane nasipa, malkice zapadnije, se nalazi početak odteretnog kanala Sava-Odra koji već 40-tak godina spašava grad od poplava.

Spustili smo se nakratko i do korita Save ... u trenutku obilaska razina vode je radi dugotrajne suše bila vrlo niska i uz obale su se nalazili brojni šljunčani sprudovi.

Krećemo nizvodno po nasipu i nakon 500-injak metara nailazimo na šumarak i kolski put pored njega kojim ćemo nastaviti našu šetnju. U šumarku se nalazi nekoliko napuštenih i devastiranih zgrada koje se vide čak na karti iz 1944. Uz meni enigmatsko ime Dorab - tko zna što li ono znači? U tom je prostoru u 90-ima bilo skladište tvrtke “Domovina d.d.” vlasnika Stjepana Tuđmana koje se bavilo trgovinom na veliko i malo. Prostor je sada posve devastiran, sa razbijenim prozorima, demoliranim autom u dvorištu po kojem su razasute stotine (neupotrebljenih) kondoma, zarđalim bačvama nepoznatog sadržaja u grmlju, a u ruševnom objektu u dnu skladišta na improviziranim ležajevima spavaju beskućnici ... Pored tog prostora do prije nekoliko godina svoje je skladište imala tvrtka Pneumatik, prostor sada stoji zaključan i prazan.

Iza tog skladišta skrećemo po sad već asfaltiranoj cesti udesno, prema njenom kraju na kojem se nalazi streljana. Drži ju lovačko društvo i čini se da nije baš često posjećena. A nakon nje skrećemo ulijevo i kolskim putem vijugamo kroz travnjake i grmlje, susrećemo još jedan put kojim se može doći u ulicu Vunariće u Prečkom ... i vrlo brzo smo na Petrovaradinskoj ulici, sada pri njenom južnom kraju, kod baze Hrvatske Vodoprivrede.

Ako gledamo u smjeru juga, lijevo (istočno) se odvaja makadamska cesta, to je ulica Vrbje, kojom se za nekoliko minuta stiže do konjičkog kluba uz obalu Jarunskog jezera. Ta je ulica, Vrbje, osobito poznata po besplatnom preuzimanju konjskog izmeta kojeg klub odlaže uz šumu, a kojim se kao gnojivom služe vlasnici vrtova iz cijelog zapadnog Zagreba. Ali, mi nećemo nastaviti niti njom niti Petrovaradinskom prema obližnjem savskom nasipu već ćemo krenuti stazicama kroz šumu koja se nalazi pred nama.

To je još jedan prisavski šumarak kojeg obilježavaju topole i nisko grmlje, kao i povremene hrpice smeća kojeg ostavljaju nesavjesni građani ... ali, radi obližnjeg Jaruna i lake dostupnosti Petrovaradinskom ulicom ona je poznata i kao vrlo dobra lokacija za seksualne aktivnosti u automobilima za sve one koji ne raspolažu svojim prostorom za intimne susrete ... a to se sve može jako dobro uočiti po velikom broju kratkih slijepih “ulica” koje se završavaju u šumi, po broju upotrebljenih mokrih maramica i kondoma kao i ponekim čipkastim gaćicama ili nekom drugom odjevnom predmetu zaboravljenom u šumi.
(nedavno je prepriječen prilaz automobilima do šumarka tako da je trenutno šumski "fukodrom" izvan funkcije, ali ne dvojimo da će vrlo brzo netko pomaknuti barijere i šuma će ponovo biti puna noćnog života ...)

No, seks na stranu, šetnja tim stazicama tokom dana je posve ugodna, smeća trenutno nema previše, a svakim novim zavojem staze otvaraju se neke nove vizure - najljepša je ona na prostor južno od konjičkog kluba, prema jezeru. To je prostor kojeg bi u budućnosti trebala zauzeti već više puta spominjana Produžena Vrapčanska i most preko Save. Na prostoru šume kojom smo se prošetali predviđen je auto kamp.

I, dolaskom do konjičkog kluba i Jaruna stigli smo na kraj ove šetnje kojom smo zapravo zaokružili polukrug oko naselja Prečko i to gotovo isključivo pješačkim putevima, kroz prirodu ili pak pješačkim šetnicama.

Za one koji žele pročitati nešto više:

- reportaža na blogu "Nepoznati Zagreb" sa Jane's Walk šetnje iz godine 2019. "Šetnja mjestima susreta zagrebačke socijalističke prošlosti i tko zna kakve budućnosti: ORA Sava, odteretni kanal Sava-Odra-Sava, Sveučilišna bolnica"
- ”Trešnjevački fukodromi”, tekst sa web stranice “Mapiranja Trešnjevke”
- ”Seks u javnom prostoru grada”, tekst Saše Šimpraga, za web portal "Pogledaj.to"
- tekst iz "Jutarnjeg lista" iz 2007. godine o najavi gradnje novog mosta preko Save kod Jaruna
- tekst iz "Večernjeg lista" o revitalizaciji ideje o gradnji Jarunskog mosta u nastavku Produžene Vrapčanske (originalni natječaj je održan 2007. godine)
- tekst iz "Večernjeg lista" iz 2013. godine o uvrštavanju gradnje novog auto kampa jugozapadno od Jaruna u novi GUP
- tekst iz "Večernjeg lista" iz 2018. godine o najavi (dosad neizvršenog) uređenja šetnica uz trešnjevačke potoke



Napuštena zgrada skladišta tvrtke "Domovina d.d." na kraju ulice Prečko. Snimio: Vanja


Razbacane stotine neupotrebljenih kondoma u dvorištu skladišta. Snimio: Vanja


Zarđale bačve nepoznatog sadržaja u krugu zapuštenog skladišta. Snimio: Vanja


Napuštena zgrada u dnu istog skladišta, sada je dom beskućnika. Snimio: Vanja


Postelje beskućnika u napuštenoj zgradi. Snimio: Vanja


Literatura koja nije prodana .... Snimio: Vanja


Tko-zna-otkud dobavljen natpis za autobusnu stanicu u nedalekom skladištu jedne građevinske firme. Snimio: Vanja


Novoizgrađena zgrada na jugu Prečkog. Snimio: Vanja


Lovačka streljana u ulici Prečko. Snimio: Vanja


Primjereni grafit pored streljane, na ogradi skladišta tvrtke "Siget dizala". Snimio: Vanja


Zgrade u Jarnovićevoj ulici sa juga, gledane sa puteljka koji stiže iz ulice Vunarići. Snimio: Vanja


Šumarak uz Petrovaradinsku uilicu. Snimio: Vanja


Betonske pregrade koje zatvaraju prilaz iz Petrovaradinske ulice prema Jarunu ... i koje često nedopušteno mijenjaju položaj . Snimio: Vanja


Jarak iskopan kako parovi ne bi mogli autima ulaziti u šumu. Snimio: Vanja


Nered na jednom od ulaza u šumu (snimka iz ožujka 2019.). Snimio: Vanja


Omot kondoma odbačen u travu (snimka iz ožujka 2019.) . Snimio: Vanja


Upotrebljen kondom odbačen pored staze (snimka iz ožujka 2019.) Snimio: Vanja


Odbačene ženske gaćice uz šumsku stazu (snimka iz ožujka 2019.) Snimio: Vanja


Muške gaće odbačene uz šumski prilaz (snimka iz ožujka 2019.) Snimio: Vanja


Stablo koje je prepriječilo stazu (snimka iz ožujka 2019.) Snimio: Vanja


Idilična livada na istočnoj strani šumarka. Snimio: Vanja


Ogromna hrpa odležalog konjskog izmeta kojim se poslužuju vlasnici vrtova ovog dijela grada. Snimio: Vanja



A ako vam ova šetnja nije bila dovoljna predlažem vam tri pješačke varijante kojima možete nastaviti vašu šetnju:

1. Stazicom uz obalu Save (ne nasipom, već baš uz sami tok rijeke i njeno korito), za niskog vodostaja Save kod zapadne obale Jarunskog jezera možete posjetiti i poveću plažu, a staza se nastavlja, nekad šira i ugaženija, nekad uža i slabije vidljiva, sve do ušća potoka Vrapčaka u Savu otkuda je do Savskog mosta tek 10 minuta šetnje.

2. Uobičajenom asfaltiranom šetnicom južnom obalom Jaruna kojom ćete na istočnoj strani jezera doći do ulice Jarunska Obala kojom ćete ubrzo stići do ušća potoka Črnomerca u Vrapčak i otkuda po nasipu možete doći za 15 minuta do Savskoga mosta.

3. Ova je varijanta nešto kompliciranija, ali ju baš zato i preporučamo da uz nju otkrijete nedovoljno poznatu mogućnost prolaska s jednog na drugi kraj južne Trešnjevke koristeći samo pješačke staze:
- Ulicom Vrbje prema Prečkom do kućnog broja 40 gdje skrećete stazicom udesno u smjeru Vrbana
- Stazicom preko livada do Vrbana
- Južnim rubom naselja Vrbani, sve do skladišta građevinskog materijala na njegovom istočnom kraju
- Stazicom preko livada do Ulice Hrvatskog sokola (nekada: Čankovićeva ulica)
- Zapadnim pločnikom uz drvored i niz divljih vrtova uz Ulicu Hrvatskog sokola sve do poroka Vrapčaka
- Uz potok Vrapčak nizvodno, bilo sjevernom, bilo južnom stranom, preko Ulice Hrvatskog skola, Ulicu Hinka Würtha, Hrgoviće, Ulicu Bernarda Vukasa i Jarunsku cestu sve do utoka potoka Črnomerca s sjevera (posljednji dio, od Jarunske ceste, prošećite južnom obalom jer sa sjeverne strane ne možete prijeći potok Črnomerec) i potom dalje do Savskog mosta

Ovim nastavkom šetnje, koju god varijantu odaberete, možete uočiti kako je, nevjerojatno, ali istinito, moguće doći s kraja na kraj južne Trešnjevke, od Savske Opatovine pa do Savskoga mosta, na čak tri načina gotovo isključivo pješačkim stazama.

Nakon fotografija možete vidjeti i iscrtanu cjelokupnu rutu ove šetnje - istočkani dio je dodatak do Savskog mosta.

A naš slijedeći prilog Jane’s Walk projektu, video koji ćete moći vidjeti od 13.05.2020. u 12 sati će vam pokazati kako je mogući Trešnjevku prijeći i dijagonalno gotovo isključivo slijedeći njezina nedovoljno pozata bespuća i pješačke staze!



Koridor Produžene Vrapčanske, pogled prema sjeveru. Snimio: Vanja


Šetnja južnom stranom Vrbana. Snimio: Vanja


Stazica prema Ulici Hrvatskog sokola. Snimio: Vanja


Uz potok Vrapčak između Ulice Hinka Würtha i Hrgovića. Snimio: Vanja


Uz potok Vrapčak između Hrgovića i Ulice Bernarda Vukasa. Snimio: Vanja


Uz potok Vrapčak između Ulice Bernarda Vukasa i Jarunske ceste. Snimio: Vanja


Potok Vrapčak južno od Jarunske ceste. Snimio: Vanja


Potok Vrapčak kod utoka potoka Črnomerca. Snimio: Vanja


Pogled niz Vrapčak u smjeru Save. Snimio: Vanja


Ušće potoka Vrapčaka u Savu. Snimio: Vanja


Trasa šetnje:



Prvi dio šetnje, naselje Špansko-Oranice pa do okretišta tramvaja Prečko


Drugi dio šetnje, od okretišta tramvaja Prečko pa do ulice Prečko


Treći dio šetnje, od ulice Prečko pa do Jarunskog jezera, uz početak dodatne šetnje prema Savskom mostu


Cjelokupna trasa šetnje, uz dodatni dio do Savskog mosta

Oznake: mapiranje trešnjevke, Jane's Walk, kartodrom, preko, šetnja

Ove godine sam se posebno potrudio da ne čekate punu godinu na izvještaj sa moje Jane's Walk šetnje tako da vam priča stiže sa tek 2-3 tjedna kašnjenja!

Dakle, krenimo na šetnju!

U subotu, 06.05.2017. poveo sam prvu iz niza ovogodišnjih Jane's Walk šetnji pod naslovom "Željeznicom od riječne do zračne luke ili u posjeti najdužoj neiskorištenoj javnoj površini Zagreb-grada". Šetnja nas je povela od polazne točke uz Držićevu uzduž željezničkih kolosijeka u smjeru istoka otkrivajući detalje iz prošlosti i sadašnjosti tog područja, no i propitujući mogućnosti za razvoj u budućnosti sa posebnim osvrtom na mogućnost izgradnje magistralne biciklističke staze koja bi povezivala centar grada sa istočnim kvartovima (Maksimir, Borongaj, Dubrava) kao i sa mjestima u istočnoj okolici grada, Sesvetama i Dugim Selom. Detalje o ideji za izgradnju te magistrale sam već opisivao prije 5 godina u OVOM postu, a situacija se po tom pitanju gotovo nimalo nije promijenila!



GPS trag šetnje. Snimio: Mladen Sokele.


Šetnja je počela kod lijepe, ali zapuštene sjenice na uglu Radničke ceste i Držićeve sa uvodnim pogledom u povijest tog dijela grada. Iako riječna luka u Zagrebu nikad nije sagrađena, ona je postojala u planovima sačinjenim u drugoj polovici 19. stoljeća (npr. u planu iz 1887.) i trebala se nalaziti južno od željezničkih radionica (Gredelja), otprilike negdje između Strojarske i Palače pravde. Trebao je to biti poluzatvoreni "bazen" spojen kanalom sa glavnim savskim tokom tamo negdje kod današnjeg Mosta mladosti. Uz tu luku bi područje Glavnog kolodvora postalo glavni transportni centar tadašnjeg grada obzirom da su plovidba i željeznica bili glavni načini transporta tog vremena. Ne treba zaboraviti da je željeznica stigla do Zagreba 1962. na relaciji Zidani Most - Zagreb - Sisak, a 1870. je spojen i krak prema Budimpešti. Do 1892. je je ulogu glavne željezničke stanice grada vršio današnji Zapadni kolodvor, a tada je sagrađen današnji Glavni kolodvor.



Isječak iz plana grada iz 1887.


Mnogo kasnije pojavio se u gradu i automobilski promet, a s njime je vezan i autobusni prijevoz čije je središte (glavna autobusna stanica) do početka 60-ih bilo prvo na Langovu trgu, a potom se ta funkcija malo-pomalo selila u Ulicu Grgura Ninskoga, iza hotela Esplanada. Tek 1962. godine, sa izgradnjom Držićeve i željezničkog podvožnjaka, autobusni se kolodvor preselio na današnju lokaciju tako da je središte autobusnog prometa stiglo u blizinu jednog od glavnih izlaza iz grada (oko 1970. izgrađena je i Petlja koja je na primjeren način spojila Dtžićevu sa autoputem te Mostom mladosti koji je dovršen nešto kasnije, 1974). Produženjem Branimirove koja je građena u etapama od 1979. pa sve do nedavno ova je lokacija još više dobila na prometnoj važnosti, iako je nekad zapravo bila tek početak industrijske zone koja se prostirala u smjeru istoka i jugoistoka, sve do Žitnjaka i Borongaja.

Dolaskom željeznice u Zagreb u gradu se počela razvijati gradska industrija. Jedno od žarišta industrijskog razvoja je bio zapadni krak pruge, oko Zapadnog kolodvora, no vrlo brzo je aktiviran i istočni krak, selidbom Gradske plinare iz Gundulićeve ulice na današnju lokaciju na početku Radničke ceste, zatim izgradnjom Uljare (sjeverno od pruge, na prostoru današnjeg produžetka Branimirove, od 1916.), Tvornice tekstila (zapadno od Zavrtnice), Tvornice papira (istočno od Zavrtnice, od 1911.), a ne tako daleko, povezana industrijskim kolosijekom, je bila i Tvornica likera i žeste Arko, kasnije Badel (Vlaška ulica, kod Kvatrića, od 1918.) na čijem je dijelu 1930. počela raditi i Tvornica posuđa Gorica, Tvornica bačava (na prostoru današnje zgrade Ine u Šubićevoj) i još više manjih industrijskih pogona (u jednom od njih, bivše tvornice Pluto, se danas nalazi i Muzej automobila Ferdinand Budicki)

Grad se tijekom vremena širio, nekadašnja (industrijska) periferija je postajala sve bliža centru, stambene zgrade su se počele miješati sa industrijskim postrojenjima, s vremenom je i industrija postajala sve nezavisnija od pruge ... i, došlo je do selidbe odnosno zatvaranja većine industrijskih pogona. A na napuštenim prostorima se počelo graditi, prvo ceste (Branimirova), potom stambene zgrade (na području današnje uljare) ... i taj je proces na području uz prugu trenutno u punome jeku. Neki su prostori već prenamijenjeni, neki su upravo u tom procesu, neki još čekaju pravu namjenu u novim okolnostima ...

Nakon pregledavanja starih planova grada grupa šetača, nas 35, krenula je na sjevernu stranu željezničke pruge i strmo se popela na željeznički most kojim je premoštena Držićeva ulica sa kojeg se pruža pregled na cijelo raskršće i Branimir-plac. Nekad se na tome mjestu odvajao industrijski kolosijek za Uljaru, a sada se na mostu nalazi još samo dodatni treći "parkirni" kolosijek na kojem smo mogli u miru stajati i promatrati okolicu. Na tome mjestu vrijedi napomenuti da je koridor današnje Branimirove ulice izgrađivan u više etapa.

- do 30-ih godina 20. stoljeća se Branimirova ulice zvala Baroševa, tramvajsku je prugu dobila 1928., a okretište je bilo ispred Uljare, otprilike na mjestu današnjeg raskršća Branimirove i Držićeve ulice. Okretište se zvalo "Sigečica"
- 1931. je na planu grada, u dijelu između Heinzelove i Krupićeve (Željeznička kolonija) ucrtana Ulica Lisinskoga, no po svemu sudeći ta ulica nikad nije postojala u stvarnosti, već samo u planovima (u novijim planovima nije bila ucrtana)
- 1961. je izgrađena pruga kroz Šubićevu ulicu i spojena na prugu iz Branimirove
- 1962. je izgrađen podvožnjak ispod pruge za Držićevu i tramvaj je prošao prema današnjoj Ulici grada Vukovara (tadašnjoj Ulici proleterskih brigada)
- 1979. je započeta gradnja tzv. "produžene Branimirove" na dijelu između Heinzelove i Mandlove
- 1984.-1985. je Branimirova produžena do Osječke ulice u Dubravi
- 1987. produžena je do Čulinečke ceste
- oko 2000. je produžena sve do Sesveta
- 2005. je kroz teren bivše Uljare sagrađen dio od Držićeve do Ulice Crvenoga križa
- 2007. je Branimirova produžena do Zavrtnice
- 2015. je izvršen spoj između Zavrtnice i Heinzelove sa samo dvije prometne trake
- 2017. je dio između Zavrtnice i Heinzelove ulice proširen u puni profil

Promatrajući željeznički nadvožnjak i sa saznanjem da će se u budućnosti na prostorima Gredelja i ranžirnog dijela Glavnog kolodvora sigurno prostirati razni novi sadržaji (poslovni, trgovački, kulturni, možda čak i stambeni) zanimljivo je primjetiti kako bi bilo lijepo spojiti taj dio zapadno od Držićeve sa istočnim pomoću biciklističkog nadvožnjaka koji bi omogućavao neometanu povezanost na zamišljenoj istočnoj biciklističkoj magistrali.

Od mosta smo se po trasi bivšeg kolosijeka polako spuštali prema početku željezničkog nadvožnjaka dugačkog 1,5 km koji započinje kod stražnjeg ulaza u Gradsku plinaru, a završava nedaleko okretišta Borongaj. Početak nadvožnjaka je označen velikom brojkom 1970 koja označava godinu dovršetka izgradnje. A kao zanimljivost uočenu tokom obilaska, netko je upravo na tome mjestu početka nadožnjaka palio vatru, na ognjištu smo u pepelu pronašli rabljene muške cipele!

Nakon prvog dijela na kojem je prostor uz prugu širok i obrastao travom, u nastavku, sve do Heinzelove ulice, uz prugu se pruža novostvoreno parkiralište posuto šljakom. Na tome je dijelu primjetno da se i sa južne strane pruge nalazi nekoliko metara slobodnog prostora koji bi se, u slučaju potrebe, mogao iskoristiti i za smještaj biciklističke staze. Do ulice Zavrtnica, na prostoru nekadašnje tekstilne industrije, se nalazi slobodna parcela na kojoj je u planu izgradnja 4 visoke (16 katova) stambene zgrade, a između Zavrtnice i Heinzelove, na mjestu nekadašnje Tvornice papira, je sada poslovni centar Zavrtnica.



Polako se okupljamo u miru pomalo zapuštene sjenice ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Pozdravna riječ i uvod u šetnju. Snimio: Mladen Sokele.


A sad na nadvožnjak! Snimila: Anica Mazura.


Na mostu. Snimio: Mladen Sokele.


Zabranjeno voće je najslađe! Snimila: Saša Martinović Kunović.


Pogled prema Branimir-placu. Snimila: Anica Mazura.


Krećemo u smjeru istoka ... Snimio: Mladen Sokele.


Pričamo o industriji nekad i sad. Snimio: Mladen Sokele.


Evo i početka nadvožnjaka. Snimio: Mladen Sokele.


Na novostvorenom parkiralištu kod Zavrtnice ... Snimila: Anica Mazura.


Uz ognjište sa cipelama. Snimio: Mladen Sokele.


Pogled u dubinu nadvožnjaka. Snimio: Mladen Sokele.


Zanimljiv mural, ne znam tko stoji iza njega (kao autor, ali možda postoji i neki sponzor?). Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od zgrada Poslovnog centra Zavrtnica na prostoru nekadašnje Tvornice papira. Snimio: Mladen Sokele.


Razgovor o knjizi "Koko i duhovi". Snimila: Anica Mazura.


Tik uz Heinzelovu uliou sam šetačima postavio nekoliko pitanja, prenosim i pitanja i odgovore!
- po čemu je to mjesto poznato?
Po tome što su se tamo sve do prije nekoliko mjeseci sa svojim kamionima okupljali prodavači drva za ogrjev te pilari sa svojim pilama. Ispod mosta su organizirali "dnevni boravak" sa rabljenim kaučevima i foteljama i improviziranim ognjištem. Pretpostavljam da je to mjesto odabrano zbog blizine Istočnog kolodvora na koji je dovožen ugljen.
- na koju knjigu podsjeća to mjesto?
Na knjigu "Koko i duhovi" Ivana Kušana čiji je junak Ratko Milić zvani Koko stanovao ne tako daleko, na Heinzelovoj 31, a u knjizi se spominju i šetnje preko pruge na putu do i od škole (pretpostavlja se one u Kušlanovoj) i do vrta u kojem su iza drvene ograde Koko i Zlatko kopali podzemni prolaz.
- kada je napisana knjiga?
1958.

Kad smo prešli Heinzelovu ulicu (ispod koje teče potok Laščinčak) nastavili smo šetnju u puno ugodnijem zelenom ambijentu parka koji se nalazi sjeverno od pruge, između uzdignutih kolosijeka i kolnika Branimirove ulice - bilo bi prekrasno kada bi njime čim prije bila izgrađena već spominjana biciklistička staza! Sa južne strane pruge pruža se pak potpuno različit pejzaž: tu je širok prostor Istočnog kolodvora sa 20-tak kolosijeka i dugačkim nizom magazina. Kolodvor je sagrađen krajem 20-ih godina prošloga stoljeća i danas je posve prazan iako je još do prije nekoliko godina na njega dopreman ugljen za prodaju i kolosijeci su bili puni teretnih vagona. Neki od sudionika šetnje su se prisjetili kako je tokom rata na taj kolodvor dopremana i humanitarna pomoć, a za vrijeme proizvodnje novih niskopodnih tramvaja na jednom od postranih kolosijeka kolodvora (koji vodi do Radničke ceste) su vlakom stizali novi tramvaji (vidi OVDJE!) i zatim se spuštali na tramvajsku prugu kod današnjeg Superkonzuma na Ulici grada Vukovara (na tom se mjestu nekad okretao tramvaj broj 13).

No, prije nego što smo uronili u svijet istočnog kolodvora prisjetili smo se još jedne omladinske knjige koja je vezana uz taj dio grada i govori o životu na rubu grada i predgrađa. Riječ je o "Smogovcima" Hrvoja Hitreca koja je nastala 1976. godine. Njeni junaci su se uglavnom zadržavali u ulici Naselak i okolici i nisu zalazili dalje na jug, do pruge, no Naselak, najstarija naseljena ulica tog kvarta, se nalazi svega 100-injak metara od sadašnje Branimirove. Prošle nas je godine upravo tokom akcije Jane's Walk Milan Dalmacija svojom šetnjom proveo kroz Naselak i njegovu okolicu, kroz svijet "Smogovaca".

Nakon razgovora o knjizi premjestili smo se na južnu stranu pruge, među željezničarske kućice koje stoje u uglu pored Livadarskog puta - neke su uredne sa lijepo održavanim vrtovima, dok su druge trošne i zapuštene. A najzapuštenija je zgrada željezničke stanice koja je zarasla u travu i grmlje, no njenom okolicom ipak caruje puno ljepši prizor velike i neobično razgranate stare trešnje. Pored tih željezničarskih kuća sagrađenih vjerojatno u 50-ima se nalazi i desetak divlje sagrađenih romskih kućica.

Nastavili smo šetnju uz kolosijek u smjeru istoka, prešli smo Donje Svetice i uz pješačku stazu prema Borongajskoj cesti smo napravili pauzu tokom koje smo pojeli već uobičajenu kutiju čokoladnih napolitanki. Harambašićeva je nekad bila dio Borongajske ceste, a ime Borongaj je u to davno doba obuhvaćalo i kraj sve do Maksimirske ceste. A kad smo već bili kod Harambašićeve ulice spomenuli smo i treću omladinsku knjigu toga dana: "Zvižduk s Bukovca" autora Zvonimira Milčeca iz 1976., junaci su živjeli na Bukovcu, ali su pohađali Osnovnu školu u Harambašićevoj ulici (koja je sagrađena 1913., proširena 1921. i 1939., a od 1963. pa do 1991. se zvala Osnovna škola Božidar Adžija). S druge su nas strane, na početku Borongajske, pozdravili hostel znakovitog imena "Favela" i neobičan grafit na susjednoj fasadi. A valja spomenuti da se malko dalje nalazilo nekad i skladište izdavačke kuće "Mladost" (ne znam što je sada u tome prostoru).

Nastavljamo uz prugu, vrlo brzo smo došli do kraja mosta gdje se pruga postepeno spušta na nivo okoline. Tamo smo sreli jednu romsku obitelj koja, čini se (sudeći po vešu koji se sušio i po sakupljenom namještaju), živi ispod mosta.



Uz Heinzelovu ulicu ... Snimila: Anica Mazura


Na duuugačkom zelenom pojasu između Branimirove i pruge. Snimio: Mladen Sokele.


Pogled na Istočni kolodvor. Snimio: Mladen Sokele.


Razgranata trešnja ispred stanične zgrade Istočnog kolodvora. Snimio: Mladen Sokele.


Zapuštena stanična zgrada. Snimio: Mladen Sokele.


Ljepši dio naselja sa urednim montažnim kućama iz možda 50-ih ... Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od rijetkih preživjelih rampi u Zagrebu, na Livadarskom putu ... a kako nema više vlakova više se niti ne spušta. Snimio: Mladen Sokele.


Na izlazu sa Istočnog kolodvora. Snimio: Mladen Sokele.


Poseban romantičan ugođaj ... Snimila: Anica Mazura.


Hostel "Favela" na početku Borongajske ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Okupljamo se na pauzi kod početka Borongajske ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Neobičan mural na početku Borongajskle ceste. Snimio: Mladen Sokele.


Pauza uz čokoladne napolitanke. Snimio: Mladen Sokele.


Još pauziramo ... Snimila. Anica Mazura


Krenuli smo dalje zelenim pojasom ... Snimio: Mladen Sokele.


Ubrzo smo stigli i do okretišta tramvaja Borongaj. Obzirom da se zeleni pojas na sjevernoj strani pruge tu sužava prešli smo našom šetnjom na južnu stranu pruge, među ulice pjesnika i borongajske "limenke". Sa sjeverne strane pruge smo ostavili Željezničku koloniju, jedno od urbanistički najzanimljivijih naselja u gradu koje je građeno od 1927. kada je otvoren Dominikanski samostan na Kažotićevu trgu oko kojeg je tokom godina sagrađeno naselje.

Kod željezničke stanice Maksimir smo bacili pogled na sjevernu stranu i pogledali stari natpis gostionice "K aerodromu", pričali smo o pješačkom pothodniku koji spaja Borongaj i Ravnice sa željeznicom i posve je neprikladan za prolaz dječjim ili invalidskim kolicima ili biciklom zbog stepenica usred pothodnika i na sjevernom izlazu (vjerujem da ne bi bilo tako teško napraviti rampu!). A mi smo nastavili put po borongajskoj strani do dijela kvarta u kojem su živjeli željezničari, do Ravenske i Brckovljanske ulice i šetališta Vesne Parun ispod kojeg teče potok Bliznec, idealne trase biciklističke staze koja bi spajala podsljemensku zonu sa poprečnim propmetnim pravcima i okolicom Save. Na tome bi mjestu realizacijom te staze i ove uz željeznicu prema istoku nastao važan biciklistički prometni čvor.

Došli smo do pruge i nastavljamo kolskim putem uz nju, uz niz vrtova koji dijele kolosijeke od pogona Končara koji koristi objekte starog aerodroma. Aerodrom Borongaj je drugi zagrebački aerodrom (nakon prvoga na "Črnomercu" koji se u stvari nalazio na području današnje Trešnjevke), otvoren je 1928. i služio je i za civilne i vojne letove. Tokom drugog svjetskog rata više je puta bombardiran pa je dio bombi pao i na okolna naselja (Željezničku koloniju i Ravnice). Nakon Drugog svjetskog rata zračni je promet preseljen na Lučko, a od 1959. na novotvoreni aerodrom na Plesu.

Danas se uz ogradu bivšeg aerodroma nalazi niz vrtova, najneobičniji od svih je jedan tik uz stazu koji je ograđen samo starim sušilicama za veš, tamo je njih stotinjak!

Nastavili smo šetnju kroz Ranžirni kolodvor, širokom stazom koja ide njegovim južnim rubom i uz koju stoji nekoliko starih zapuštenih vagona u kojima su nekad stanovali beskućnici, no danas su prazni i posve zapušteni. U posljednje vrijeme je nestalo puno tračnica i pragova, no staza je sve bolje ugažena, jer se njom koriste studenti koji idu na predavanja na Kampus Borongaj. Oko nas je carevao miris bagrema u cvatu i pjev ptica koje su nadglasavake udaljene zvukove sa Branimirove ceste .. vrlo neobičan ugođaj.

Skrenuli smo širokom stazom prema Kampusu. Uz stazu su vidljive bivše vojne instalacije i napuštene magazinske zgrade koje više ne služe nikome i ničemu.

Vraćamo se nazad, prelazimo u šumu zarasle kolosijeke (nabrojili smo ih 12), pozdravljamo strane lokomotive i malu dizalicu i zatim nastavljamo uz željezničarske kućice u kojima danas žive neznani stanari (zanimljivi su im vrtovi i kokošinjci položeni između zapuštenih kolosijeka!). Dolazimo do ž.st Trnava i ostaje nam još posljednja zanimljivost, posjet Parku Tomislava Ivčića koji se nalazi 100 metara južno od pruge. Vratili smo se do željezničke stanice i pričekali 15-tak minuta do vlaka kojim smo se vratili, umorni, ali i zadovoljni, do Glavnog kolodvora i time završili šetnju.



Na pješačkom prijelazu kod tramvajskog okretišta Borongaj. Snimio: Mladen Sokele.


Jedna od borongajskih "limenki". Snimio: Mladen Sokele.


Bivša gostionica "K aerodromu". Snimio: Mladen Sokele.


Pred pothodnikom .. Snimila. Anica Mazura.


Pothodnik kod željezničke stanice Maksimir. Snimio: Mladen Sokele.


Na šetalištu Vesne Parun. Snimio: Mladen Sokele.


Odmor na mjestu gdje potok Bliznec podzemno prolazi ispod željezničke pruge. Snimila: Anica Mazura.


Među vrtovima. Snimio: Mladen Sokele.


Uređaj "Elektronske industrije" Niš. Snimio: Mladen Sokele.


Vrt ograđen sušilicama za veš. Snimio: Mladen Sokele.


Napušten vagon na Ranžirnom kolodvoru Borongaj. Snimio: Mladen Sokele.


I ovaj je vidio bolje dane .. Snimila: Anica Mazura


Šećemo se po zapuštenom kolodvoru ... Snimio: Mladen Sokele.


Napušteni magazin na stazi prema Kampusu. Snimio: Mladen Sokele.


Smrdljive naftne instalacije iz doba JNA ... Snimila: Anica Mazura.


Trebamo požuriti prema kraju šetnje, vlak nam kreće za 45 minuta ... Snimio: Mladen Sokele.


Lokomotive u gostima. Snimio: Mladen Sokele.


Napuštena dizalica na kolodvoru. Snimila: Saša Martinović Kunović.


Uz kolosijeke ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Još smo u svijetu željeznice, radionica i skladišta ... Snimila: Saša Martinović Kunović.


Vrtovi i kokošinjci među napuštenim kolosijecima. Snimio: Mladen Sokele.


Kraj šetnje: Čekajući vlak na ž.st. Trnava. Snimio: Mladen Sokele.


Povratak vlakom ... Snimio: Mladen Sokele.


Za kraj, zahvaljujem se na fotkama Saši Martinović Kunović, Anici Mazuri i Mladenu Sokeleu, a za vas još jedan mali dodatak, kronološka lista nastajanja tramvajskih veza tog istočnog dijela grada:

1926. Otvorena je pruga od Kvaternikovog trga Heinzelovom do Sajmišta (u blizini Klaonice)
1928. Otvorena pruga Branimirovom (tadašnjom Baroševom) do okretišta Sigečica (danas križanje sa Držićevom)
1935. Otvorena je pruga Zvonimirovom do okretišta Harambašićeva
1942. Otvorena je pruga od Maksimira do Dubrave
1949. Otvorena je pruga Ulicom grada Vukovara do Heinzelove
1950. Otvoren je produžetak pruge Ulicom grada Vukovara i današnjom Ulicom grada Gospića do okretišta Žitnjak
1954. Ukinuta je pruga Kvaternikov trg - Sajmište Heinzelovom ulicom
1961. Izgrađena je pruga Šubićevom ulicom
1962. Izgrađena je pruga Držićevom ulicom
1963. Produžena je pruga od Harambašićeve do Borongaja
1971. Maknuta je pruga po Držićevoj (južno od Vukovarske) zbog izgradnje Petlje
1979. Izgrađena je pruga Držićevom do Sopota u Novom Zagrebu
2000. Produženje pruge do Savišća

Oznake: šetnja, Jane's Walk, Borongaj, Dubrava, pečenica, bicikl, željeznica

Početak šetnje, krećemo u smjeru retencije Jazbina. Snimio: GP


Nekad ljudi i događaji prolijeću pored nas nevjerojatnom brzinom i pokušaji da ih zaustavimo u danom trenutku često budu bezuspješni i iza njih ostanu samo blijeda sjećanja koja s vremenom postaju sve blijeđa i blijeđa. Upravo se to desilo sa nekima od šetnji koje su održane u svibnju 2016. u sklopu manifestacije "Jane's Walk day". Proljeće mi je uvijek nakrcano raznoraznim zbivanjima, a prošle je godine sve to bilo izraženo još mnogo više tako da su se događaji, na privatnom, poslovnom i svakom drugom planu, smjenjivali brzinom svjetlosti ...

... ali, bilo bi šteta da se zbog te brzine izgubi sadržaj nekih od tih događanja jer smatram da bi bilo vrijedno zapisati ih, barem sada, ako to već nisam učinio tada kada su bili vrlo svježi.

Stoga, vratimo se u mjesec svibanj, u subotu 14.05.2016., kada sam zajedno sa kolegicom Anitom Končar iz Centra za kulturu Maksimir poveo šetače uzduž potoka Blizneca, od njegove retencije u dolini između Dotrščine i Gornjeg Bukovca pa sve do Maksimirske ceste. Posebnost te šetnje nije bila samo kiša koja nas je pratila gotovo od prve minute šetnje pa do njenog kraja (sve ostale prošlogodišnje šetnje su protekle po lijepom vremenu!) već i činjenica da je taj kvart kojim je šetnja prolazila zapravo moj rodni kvart - dakle, sve priče koje sam ispričao tokom šetnje nisu priče koje su doputovale do mene preko drugih kazivatelja, već događaji u kojima sam i sam osobno sudjelovao, pričani iz prve ruke, pa su, rekao bih, tim vrednije ... i zato što za mene osobno one imaju određenu sentimentalnu vrijednost, ali i zato što ih svako prepričavanje donekle odmiče od stvarnog događanja, dodaje novi sloj boje koji prigušuje onu originalnu.

Slijedeći tekst je mješavina izvještaja sa šetnje popraćenog podacima o zanimljivostima kraja kroz koji smo prošli i mojih osobnih priča za koje bih želio da ostanu zabilježene barem u ovoj formi, kao dokumenat jednog vremena kada je život u predgrađu (što je dotični kraj bio i nekad i sad) bio bitno drugačiji, ne samo zbog protoka vremena već i fizičkih promjena koje su se dogodile u krajoliku doline Blizneca. Potok Bliznec je nekad bio tek jedan od mnogih prigradskih potoka koji je vijugao svojom dolinom stotinama zavoja i tokova, dijelom zato što je nekad (u doba prije mojeg rođenja) bio korišten i za pogon mlinova, a dijelom i zato što on takav vijugav nije nikom smetao i ljudi oko njega su se prilagodili toj njegovoj zavojitoj naravi. On je danas u cijelom svom "prigradskom" toku "kanaliziran" i njegovo današnje lice niti najmanje ne liči onome iz 70-ih godina kada sam preko njega prelazio bar dvaput dnevno, na putu između svoje ulice Čret i Osnovne škole "Viktor Bubanj" (danas Osnovne škole Bukovac) koju sam u to doba pohađao.

Na početku evo osnovnih podataka o potoku Bliznecu. On izvire skromnim izvorom malko ispod lugarnice kod rascjepa sljemenske ceste (nekad se to mjesto zvalo "kod Željezničara" zbog istoimenog planinarskog doma koji je već dugo zapušten, a sada je Lugarnica mjesto poznato po dobroj hrani) i spušta se do bliznečke pilane koja se nalazi uz početak stare ceste koji vodi prema vrhu Medvednice. Nakon toga potok teče uz ulicu Bliznec, prolazi ispod Markuševečke ceste i kroz zapadne dijelove Bačuna. Potom slijedi ulicu Jazbina dolinom između Remeta i Dotrščinske šume (gdje se i nalazi retencija i gdje je bio početak šetnje), prolazi uz naselje Čret, približava se Maksimirskoj šumi uz koju teče s njene istočne strane sve do Maksimirske ceste gdje je naša šetnja i završila. No, Bliznec i dalje nastavlja svoj tok, ne više kroz zelenilo i uz šume, već u podzemlju. Na taj način prolazi kroz Ravnice, provlači se ispod pruge i Branimirove ulice i nastavlja podzemnim tokom sve do Ulice grada Vukovara gdje otvorenim tokom teče prema Kozari boku gdje se ulijeva u kanalizaciju, tzv. Drek river, s kojim nastavlja put do utoka u Savu kod Ivanje Reke. Treba spomenuti da je koridor potoka na podzemnom dijelu kroz Ravnice i Borongaj slobodan i bilo bi ga moguće upotrijebiti za razne namjene, recimo šetalište i biciklističku stazu koja bi spajala sjever i jug grada, podsljemensku zonu i okolicu rijeke Save - vidi OVDJE tekst o iščezlom potoku sa bloge te OVDJE moj tekst na web portalu "Pogledaj.to" u kojem sam detaljnije pisao o toj temi.



Popeli smo se na vrh retencijske brane. Snimio: GP

Pogled na tok potoka kroz retenciju između Dotrščinske šume (desno) i šumaraka prema Remetama (lijevo).
Snimio: GP


Počela je kiša ... Snimio: GP


A sad o šetnji!

Toga nam dana vrijeme baš i nije bilo naklonjeno, iako je prognoza najavljivala cjelodnevnu kišu sredinom dana se naoblaka ipak raskinula i zasjalo je sunce tako da je na sami početak šetnje stiglo čak neočekivanih 15 šetača, no crni oblaci koji su nailazili su najavili nastavak kiše koja je i počela nekoliko minuta nakon početka šetnje i pratila nas je sve do završetka. Šetnju smo započeli na nasipu retencije Jazbina, najvećeg vodoprivrednog objekta tog tipa na području Zagreba, koja je u potpunosti izmijenila nekadašnji izgled potoka i njegove okolice.

Nakon prvih riječi o potoku Bliznecu i naselju uz njega pale su prve kapi kiše (tek pridošla ekipa TV Jabuke snimila je kratki prilog i zatim se pod prijetnjom pljuska morala povući u auto), a kolona šetača je otvorila kišobrane i povukla se u zaklon šumarka kako bih ispričao neke od priča o mojem djetinjstvu i školovanju. Naime, ulica Čret i okolni predjeli, uključujući i okolicu potoka Blizneca (poznatijeg među kvartovskim pučanstvom kao Mrzljak) su zapravo moj zavičaj, a kuća u kojoj sam sa roditeljima i sestrom proživio prvih 30 godina mog života se nalazila na nedalekom brežuljku Fazanovcu na koji vodi ulica Čret. S potokom sam se družio svakog školskog dana barem dvaput, na putu do i od osnovne škole na Bukovcu, do koje smo mi iz kvarta imali dobrih pola sata hoda. Ali, umjesto da do škole odemo ulicama često smo priječili put raznim prečicama preko livada, polja, šumaraka i voćnjaka, a gotovo sve te kratice su uključivale preskakanje potoka ili prelaske preko brvi. U to doba nije bilo puno mostova - ulice Korana i Melinišće su imale tek uski pješački mostić, bez ograde, koji je u snježno doba bio teško prohodan, dok su vozila potok prelazila gazom. Za velike vode, potok se nije mogao preći već je trebalo ići do najbližeg cestovnog mosta, na ulicu Gornji Bukovac kod Svetošimunske ulice.

Retencija se u GUP-u nalazila još odavna, a sagrađena je tek krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Uz nju je planiran nastavak Avenije Gojka Šuška (nekada Izviđačke aleje) koji je trebao dolinom potoka voditi do Gračana, no, kako se sad čini, vjerojatno još dugo neće biti sagrađen. U moje školsko doba, prije gradnje retencije, taj je kvart kojeg su činile ulice Čret i Jazbina i niz uličica (Jazbinski odvojci I-XI i Jazbinski gajevi I-II) životario na rubu nekadašnje Mjesne zajednice Bukovac. Nije tu bilo vode, kanalizacije niti telefona, asfalt je stigao 1968. u Čret, nešto kasnije u Jazbinu, nije bilo trgovine, čak ni gostionice ... Tek se odvajanjem kvarta u posebnu mjesnu zajednicu (MZ Dotrščina) oko 1978 počelo sa većim promjenama, voda i kanalizacija su uvođene 1980.-1985., a telefon je stigao oko 1995.

Kvart u to doba nije imao puno znamenitih stanovnika - prvi od njih je bio na brijegu Fazanovcu, tamo se naselio umirovljeni direktor poduzeća "Cesta", gospon Musić, zbog kojeg je ta ulica prva dobila asfalt, a on je dugo vremena imao i jedinu telefonsku liniju u kvartu koju su koristili i drugi stanovnici u slučaju krajnje nužde. Nešto kasnije je telefon dobio i mesar Šaronja na uglu Melinišća i Čreta te još jedna kuća na Jazbini, a u 80-ima su u kvart došle i dvije telefonske govornice, jedna kod raskršća Čreta i Jazbine te druga kod Društvenog doma mjesbe zajednice u II Jazbinskom odvojku. Poslije, u 80-ima, kuću je na brijegu izgradio i književnik i dramaturg Tomislav Bakarić, a u 90-ima je jednu kuću na Fazanovcu otkupio tadašnji predsjednik Sabora Tomčić koji ju je prvotnu malu vikendicu pretvorio u veliku kuću neobična izgleda. Za to vrijeme je na Jazbini najveću kuću imao cvjećar Torbica (imao je kiosk na Kvatriću).



Pričam zgode iz svojih školskih dana u zaklonu šumarka kod II Jazbinskog gaja. Snimio: GP


Na mostiću preko sada presahlog korita ogranka potoka koji je vodio do mlina. Snimio: GP


Krećemo putem nekad zvanim "kroz klanac" kojim ćemo stići do glavnog toka potoka. Snimio: GP


Improvizirani mostići preko Blizneca. Snimio: GP


Priče iz kvarta iz mog školskog doba, 70-ih, su brojne - evo nekih:

Sa bukovačke strane potoka protezali su se brojni vinogradi i voćnjaci te poneka strma livada ... iako smo voljeli i vinograde i voćnjake jer su nam svaki u svoje vrijeme davali slatke plodove (najomiljenije su bile trešnje jer su sazrijevale taman prije kraja nastave, dok nas je najmanje zanimalo grožđe jer je sazrijevalo u doba ljetnih praznika kada smo rijetko tamo zalazili, a i vlasnici su na njega najviše pazili ), najdraže su nam bile livade jer su nam ljeti omogućavale veselo kotrljanje (koje je često rezultiralo zelenim guzama i koljenima na hlačama), a zimi sanjkanje kada smo često ostajali na livadama sve do mrklog mraka.

No, uz jednu od tih padina i put do nje koji se protezao uz potok i drvored jablanova vezana je i jedna druga priča ... u doba kada sam išao u treći razred netko je u doba zimskog sumraka uočio na jablanovima neko svjetlo koje je izgledalo kao da trči kroz krošnje. Svi smo uprli oči i nitko nije bio siguran postoji li to svjetlo ili ne i na kraju je netko rekao "To su sigurno svemirci!" i čini mi se da nam je svima niz leđa prošla hladnoća ... slijedećih tjedana smo naširoko zaobilazili taj predio, pogotovo predvečer. (na žalost, nikad nismo saznali da li se to netko našalio sa nama svijetleći baterijom po drveću ili nam se to svjetlo ipak samo pričinilo)

Što se mlinova tiče, njih je na Bliznecu (dijelu od Dotrščine naniže) bilo više. Jedan od njih se nalazio točno na predjelu gdje se danas nalazi retencija - sjećam ga se tek izdaleka, gledanog sa Jazbine, kao oronule kuće i nikad nisam bio u njegovoj blizini. Kao rezultat postojanja tog mlina potok je na dijelu od ulice Korana do puta koji je spajao Jazbinu i Gornji Bukovac na visini V jazbinskog odvojka imao dva toka, zapadni jači (tekao je ispod bukovačkog brijega) i istočni slabiji (tekao je uz Jazbinu). Nešto niže, kod zgrade mlina koji se nalazio u blizini Gornjeg Bukovca (tamo gdje su i sada napuštene staje svinjogojske farme Imes) i srušen je tokom 90-ih godina, glavni tok je bio bliži Jazbini, a sporedni, često posve suh, bliži Gornjem Bukovcu. Kod ulice Melinišće (koja također duguje svoje ime nekom neznanom mlinu) potok je već bio ponovo u jednom koritu, a svi ovi "dvokoritni" predjeli uzvodno su bili kombinacija vrtova, napuštenih šljivika i guštara svih vrsta. Naravno, potok je bio oivičen vrbama koja su nam često bile jedino sredstvo prelaza s jedne na drugu stranu za vrijeme visokih voda potoka.

Potok se u to vrijeme prelazio na različite načine, a većina njih nije bila nimalo slična današnjima. Naime, jedini pravi most, cestovni, preko Blizneca je u 70-ima bio onaj na ulici Gornji Bukovac, uz rub maksimirske šume. Na dva druga prijelaza, u ulicama Melinišće i Korana, postojala su dva uska pješačka betonska mostića sagrađena tko zna kada. Mostići su bili uski, možda tek 70-tak cm široki, i veće vrijeme svog života bez ograde. Za suha vremena nije bilo problema, no za kiše, visoke vode, a pogotovo snijega i poledice prelazak tih mostova uopće nije bio jednostavan, pogotovo u doba kada su se počele pojavljivati rupe u betonu. Nešto kasnije je most na Melinišću bio zamijenjen drvenim, širim, no onaj na Korani je ostao takav, uzak, sve do početka izgradnje retencije tamo negdje u 80-ima.
A auti? Oni su na tim mjestima prelazili potoke gazom. Za niske vode nije bilo većih problema, no i tada je trebalo paziti na smeće u potoku, razbijene boce i slično. A za visoke vode nije bilo prelaska. Nisam čuo da je ikad itko zaglavio u potoku - vjerojatno zato što su tada ljudi vrlo oprezno postupali sa svojim tutačima.

Naravno, postojali su i poprečni putevi. Otprilike na visini sadašnjeg II Jazbinskog gaja vodila je stazica do drvene brvi koja je prelazila potok, a nakon nje se lijepim hladom i oštrom uzbrdicom dolazilo do voćnjaka na brijegu kroz koje se stazom dolazilo do nekadašnje posljednje autobusne stanice na križanju ulica Gornji Bukovac i Bukovac. Tim sam se putem vrlo često vraćao još tokom 90-ih jer je bio najugodniji za velikih vrućina, osvježavala ga je hladovina šume i žubor potoka.

U vrijeme osnovne škole sam se pak najradije služio prelazima koji su spajali raskršće ulica Jazbina i Čret (mjesto koje je često bilo okupljalište nas iz kvarta - nakad davno se tu čak igrala i košarka na ad hoc stavljenom obruču na raskršću ulica - poslije smo, s porastom prometa, koš premjestili na livadu iza kuće obitelji Šerbula, uz potok). Najugodniji prijelaz je išao upravo tim putem, uz kuću Šerbula, do potoka, a potom ili preko kamenja ubačenih u potok ili metalnih gajbi za mlijeko ili preko grana vrbe u zapušteni voćnjak pa preko (često samo blatnog) korita protoke mlina pa dalje preko livade na Gornji Bukovac pa preko Požarinja do škole.

Na livadi uz potok bilo je omiljeno mjesto za igru - u nižim razredima igrala se lovica, skrivača, nekad i nogomet ... u višima smo gradili brane na potoku pa se za većih kiša tamo formiralo malo jezero na kojem su najspretniji napravili malu splav od grana i stiropora, dok se zimi na zaleđenom jezercu igrao hokej ... a bilo je slučajeva i pada u vodu kroz tanak led. Osim toga voljeli smo i preskakivati potok sa povišene obale na malu "plažicu" s druge strane - to je bio pravi "ispit hrabrosti", skok sa visine od barem metar i pol preko potoka koji je bio širok barem još toliko. Često smo bacali torbe preko potoka pa onda sami skakali ... a povremeno je bilo i onih koji su upali u potok.

A najstrašniji događaj na tome mjestu bio je dolazak jednog od susjeda koji se ljutio zbog tih naših igara i jednom je prilikom uzeo sjekiru i potrčao za nama - razbježali smo se kud koji, a moj prijatelj i ja smo otrčali do njegove kuće (susjed nas je ganjao i po cesti, dok smo mi bez daha bježali pred njim) i zaključali se u nju i sjeli pod prozor čekajući da se on smiri. Na žalost, nije to bila jedina takva frka, jedan od vlasnika trešanja na Požarinju je najurio grupicu školaraca sa Jazbine i Čreta sa svojeg drveta i skačući sa drveta, jedan od njih, Marijan, je zadobio komplicirani prijelom noge i nekoliko mjeseci se oporavljao od te ozljede.

Na kraju, vezano uz livadu uz potok - tokom 7. razreda grupici nas koji smo voljeli igrati košarku, a prigodnog igrališta nije bilo nadaleko i naširoko palo je na pamet da si sami podignemo koš na toj livadi. Pronađen je odgovarajući debeli drveni stup kojeg smo zabili u zemlju, skupili smo lovu za kupovinu obruča s mrežicom u tadašnjem "Elanu" na ćošku Domjanićeve ulice, a problem table smo riješili tako što smo uzeli staru školsku ploču iz stare školske zgrade koja je tada još zjapila prazna uz noviju zgradu. Koš nas je odlično služio i slijedeću godinu i pol smo tamo provodili većinu vremena na haklu. Istina, malo nas je gnjavio kvrgavi teren livade, ali, hej, imali smo svoje vlastito igralište i bilo smo jaaako ponosni na njega, većinu slobodnog vremena tokom 8. razreda smo provodili uz koš!

Polaskom u srednju školu je koš izgbio na značenju, počele su nas zanimati druge stvari, prava gradska igrališta su nam tada već bila unutar našeg dosega, a mlađe generacije nisu bile toliko zainteresirane za košarku .. zanimljivo, prvo pravo sportsko igralište došlo je u kvart tek oko 2005. godien kada je izgrađeno igralište kod ulice Melinišće!



Gospodarske zgrade sa bukovečke strane potoka koje su u 70-ima bile u vlasništvu tvrtke "Imes" koja je tu uzgajala svinje. Snimio: GP


Na mostu u ulici Melinišće (podsjeća na mlinove, zar ne?). Snimio: GP


Kratka pauza od kiše ... kod ulice Vrteci ("vrtovi") pričam o prošlosti rasadnika, u pozadini je kućica nekadašnje pumpe. Snimio: GP


Riječ preuzima Anita. Snimio: GP


Toliko o tome dijelu doline potoka Blizneca koja je danas neprepoznatljiva. Potok blago vijuga u svom reguliranom koritu uz koji se nalazi i uglavnom neuređena staza koju povremeno koriste joggeri ili dokoni šetači, a zapravo bi, kao što već rekoh, uzduž potoka mogla ići uređena staza uz koju bi se mogla napraviti i magistralna biciklistička staza koja bi povezivala jug grada sa podsljemenskom zonom.

Krećemo nizvodno, od ulice Melinišće prema Svetošimunskoj ulici. Na tome dijelu potok teče uz i kroz teren koji pripada rasadniku "Zrinjevca" koji je naslijedio rasadnik od firme "Flora" koja se tu nalazila tokom 60-ih i 70-ih godina. Još prije se tu nalazila Ciglana odnosno nakon Drugog svjetskog rata su na tome polju radili zarobljenici koje pamte čak i moji roditelji koji su prvi puta posjetili taj kraj 1962. u potrazi za građevinskim zemljištem na kojem bi mogli podići kuću. U ulici Čret je tada bilo tek nekoliko kuća, a na brijegu Fazanovac, gdje su naposlijetku kuću i počeli graditi 1963. postojale su svega tri kuće, obitelji Krsnik uz Dotrščinsku šumu, obitelji Ugarković malko niže te jedna gradska kuća koju su tada nastanjivale obitelji Berec i Podnar. Poslije, u doba kad su stigli i moji roditelji, došli su i Martini, Borovnjaki, Dasovići ...

Iza Fazanovca i rasadnika nalazi se Dotrščinska šuma. Nekad je to bio crkveni posjed (otkud je i potekao toponim Biškupski Čret), tokom Drugog svjetskog rata ubijeno je u Dotrščini nekoliko tisuća ljudi na što podsjeća groblje, ali i niz spomenika koji podsjećaju na žrtve antifašističke borbe tokom Drugog svjetskog rata. Najstariji od svih spomenika, metalna nepravilna zvijezda na ulazu u šumu, bilo je mjesto primanja u omladince. A nakon osamostaljenja Dotrščina je zaboravljena, klupe i rasvjeta su bili devastirani (i bar donekle obnovljeni posljednjih godina) i ta je park-šuma nestala iz javnosti, a na nju nas je ipak posljednjih godina podsjetio projekt Virtualnog muzeja Dotrščina.

Nešto kasnije, krajem 60-ih, uz Dotrščinu i rasadnik je podignuta i Zatvorska bolnica dok je iza nje, na rubu Dotrščinske šume, još od davna bila streljana. U 80-ima su ju posjećivali učenici srednjih škola u sklopu nastave Obrane i zaštite. Nakon toga je izgrađena streljana Vrapče, a ova je streljana dana na korištenje isključivo Policiji, ponajviše obližnjem Obrazovnom centru Službe unutrašnjih poslova (današnja Policijska akademija). Stanovnici gornjih dijelova naselja, ponajviše brijega Fazanovac, pamte streljanu još iz doba kada nije bio podignut obrambeni zid u šumi koji sprečava dolijetanje metaka sa streljane (onih koji su promašili cijelu metu). Na primjer, jedan takav metak je sredinom 60-ih doletio u moju kuhinju i pljoštimice udario o kuhinjska vrata te se zavrtio na podu.
Na tome dijelu naselja valja još spomenuti trgovinu, "Špeceraj", koja je nekad poslovala u okviru poduzeća "Moslavka", da bi kasnije prešla u "Unikonzum" te naposlijetku u "Konzum". (pored trgovine je bila stara žalosna vrba u čijem su se hladu jeli sladoledi i pilo pivo )
Nešto dalje u smjeru grada na Svetošimunskoj ulici se nalazi stara tabla sa natpisom imena ulice koja je na zidu preživjela cijelo razdoblje socijalizma (kada se ulica službeno zvala Šimunskom cestom).

Malo niže smo ponovo uz potok, kod raskršća sa ulicom Gornji Bukovac. Na tome je raskršću nekad bila mitnica, ulazak u grad. Kućica i dan danas stoji, na samome ćošku, no u izmijenjenom obliku. A pored nje je živio i jedan moj školski kolega, Romeo, koji je, na žalost, već više godina pokojni.

Krenimo dalje niz potok. Na tome je dijelu lijepo uređena šetnica koja je izgrađena početkom 70-ih. Popločana je granitnim kockama koje su, na žalost, ponegdje već nestale (njihova "drndavost" uzrokuje nepopularnost te dionice među biciklistima ), a jedinu veću promjenu je doživjela za gradnje nove vojne bolnice (danas: Klinički bolnički centar Dubrava, prije toga Nova bolnica) kada je kao pritoka dodan potok Štefanovec koji je prije toga tekao u smjeru juga pored okretišta tramvaja u Dubravi, potom uz Štefanovečku cestu i zatim kroz Vukomerec u smjeru juga (vidi post!). Uz taj dio potoka, u doba kada šetnica još nije postojala, na livadama su ljeti često kampirali Česi na putu za Jadran, sjećam se njihvih šatora koji tada nisu nikoga uzbuđivali, to je bila normalna pojava.

Na tome dijelu potok teče uz park Maksimir. Park je nastao krajem 18. i početkom 19. stoljeća, a od 1964. je pod zaštitom kao prirodna cjelina. Idejni začetnik parka je biskup Maksimilijan Vrhovec (1752,-1827.), park je svečano otvoren 1794., a nakon Vrhovca zaslužni za razvoj parka su biskupi Aleksandar Alagović te posebno biskup Juraj Haulik koji je postao biskup 1837. Gospodarske zgrade u parku su nastale oko 1840., dok je svilana postojala prije 1853. A ono što je nas iz kvarta najviše zanimalo su bila maksimirska jezera. Četvrto jezero je nekad davno bilo u upotrebi i za kupanje, no u doba moje mladosti je dugo bilo zapušteno i prazno, tako da je ekipa iz kvarta najčešće odlazila na Prvo i Drugo jezero i to uglavnom zimi, radi klizanja. A brežuljkasta okolica Drugog jezera je bila sasvim dobra i za sanjkanje.

S druge pak strane Svetošimunske ulice sada se nalazi Policijska akademija. Osnovana je 1972. kao srednja škola za obuku policajaca (tada zvanih "milicioneri" koj smo mi zvali "mileki" ), a kasnije je tamo otvorena Kriminalistička škola, tih godina je u sklopu škole djelovao i nogometni klub NK Mladi milicionar koji se natjecao u jednoj od Zagrebačkih liga, a unutar školskog kruga je 70-ih izgrađen prometni poligon koji je nama, djeci iz kvarta, mamio uzdahe (Imao je čak i semafore!!!), željeli smo se tamo koji put provesti biciklima, no nismo imali pristupa školi ...

Južno od nje se nekad nalazila Pionirska ulica (još i danas pamtim kitnjastu tablu sa imenom ulice ...), ime je dobila po Pionirskoj željeznici koja je vozila po njoj od 31.08.1947. do 21.10.1953. Polazna stanica te željeznice na kojoj su, u skladu sa običajima tog vremena i čim bržem uključivanju u poslove odraslih, djeca radila sve poslove osim onih strojovođe, je bila u Maksimirskoj šumi, nedaleko Fakultetskog dobra. Trasa je potom kroz šumu (mjestimice se još vidi nizak nasip gdje je išla pruga!) dolazila do potoka, prelazila ga na mjestu današnjeg pješačkog mostića te išla dalje trasom danas bezimene, a nekad Pionirske ulice (južno od Policijske akademije) prema sjeveroistoku, prelazila potok Štefanovec sjeverno od ulice Žuti Breg da bi svoju posljednju stanicu (nazvanu Stanica Narodne omladine Hrvatske) imala negdje na mjestu današnje retencije potoka Štefanovec, južno od ulice Miroševečina. Zanimljivo je da je dužina pruge nila tek 2552 metra, u kompoziciji su obično vozila 4 putnička vagona (svaki sa po 20 sjedišta i 20 stajaćih mjesta) i jedan službeni, lokomotiva je, naravno, bila parnjača, a brzina je bila, vjerovali ili ne, 10 km/h. Uzimajući u obzir lokaciju početne stanice (koja se nalazi prilično daleko od tramvajske stanice na Maksimirskoj cesti) i posljednje stanice (također prilično udaljenu od tadašnjih većih naselja, Štefanovca i Markuševca) vidi se da se pri njenoj gradnji nije puno razmišljalo o prijevozu lokalnog stanovništva, već puno više o izletničkoj klijenteli.

Kratak vijek te željeznice pokazuju i podaci o vlasniku te željeznice - na samome početku ona je bila dio sustava JDŽ (Jugoslavenske državne željeznice), no ubrzo je prešla u okrilje Gradskih željeznica Zagreba (zajedno sa Pionirskom željeznicom Dubrava - Markuševečka Trnava i "Samoborčekom") da bi posljednje dvije godine provela pod upravom Narodnog parka Maksimir.

Puno podataka o ovoj Pionirskoj željeznici, uz mnogo fotografija možete pronaći u knjizi Siniše Lajnerta "Pionirske željeznice u Zagrebu, 1947.-1964.", a ja sam ih prenio preko također odlične nedavno izdane knjige Antonia Jurčeva "Od Željezničke kolonije do Ravnica". Od te je željeznice do današnjih dana ostalo na terenu vrlo malo tragova, zapravo tek metalni mostić preko potoka Štefanovca nedaleko ulice Žuti breg kojim danas prelaze pješaci.


Šetalište uz Bliznec na dijelu kod Maksimirske šume. Snimio: GP


Uz jednu od starijih zgrada Fakultetskog dobra. Snimio: GP


Grafiti na zidu uz potok. Snimio: GP


Vratimo se ponovo potoku koji nakon primanja potoka Štefanovca teče uz terene pod vlasništvom Agronomskog odnosno Šumarskog fakulteta. Fakultet je osnovan kao Gospodarsko-šumarski fakultet 1919. godine, spajanjem Višeg godpodarskog učilišta iz Križevaca sa Šumarskim studijem koji je bio u sklopu Mudroslovnog fakulteta.

1921. je kupljeno pokušalište u Maksimiru (pod tim se podrazumijeva oranica između Svetošimunske ceste i Avenije Gojka Šuška), 1934. je dovršen najstariji paviljon u Maksimiru, 1939. je kupljeno pokušalište u Jazbini (na rubu Dotrščinske šume), 1947. fakultetu je dodijeljeno Fakultetsko dobro na Medvednici, a 1959. fakultet je podijeljen na Poljoprivredni i Šumarski fakultet. Novi paviljoni su dodavani 1975. (V paviljon), 1992. (novi paviljon Šumarskog fakulteta) te 2005. (novi paviljon Agronomskog fakulteta) i 2008. (posljednji paviljon Šumarskog fakulteta). Možda niste znali, ali fakultetu (šumarskom) pripada i rasadnik na uglu Hondlove i Maksimirske ceste, a u sklopu nekadašnjeg posjeda je sa radom oko 1926. započela i meteorološka stanica koja se nalazi istočno od "Kraša". Vrijedi spomenuti i tzv. "Armijski trokut" oko kojeg je posljednjih desetljeća bilo sporova između fakulteta i Zoološkog vrta - tamo se tokom Drugog svjetskog rata nalazila vojarna Pavelićevog P.T.S.-a (Poglavnikov Tjelesno Sdrug), a nakon rata je u njoj bila JNA do 1969. kada su prostori prepušteni na korištenje raznim firmama, a igralište je dano NK Tekstilac.

I, malo-pomalo stigosmo i do kraja šetnje, do Maksimirske ceste i tramvajske stanice Ravnice koja se za nas lokalce uvijek zvala "kod Kraša" po tvornici slastica koja je na tome mjestu podignuta u ranim 70-ima i za dana sa južnim vjetrovima je donosila miris keksa u predjele pored Dotrščinske šume. Za kraj vrijedi spomnenuti da je uređeni dio šetališta uz potok Bliznec (od Maksimirske ceste do Svetošimunske ceste) nekad bio dio markirane planinarske staze koja je vodila od Maksimirske ceste do Hunjke. Danas se prvi dio te staze više ne održava, već ona počinje tek kod ulaza u Dotrščinsku šumu, a od nekadašnjih markacija vidi se tek početna, neposredno iza tramvajske stanice, sa izblijedjelim natpisom "Hunjka".

Toliko o tom središnjem dijelu toka Blizneca, ako vas zanima više detalja o njegovom daljem toku kroz naselje Ravnice predlažem vam da proučite već spomenutu knjigu Antonija Jurčeva gdje ćete naći i priče i puno zanimljivih fotografija ... a o daljnjem toku kroz Peščenicu i prema Kozari boku i dalje moći ćete čitati u nekim mojim budućim tekstovima.

Od srca se zahvaljujem GP-u na priloženim fotkama!



Završetak šetnje, uz prestanak kiše ... Snimio: GP

Oznake: šetnja, Bliznec, Čret, maksimir, Jane's Walk, mapiranje trešnjevke

Drage i dragi moji,

došlo je i to doba, svibanjsko doba intenzivnih šetnji!

Vjerujem da je dosta vas već upoznato sa programom preko web stranice "Mapiranja Trešnjevke", no nadam se da vas neće smetati što ću raspored šetnji ponoviti još jednom i ovdje, za one koji ne prate projekt "Mapiranja Trešnjevke"!


06.05.2017. (subota) Vanja Radovanović: „Željeznicom od riječne do zračne luke ili Posjet najvećoj neiskorištenoj javnoj površini Zagreb-grada“
Sastanak kod sjenice s fontanom na početku Radničke ceste (križanje sa Držićevom) u 17h.
Tokom šetnje ćemo se prisjetiti detalja povijesnog razvoja područja sjeverno i južno od željezničke pruge koja vodi u pravcu istoka, ali će težište šetnje ipak biti na uočavanju sadašnjeg trenutka tog područja te razgovoru o mogućnostima za daljnji razvoj (prije svega o planu za biciklističku stazu prema Sesvetama i Dugom Selu, ali i o drugim idejama o tom koridoru).
Savjetuje se dolazak javnim prijevozom, a obilazak je moguć i biciklom, dok je sudjelovanje sa dječjim i invalidskim kolicima također moguće, ali uz teškoće. Trajanje šetnje je 2-3 sata.

07.05.2017. (nedjelja): Mladen Perušić: „Jarun, o gradnji za Univerzijadu 1987.“
Sastanak na glavnom ulazu u SRC, Hrvatskog sokola, u10 h.
„Jarun je nekom vrstom sretne sinteze svega što je Univerzijada '87. u Zagrebu do sada stvorila“. rečeno je pred 30 godina, 3. svibnja 1987. na otvorenju SRC-a. Na šetnji ćemo se prisjetiti nastanka veslačkog centra i s autorom programa i projekata gradnje obići zapadni dio parternog uređenja, regatnu stazu, otoke Univerzijade i Trešnjevke, objekte biroa regate s tribinama i gledalištima, dom sportaša, dom tehnike. Šetnja će trajati do 2 sata.

12.05.2017. (petak) Jasminka Klemenčić – Zlica: „Od fontana do fontana“
Sastanak je u 18h ispred osnovne škole Lovre pl. Matačića, Laurenčićeva bb. Folnegovićevo naselje.
Tokom šetnje ćemo slijediti vodu, onu koje ima i onu koje više nema :-)). Davne prošle fontane ispred osnovnjaka, bivši odvojak Savice. I tako redom. Možda dođemo do blagoslovljene vode. Do franceka svakako, piti ćemo iz više njih, prekrasno obojanih pa ponesite boce :-)). Ruta: Malo po Folki, zatim preko Trnjanske savice, Kruga, starog Trnja, pored crkve Krista Kralja do fontana u Aveniji Većeslava Holjevca.
Trajanje: 2 i pol do 3 sata.

20.05.2017. (subota) Antonio Jurčev: „Šetnja Fakultetskim dobrom - nekadašnjim starim maksimirskim majurom“
Sastanak na križanju Maksimirske ceste i Ulice Fakultetsko dobro (istočni ulaz u Zoološki vrt) u 17 sati.
Tijekom šetnje obići ćemo stari maksimirski majur, izgrađen početkom 19. stoljeća uz istočnu granicu parka Maksimir. Staro gospodarsko imanje zagrebačke nadbiskupije prodano je 1921. godine Poljoprivredno-šumarskom fakultetu te od tada to područje nosi ime Fakultetsko dobro Maksimir. Tijekom šetnje razgledat ćemo nekoliko zanimljivih građevina koje su danas zaštićena kulturna dobra Grada Zagreba, ali i upoznati istočno područje parka Maksimir i neke njegove manje poznate priče.
Šetnja će biti srednje zahtjevna, obilazak je moguć i biciklom, dok je sudjelovanje s dječjim i invalidskim kolicima također moguće, ali uz teškoće.

21.05.2017. (nedjelja) Petra Bilić Križan: „Zapruđe i Utrine - upoznajte mjesta gdje zgrade stare brže od ljudi“
Sastanak je kod zgrade ZET-a u Zapruđu (okretište 14-tice) u 10:30h.
Prošetaj kroz 80-te u starom Novom Zagrebu, Zapruđu i Utrinama; Prisjetimo se kako se nekad živjelo u kvartu i usporedba s današmko, stanjem.
Lokacije i zanimljivosti: vrtić, Baburičina, dućan Slavija, most Mladosti, Alkar, Zet, garaže, pogled sa 16. kata na Zagreb, trafostanice, Balokovičeva, parkovi, limena arhitektura; obrtničke radnje u zgradama: videoteka Zovko, foto Saša, frizeraj, pediker, bravar…; dokolica u kvartu: igranje graničara, rolanje, branje lješnjaka, klizanje, gumigumi, klofanje tepiha, sunčanje na neboderu, druženje na klupicama. Dom zdravlja. zapruđanski Centar, trgovine nekad u centru, Burek, kartanje bele, Crkva u stanu, park izmedu Središča i Zapruđa, garaže i urbanizam, neboderi Loenov prilaz, Bundek, bivša Škola Karl Marks, Mestrovičev trg, knjižnica…”Uradi sam” uređivanje fasada, snimanje spota Psihomodo popa Mi smo leteći odred, klizanje, lokomotiva...

26.05.2017. (petak), 18h: Saša Šimpraga: „Svi putevi vode u Rim“
Sastanak ispred Sportskog centra Kozjak/Gradskog kazališta Žar ptica, Bijenička 97 u 18 sati.
Šetnja tematizira segment ladanjskog dijela sjevernog Zagreba, a uključuje zagrebačku adresu Richarda Gerea, pogled na grad iz dvorišta OŠ Remete i posjet jednom od najromantičnijih ljetnikovaca u gradu.
Šetnja će trajati oko 2,5 sata, otvorena je za sve, a uključuje i penjanje uzbrdo.

27.05.2017. (subota) Milan Dalmacija: „Radnička – od centra industrije do centra kapitala“
Sastanak kod stražnje strane nadvožnjaka na Strojarskoj, kod parkirališta buseva, u 16h.
Završno mjesto: Okretište na Savišću, duljina cca 4 kilometra
Trajanje: Cca 2 sata.
Kratki opis: Radnička je gotovo 100 godina bila centar industrije grada Zagreba. Danas, uz nekoliko industrijskih giganata na samrti, sve više nalikuje strogim poslovnim zonama kakve smo navikli vidjeti u zapadnjačkim gradovima. Nedovršena ekonomsko-politička transformacija iz industrijskog u postindustrijsko/kapitalističko društvo, primjetna je i na arhitekturi Radničke, koja je jednim dijelom od grbavog i neurednog tvorničkog puta, postala jedna od najsjajnijih zagrebačkih ulica. Opisat ćemo potpuni razvoj ulice i sve nekadašnje tvornice te to staviti u kontekst današnjih sadržaja u ulici.
Obilazak biciklom je moguć, a osobe s invaliditetom i djeca bi mogli imati problema tokom šetnje radi neravnih puteva.

28.05.2017. (nedjelja) Goran Pinter: "Medvedski breg pod Medvedskom gorom"
Sastanak je na okretištu autobusa Dubrava, linija ZET-a 209 za Čučerje, prije polaska autobusa koji kreće u 16:55 (peron uz famozne Bandićeve zahode). Sâma šetnja počinje na glavnom trgu uz crkvu u Čučerju u 17:15.
Glavno odredište je povijesno spominjano selo Medvedski breg nakon postepenog, srednje teškog uspona i visinske razlike od 110 m. Nastavak šetnje je silazak "na miroševečku stranu" na autobusnu stanicu ZET-a linije 208 Vidovec-Dubrava oko 19:30. Teren je većim dijelom neasfaltirani put/makadam tako da se u slučaju kišnih dana preporuča "ozbiljnija" obuća (i "kišna oprema").
Ukupna duljina šetnje je oko 5 km, a zbog razlike između početne i završne točke šetnje nije preporučljivo dolaziti na početak u Čučerje automobilom nego ga eventualno parkirati u zoni BUS-terminala Dubrava, a koristiti spomenuti javni prijevoz uz cijenu karata 2 x 4,00 kn.


A u sutrašnjem postu ću se malko osvrnuti na jednu od prošlogodišnjih šetnji!

Oznake: Jane's Walk, šetnje, mapiranje trešnjevke

Drage i dragi moji,

i ove godine je došlo vrijeme za šetnje gradom - i to ne samo po Trešnjevci nego i po drugim gradskim kvartovima!

Protekle 2015. godine globalni projekt “Jane’s Walk” sa sjedištem u Torontu organizirao je šetnje i različita druga događanja na 6 kontinenata, u 36 zemalja i 189 gradova. A jedan između tih gradova bio je i Zagreb u kojem smo mi iz projekta “Mapiranje Trešnjevke”, zajedno sa našim prijateljima, organizirali 5 šetnji kojima je sve zajedno prisustvovalo 177 sudionika.

Ove godine su na ponudi: Črnomerec (1 šetnja), Dubrava-Granešina (1), Maksimir (1), Peščenica (1), Podsljemenska zona (1), Podsused (1), Savica (1) te Trešnjevka (2 šetnje). Zaista raznolik izbor i nadam se da ćete uspjeti naći vremena za svratiti na neku od njih!
(znam, kao i uvijek, svibanj je mjesec prepun događanja i teško je naći vremena za sve, ali ... vrijedi pokušati! )



Ovako nam je bilo lani - na šetnji po Knežiji i Srednjacima sakupilo nas se čak 67, a na svih 5 šetnji zajedno 177 šetača. Snimila: Saša Martinović Kunović


Evo sad i nekih vezanih linkova i svih termina šetnji sa kratkim opisom:


- web stranica globalne inicijative Jane's Walk
- deset osnovnih ideja životnog stvaralaštva Jane Jacobs iznesenih na kratak i jasan način
- Službena najava šetnji na stranicama projekta "Mapiranje Trešnjevke
- web stranica projekta "Mapiranje Trešnjevke" na kojem možete naći pregled svih lanjskih šetnji sa foto albumima

A ovdje su i najave svih ovogodišnjih šetnji koje su raspoređene tokom cijelog mjeseca svibnja!


06.05.2016. (petak)
Vanja Radovanović: „Tvornice Trešnjevke – kolijevkom Trešnjevačke industrije“, sastanak na peronu 1 Zapadnog kolodvora, 18h.(vrijeme trajanja šetnje oko 3 sata)

Povijest Trešnjevke umnogome je obilježena dolaskom željeznice na njene sjeverne i istočne granice 1862. godine. Dolazak željeznice u tada maleni Zagreb potakao je razvoj gradske industrije koja je iskoristila prazne prostore u okolici tada jedine gradske željezničke stanice, Južnog kolodvora (danas Zapadni kolodvor), i započela svoj razvoj. Od te je točke povijest Trešnjevke krenula drugim tokom, na poljima, ledinama i voćnjacima počela se razvijati „radnička Trešnjevka“ čiji se tragovi mogu još i danas dobro vidjeti – pogledajmo ih tokom ove šetnje zajedno i prisjetimo se znanih i ne tako znanih priča iz razvoja trešnjevačkih tvornica!

07.05.2016. (subota)
Učenici IX. gimnazije: „IX. gimnazija – u, oko i na“, sastanak u dvorištu školske zgrade IX. gimnazije, ulaz iz Dobojske, 10h.(vrijeme trajanja šetnje oko 2 sata)

Zgrada u Dobojskoj ulici u kojoj su danas smještene IX. gimnazija i Druga ekonomska škola, izgrađena je 1955. godine. Bila je to jedna od najmodernijih škola tog doba s mnogo maštovitih rješenja, a i dan danas nas iznenade neki prostori u školi – amfiteatri koji se vide iz Ozaljske, ogroman park koji se ne vidi iz Ozaljske, balkoni, terasa, puno malih skrivenih kutaka… Imamo Učionicu budućnosti ali i puno toga iz prošlosti, imamo kamine i radijatore, stare knjige i tablete, imamo trešnje, imamo tragove … Učenici i nastavnici provest će vas po školi, štošta pokazati i ponešto ispričati o, u, oko i na školi.

07.05.2016. (subota)
Andreja Kolić: “Šetnja uz Savu na zapadnom ulazu u Zagreb (u znaku slova “S”), sastanak na Podsusedskom trgu (kod prve točke poučne staze, info ploča) u 17 sati (vrijeme trajanja šetnje oko 2 sata).

Prisjetit ćemo se lijepih i manje lijepih uspomena na Savu nekad i mogućnosti danas:
sjećanja na Susedgrad (stari grad), Samoborček (vlak) i sitinu (cvjetna košarica) nekad i
sportskih mogućnosti (Sportska dvorana Sutinska vrela, igrališta, tereni, šah) danas.

08.05.2016. (nedjelja)
Mladen Perušić & Miroslav Čulk: “Šetnja po Gradu mladih Granešina”, sastanak kod ulaza u Aleju hrvatske mladeži ispred Grada mladih, 11:30 h. (dostupno autobusom ZET-a, linija 208 za Vidovec, s polaskom iz Dubrave u 11 sati, vrijeme trajanja šetnje oko 2 sata).

Naselje za djecu sagrađeno je 1951. kao Pionirski grad, istovremeno s drugom pionirskom željeznicom uz potok Trnavu, na šumovitom proplanku površine 46 hektara. Jedinstveni je povijesni graditeljski sklop gdje je postignut sklad prirodne i arhitektonske komponente. Sačuvan je u izvornom stanju i zbog toga je upisan u Registar kulturnih dobara. Šetnja po kompleksu, oko 4 km u vremenu do dva sata, obuhvatit će obilazak karakterističnih mjesta u pejzažu i paviljona stambene i društvene namjene uz razgovor o gradnji, zaštiti i obnovi.

13.05.2016. (petak)
Mladen Sokele: „5,13 kilometara Kustošije u petak 13.5.“, sastanak ispred limene kućice ZET-a na okretištu Črnomerec, 18h. (vrijeme trajanja šetnje oko 2 sata)

Šetnja se sastoji od obilaska 30 zanimljivih lokacija na području Mjesnog odbora Kustošija – centar koji se proteže uz Ilicu zapadno od okretišta tramvaja na Črnomercu s kratkim obilaskom jugoistočnog dijela park-šume Grmoščica. Pored arhitekture objekata javne namjene i nekadašnje industrije, trase postojećeg i nestalog potoka, pruge i nathodnika, šetači će se upoznati s nekoliko gotovo skrivenih znamenitosti.

U najvećem dijelu šetnja je lagana izuzev kratkog uspona u park-šumu Grmoščica gdje, ovisno o tadašnjoj vremenskoj situaciji, teren može biti i umjereno blatnjav. Zbog toga se preporučuje sportska obuća. Potrebno će biti i savladavanje stuba škarpe pored Ilice 364 i željezničkog nathodnika kod Ilice 387. Šetnja počinje i završava na ZET-ovom terminalu Črnomerec, a za one koji dolaze automobilom u okolici je nekoliko ulica s gotovo uvijek slobodnim mjestima za parkiranje bez naplate (Ul. Gjure Szaba, Prilaz baruna Filipovića i sl.).

14.05.2016. (subota)
Anita Končar & Vanja Radovanović: „Sva lica Blizneca“ sastanak kod retencije Jazbina, raskršće ulica Jazbina i Korana, 17h. (dostupno autobusom ZET-a, linija 227 za Bliznec, s polaskom sa Svetica u 16:40 sati, vrijeme trajanja šetnje oko 3 sata).

Šetnja „Sva lica Blizneca“ vam želi pokazati poznata i nepoznata lica tog potoka koji svoj tok započinje blizu najvišeg vrha Medvednice, a zatim prolazeći uz dva zagrebačka šumska dragulja, Dotrščinu i Maksimir, uranja u stambena naselja te kasnije industrijsku zonu Žitnjaka da bi svoj tekući život završio u sada podzemno kanaliziranom „Drek riveru“ kojim u Savu utiče kod Ivanje Reke.

Možda niste znali da je to potok s dva imena? Da li ste čuli za nekadašnje mlinove na Bliznecu? Znate li da je u blizini njegovih obala nekad bila ciglana te kaznionica, a preko njega je vozila Pionirska željeznica? Znate li da njegov zeleni koridor krije velike mogućnosti za rekreaciju, izgradnju biciklističkih staza, povezivanje sjevera i juga grada …? O svemu tome i još mnogočemu drugome biti će riječi tokom šetnje!

21.05.2016. (subota)
Saša Šimpraga: „Peščenički arhipelag“ sastanak u 17 h sa ugla ulica Milke Trnine i Branka Gavelle. (dostupno od tramvajske stanice Folnegovićevo naselje na Držićevoj, vrijeme trajanja šetnje oko 3 sata)

Uz neke manje uobičajene peščeničke staze, šetnja uključuje i najveći preostali rukavac Save iz vremena prije njene regulacije te dvanaest jezera Savice – jedan od najvažnijih zagrebačkih ornitoloških rezervata.
Šetnja se održava u suradnji s programom SEMINAR ZA HODAČE, platformom 1POSTOZAGRAD i projektom Ars Publicae.

22.05.2016. (nedjelja)
Goran Pinter: „Dvije i pol sljemenske retencije“ , sastanak na posljednjoj stanici ZET-ove autobusne linije za Krvarić, 17h. (dostupno autobusom ZET-a, linija 126 za Krvarić, s polaskom sa Črnomerca s perona 7 u 16:50 sati, vrijeme trajanja šetnje je dva i pol sata)

Šetnja će njene sudionike u toku dva i pol sata i uz pređena četiri kilometra provesti kroz podsljemensku, uglavnom zelenu zonu ruba grada. Pri tome će se proći prostranim rekreativnim područjem triju sljemenskih vodotokova, Malog potoka, Kustošaka i Velikog potoka, “reguliranih” retencijama te će se pokušati ostvariti i dogovoreni kontakt s aktualnim korisnicima tih prostora. Na najvišoj točki šetnje šetači će se suočiti s poviješću i sadašnjošću jednog od bisera zagrebačke ladanjske arhitekture 19. stoljeća, Vilom Pongratz u Mikulićima.

Cilj šetnje je raskrižje Lukšića i Mikulića, na pretposljednjoj stanici autobusa linije 128, gdje bi se hvatala vožnja busom prema Črnomercu u 19:30. Šetnja je umjerene “težine” i prolazi kroz zemljane terene šume, livada, voćnjaka i vinograda tako da se, ovisno o tadašnjoj vremenskoj situaciji, sugerira sportskija obuća. Upozoravamo da se ishodište i cilj nalaze na udaljenim bregovima stoga dolazak na šetnju automobilom (uz parkiranje) umjesto autobusom nije preporučljiv.

28.05.2016. (subota)
Milan Dalmacija: “Smogovci”, sastanak u ulici Stara Peščenica, 18h
(dostupno automobilom tako da se skrene desno sa Zvonimirove u pravcu Borongaja na prvom semaforu nakon Heinzelove ili tramvajima 1, 9, 17 tako da se siđe na stanici Šulekova i pješači na jug do kraja ulice, vrijeme trajanja šetnje oko 2 sata)

Šetnja putevima Smogovaca otkrit će vam male tajne naselja u kojem je nastala kultna dječja serija. Današnji stanovnici „Naselka“ svojim će pričama otkriti kakav je život u naselju i što njima znače Smogovci, a možda nam se pridruži i poneki od protagonista serije. Osim toga, saznat ćete još neke informacije o naselju koje se u mnogočemu promijenilo od vremena kad su snimljene avanture braće Vragec.

Nadam se da se vidimo na šetnjama!

Oznake: Jane's Walk, šetnje

Prije nešto manje od mjesec dana najavio sam vam OVDJE sve zagrebačke šetnje koje će se održati u okviru globalnog projekta "Jane's Walk Day" čiji je zagrebački partner Centar za kulturu Trešnjevka odnosno projekt "Mapiranje Trešnjevke". U međuvremenu je već održana prva šetnja iz ciklusa, 24.04.2015. nas je Saša Šimpraga proveo zanimljivim manje poznatim predjelima Medveščaka (krenuli smo od Bookse i preko Petrove crkve, Voćarske ulice, Voćarskog naselja, Šalate, Novakove ulice i Ribnjaka završili smo, hodajući uz kaptolske zidine, na Europskom trgu, najmlađem trgu Zagreba). Bio sam na toj šetnji i jako mi se svidjela, a svidjelo mi se i to što je bila jako dobro posjećena, sa Sašom se prošetalo 45 šetača!

U međuvremenu smo žena i ja uhvatili priliku i posjetili i jednu od Jane's Walk šetnji u Ljubljani. Prošloga ponedjeljka, 04.05.2015., bili smo na jednoj od ljubljanskih izndanja Jane's Walk šetnji, Marko Peterlin iz Inštituta za politike prostora nas je proveo po gradskoj četvrti Šiška u šetnji pod naslovom "Put gradske prehrane". Tokom šetnje, čiji je početak bio na tržnici Šiška, a završetak na tržnici Koseze, prošli smo Vodnikovom cestom uz koju se moglo vidjeti nekoliko još aktivnih seljačkih gospodarstava unutar gradskog prostora, ali i gostionica raznih usmjerenja tako da smo posjetili mjesta proizvodnje hrane (gospodarstva), razmjene (tržnice, trgovine) i konzumacije (gostionice). Šetnji je prisustvovalo 25 šetača, a nakon šetnje smo imali i priliku popričati sa voditeljem i razmjeniti iskustva sa dosadašnjih šetnji.

Evo i nekoliko fotki s ljubljanske šetnje!



Na početku šetnje, sastanak na staroj tržnici Šiška koja je odnedavno ponovo u radu. Snimio: Vanja


Ispred seljačke kuće obitelji Vodnik pored koje se nalazi tradicionalna gostionica. Snimio: Vanja


Zanimljivo ime kafića kod sportsko-reakreacijskog centra Ilirija ... ali ipak nema veze sa Jane's Walk! Snimio: Vanja


Jedno od seljačkih gospodarstava koje još uvijek živi u urbanom okolišu. Snimio: Vanja


Usred Ljubljane, no kao da smo na selu! Snimio: Vanja


Razgovor ispred vatrogasnog doma u kvartu Koseze. Snimio: Vanja


A što se tiče budućih šetnji ... one su pred nama, sutra!

Stoga, pozivam vas sve da sutra (petak, 08.05.2015.) u 18h budete na jednom od ishodišta šetnji: Na Podsusedskom trgu (voditeljica: Andreja Kolić), kod Centra za kulturu Maksimir u Švarcovoj ulici (voditeljica: Anita Končar), na Britanskom trgu (voditeljice: Iva Silla i Andrea Pisac) ili ispred Centra za kulturu Trešnjevka (voditelj: moja malenkost )- dođite i šećite se sa nama, veselimo se druženju sa vama!

Slijedi više podataka o šetnjama ovoga petka:

08.05.2015., Knežija i Srednjaci, od sela preko predgrađa do grada, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj Vanja Radovanović
Ova se šetnja održava u sklopu obilježavanja Dana Jane Jacobs, kada se početkom svibnja u cijelome svijetu održavaju šetnje u skladu sa principima navedenim na početku ove najave. U sklopu te akcije koja potiče upoznavanje sa gradovima iz pješačke perspektive i uočavanje njihovih manje poznatih detalja prošetat ćemo se Knežijom i Srednjacima i upoznati njihov kolaž obiteljskih kuća i novogradnji – ne propustite potragu za tragovima metamorfoze tih kvartova iz seoskog naselja preko predgrađa u naselje suvremenih stambenih zgrada. Potražimo zajedno tragove nestale Mogorićke ulice, krenimo u šetnju po najmanje dvije dvodjelne ulice i u posjet misterioznoj garaži!

08.05.2015., Leafy Zagreb - urban wilderness rediscovered (šetnja na engleskom jeziku), sastanak na Britanskom trgu u 18h, voditeljice Iva Silla i Andrea Pisac
Rokov perivoj in Zagreb a place of Arcadian serenity, nestled only a few steps up the hill from the busy Britanac. Much more than a meadow or a park, it’s a uniquely designed architectural achievement that combines early 20th century villas and protected natural beauty. As such, it tells a story of how Zagreb had transformed from a provincial town into a modernist Central-European capital. 200 years ago, Rokov perivoj was a cemetery and an uncultivated outskirts of Zagreb. At the turn of the 20th century, however, it was where the first urban villas popped up, turning Rokov it into the Zagreb ‘cottage neighbourhood’. This radical transformation was preceded by two events. Firstly, the cemetery was closed and exhumed in 1877. And secondly, industrialism created a rich bourgeois class that looked for a place to build urban villas. Under the artistic influences of modernism, green spaces were cultivated and for the first time associated with prestige rather than with peasantry.

08.05.2015., Krug po Maksimiru, sastanak ispred Centra za kulturu Maksimir, Švarcova ulica 18h, voditeljica Anita Končar.
Na šetnji planiramo istražiti sve kutke maksimirske četvrti koje bi građani željeli obnoviti. U mapiranju tih lokacija pomoći će nam anketni listići koje su stanovnici ovog kvarta, u sklopu projekta "Zagreb za mene", označili kao najpoželjnije za revitalizaciju. Pridružite se šetnji Maksimirom, upoznajte svoje susjede, istražite kvart i sudjelujte u kreiranju novog lica našeg naselja.

08.05.2015., Šetnja Podsusedom, sastanak ispred knjižnice Podsused, Podsusedski trg, u 18h, voditeljica Andreja Kolić.
Šetnja će vas povesti Podsusedom, nekada omiljenim izletištem Zagrepčana na pola puta do Samobora. Na uzvisini se nekad dobro vidio utvrđeni grad Susedgrad (od kojeg se i danas vidi dio očuvanih zidina), koji je najpoznatiji po zloglasnom vladaru Tahiyu, dok je ljeti Podsused pružao osvježenje na uređenom kupalištu na Savi. Uz te zanimljive točke od današnje podsusedske ponude treba izdvojiti i lijepo uređenu Poučnu stazu, 800 godina staru kapelicu, kostur zagrebačkog kita koji potječe iz doba Panonskog mora ...

Oznake: Jane's Walk, mapiranje trešnjevke, knežija, Srednjaci, maksimir, podsused, Šiška, šetnja

Sve smo bliže Jane's Walk danu koji se u najvećem dijelu svijeta ove godine obilježava šetnjama između 01. i 03.05.2015., pa je tako i sve veća ponuda šetnji, kako u Zagrebu tako i u susjednim gradovima.

Stoga, ako ćete sutra biti raspoloženi za zanimljivu šetnju, dođite u 18h (petak, 24.04.2015.) ispred "Bookse" u Martićevoj ulici i Saša Šimpraga će vas povesti za tragovima nakadašnjeg biskupskog vrta, a zatim ćete krenuti uzbrdo, uz usputno lociranje lokacije jednoga od najstarijih zagrebačkih mostova. Šetnja se završava na najnovijem gradskom trgu. (vidi najavu i OVDJE!)



Negdje na trasi sutrašnje šetnje ... Snimio: Saša


Ako ste pak zainteresirani za izlet do Ljubljane ili nekog drugog slovenskog grada, na OVOJ web stranici odaberite neku od 18 ponuđenih šetnji (od toga 4 u Ljubljani) koje će se odigravati početkom svibnja.

Stoga, budite u kondiciji i vidimo se na šetnjama!

Oznake: Jane's Walk, šetnje, Saša Šimpraga, Booksa

Projekt "Mapiranje Trešnjevke" otvorio je još jednu sezonu šetnji Trešnjevkom (danas, u srijedu, 22.04.2015., slavimo točno 2 godine od pokretanja projekta!), ovaj puta šetnjom kroz Naselje Prve hrvatske štedionice i posjetom tvrtci Ericsson Nikola Tesla. Šetnju je i ovaj put vodila moja malenkost, a na fotkama zahvaljujem vrijednim fotografima koji su ih stavili na raspolaganje: Barbari, Branku, GP-u, Mariu, Mladenu i Saši!

Na polaznoj točci, ispred Centra za kulturu Trešnjevka, u petak 17.04.2015. u 18h, skupila se poveća grupa šetača, na kraju smo uspjeli nabrojati čak 65 duša! Duh proljeća, pojačana medijska prisutnost (vezana i uz pristupanje projekta globalnoj incijativi Jane's Walk o čemu sam već pisao) i sve veći broj stalnih posjetilaca koji dolaze na sve šetnje učinio je svoje, usprkos sivom i ne tako toplom popodnevu.

Šetnja je započela uvodom u povijest Trešnjevke, sa posebnom pozornošću na dio Trešnjevke u kojem se nalazi naselje Prve hrvatske štedionice, koje se počelo rađati 1935. godine po projektu arhitekta Zdenka Strižića koji je tokom svog radnog vijeka, pogotovo u prvoj fazi rada u Njemačkoj, stekao mnogo iskustava u projektiranju naselja za sve veći broj doseljenika iz ruralnih krajeva u velike gradove (naselj Weissendorf u Stuttgartu, naselje pored Bulowplatza u Berlinu).

Pogledajmo nekoliko važnih godina za razvoj tog dijela Trešnjevke:

1862. Otvorenje željezničke pruge do Zagreba, Zapadni kolodvor je tad bio glavni zagrebački kolodvor
1877. Otvorenje Gradskog vodovoda na lokaciji u Magazinskoj cesti
1892. Pušten je u upotrebu Glavni željeznički kolodvor, Zapadni kolodvor postaje manje važan
1901. Pušten u promet "Samoborček"
1907. Otvorenje "Munjare" (Električne centrale)
1921.-1925. Izgradnja gradskih kuća u bloku Selska-Magazinska-Meršićeva
1927.-1928. Izgradnja provizornih stanova kod raskrižja Selska-Ozaljska
1928. Otvorena Osnovna škola Kralja Tomislava
1929.-1930. Izgrađeno Naselje Istrana i invalida u bloku Selska-Veprinačka-Mošćenička
1930. Gradnja Trešnjevačkog placa
1931. Izgrađeno stambeno naselje za namještenike ZET-a sjeverno od Remize
1932. Otvorena osnovna škola Augusta Šenoe na Selskoj cesti
1932. Otvoren je prvi dječji vrtić u gradu, u objektiam uz osnovnu školu Augusta Šenoe
1935. Izgrađeno Naselje Prve hrvatske štedionice između Ozaljske, Selske i Krapinske
1935. Otvorena tramvajska veza prema Remizi
1939. Izgrađena crkva Sv. Josipa u Trakošćanskoj ulici
1939.-1941: Izgradnja crkve Sv. Marka Križevčanina na Selskoj cesti
1940. Otvoren park sa dječjim igralištem u Zorkovačkoj ulici
1953. Tvornica Nikola Tesla seli se na današnju lokaciju u Krapinskoj ulici
1964. Izgrađena zgrada u Zorkovačkoj ulici (za tadašnju "vojnu poštu")
1985. Otvoren je novi objekt dječjeg vrtića "Bajka" u Zorkovačkoj ulici



Susret na Fedorovu uglu Trešnjevačkog parka. Snimio: Mario


Skupljamo se uz klupe ispred Centar za kulturu. Snimio: Mladen


Grupa je sve veća ... Snimio: Mladen


Karte (planovi grada iz davnih vremena) su na stolu! Snimila: Saša


Ovo je kopija plana grada iz 1930. godine. Snimila: Saša


Dio okupljenih sluša uvodnu riječ. Snimila: Saša


Dečki iz obližnje škole koji su dobili zadatak pribilježiti sve zanimljivosti. Snimila: Barbara


Svi u krug! Snimio: Mladen


Plotunska foto-paljba! Snimila: Saša


Važno je imati dobar pregled! Snimio: Mario


Nakon uvodne riječi krenuli smo Slavetićkom ulicom u kojoj se još uvijek može vidjeti veći broj malih kućica kakve su nekad činile većinu stambenih objekata na rubu grada, bez vode, često i bez struje - prema njima su kuće projektirane u novome naselju bile nevjerojatno luksuzni objekti. U nekim od tih kućica se još i danas živi (obratite pažnju na istočnu stranu ulice!), dok su neke prepuštene propadanju.

Na samome ulazu u zaštićeni dio naselja, na početku Gredičke ulice, uočili smo zanimljivu sliku žetelice iznad ulaza u kuću, a nakon toga smo, uz razgovore o detaljima projekta i izvedbe naselja krenuli dalje. Velika novost koju je uveo projektant Strižić bilo je prebacivanje prostorija u kojima se obitava tokom dana (dnevna soba, kuhinja) na vrtnu stranu stana, dok su servisne prostorije (kupaona, WC) bile okrenute na uličnu stranu, suprotno dotadašnjim običajima. Tim se izmjenom postiglo da je vrt postao mjesto života, produženi dnevni boravak, a ne kao do tada samo mjesto za uzgoj povrća ili skladište za nepotrebne stvari. Isto tako, velika se pažnja usmjerila pravilnoj orijentaciji kuća (istok-zapad) kao i rasteru ulica.



Duga kolona je krenula preko parka. Snimila: Saša


Masovni prelazak Ozaljske ulice - kao da su demonstracije! Snimila: Barbara


Slavetićka ulica nam je pokazala kako se nekad živjelo ... Snimila: Saša


Slavetićka ulica je bila pretijesna za sve nas ... Snimila: Barbara


Bilo je šetača na dvija i četiri noge kao i na dva kotača. Snimila: Saša

>
Pogled niz ulicu. Snimio: Mario

>
Rijeka šetača teče Slavetićkom ulicom. Snimio: Mario


Trešnjevačka idila davnih dana. Snimila: Saša


Simpatična teta iz dvorišta u Slavetićkoj nam je pokazala da se vrtne pumpe i dalje koriste - iako ne za piće. Snimila: Saša


Šupe i drvarnice čuvaju uspomene na dane kad su ih svi trebali ... za drvo za ogrjev, za alat za vrt i još puno toga. Snimio: Mario


Ovdje više nitko ne živi ... Snimila: Barbara


Unutrašnjost jedne napuštene i napola urušene kuće u Slavetićkoj ulici. Snimio: Mario


Jedno od najpamtljivijih dvorišta, već godinama poznato po plavo-rozim tonovima. Snimila: Barbara


Ulazimo u Gredičku ulicu, a time i u zaštićenu zonu Naselja Prve hrvatske štedionice. Snimila: Barbara


Gredička ulica - nekad i sad. Snimila: Barbara


Pred vratima kuće sa slikom žetelice. Snimila: Barbara


Pogled na žetelicu i zanimljiva vrata kroz zanimljivu ogradu. Snimio: Mladen


Vau! Snimila: Barbara


Zlato Trešnjevke! Snimio: Mario


Ovakva gomila ljudi nije mogla proći nazapaženo ... Snimila: Barbara


I ovo je dio života na Trešnjevci! Snimila: Barbara


Ovi su prozori vjerojatno na tome mjestu već 70-tak godina ... Snimio: Mladen


Mozaik starih i novih fasada ... Snimio: Mladen


.. i starih i novih balkona sa dvorišne strane. Snimio: Mladen


Napredujemo Gredičkom ulicom prema Ericssonu Nikoli Tesli. Snimila: Barbara


Pogledajmo malo i zeleni pojas vrtova između kuća! Snimila: Barbara


Nakon razgovora o naselju smo krenuli prema Ericssonu Nikoli Tesli gdje nas je čekala ekipa iz tvrtke koja nam je kroz polusatnu prezentaciju predstavila prošlost, ali i sadašnji trenutak tog poduzeća koje je spojilo tradiciju tvrtke Nikola Tesla, koja je osnovana 1949. godine kao mali servis za telefonske uređaje sa 20-tak zaposlenih i tokom vremena se razvila do velike tvornice koja je izvozila velike količine telekomunikacijske opreme na istočnoevropska tržišta tog doba, sa tradicijom Ericssona, tvrtke koju je osnovao Lars Magnus Ericsson 1876. godine i koja je već desetljećima u vrhu svjetske telekomunikacijske industrije i u nekim dijelovima tog tržišta predstavlja svjetskog lidera.

Nakon prezentacije smo prošli tzv tehnološki put gdje su predstavljeni neki od projekata na kojim se u tvrtci trenutno radi, od e-zdravstva i sličnih projekata za tzv. e-društvo pa do najnovijih telekomunikacijskih rješenja. Na žalost, nismo imali prilike zaviriti u maketu, među testne objekte gdje se krije mnoštvo opreme namijenjene testiranju.

Kao suprotnost predstavljanju sadašnjosti tvrtke čuli smo od nekih sudionika šetnje, bivših zaposlenika kompanije, kako je bilo nekad raditi u njoj: o strogom režimu dolaska u firmu kada se zapisivalo svako kašnjenje, o odličnim plaćama (na dan isplate su ispred tvornice u redu stajali taksisti koji su radnike vozili u Samobor na kolače ili pak u kupovinu u centar grada), o ulozi svojevrsnog "posrednika" pri prodaji Ericssonovih uređaja na tržišta tadašnjeg Sovjetskog saveza ...



Pred ulazak. Snimila: Saša


Odmor za već pomalo umorne noge ... Snimila: Barbara


Tokom prezentacije ... Snimio: Branko


Tokom prezentacije ... Snimio: Mario


Školarci se javljaju sa svojim pitanjima. Snimila: Barbara


Komentar jednog od nekadašnjih zaposlenika firme. Snimila: Barbara


Pogled odozada ... Snimio: Mladen


... i sprijeda. Snimio: Mladen


Suradnice pred početak razgledavanja ... Snimio: Mladen


Na početku tehnološkog puta ... Snimila: Barbara


Prezentacija u "plavome hodniku". Snimila: Barbara


Na izlasku ... Snimila: Barbara


Fotografija hodnika tehnološkog puta preuzeta sa Ericssonove web stranice.


Pozdravljamo se i sa našim voditeljicama kroz tehnološki put ... Snimio: Mladen


Pokoja riječ iz nekadašnjeg života firme ... Snimila: Barbara


... i iz današnjeg života firme. Snimila: Barbara


Po svemu sudeći, priče su zanimljive ... Snimila: Barbara


Raznobojna fontana u parku u krugu kompanije. Snimio: Mladen


On je zaslužan za puno toga oko nas - skulptura u parku u krugu kompanije ... Snimila: Barbara



Posjet tvrtci je završio razgovorom u parku uz vodoskok gdje smo se oprostili od domaćina i krenuli dalje kroz naselje, prvo pored starih poklopaca šahtova (najstariji datira još iz doba gradnje naselja - vidljivo po natpisu ljevaonice Gajić koja je djelovala između dva rata u Selskoj cesti) pa dalje do parka u Zorkovačkoj. Taj je park značajan za Zagreb po tome što je to drugi najstariji park sa dječjim igralištem tog tipa (prvi je onaj na Trgu kralja Petra Krešimira IV). Otvoren je 22.06.1940. nakon uređenja po projektu Cirila Jegliča i Smiljana Klaića, fontanu je osmislio Josip Seissel, a skulpturu "Frulaš" (zapravo, njen gipsani odljev) izradio je Fran Kršinić. Odljev je vrlo brzo nestao i nikad više nije pronađen, da bi prije 2 mjeseca na isto mjesto bila postavljena skulptura Luje Lozice koji ima kuću pored parka.

Nakon kratkog razgovora uz park prošetali smo se i do najkraće ulice u Zagrebu, Novodvorske ulice, koja, iako tako izgleda, zapravo nije slijepa ulica. Izašli smo na njen "slijepi" kraj u Cesargradsku ulicu i zatim, hodajući kroz špalir malih kućica, stigli smo i do kraja šetnje ... taman prije početka kiše koja je počela padati pola sata kasnije!



Izašli smo iz Ericssona Nikole Tesle i ponovo opažamo detalje naselja - stare poklopce šahtova! Snimila: Barbara


Evo šahta iz 30-ih! Snimila: Saša


Uz park u Zorkovačkoj. Snimio: Mladen


Kao na pozornici ... Snimio: Mladen


Večernji pogled na park. Snimio: Branko


Svima smo zanimljivi ... Snimila: Barbara


Odozgo nas gledaju i stanari nebodera u Susedgradskoj ulici .. Snimio: Mario


U tjesnacu Cesargradske ulice. Snimila: Barbara


Zahvaljujem se svima na dolasku i veselim se slijedećoj šetnji koja kreće 08.05.2015. u 18h, također ispred Centra za kulturu Trešnjevka, u smjeru Knežije i Srednjaka!

Oznake: mapiranje trešnjevke, trešnjevka, NAselje Prve hrvatske štedionice, Ericsson Nikola Tesla, Jane's Walk

Da li ste kada čuli za gospođu Jane Jacobs (1916.-2006.), urbanisticu, spisateljicu i aktivisticu iz Toronta?
A za šetnje nazvane njezinim imenom?

Jane Jacobs nije se formalno obrazovala za gradskog planera, međutim njezina knjiga objavljena 1961. "Smrt i život velikih američkih gradova" (vidi OVDJE uvod u knjigu) je unijela revoluciju u poglede na funkcioniranje gradova, njihovo nastajanje, razvoj i pad i njezine ideje danas tvore opće mjesto razumijevanja evolucije gradova kako urbanistima i planerima tako i političarima i aktivistima svih vrsta. Ona je gradovima prilazila na posve nov i do tada nepoznat način, kao na socijalne cjeline. Smatrala je da je izuzetno važno da sami građani upravljaju razvojem gradova i kvartova u kojima žive i poticala je ljude da se bolje upoznaju sa okolinom u kojoj stanuju, rade, polaze školu, bave se sportom, šeću … jer, kako je rekla, na taj način oni postaju svjesni toga kakvu životnu okolinu zapravo žele. Isticala je važnost i ljepotu bogatih i životnih gradskih pejzaža, “baleta pločnika”, kako ih je ona nazivala, procesa u kojima se razvija poseban odnos između stanara, susjeda i prolaznika koji život ulice čini ugodnim i prijateljskim. Nasuprot jednoličnosti i praznine poslovnih četvrti, otuđenosti širokih prometnica i beživotnosti stambenih kvartova bez adekvatnih javnih prostora, ukazivala je na važnost pješačkih zona i općenito mjesta pogodnih za susrete s ljudima.

Nakon njezine smrti, njoj u počast, tadašnji gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg proglasio je 28.06.2006. Danom Jane Jacobs, dok je Toronto njenim danom proglasio 04.05.2007. i tom prilikom organizirao dvadesetak besplatnih šetnji gradom. Od tada se taj dan obilježava u sve većem broju gradova i ove godine u projektu sudjeluje 135 gradova iz 27 zemalja sa 6 kontinenata! A ove godine se tom nizu gradova priključuje i Zagreb, preko Centra za kulturu Trešnjevka i projekta Mapiranje Trešnjevke!

Nekoliko riječi o šetnjama: Jane’s Walk šetnje su besplatne lokalno organizirane šetnje tokom kojih se ljudi skupljaju radi zajedničkog istraživanja, razgovora i uživanja u svojim kvartovima. Dok klasična razgledavanja više sliče predavanjima, ove su šetnje sličnije razgovoru uz šetnju. Voditelji dijele svoja iskustva i znanja, ali također potiču diskusije i sudjelovanje šetača. Šetnje se mogu usredotočiti na bilo koji aspekt kvarta i bilo koju temu. Šetnje mogu biti ozbiljne ili zabavne, informativne ili objašnjavajuće. Mogu se usmjeriti na povijest nekog mjesta ili ono što se događa upravo sada. Svatko može voditi šetnje – jer je svatko najveći poznavalac kraja u kojem živi!

Na primjer, šetnju u Colchesteru u V. Britaniji su vodila braća od 6 i 4 godine, koji su šetačima pokazivali mjesta na kojima se vole igrati. U Ljubljani su na šetnju došli članovi gradske uprave kako bi porazgovarali o mogućim budućim namjenama zapuštenog gradilišta. U srcu Toronta, u Kanadi šetnju su vodili članovi lokalnog udruženja pridošlica koji su tek nedavno došli u grad, ali su brzo u njemu pronašli ugodno društvo. U Calcutti, u Indiji, grupa šetača je krenula u istraživanje močvara koje se nalaze na gradskom rubu.

Na ovim šetnjama se može mnogo toga naučiti, ali one uz to mogu biti i vrlo zabavne. Ovdje možete sresti svoje susjede, upoznati nove prijatelje, razmijeniti posjetnice sa dotad nepoznatim ljudima. Možete naučiti nešto novo i podijeliti sa drugima neko vaše znanje!



Prizor sa šetnje Savskom cestom i njenom okolicom u proljeće 2014. Snimila: Barbara


Prizor sa Predbožićne trešnjevačke dijagonale, šetnje održane u prosincu 2013. Snimila: Barbara


Što se našeg, zagrebačkog učešća tiče, vjerojatno ste već primjetili da se šetnje Trešnjevkom pokrenute prije dvije godine u okviru "Mapiranja Trešnjevke" tematski zapravo potpuno poklapaju sa ciljevima i izvedbom Jane's Walk šetnji. Stoga je bilo posve prirodno priključiti se toj velikoj međunarodnoj obitelji gradova u kojima se odvijaju šetnje. Šetnje su koordinirane na vrlo jednostavan način - svatko tko ih želi voditi može se prijaviti preko web stranice matične organizacije u Torontu koja pruža osnovne usluge pomoći kod organizacije (smještaj najava na njihovoj web stranici, ideje za propagandu šetnji i kontakte s medijima) i prikuplja iskustva i reakcije dosad održanih šetnji). Lokalna organizacija (u ovom slučaju: Centar za kulturu Trešnjevka) koordinira sve lokalne šetnje i pomaže u komunikaciji sa globalnom organizacijom.

Zanimljivo je što su zbog djelovanja Jane Jacobs, koje je najjače ostavilo svoje tragove i u SAD i u Kanadi, osnovane čak dvije organizacije koje se brinu o Jane's Walk šetnjama. Neprofitna organizacija "Jane's Walk" ima sjedište u Torontu i koordinira šetnje diljem zemaljske kugle te organizira Jane's Walk Fsetival koji se ove godine odigrava od 01. do 03.05.2015. S druge strane, organizacija "Jane Jacob's Walk" se brine o sličnim šetnjama prvenstveno u Sjedinjenim Državama Amerike pri čemu ponekad obje organizacije surađuju.

Što se pak tiče zagrebačke ponude šetnji, odlučeno je da se one neće odigrati na sam Praznik rada (zbog tradicije naših krajeva da se taj dan obično proslavlja u prirodi, uz roštilj i druženje), već u dane prije i poslije njega. Pogledajte ovdje cijelu "šetačku ponudu" koja vam se nudi tokom travnja i svibnja i odaberite što vam se najviše sviđa (podatke o šetnjama prijavljenim za Jane's Walk možete naći OVDJE, a o onima u okviru projekta "Mapiranje Trešnjevke" OVDJE)!


17.04.2015., Naselje Prve hrvatske štedionice uz posjet Ericssonu Nikoli Tesli, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj šetnje: Vanja Radovanović
Prošetat ćemo se naseljem Prve hrvatske štedionice, no najveći dio vremena provest ćemo u posjetu tvrtki Ericsson Nikola Tesla koja se na rubu tog naselja nalazi gotovo od osnutka. Pogledajte kako jedno od najuspješnijih domaćih poduzeća izgleda iza kulisa, da li zaista unutar svojih prostora ima park sa vodoskokom i što je sve vidio švedski kralj Carl XVI Gustaf za svojeg posjeta 2013. godine!

24.04.2015., Od Bookse do Trga Europe, sastanak ispred knjižare Bookse, Martićeva ulica, u 18h, voditelj Saša Šimpraga
Šetnja započinje potragom za tragovima nakadašnjeg biskupskog vrta, nastavlja se po brdima, uključuje lociranje lokacije jednoga od najstarijih zagrebačkih mostova, a završava na najnovijem gradskom trgu!

08.05.2015., Knežija i Srednjaci, od sela preko predgrađa do grada, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj Vanja Radovanović
Ova se šetnja održava u sklopu obilježavanja Dana Jane Jacobs, kada se početkom svibnja u cijelome svijetu održavaju šetnje u skladu sa principima navedenim na početku ove najave. U sklopu te akcije koja potiče upoznavanje sa gradovima iz pješačke perspektive i uočavanje njihovih manje poznatih detalja prošetat ćemo se Knežijom i Srednjacima i upoznati njihov kolaž obiteljskih kuća i novogradnji – ne propustite potragu za tragovima metamorfoze tih kvartova iz seoskog naselja preko predgrađa u naselje suvremenih stambenih zgrada. Potražimo zajedno tragove nestale Mogorićke ulice, krenimo u šetnju po najmanje dvije dvodjelne ulice i u posjet misterioznoj garaži!

08.05.2015., Leafy Zagreb - urban wilderness rediscovered (šetnja na engleskom jeziku), sastanak na Britanskom trgu u 18h, voditeljice Iva Silla i Andrea Pisac
Rokov perivoj in Zagreb a place of Arcadian serenity, nestled only a few steps up the hill from the busy Britanac. Much more than a meadow or a park, it’s a uniquely designed architectural achievement that combines early 20th century villas and protected natural beauty. As such, it tells a story of how Zagreb had transformed from a provincial town into a modernist Central-European capital. 200 years ago, Rokov perivoj was a cemetery and an uncultivated outskirts of Zagreb. At the turn of the 20th century, however, it was where the first urban villas popped up, turning Rokov it into the Zagreb ‘cottage neighbourhood’. This radical transformation was preceded by two events. Firstly, the cemetery was closed and exhumed in 1877. And secondly, industrialism created a rich bourgeois class that looked for a place to build urban villas. Under the artistic influences of modernism, green spaces were cultivated and for the first time associated with prestige rather than with peasantry.

08.05.2015., Krug po Maksimiru, sastanak ispred Centar za kulturu Maksimir, Švarcova ulica, voditeljica Anita Končar.
Na šetnji planiramo istražiti sve kutke maksimirske četvrti koje bi građani željeli obnoviti. U mapiranju tih lokacija pomoći će nam anketni listići koje su stanovnici ovog kvarta, u sklopu projekta "Zagreb za mene", označili kao najpoželjnije za revitalizaciju. Pridružite se šetnji Maksimirom, upoznajte svoje susjede, istražite kvart i sudjelujte u kreiranju novog lica našeg naselja.

29.05.2015., Naselje Prve hrvatske štedionice uz posjet Osnovnoj školi Augusta Šenoe, sastanak ispred Centra za kulturu Trešnjevka u 18h, voditelj Vanja Radovanović
Proljetnu sezonu šetnji zatvorit ćemo još jednim posjetom naselju Prve hrvatske štedionice, ali ovaj put ćemo se koncentrirati na njegov zapadni dio i na posjet Osnovnoj školi Augusta Šenoe u Selskoj cesti, jednoj od najstarijih i najpoznatijih škola Trešnjevke – pogledajmo je ovaj put i iznutra! A uz nju ćemo proći još nekim malo poznatim predjelima naselja koji inače bivaju nezapaženi.

Napomena: Sve šetnje se odvijaju bez obzira na vremenske uvjete!

Nadam se da se vidimo na bar nekoj od šetnji!

Oznake: Jane's Walk, mapiranje trešnjevke, šetnje, CeKaTe