Nepoznati Zagreb

29.02.2016., ponedjeljak

Predvečerje na Bizečkom brijegu

Pogled s Bizeka u dolinu, prema savskoj ravnici. Snimio: Vanja

Prošlog tjedna sam vam se javio sa tek jednim postom ... gužva na poslu me je "pregazila" i nisam imao niti energije niti želje stavljati na blog bilo šta, a pogotovo ne neke malko ambicioznije priče koje već neko vrijeme želim uobličiti u post i dati vam ih na čitanje. No, vikend je donio opuštanje i jedva dočekane trenutke mira sam iskoristio za pokoju rundu šetnje - jučer sam sa obitelji i prijateljima bio na planinarskom izletu na Oštrcu (gdje još caruje snijeg!), dok sam se u subotu predvečer sam prošetao zaleđem Bizeka i pritom, kao i uvijek, pronašao zanimljive detalje koje sad želim podijeliti i sa vama!

Dakle, Bizek ... to je jedan od onih ne tako slavnih zagrebačkih kvartova koji ponajprije živi u sjeni po zlu čuvene cementare koja već desetljećima nagrđuje bizečko južno lice, dok se na njegovom sjeveru, na mjestu gdje dodiruje šumska područja Medvednice, nalazi druga njegova zanimljivost, napušteni kamenolom, iz kojeg se, tako kažu, kopao kamen i za zagrebačku katedralu.

I, što još možete reći o Bizeku? Vjerojatno ništa ... wink

Obzirom na zanimljivu poziciju Bizeka smještenog na brijegu s pogledom na jugozapadni dio grada, a još više zbog uočenog "zelenog pojasa" livada i šumaraka koje sam uočio na njegovom gornjem rubu, odlučio sam se malko prošetati tim i za mene nedovoljno poznatim dijelom grada. Autom sam došao do ulice Bizek II i parkirao sam se nedaleko okretišta autobusa pa krenuh, još za dana, prema raskrću ulice Bizek II i Capekovog puta otkuda se prema karti odvajao put koji je vodio gornjim dijelom tih livada sve do ulice Prigornica koja spaja istočni dio Podsuseda sa Podsusedskim Doljem. Put sam lako pronašao - sada je to dosta dobra makadamska cesta koja je na samome početku čak i asfaltirana (zbog strmine), a po njoj iz nekog razloga vodi i neka od gradskih instalacija (kanalizacija, čini mi se).

Ono što je najljepše na toj cesti i što ju krasi velikim dijelom njenog toka su lijepi pogledi na nizinu i okolne brežuljke, na duboku kotlinu Podsusedskog dolja, dok se u daljini lijepo vidi i Samoborsko gorje. Ne znam da li je na tome predjelu zabranjena gradnja ili nije, no činjenica je da se tamo može naći tek jedna napuštena napola izgrađena kuća te nekoliko manjih kleti, a po cijeloj se amfiteatralnoj padini (u dnu se nalazi potok koji otiče prema Podsusedskom dolju) proteže šarolik kolaž grmlja i šumaraka, livada, vinograda, vrtova pa čak i jedna mini-plantaža lavande!

Zanimljivo je i što se na izbor nude i dvije mogućnosti za kružne šetnje, jedna kojom bi se krug zatvorio povratkom preko prigornoce, ulicom Bukoščak i Bizek I, dok je druga malko više avanturističke, teško uočljivom stazicom prema Podsusedskom dolju i potok preko Bizečkog kamenoloma nazad na Bizek II ili čak i na Bizek III.

Ja sam se za tu subotnju večer odlučio na najjednostavniju varijantu, šetnju tamo i nazad, ponajviše zato što me je privukla mogućnost da dočekam noć na tom razglednom predjelu. Smjestio sam se na livadu na vršnom dijelu hrpta i čekao da padne mrak i da se upale gradska svjetla. Oko mene je vladao mir, cvrkut ptica i lavež udaljenih pasa, dok se iz daljine grada čuo udaljeno brijanje prometa ... sjedio sam tako neko vrijeme i uživao dok me iz te "nirvane" nije prenula kišica koja me je ponukala na povratak. Treba tamo doći i za nekog lijepog i bistrog dana kada će svi ti pogledi zabljenusti u najljepšem svjetlu!