Nepoznati Zagreb

Pogled s Bizeka u dolinu, prema savskoj ravnici. Snimio: Vanja


Prošlog tjedna sam vam se javio sa tek jednim postom ... gužva na poslu me je "pregazila" i nisam imao niti energije niti želje stavljati na blog bilo šta, a pogotovo ne neke malko ambicioznije priče koje već neko vrijeme želim uobličiti u post i dati vam ih na čitanje. No, vikend je donio opuštanje i jedva dočekane trenutke mira sam iskoristio za pokoju rundu šetnje - jučer sam sa obitelji i prijateljima bio na planinarskom izletu na Oštrcu (gdje još caruje snijeg!), dok sam se u subotu predvečer sam prošetao zaleđem Bizeka i pritom, kao i uvijek, pronašao zanimljive detalje koje sad želim podijeliti i sa vama!

Dakle, Bizek ... to je jedan od onih ne tako slavnih zagrebačkih kvartova koji ponajprije živi u sjeni po zlu čuvene cementare koja već desetljećima nagrđuje bizečko južno lice, dok se na njegovom sjeveru, na mjestu gdje dodiruje šumska područja Medvednice, nalazi druga njegova zanimljivost, napušteni kamenolom, iz kojeg se, tako kažu, kopao kamen i za zagrebačku katedralu.

I, što još možete reći o Bizeku? Vjerojatno ništa ...

Obzirom na zanimljivu poziciju Bizeka smještenog na brijegu s pogledom na jugozapadni dio grada, a još više zbog uočenog "zelenog pojasa" livada i šumaraka koje sam uočio na njegovom gornjem rubu, odlučio sam se malko prošetati tim i za mene nedovoljno poznatim dijelom grada. Autom sam došao do ulice Bizek II i parkirao sam se nedaleko okretišta autobusa pa krenuh, još za dana, prema raskrću ulice Bizek II i Capekovog puta otkuda se prema karti odvajao put koji je vodio gornjim dijelom tih livada sve do ulice Prigornica koja spaja istočni dio Podsuseda sa Podsusedskim Doljem. Put sam lako pronašao - sada je to dosta dobra makadamska cesta koja je na samome početku čak i asfaltirana (zbog strmine), a po njoj iz nekog razloga vodi i neka od gradskih instalacija (kanalizacija, čini mi se).

Ono što je najljepše na toj cesti i što ju krasi velikim dijelom njenog toka su lijepi pogledi na nizinu i okolne brežuljke, na duboku kotlinu Podsusedskog dolja, dok se u daljini lijepo vidi i Samoborsko gorje. Ne znam da li je na tome predjelu zabranjena gradnja ili nije, no činjenica je da se tamo može naći tek jedna napuštena napola izgrađena kuća te nekoliko manjih kleti, a po cijeloj se amfiteatralnoj padini (u dnu se nalazi potok koji otiče prema Podsusedskom dolju) proteže šarolik kolaž grmlja i šumaraka, livada, vinograda, vrtova pa čak i jedna mini-plantaža lavande!

Zanimljivo je i što se na izbor nude i dvije mogućnosti za kružne šetnje, jedna kojom bi se krug zatvorio povratkom preko prigornoce, ulicom Bukoščak i Bizek I, dok je druga malko više avanturističke, teško uočljivom stazicom prema Podsusedskom dolju i potok preko Bizečkog kamenoloma nazad na Bizek II ili čak i na Bizek III.

Ja sam se za tu subotnju večer odlučio na najjednostavniju varijantu, šetnju tamo i nazad, ponajviše zato što me je privukla mogućnost da dočekam noć na tom razglednom predjelu. Smjestio sam se na livadu na vršnom dijelu hrpta i čekao da padne mrak i da se upale gradska svjetla. Oko mene je vladao mir, cvrkut ptica i lavež udaljenih pasa, dok se iz daljine grada čuo udaljeno brijanje prometa ... sjedio sam tako neko vrijeme i uživao dok me iz te "nirvane" nije prenula kišica koja me je ponukala na povratak. Treba tamo doći i za nekog lijepog i bistrog dana kada će svi ti pogledi zabljenusti u najljepšem svjetlu!



Prvi pogled na padinu nakon silaska sa Bizeka II. Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Mnoštvo košnica (ovo je tek dio postavljenih!) na zapadnoj padini brijega. Snimio: Vanja


Prizor iz voćnjaka. Snimio: Vanja


Ugodno šetalište (pogled naprijed, prema zapadu). Snimio: Vanja


Da, vrlo ugodno šetalište ... (pogled unazad, prema istoku). Snimio: Vanja


Područje cementare približeno teleobjektivom. Snimio: Vanja


Bajtica uz vrt. Snimio: Vanja


Pogled na maleno polje lavande na padini brijega. Snimio: Vanja


Pogled unazad, prema Bizeku II. Snimio: Vanja


Priroda i tehnika. Snimio: Vanja


Početak puta koji se strmo spušta prema Podsusedskom dolju. Snimio: Vanja


Pogled s livada na usku dolinu Podsusedskog dolja. Snimio: Vanja


Isti pogled pola sata kasnije ... Snimio: Vanja


Svjetlosna polja grada ... Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Iz livadne perspektive. Snimio: Vanja


Ucrtana trasa kolskog puta uzduž bizečkog brijega. Ucrtao: Vanja

Oznake: šetnja, bizek, livade, Podsusedsko dolje

Zagrebačka avenija, kod ćoška sa Petrovaradinskom ulicom. Snimio: Vanja


Pitam se, pitam, kad će na Croduxovim pumpama uz EuroSuper, EuroDiesel i (Euro)Plin osvanuti "pištolji" za točenje i za (Euro)Espresso, (Euro)Capuccino, (Euro)Tursku (ili možda čak i AzijskuTursku? ), a uz automat možda stave i hamper mlijeka (pored vode za pranje stakala)?

Oznake: benzinska pumpa, benzin, kava, Franck, trešnjevka, Zagrebačka avenija, preko

Ne znam da li ste primijetili, ali u posljednje se vrijeme u gradu pojavilo nekoliko primjera korištenja stripa za promociju i reklamu. Ne znam da li je to puka koincidencija ili su mjstori smišljanja propagandnih poruka zaključili da je vrijeme za malo "osvježenja" tog tržišnog segmenta pa su za inspiracijom posegnuli u smjeru Pop-arta, Roy Lichtensteina i ekipe ... ali, rezultati su zanimljivi.

Daleko najambiciozniji projekt je Konzumov i o njemu sam već pisao, vidi OVDJE. Slikar mlađe generacije Stipan Tadić oslikao je u mjesec dana tri zida Konzumova centra na Vrbanima (ex Getro, ex Mercator) na kojima je nastao 210 metara dugačak i 8,2 metra visok strip sa prikazom "tehnološke" ljubavne priče. Ovo je vjerojatno ne samo najveći strip/street art uradak u Hrvatskoj nego i šire!



Snimio: Vanja


Kraj priče, uz poljubac. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Puno manjih dimenzija, ali starije (procenjujem da je nastao 2013. ili 2014.) je stripovsko predstavljanje firme Dundo na Zagrebačkoj cesti - pogledajte ga!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Nanoviji dodatak toj kolekciji dolazi iz Horvaćanske ceste i trgovine elektronskim cigaretama u Vrbanima, reklama je osvanula prije cca mjesec dana.



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Čekam slijedeće akcije na tu temu!

Oznake: strip, street art, Stipan Tadić, vrbani, Zagrbačka cesta, Horvaćanska cesta, Dundo, parilica

Dođoh i do kraja ovog malog trodjelnog serijala koji se fokusirao na jedan na prvi pogled ni po čemu poseban ulični kut u Prečkom koji je ipak više nego indikativan za situaciju u gradu.

Baš sam jučer slušao vijest o prosvjedu ispred Gradske vijećnice u kojem se spomenula informacija kako je Zagreb sa tek 1% recikliranog gradskog otpada na samome dnu ljestvice evropskih gradova, dok je, recimo, Ljubljana sa 65% dobila posebno priznanje. Moja obitelj i ja se trudimo reciklirati čim više kućnog otpada i pri tome nemamo nekih posebnih problema: bio-otpad stavljamo zimi u komposter na vrtu Eko-Ekipe Prečko, a ljeti kod nas na balkonu, ispred kuće imamo kontejnere za stari papir i otpadnu plastiku u koji se može ubacivati i "prehrambeni metal" (limenke od pića i hrane), a sve ostalo odvozimo kad se nakupi u neko od gradskih reciklažnih dvorišta gdje su djelatnici u velikoj većini slučajeva vrlo ljubazni i pomažu kod razvrstavanja (najčešće svraćam u ono u Zagorskoj ulici ili pak u Španskom).

Dakle, što se toga tiče, loptica je kod građana - svi vi koji čitate ovaj post, molim vas, razmislite o recikliranju vašeg kućnog otpada i pogledajte što činite na tome planu. (iako, vjerujem da vi koji čitate ove retke već to i radite ...) Kod naše zgrade je na početku bilo zaista svega u tim kontejnerima, no stanje se u posljednje vrijeme popravilo i primjećujem da se u te kontejnere više ne baca sve odreda, već zaista ono što je i naznačeno.

No, ajmo sad malo baciti pogled na ono za što je nadležan grad. Pogledajte ponovo fotku tog kuta u Prečkom i kako su ti kontejneri zapravo nabacani uz to raskršće ... i, da sve bude još ljepše ("ljepše" ) tu su i poštanski sandučić koji se svojom bojom taman uklopio u to društvo i ... što još vidite?



Snimio: Vanja


Tu je i informativni pano, jedan od niza onih koji su postavljeni uglavnom po novijim naseljima na rubu grada tamo negdje oko 2001.-2002. godine, ako se ne varam. S jedne strane su bili detaljni planovi kvarta, a sa druge su se dugo vremena stavljali plakati Turističke zajednice grada sa popisom događanja u Zagrebu. Planovi kvarta su vrlo korisni za one koji kvart baš ne poznaju, a i plakati TZ su bili OK. No ...

... zub vremena i mjere štednje su učinile svoje. Planovi kvartova su pod utjecajem sunca izblijedjeli, a pod utjecajem vlage se nagužvali, odlijepili .. neki više nisu ni aktualni (na karti Prečkog još uvijek nema proširene Matetićeve ulice i tramvaja, snimljeno je stanje iz 1998. godine, dakle prije 18 godina) ... dakle, trebalo bi ih zamijeniti novima. A što se tiče plakata TZ, oni su se prestali stavljati u svibnju 2011. i na nekim mjestima (recimo, baš to u Prečkom) se još uvijek nalazi taj plakat sa popisom izložbi otprije 5 godina. Lani sam kontaktirao TZ Zagreba i pitao imaju li planove za ponovno stavljanje plakata ili neku drugu upotrebu tog oglasnog prostora, no odgovoreno mi je da se plakati više ne štampaju zbog štednje, a ti oglasni stupovi nisu u njihovoj nadležnosti.

I, oglasni stupovi stoje li stoje, društvo im na posve neglamurozan način prave kontejneri za reciklažu (kao u Prečkom), zatrpani su štandovima tržnice (kao u Španskom), prave društvo kestenjaru (kao u Vrbanima, na uglu Horvaćanske i Ulice Hrvatskog sokola) ili prodavaču voća (kao u Rudešu).

Ako već i nema love za plakate, nek se barem stave nove karte, a vjerujem da bi se i za drugu stranu stupova našla neka namjena. A vjerujem da bi se i reciklažni kontejneri mogle smjestiti na mjesta gdje su potrebni na barem malko ljepši način.



"B-strana" oglasnog stupa na uglu Petrovaradinske ulice sa Gradskim vodičem iz svibnja 2011., snimljena ovih dana. Snimio: Vanja


Prednja strana tog istog stupa, kvartovskog plana nema već neko vrijeme. Snimio: Vanja


Oglasni stup u Rudešu, na uglu Jablanske i Zagrebačke ceste, u prilično očuvanom stanju (karta je okrenuta na sjeverozapad što ju je uglavnom zaštitilo od izblijeđivanja). Snimio: Vanja


Isti oglasni stup, B-strana. Snimio: Vanja


Stup u Španskom, na rubu tržnice, izblijedio i zatrpan štandovima. Snimio: Vanja


Ako želite do karte, morate zamoliti prodavača torbica za dozvolu ... Snimio: Vanja


Druga strana stupa u Španskom. Snimio: Vanja


Stup u Prečkom pored Shopping centra Prečko - još je u funkciji, nije zatrpan, ali je plan kvarta zastario ... Snimio: Vanja


S druge strane - nepoćudni znakovi i šovinističke parole ... Snimio: Vanja


Treći oglasni stup u Prečkom, pored tržnice ... još je u dosta dobrom stanju, ali ... karta više nema veze sa stvarnošću. Snimio: Vanja

Oznake: reciklaža, oglasni stupovi, reklame, plakati, trešnjevka

Evo nam sada i šireg pogleda na lokaciju jučerašnjeg posta, ćošak Petrovaradinske o Štefanićeve ulice. Pravo šareno "odlagalište" svega i svačega! Kao uljeze možemo tu (dosta teško) uočiti poštanski sandučić i oglasni stup, ali ...



Snimio: Vanja

Oznake: reciklaža, Petrovaradinska, Štefanićeva, preko, trešnjevka, smeće

Sad treba znati da li smo dobili novi XXL poštanski sandučić ili je instaliran novi mali kontejner za sitni plastični otpad tipa čepovi od boca jogurta i raznih pića!



Ugao Petrovaradinske i Štefanićeve ulice u Prečkom. Snimio: Vanja

Oznake: pošta, sandučić, reciklaža, Otpad, preko, paljetkova, Petrovaradinska, trešnjevka

.... i još k tome malko suptilnije od poruke Leta 3 koji je imao koncert ovoga petka.



Preradovićeva ulica. Snimio: Vanja

Oznake: valentinovo, plakat, močvara, cupido

Livada na uglu Selske ceste i Krapinske ulice. Snimio: Vanja

Oznake: livada, trešnjevka, Selska cesta, pesek

Igralište na rubu šume iznad Bačuna. Snimio: Vanja


Zagreabački podsljemenski kvartovi kriju mnoge zanimljivosti i žao mi je što češće ne nalazim vremena da se prošećem po tim dijelovima grada. Ima tamo puno ostataka prošlosti, starih kućica i raznih detalja iz davnih desetljeća pa i stoljeća koji su već posve nestali iz ravnijih gradskih kvartova koje je urbanizacija brzo pregazila. Ima tu i novovjekih zanimljivosti, ponajviše u obliku raznoraznih "urbanih vila", češće bizarno-groznih nego lijepih ... a na kraju su tu i lijepi pogledi na grad i okolicu te uvijek zanimljive južne padine Medvednice sa svojom termofilnom florom, najčešće šumama hrasta, graba i kestena, koja zatim malo-pomalo prelazi u gorsku bukovu šumu. Ne smijem tu zaboraviti niti voćnjake i vinograde, često zapuštene, koji se nalaze na dodiru Grada i Prirode, uz liniju šume.

Uglavnom, volim šetnje tim predjelima i drago mi je što sam u posljednjih deset dana čak dvaput imao priliku prošetati se Bačunom, jednim od tih podsljemenskih prigradskih naselja, koje se stisnulo između svojih većih i bolje poznatih susjeda, Gračana i Markuševca. U najužim crtama Bačun obuhvaća dio oko Markuševečke ceste između dva izrazita prijevoja koja ga dijele od već spomenutih susjeda. Jedan je prijevoj onaj gdje se nalazi okretište "petnajstice", kod Tunela (na toj strani Bačun zapravo ne seže do samoga prijevoja već tek tamo negdje do potoka Blizneca), dok se na drugoj strani prijevoj nalazi kod ulice Bibekov breg od koje se padina spušta prema crkvi Sv. Šimuna u Markuševcu.

Jedna šetnja, u koju sam krenuo sa obitelji i prijateljima, vodila nas je do Bačunskog kamenoloma i zanimljivog šumskog grebena koji vodi do vrha Strmopeči (549 m) od kojeg markirane planinarske staze vode u smjeru Puntijarke i Hunjke ... no, o njoj neće biti riječi danas, već možda nekog drugog puta. Druga šetnja, u koju sam krenuo sam, povela me naseljenom padinom iznad dolina potoka Blizneca i Črne Vode i to sve do ruba šume i zanimljivog kurioziteta, nogometnog igrališta usječenog u brdsku padinu, uz samu šumu. Za igralište sam znao već otprije (hvala ti, Mladene, na informaciji o igralištu, uočenom na Google Earthu!), no nisam ga nikad vidio uživo pa sam ga poželio vidjeti i svojim očima. Parkirao sam se kod Područne škole Bačun i krenuo u brdo, ali ne posve nasumce, već zanimljivom stazicom koja me je privukla već za prvog posjeta Bačunu, onom s prijateljima. Radi se o stazici koja se od Markuševečke ceste odvaja kod malog dućana i lako ju je uočiti zbog pomalo neobičnog detalja - betonirana je i vodi između dvaju dvorišta, a posuta je mnoštvom pivskih čepova - čini se da je to THE mjesto lokalne škvadre koja si dođe cugnuti pivicu u trenucima dokolice. Nakon 20 metara te betonske stazice postaje očito da se ispod betonskog sloja zapravo nalazi potočić koji se čuje i vidi kroz uzidanu rešetku. No, staza se ubrzo odvaja od potočića (koji izlazi na vidjelo dana) i nastavlja krivudati između vrtova, kroz šumarke, podno zanimljive pušnice kojoj je vlasnik podario vrata skinuta sa nekog lifta ... Lijepa staza koja otkriva zelenu pozadinu naselja naposlijetku se ponovo sastaje sa potočićem kod ulice Bačun. Po njoj možete vrlo brzo doseći šumu i nakon još 15-tak minuta hoda kamenolom u dolini potočića. No, ako želite naciljati igralište tu trebate skrenuti lijevo, u ulicu Lučki put, a onda odmah iz nje, opet desno, uzbrdo, u ulicu Doljek. Tu ste već na najdirektnijem putu za igralište, no postoji i okolni put, nastaviti ulicom Lučki put i potom strmom stazicom uzbrdo kroz voćnjake ... Kako god krenuli, put će vas dovesti na završetak asfalta na strmini između livada. Mjesta za parkiranje tu baš i nema, a cesta koja prelazi u VRLO kvrgavi strmi makadamski put nije baš "car friendly" - dakle, bolje je parkirati uz glavnu cestu.

I, od kraja asfalta ostaje još desetak minuta hoda, strmo uzbrdo, do zaravni na rubu šume. Kome je zapravo palo na pemt da tamo napravi igralište - pojma nemam. Bagerom je otkopan dio padine, postavljeni su golovi, zaštitna mreža, uokolo ima nekoliko klupa pa i mali roštilj (vjerujem da je fora biti tamo za ljetnih večeri, uz svjetla grada u daljini i pivce u ruci ), a ono što me je najviše iznenadilo je priključak za struju - netko je povukao kabel od najbližih kuća (možda za rasvjetu ili električni ražanj ili frižider za pivu? )!

To nije jedino takvo igralište u gradu, u Mikulićima postoji veće i bolje uređeno igralište na kraju ulice Supleti, kod izvora ... no, ovo je posve sigurno igralište sa najljepšim pogledom. Svratite ako ste kad u blizini!



Pogled prema gradu sa prilaza igralištu. Snimio: Vanja


Bukovac, Maksimirska šuma i južnin dijelovi grada od igrališta. Snimio: Vanja


Pogled prema Dotrščinskoj šumi i Dubravi iza nje. Snimio: Vanja


U ravnini terena. Snimio: Vanja


Klupe i ognjište uz teren. Snimio: Vanja


Električna instalacija uz teren. Snimio: Vanja


Karta sa ucrtanim prilazom igralištu (puna linija: ulicom, isprekidana linija: pješačkom stazom kroz voćnjak)

Oznake: Bačun, igralište, šuma, maksimir

Zagrebačka avenija, nekad Mercator centar, a sada Konzum sa pratećim lokalima. Snimio: Vanja

Oznake: Zagrebačka avenija, trešnjevka, rudeš, trgovina, bicikl, Psi

Praonica u sklopu City Centra One West. Snimio: Vanja


Prošle godine se u sklopu trgovačkog centra City Center One West pojavila nova auto praonica duhovitog imena "General Blistakonov" i odgovarajućeg vizualnog identiteta gdje nam se smješi lik koji bi zaista mogao proći pod nekog ruskog generala (jedino - kada se ikoji ruski general smješio??? ). Zanimalo me je da li je poznato tko je smislio takvo ime i ubrzo saznao da potiče iz poznate "radionice" Brukete i Žinića, vidi detalje ovdje!

Prije nekoliko dana prolazio sam biciklom stazom uz Zagrebačku aveniju i po tko zna koji put mi pogled pade na ofucani reklamni natpis praonice "Grof" na Srednjacima ... i tad mi pade na pamet - mogli bi se, u cilju proboja na tržištu, nazvati "Grof Monte Čisto"!

Što vi mislite?



U blizini ulice Srednjaci, uz Zagrebačku aveniju. Snimio: Vanja

Oznake: trešnjevka, Srdenjaci, reklama, natpis, Blistakonov, Grof Monte Čisto

Nove smjerokazne table Parka prirode Medvednica. Snimio: Vanja


Vikend je, vrijeme je lijepo i trebalo bi skoknuti u planine, zar ne? Ja se sa svojom obiteljskom i planinarskom ekipom trudim bar jednom mjesečno uputiti na neko "brdarenje", a prije dva tjedna pala je odluka da se prošećemo po zapadnom dijelu Medvednice, od Bizeka do planinarskog doma na Glavici. Vrijeme je bilo lijepo, ugođaj pravi ranoproljetni, vidjeli smo i prve jaglace i kukurijeke, a od ostalih novosti primijetili smo i nove planinarske putokaze koji su, vjerujem, osvanuli već na čitavoj planini ... Još u studenome smo bili na Hunjki (iz Bačuna, sa spustom u Markuševac) i nove table još nismo vidjeli, dakle, to je očito nešto vrlo novo.

U svakome slučaju, lijepo je što su se pojavile, ta jednoobraznost putokaza Medvednici daje novu dimenziju, ali ... da, ponovo postoji "ali". Zašto je odabrana baš zelena boja???

Po zimi je to posve OK, na bijeloj (snježnoj) ili sivosmeđoj pozadinskoj boji se table dosta dobro uočavaju ... ali, ljeti je tu posve druga priča, zeleno na zelenome baš nije najuočljivija kombinacija ... šteta što se na to očito nije mislilo.

Za ilustraciju, evo nekoliko primjera iz naše bliže ili dalje okoline. U Sloveniji su već godinama (bar posljednjih 10-tak godina) u upotrebi jednoobrazne crvene putokazne tablice na kojima se ponekad nalazi i ime sponzora. Svojedobno sam u "Hrvatskom planinaru", časopisu Hrvatskog planinarskog saveza, predlagao slično rješenje i za nas - nisam baš ljubitelj reklama u prirodi, ali ako planinarska organizacija i pojedina planinarska društva nemaju love za jednoobrazne planinarske putokaze (a nemaju) zašto se onda ne bi, k vragu, dozvolilo da svoj (diskretni, kao ovaj na slovenskome primjeru) trag na njima ostavi Konzum, T-com ili neka od banaka?



Putokaz u Julijskim Alpama, na prilazu Triglavu, slikan lanjskog ljeta. Snimio: Vanja


Dakle, Slovenija je još uvijek u "crvenoj" fazi - usput, znate li da je planinarsku markaciju onakvu kakvu je poznajemo mi u Hrvatskoj, crveni krug ispunjen bijelom bojom, izmislio slovenac Alojz Knafelc između dva svjetska rata. No, međunarodna planinarska organizacija je donijela uputu prema kojoj planinarske smjerokazne table trebaju biti žute boje. Tog se naputka već više godina drže u Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj .... vidi dolje!



Putokazi na grebenu Karnijskih Alpi, na granici Austrije i Italije. Snimio: Vanja


Putokazi u švicarskom predalpskom području (francusko govorno područje). Snimio: Vanja


Naravno, i tu postoje izuzeci ... recimo, u Dolomitima, u parku prirode Tre cime (Drei Zinnen) u Južnom Tirolu putokazne su table drvene, vjerojatno kako bi imale što prirodniji izgled.



Putokazne table nedaleko planinarskog doma Rifugio Auronzo nedaleko vrhova Tre Cime/Drei Zinnen. Snimio: Vanja


Za kraj, evo i jednog rariteta, stare putokazne table kod Doma na Glavici koju je, tko zna kada, postavilo Planinarsko društvo Sutjeska koje je nekad upravljalo tim domom!



Stari putokaz kod Doma na Glavici, postavljen još od PD Sutjeska koje je nekad držalo taj dom. Snimio: Vanja

Oznake: planine, planinarstvo, putokazi, crveno, Medvednica

Tko kaže da su mačke u veljači razdražljive?



Savska Opatovina. Snimio: Vanja

Oznake: mačak, Savska Opatovina, Sunce

Pogled na dimnjak trešnjevačke toplane od Selske ceste. Snimio: Vanja


Dimnjak za hladnih zimskih dana - dim pokazuje da grijanje dobro radi. Snimio: Vanja


Već je prošlo gotovo dva mjeseca otkako je dimnjak trešnjevačke Toplane, sagrađen još 1980., zasjao u novom osvježenom ruhu. Grupa radnika je tokom onog dugog suhog i toplog kasnojesenskog perioda u studenome krpala napukline po plaštu dimnjaka, a obnovili su i sloj boje na njegovom vrhu tako da sad za sunčanih dana blista na gradskom obzoru!

(usput, da li se sjećate da je nekad, i to, čini mi se, još u doba Jugoslavije, vrh dimnjaka bio obojen karirano, u "šahovnicu"? Ne sjećam se točno kada je to bilo, možda se netko od vas sjeća točnih godina?)

Ja sam sve do nedavno bio uvjeren da je najviša građevina na području grada Zagreba TV-toranj na Sljemenu, no to nije točno. TV-toranj, izgrađen 1976., visok je "tek" 169 metara (terasa sa već odavno zatvorenim restoranom je na visini od 75 metara), dok su dva dimnjaka zagrebačkih toplana, onaj na TE-TO Savici (visok navodno 202,5 m) i onaj na Trešnjevci, EL-TO objekta, (visok 200 m) najviše zagrebačke građevine. Uz njih, najviše građevine Hrvatske čine dimnjak Termoelektrane Plomin sa 340 metara, onaj Termoelektrane Rijeka ima 250 metara, dok je u našoj okolici najviši dimnjak termoelektrane u Trbovlju u Sloveniji koji iznosi 362 metra koji je svojedobno bio i najviši dimnjak u Evropi (njegovu visinu je uvjetovala visina okolnih bregova, jer se termoelektrana nalazi u dolini rijeke Save).

Na webu sam našao i podatak da je otvor Trešnjevačkog dimnjaka oko 8 metara, dok mu baza ima promjer od oko 16 metara.

Evo i nekoliko podataka sa weba o konstrukciji i načinu gradnje takvih dimnjaka:

Sve je to monolitna AB konstrukcija, koja se radi klizećim oplatama. Složiš armaturu, staviš šalung, zbetoniraš segment od par metri. Kad se beton stvrdne dovoljno, nadovežeš armaturni prsten, digneš šalung i nastavljaš do željene visine. Na kraju se u dimnjak po potrebi ugradi čelični, cigleni ili plastični sloj za zaštitu AB konstrukcije od plinova koji se ispuhuju kroz dimnjak.jak.

A evo i dva prigodna članka vezana uz Trešnjevački dimnjak, onaj o već spomenutim radovima na dimnjaku te o skorom preuređenju Toplane na Trešnjevci!



Prvo je trebalo očistiti staru prljavštinu, prašinu i sve ostalo ... Snimio: Vanja


Krpanje dimnjaka. Snimio: Vanja


Sve je propisno postrugano i zaktrpano. Snimio: Vanja


Na vrhu ... Snimio: Vanja


Farbanje u toku, stanje 17.12.2015. Snimio: Vanja


Ovako je to izgledalo u širem planu. Snimio: Vanja


Dimnjak nakon obnove. Snimio: Vanja


Pogled na dimnjak iz Voltinoga, Hanamanova ulica. Snimio: Vanja


Gdje je dimnjak? Snimio: Vanja

Oznake: dimnjak, Toplana, trešnjevka, visoke građevine

Zagrebačka avenija. Snimio: Vanja


Drage i dragi moji, možete li si zamisliti nekakvu situaciju u kojoj vam benzinska pumpa može izgledati romantično?

Evo mojih pokušaja .... mrkli mrak, kiša, hladno, prazan auto-put ... i onda iz mraka odjednom izbije svjetlost uz cestu, pumpa. Pa koji to umorni putnik ne bi stao na njoj, popio kavu i pojeo čokoladicu, razmijenio koju riječ sa ljubaznim djelatnikom ili djelatnicom?

Ili ... odlazak na godišnji, obitelj jedva čeka da stigne na more ... i onda im sa jednog od onih čuvenih "pumpi sa pogledom" pukne vidik na plavi Jadran?

Ali, propagandna mašinerija ponekad želi biti i inovativna pa si onda zada poneki gotovo pa nemoguć zadatak, romantiziranje nečeg što je u svojoj biti potpuno neromantično ... kao, na primjer, na ovoj reklami. Baš me zanima koga će ovaj slogan privući da kupi benzin baš na toj pumpi?

Etida oktana? Kontrapunkt karburatora?

Sjećam se jedne davne propagandne kampanje za neku mušku kozmetiku koja je pokušavala prodati svoju kolekciju pod sloganom da je pravi miris muškarca "miris duhana i benzina", baš me zanima koga je to nagnalo na kupovinu ...

Oznake: reklama, benzin, Petrol, Zagrebačka avenija, trešnjevka