Nepoznati Zagreb

24.03.2023., petak

Podusedski kamenolom (2): Gornje etaže

Snimio: Vanja

Ajmo sad onda prošetati kamenolomom!

Orijentacija nije teška, osobito kad se jednom popnete na neku od viših etaža s koje se pruža pogled na cijeli kamenolom. Također, koliko sam uspio vidjeti na onom dijelu kamenoloma kojeg sam posjetio (desna, viša padina) nema nikakvih "skrivenih" opasnosti tipa jama, odrona i sličnoga. Neke padine nisu prohodne zato što su jednostavno prestrme i ne bi bilo sigurno penjati se po njima radi mogućih odrona, a neke su obrasle gustim grmljem pa zbog toga nisu ugodne za prolazak. No, svi putevi koje sam ja prošao (ucrtani su u kartu) su lagani, sigurni i može ih proći svatko tko poželi.

Grubi prikaz uspona gledan sa zaravni na ulazu u kamenolom. S točkicama sam ucrtao smjer uspona po etažama padine (prvo lijevo, a onda po desnom rubu). Snimio: Vanja

Put ucrtan na Google Earth isječak karte. Točkastim dijelom sam ucrtao put kojim sam se spuštao, ljubičasta točka označuje mjesto s pogledom na zapadnu padinu. Snimio: Vanja

Dakle, evo kojim sam ja putem prošao - s ravnog prizemlja sam krenuo širokom i dobro vidljivom makadamskom cestom LIJEVO od betonskih građevina koje vire s brežuljka. Cesta skreće u luku desno i dolazi na razinu na kojoj se nalazi rampa za iskrcaj kamena. Na tom mjestu cesta skreće oštro lijevo i postepeno se uspinje desnom padinom kotline.

Nakon nekoliko minuta nailazite na račvanje, lijeva cesta skreće blago lijevo i nastavlja svoj put gotovo istom visinom, a desna produžuje istim pravcem i otprilike istim usponom.

Vrlo brzo nakon tog račvanja primjećujete da se padina s desne strane ceste snizuje, a na jednom mjestu (koje je za mojeg posjeta bilo označeno nekakvom starom crvenom ugaženom papirnatom vrećicom) možete primjetiti usku, ali dobro vidljivu stazicu kako se penje uz desnu padinu. Tom ćemo se stazicom vratiti na povratku. wink

Nakon slijedećih nekoliko minuta stižemo na veliko uravnato proširenje na kojem se nalazi stara fotelja te razbacane auto gume - čini se da je tamo dolazila ekipa sa quadovima i vozila trke spretnosti. wink

S tog mjesta je već lijep pogled u donji dio kamenoloma, a naziru se i krajevi iza brežuljaka koji se nalaze između kamenoloma i Podsuseda. No, pravi pogledi će tek doći.

Uspon prema etaži s foteljom. Snimio: Vanja

Pogled na zapadno brdo nagriženo kamenolomom. Snimio: Vanja

Zaravan s foteljom. Snimio: Vanja

Prijeđite proširenje sve do njegovog drugog ruba (lijevog, ako gledamo prema brdu na čijoj se padini nalazimo) i tamo uočite zapušteni kamionski put po kojem se između mladog drveća vije ugažena stazica. Njom ćete vrlo brzo doći do slijedeće više etaže. Kod te etaže se vidi stazica koja se nastavlja ravno u šumu, po dobro vidljivoj uskoj kotlini, no staza brzo nestaje u grmlju.
No, nas zanima stazica koja se tu odvaja nadesno i vijuga po brežuljkastoj "etaži" ponovo na drugu stranu (desnu). Slijedite stazicu sve do samog kraja te etaže kamenoloma, tamo je nekoliko metara malko strmijeg uspona kroz mlado drveće i kad se popnete vidjet ćete da se nalazite na širokom kolskom putu ugodnom za hodanje.

Sad slijedite taj put i nadalje uzbrdo (lijevo), sve do mjesta na kojem se oštro lijevo odvaja šira kosina kojom je očito nekad vodio kamionski put (mjesto odvojka ćete prepoznati i po tome što se dalje kolski put nastavlja u šumu, a na tome je mjestu i blatna lokvica.

Ostaje vam još samo jedna etaža uz koju se trebate popeti slijedeći strmu usku stazicu, nema opasnosti od gubljenja jer nemate kuda skrenuti i vrlo brzo, nakon još jednog cik-cak (desno pa lijevo) skretanja doći ćete do vršne etaže. Pred vama je najljepši pogled koji možete dobiti iz tog kamenoloma, na Samoborsko Gorje, Rakitje, zapadne dijelove Zagreba, a stazica se nastavlja u njegovu pozadinu, šumu, gdje se pretvara u širok kolski put koji nastavlja prema sjeveru i, pretpostavljam, vrlo brzo nailazi na planinarsku markaciju koja iz Podsuseda vodi prema Kamenitim svatovima.

Kad ste se naužili pogleda, vratite se istim putem do onog širokog kolskog puta i blatne lokvice. Nastavite kolskim putem nizbrdo - vrlo je ugodan za šetnju, a i pomalo neobičan jer s njega kamenolom zapravo jedva uočavate.

Pogled sa etaže iznad fotelje na makadamsku cestu kojom sam stigao do fotelje. Snimio: Vanja

Pogled na etažu s foteljom, desno je put kojim sam došao sa te etaže na onu sa koje sam fotkao ovu fotku. Snimio: Vanja

Pogled s najviše etaže kamenoloma - uži pogled ... Snimio: Vanja

... i širokokutni pogled (desno je Samoborsko gorje). Snimio: Vanja

Nakon nekoliko minuta hoda uočit ćete sa lijeve strane (istočne) ruševine nekog manjeg betonskog objekta i jedan od starih kopova kamena. Tu je raskršće.

- ako nastavite širokim kolskim putem koji nastavlja nizbrdo i vrlo blago skreće lijevo, a zatim opet blago desno vrlo brzo ćete naići na slikovit dio ukopan između dvije strme padine i obrastao šumskim cvijećem i jelenkom (paprati koja voli vlažna staništa). Bilo bi lijepo završiti šetnju kamenolomom tim putem, međutim on se završava u privatnom dvorištu u kojem obitava pas i iz kojeg ne možete izaći na ulicu. Ja sam došao blizu ulaza u dvorište i kad sam vidio da se put završava unutra i da je uz njega pas, tiho sam se vratio nazad.
- ako nastavite ravno prema jugu stazicom koja se blago uspinje na brijeg nakon manje od 100 metara ćete naići na vrlo lijep kutak prekriven mahovinom s kojeg se pruža odličan pogled na drugo brdo nagriženo kamenolomom i kućice pored njega
- ako skrenete posve desno, stazicom koja vodi isprva ravno, a zatim strmije, za 50 metara ćete biti na cesti kojom ste se penjali uzbrdo, kod već spomenute crvene vrećice, i njom ste vrlo brzo u prizemlju kamenoloma.

Kolski put kojim sam se spustio do betonskog objekta kod kojeg je raskršće. Snimio: Vanja

Kolski put kroz kotlinu kojim se dođe do privatnog dvorišta. Snimio: Vanja

Sve ovo što sam vam opisao sam prošao za manje od sat vremena, uz uključene pauze za uživanje u vidicima i fotkanje.

A ako sam mogao ja, sigurno sve to možete proći i vi! wink

Oznake: podsused, kamenolom, Podsusedsko dolje, šetnja

- 14:19 - Komentari (1) - Isprintaj - #

22.03.2023., srijeda

Podusedski kamenolom (1): Prizemlje

Kamenolom u Podsusedskom Dolju. Snimio: Vanja

Neki kamenolomi zjape kao duboke brazgotine iz planina u kojima se nalaze - takav je recimo, onaj u Ivancu Bistranskom koji se ne može ne vidjeti kada putujete po autoputu iz smjera Zaboka i Krapine prema Zagrebu.

Neki drugi su dobro skriveni i uočavaju se tek kad se stupi ispred njih kada zapanje svojom veličinom – takav je onaj u Bizeku koji je dugo vremena opskrbljivao sirovinom podsusedsku cementaru. A vrlo je sličan i onaj u Podsusedskom Dolju koji posve zatekne neupućenog putnika kad krene od Podsuseda prema Dolju.

Tim putem sam rijetko prolazio, no nedavno mi je palo na pamet da pogledam što ima u tome kamenolomu. Kao prvo, da li je uopće moguće ući u njega, i kao drugo – isplati li se ulaziti, ima li štogod tamo zanimljivo za vidjeti.
Pa i ima. Pogledajte ove sličice sa nizom prizora iz njegova „partera“, a slijedećim ću postom prošetati dijelom njegovih nebrojenih balkona.

Što se osnovnih informacija tiče, ne znam kada je taj kamenolom otvoren, no znam da je bio u vlasništvu (tj. valjda koncesiji) građevinske tvrtke Tempo i da je zatvoren tamo negdje oko 2000. (valjda? Ako netko od vas zna nešto više o datumima otvaranja i zatvaranja, javite, molim vas!)

Nakon zatvaranja bilo je 2007. nekakvih megalomanskih najava njegovog pretvaranja u sportski centar pa čak i zatvoreni skijalište (!), no od toga nije bilo ništa.

Pogled na kamenolom pomoću Google Maps.

Upozorenje na ulazu u kamenolom. Snimio: Vanja

Dispečerska kućica pored koje su vrlo vjerojatno izlazili kamioni natovareni kamenom. Snimio: Vanja

Eto i natpisa kojeg pomalo zarastaju vrbe ... Snimio: Vanja

Unutrašnjost kućice je, očekivano, u neredu, sve je polomljeno i razbacano. Snimio: Vanja

U "parteru" je i jedna zaboravljena i zarđala miješalica ... Snimio: Vanja

Na kraju zaravni se nalazi niz betonskih građevina koje su, čini se, služile istovaru kamena i valjda separaciji, mljevenju, čemu li već ... ovo je pogled odozdo ... Snimio: Vanja

... a ovo je pogled odozgo, sa rampe s koje se vrlo vjerojatno istovarao kamen radi dalje obrade. Snimio: Vanja

Postojao je tu i neki "roštilj" ... Snimio: Vanja

Pogled na objekte ispod rampe ... Snimio: Vanja

... i nešto širi pogled na veći dio ulaznog ravnog prostora. Snimio: Vanja

Lijepo se vide i radničke nastambe s druge strane ulice Sutinska vrela. Snimio: Vanja

Sišao sam pored rampe, a dohvaćanje slijedeće platforme je netko omogućio ovim improviziranim vrata-mostićem ... Snimio: Vanja

Pogled prema gore s jedne strane ... Snimio: Vanja

... i s druge. Snimio: Vanja

Netko je uredio intimni prostor za sjedenje za dvoje u podnožju tih betonskih čudesa .. Snimio: Vanja

Sad sam već s druge strane ceste, tu su neki plinski spremnici ... Snimio: Vanja

Sad malo pogled u ruševne kućice ... Snimio: Vanja

Pred jednim od ulaza je razbijena slika Jajca - tko zna iz kojeg perioda ... Snimio: Vanja

A u jednom od prostora je i ovaj zapušteni kombi, okružen smećem. Snimio: Vanja

Ovdje se valjda nekad stanovalo ... Snimio: Vanja

A ovdje kuhalo i jelo .. Snimio: Vanja

Toliko o kamenolomu iz prizemlja, a slijedećim ćemo postom u više etaže! wink

Oznake: podsused, Podsusedsko dolje, kamenolom

- 16:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

16.01.2023., ponedjeljak

Treći Odvojak Lijevo

Uz ulicu Sutinska vrela. Snimio: Vanja

Jučer spomenuh naselje Podsusedsko dolje kroz koje se vije njegova glavna ulica Sutinska vrela ... koja je nekad vrlo vjerojatno bila jedina ulica sa imenom u čitavom naselju, a sve ostale su bile imenovane tek "odvojcima", pa je ulica u kojoj je ovaj stari kućni broj snimljen očito bila nazvana Treći odvojak Lijevo (što mi zvuči baš zabavno). A novo vrijeme je donijelo tim ulicama i nova imena - pa je taj "treći odvojak lijevo" dobio čak dva nova imena, njegova desna grana je nazvana Bedeniki, a lijeva Jagustovićev put.

Prođoh Jagustovićevim putem (na putu do u prethodnom postu spomenutog "odmarališta") i u njemu nađoh zanimljivu staru kuću kod koje su me se najviše dojmile kamene prozorske "klupice" i starinska vrata tako simpatično pomalo oljuštene boje.

Snimio: Vanja

Oznake: ulica, natpis, podsused, Podsusedsko dolje, stara kuća

- 16:08 - Komentari (5) - Isprintaj - #

29.02.2016., ponedjeljak

Predvečerje na Bizečkom brijegu

Pogled s Bizeka u dolinu, prema savskoj ravnici. Snimio: Vanja

Prošlog tjedna sam vam se javio sa tek jednim postom ... gužva na poslu me je "pregazila" i nisam imao niti energije niti želje stavljati na blog bilo šta, a pogotovo ne neke malko ambicioznije priče koje već neko vrijeme želim uobličiti u post i dati vam ih na čitanje. No, vikend je donio opuštanje i jedva dočekane trenutke mira sam iskoristio za pokoju rundu šetnje - jučer sam sa obitelji i prijateljima bio na planinarskom izletu na Oštrcu (gdje još caruje snijeg!), dok sam se u subotu predvečer sam prošetao zaleđem Bizeka i pritom, kao i uvijek, pronašao zanimljive detalje koje sad želim podijeliti i sa vama!

Dakle, Bizek ... to je jedan od onih ne tako slavnih zagrebačkih kvartova koji ponajprije živi u sjeni po zlu čuvene cementare koja već desetljećima nagrđuje bizečko južno lice, dok se na njegovom sjeveru, na mjestu gdje dodiruje šumska područja Medvednice, nalazi druga njegova zanimljivost, napušteni kamenolom, iz kojeg se, tako kažu, kopao kamen i za zagrebačku katedralu.

I, što još možete reći o Bizeku? Vjerojatno ništa ... wink

Obzirom na zanimljivu poziciju Bizeka smještenog na brijegu s pogledom na jugozapadni dio grada, a još više zbog uočenog "zelenog pojasa" livada i šumaraka koje sam uočio na njegovom gornjem rubu, odlučio sam se malko prošetati tim i za mene nedovoljno poznatim dijelom grada. Autom sam došao do ulice Bizek II i parkirao sam se nedaleko okretišta autobusa pa krenuh, još za dana, prema raskrću ulice Bizek II i Capekovog puta otkuda se prema karti odvajao put koji je vodio gornjim dijelom tih livada sve do ulice Prigornica koja spaja istočni dio Podsuseda sa Podsusedskim Doljem. Put sam lako pronašao - sada je to dosta dobra makadamska cesta koja je na samome početku čak i asfaltirana (zbog strmine), a po njoj iz nekog razloga vodi i neka od gradskih instalacija (kanalizacija, čini mi se).

Ono što je najljepše na toj cesti i što ju krasi velikim dijelom njenog toka su lijepi pogledi na nizinu i okolne brežuljke, na duboku kotlinu Podsusedskog dolja, dok se u daljini lijepo vidi i Samoborsko gorje. Ne znam da li je na tome predjelu zabranjena gradnja ili nije, no činjenica je da se tamo može naći tek jedna napuštena napola izgrađena kuća te nekoliko manjih kleti, a po cijeloj se amfiteatralnoj padini (u dnu se nalazi potok koji otiče prema Podsusedskom dolju) proteže šarolik kolaž grmlja i šumaraka, livada, vinograda, vrtova pa čak i jedna mini-plantaža lavande!

Zanimljivo je i što se na izbor nude i dvije mogućnosti za kružne šetnje, jedna kojom bi se krug zatvorio povratkom preko prigornoce, ulicom Bukoščak i Bizek I, dok je druga malko više avanturističke, teško uočljivom stazicom prema Podsusedskom dolju i potok preko Bizečkog kamenoloma nazad na Bizek II ili čak i na Bizek III.

Ja sam se za tu subotnju večer odlučio na najjednostavniju varijantu, šetnju tamo i nazad, ponajviše zato što me je privukla mogućnost da dočekam noć na tom razglednom predjelu. Smjestio sam se na livadu na vršnom dijelu hrpta i čekao da padne mrak i da se upale gradska svjetla. Oko mene je vladao mir, cvrkut ptica i lavež udaljenih pasa, dok se iz daljine grada čuo udaljeno brijanje prometa ... sjedio sam tako neko vrijeme i uživao dok me iz te "nirvane" nije prenula kišica koja me je ponukala na povratak. Treba tamo doći i za nekog lijepog i bistrog dana kada će svi ti pogledi zabljenusti u najljepšem svjetlu!