Nepoznati Zagreb

Travnata površina nedaleko Toplane na Trešnjevci. Snimio: Vanja


Ovo je mjesto na kojem (uglavnom) podzemni vrelovod koji od gradske toplane na Trešnjevci premošćuje (potpuno) podzemni tok potoka Kuniščaka ..... i teško je u širem središtu grada naći neko rjeđe posjećivano mjesto od ovoga koje se nalazi na ipak više-manje javnoj lokaciji jer su prostori Hokejaškog centra Zagreb (radi se o hokeju na travi, da ne bude zabune) otvoreni javnosti i preko automobilskog prilaza iz Zagorske ulice, ali i sa zelene površine "Samoborčeka" kroz u pravilu otključana vrata u njihovoj ogradi.

Vrijedi se prošetati tom neobično velikom zelenom površinom, ako ništa drugo, a onda radi doživljaja grada iz druge perspektive.



Pogled na Zagrepčanku koja kao da izrasta iz zelenila. Snimio: Vanja

Oznake: Toplana, trešnjevka, Samoborček, Hokejski centar Zagreb, Zagrepčanka, Kunišćak, vrelovod

U prošlom postu smo pričali o dekicama u kafićima, ali dekice su ovih dana svakidašnjica i po kućama ... bar kod nas koji se grijemo na toplanu i ne možemo si sami uključiti grijanje dok ne počne sezona ... a to bi trebalo biti već prekosutra, 01.10.2015. Juhuuuuu!
(nadam se da će ga odmah uključiti jer je u našem stanu već fakat friško ....)

A kaj se tiče grijanja ... pred koji dan sam prolazio bivšom trasom "Samoborčeka" i zatekao raskopani put. Radnici su otkrili toplovodnu instalaciju i maknuli stare betonske elemente koji su ju štitili i sad betoniraju nove. Ja se nadam da će biti pažljivi sa svojim strojevima kako ne bi bilo brzinskog krpanja u ove svježe dane ...

Usput, radnici su se nekad klonili medija i radije se zabavljali gledajuće pristale prolaznice .. a sada su mi pozirali bez da sam ih išta pitao i još su pitali u kojim će novinama izaći fotka, a za to vrijeme je pored njih potpuno nezamijećena prošla simpatična prolaznica. Ah, ta moderna vremena i želja za slavom ...



Nedaleko Selske ceste. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Stari betonski elementi. Snimio: Vanja


Ku-ku! (umjesto gotovih elemenata sada se zida betonski "oklop" po mjeri) Snimio: Vanja


Veseli trudbenici ... Snimio: Vanja


... i gotovo nezamijećena prolaznica. Snimio: Vanja

Oznake: Toplana, instalacije, radnici, Samoborček, trešnjevka

U prošlome sam vam postu predstavio moje viđenje ideje o pretvaranju trase "Samoborčeka" u magistralnu biciklističku stazu koja bi predstavljala glavnu takvu poveznicu prema zapadnim dijelovima grada i biciklistički izlaz prema krajevima zapadno od Zagreba. Ta ideja nije posve nova niti je posve moja, o takvoj se biciklističkoj stazi razgovaralo već prije desetak godina, a sama se ideja pojavljuje periodički, uskrsava svake 2-3 godine (ako se ne varam, ponovo je probuđena početkom ove godine na tribinama u gradskoj četvrti Trešnjevka sjever), a ja sam u prethodnome postu predstavio moj pogled na to kako se taj smjer može koristiti već danas te kakve su mogućnosti za izvođenje staze u skoroj budućnosti.

A danas bi vam pak predstavio kako na tu istu problematiku gledaju dvije stručne osobe iz različitih fahova: Dr. sc Rene Lisac, član Društva arhitekata Zagreba, te Vladimir Halgota, jedan od najiskusnijih članova udruge "Sindikat biciklista" koji su pred koju godinu priredili konceptni prijedlog "Rekreativno - memorijalna magistrala Samoborčeka" koji na ovu problematiku gleda u širem kontekstu. Pogledajmo o čemu se ovdje radi!

Naime, uz to što bi ovakva biciklistička magistrala na vrlo efikasan (direktan, siguran i ugodan) način "kanalizirala" tokove biciklističkog prometa između zapadnih dijelova grada i centra, ona bi istovremeno mogla poslužiti i kao kulturno-povijesni objekat koji bi sve nas svojim postojanjem i pratećim sadržajima podsjetio na već legendarnu samoborsku željeznicu. Ti sadržaji mogu biti konvencionalni (kao npr. tematski muzej smješten u starom Samoborskom koldovoru ili obnovljeni usputni objekti vezani uz povijest pruge), ali i posve nekonvencionalni (uređenje ugostiteljskog objekta u obnovljenoj "Srebrnoj strijeli", postavljanje umjetničkih instalacija vezanih uz željeznicu itd). Ne zaboravimo, vrlo blizu trase "Samoborčeka" se nalazi i Grmoščica koju sa trasom povezuje još jedan objekat iz prometne povijesti grada, pješački nathodnik kod TOZ-a, koji bi se lijepo uklopio u takav projekt, a nedaleko od njega je i Ciglanin nadvožnjak preko Kustošijanske ceste čiju je revitalizaciju u obliku atraktivnog objekta na novoj pješačkoj stazi predložila platforma "1 posto za grad" i o kojoj sam već pisao OVDJE. Dodajmo ovome i druge mogućnosti koje cijeli projekt mogu još više obojati lokalnim koloritom - recimo, trasa bi mogla biti opremljena pitkom vodom putem nekoliko "Železnih Franceka" koje bi prigodno mogla urediti "Pimp My Pump" ekipa ... to bi bilo vrlo lijepo, zar ne?

Prisjetimo se isto tako sličnih projekata revitalizacije napuštenih željeznica u drugim zemljama i gradovima, od njujorškog High line-a preko željezničke pruge iznad Trsta koju sam i sam obišao (vidi tekst OVDJE) pa do istarske Parenzane ... ako mogu oni, što ne bismo mogli i mi, pogotovo što se, priča se, za ovakve multidisciplinarne projekte koji spajaju sadašnjost i budućnost sa prošlošću kao i upotrebnu funkciju sa estetskom mogu relativno lako dobiti sredstva iz EU-fondova.

Pogledajte sada kratku prezentaciju koju su priredili Rene i Vladimir i zamislite si kako bi bilo lijepo imati ovako nešto u našemu gradu!





























Još nekoliko crtica iz prijedloga, prvo iz prometnog, a zatim i iz muzejsko-memorijalno-rekreativnog kuta:

- magistrala bi bila dio transverzalne biciklističke magistrale na osi istok-zapad (nastavak uz Branimirovu prema Sesvetama)

- dovela bi do rasterećenja prometnih gužvi u zapadnom dijelu Zagreba

- zona obuhvata: preko 100.000 stanovnika unutar 2 kilometra (5-15%) [bi] biciklira[lo]

- cikloturistička veza sa Slovenijom (Samoborci uređuju 15 km od
Podsuseda do granice, Slovenci uređuju porječje Save i Krke do granice)

- uključene memorijalne točke i ugostiteljska ponuda

- magistrala služi kao rekreativna pejzažna os, pejzažne točke podižu lokalnu urbanističku kvalitetu, vezuju se na druge zanimljive točke u okolici (most u Kustošiji itd)

- mogućnosti EU-financiranja (strukturni EU fondovi na koje se mogu prijaviti elementi projekta): zelena prometna infrastruktura (održivi promet), poticaj očuvanju i revitalizaciji baštine i kulture, cikloturizmu i sportskoj rekreaciji, prekograničnoj suradnji na nekoj budućoj "Savskoj ruti" koja bi sezala od izvora do ušća Save

- ovaj projekt može poslužiti kao model za grananje magistralne mreže u smjeru Jastrebarskog i Karlovca, Vukomeričkih gorica, Velike Gorice, Ivanić-Grada, Dugog Sela ... te kao dio buduće arterijalne biciklističke mreže: Put oko svijeta počinje prvim okretajem pedale!


(zahvaljujem se Vladimiru Halgoti na podsjećanju na ovu inicijativu i svim zanimljivim razgovorima na temu biciklističke infrastrukture!)

Oznake: bicikl, Samoborček, trešnjevka, Kustošija, vrapče, stenjevec, podsused, željeznica

Trst svojim imenom budi u svima nama mnoštvo različitih asocijacija - nekad je, zajedno sa Grazom i Leibnitzom, bio simbol "zapada", potrošačkog društva, slobode ... a sada je obično tek prolazna postaja prema nekim zanimljivijim i zvučnim imenima kao što su Venecija, Milano ili Rim. No, Trst ima svojih čari, poznata putopisna izdavačka kuća Lonely planet proglasila je Trst jednim od najpotcjenjenijih svjetskih gradova. A jedna od tih potcijenjenih odnosno nedovoljno poznatih zanimljivosti je i dolina Val Rosandra koja se nalazi tik uz grad, a obuhvaća vrlo lijepu dolinu (zaštićenu kao prirodni rezervat) sa mnoštvo zanimljivih planinarskih staza i, ono što je meni ovoga puta bilo posebno zanimljivo, jednu od najatraktivnijih pješačko-biciklističkih staza koje sam ikad vidio!
(o tome kakve to sve veze ima sa Zagrebom čitajte na kraju ovog posta!)



Snimio: Vanja


Prije otprilike mjesec dana proveo sam jedan dan s biciklom u Trstu i okolici. Glavni razlog za taj moj posjet je upravo bila Val Rosandra, koju sam prije toga već dva puta posjetio sa gojzericama, a ovoga puta sam ju zaželio doživjeti sa biciklističkog sica. U čemu je štos takve privlačnosti Val Rosandre i te biciklističke staze?
Val Rosandra (na slovenskome dolina Glinščice) se nalazi na većinom slovenskom etničkom području, izvor rječice je u Sloveniji, nedaleko Kozine, a dalje ona prelazi u Italiju i teče po njenom tlu posljednja 2-3 kilometra sve do ušća u Jadran. Dolina se nalazi na dodiru vodonepropusnog flišnog tla i vodopropusnoga vapnenca i čini najsjeverniju točku flišnog pojasa koji se proteže kroz velik dio Istre i tu završava. Rječica je jedan od izuzetno rijetkih vodotoka na tom području i to su zapazili već i Rimljani koji su na njoj sagradili antički vodovod čiji se ostaci vide još i danas.

Toliko o prirodi ... a kad je riječ o stazi, ona vodi trasom nekadašnje željezničke pruge koja je bila u upotrebi od sredine 19. stoljeća sve do 60-tih godina prošlog stoljeća i spajala je Trst sa svojim zaleđem i dalje sa Ljubljanom i Bečom. Kasnije je sagrađena nova pruga (današnja veza preko Sežane i Ville Opicine) i ova stara je prepuštena zaboravu ... no, posljednjih godina je oživljena kao već spomenuta staza kojom je moguće doći sa slovenskog tla, iz Kozine, koja se nalazi na cca 450 m n/m, sve do Trsta, gotovo do njegovog centra ... i to serijom prekrasnih stjenovitih usjeka sa odličnim pogledom na okolicu, tunela, vijadukata ... promjene ambijenta, okoliša i vidika kroz tih 20-tak kilometara i cca sat vremena dugog spusta su veličanstvene i predstavljaju pravi užitak za svakog ljubitelja prirodnih zanimljivosti!

U prvome dijelu staza je nasipana sitnim šljunkom, no po ulasku na područje grada počinje asfaltirani dio (sa većinom odvojenim pješačkim i biciklističkim dijelom) kojim se stiže gotovo do samog gradskog centra, Piazza San Giacomo, koji po svom smještaju u tlocrtu grada odgovara npr Kvatriću. Na žalost, time se u principu završava sve što Trst može ponuditi biciklistima. Tu je još lijepo šetalište Viale XX settembre koja je pješačka zona po kojoj je vožnja dozvoljena i biciklistima te biciklistička staza uz morsku obalu u središnjem dijelu grada koja, na žalost, čim se izađe iz centra nestaje. Sve ostalo je prepušteno na milost i nemilost automobilistima, a problemi uključuju uske ulice, brzu vožnju, netoleranciju prema biciklistima (ipak, ne toliku kao u južnoj italiji) i tako redom. Jedan od problema je i ne baš sretno označavanje biciklističkih smjerova - npr biciklistička ruta trasom Parenzane, poznate uskotračne željeznice koje je vodila od Trsta do Poreča, vođena je na gradskom području najprometnijim cestama koje nemaju na nekim dijelovima ni pločnika. Zamislite si "ugodnu" vožnju npr Alejom Bologne - grozno!

Što se parkiranja bicikala tiče, tu je čak i Zagreb daleko ispred Trsta - u cijelome centru sam primijetio tek jedno malo i potpuno neadekvatno parkiralište za bicikle u pješačkoj zoni. Bicikala u gradu ima malo, vrlo malo, i zapravo sam ih velikom većinom sretao na stazi s početka teksta, izvan nje gotovo ništa.

Provezimo se sada stazom, od slovensko-talijanske granice sve do centra Trsta i mora!



Staza na slovenskom tlu, neposredno prije ulaska u Italiju. Snimio: Vanja


Točno sam na granici! Snimio: Vanja


Stara tabla zaostala u grmlju još iz doba Slobodnog teritorija Trsta! Snimio: Vanja


Napuštena željeznička stanica u blizini granice. Snimio: Vanja


Sad dolazi najljepši dio puta, urezan u padione Val Rosandre! Snimio: Vanja


Pogled u dolinu čijim dnom protiče potok (kojeg krasi i jedan 20-metarski slap)! Snimio: Vanja


Pogled unazad. Snimio: Vanja


Jedan od prvih tunela (od ukupno 6). Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Pogled sa vrha usjeka. Snimio: Vanja


Pogledi u dolinu i prema Trstu. Snimio: Vanja


Okoliš pomalo postaje smireniji ... Snimio: Vanja


Jedan od vijadukata ... Snimio: Vanja


Pogled sa vijadukta. Snimio: Vanja


U najdužem tunelu (cca 300 m) koji je osvijetljen svetiljkama sa senzorima. Snimio: Vanja


Od ovog mjesta staza postaje asfaltirana, ubrzo se nailazi na prve zgrade ... Snimio: Vanja


I u Trstu ima divljih vrtova ... Snimio: Vanja


Ovako izgleda profil staze u gradskom dijelu. Snimio: Vanja


Najljepši i jedan od najdužih mostova na trasi, već u gradskom dijelu. Snimio: Vanja


Pogled s mosta na predgrađa. Snimio: Vanja


Staza za San Giacomo je ova moja lijepa, no ova trasom Parenzane je potpuno bezvezna ... Snimio: Vanja


Najmoderniji objekat, moderni most preko važne prometnice. Snimio: Vanja


Informativni pano na početku staze kod trga San Giacomo. Snimio: Vanja


Početak staze sa gradske strane. Snimio: Vanja


Trg San Giacomo. Snimio: Vanja


Ovo više nije bycicle-friendly zona ... Snimio: Vanja


Tršćanski Cvjetni plac - Piazza Garibaldi. Snimio: Vanja


Znak na ulazu u Viale XX settembre. Snimio: Vanja


Šetalište u svom najljepšem dijelu ... Snimio: Vanja


Tako talijanski ... Snimio: Vanja


U obližnjem parku. Snimio: Vanja


Jedini (grozni) biciklistički parking u centru kojeg sam vidio. Snimio: Vanja


Trst kakvoga svi poznajemo ... Snimio: Vanja


Napokon i do mora! Snimio: Vanja


To je odmor ... Snimio: Vanja


Šetalište za sve generacije ... Snimio: Vanja


... i romantiku svakog trenutka. Snimio: Vanja


Pješačko-biciklistička staza uz more. Snimio: Vanja


Lijepa promenada, ali uz vrlo bučnu cestu Viaggo de Sant Andrea. Snimio: Vanja


Ovdje se gubi svaka romantika ... Snimio: Vanja


Eto mi ga na, tražio sam stazu trasom Parenzane, a dobio bučnu i smrdljivu prometnicu ... Snimio: Vanja


Na kraju - kakve to sve veze ima sa Zagrebom? Umjesto veličanstvene Val Rosandre i morskih vidika Zagreb ima malo manje spektakularnu, ali ipak lijepu Medvednicu i isto tako nešto manje spektakularnu, ali opet vrlo vrijednu napuštenu željezničku trasu "Samoborčeka" kojom bi se uz mala ulaganja mogla napraviti nešto manje atraktivna, ali opet vrlo vrijedna pješačko-biciklistička staza koja bi koristila "Samoborčekovu" trasu i omogućavala brzu vezu centra grada sa Kustošijom, Vrapčem, Gajnicama, Malešnicom i Španskom, Podsusedom i dalje, Samoborom i Zaprešićem ... Na toj trasi bi bilo minimalno doticaja sa automobilskim prometom, mogli bi se koristiti stari željeznički mostovi preko potoka, ali i najvažnijih cesta (Vrapčanske, Škorpikove) ... ukratko, vjerujem da bi vožnja tom stazom omogućavala ne samo najbržu biciklističku vezu od A (centra grada) do B (bilo kojeg mjesta na zapadu grada) već i poseban doživljaj ugodne vožnje kroz koridor odmaknut od najveće gužve koji omogućava zanimljive poglede i na gradske predjele i na Medvednicu.

O toj stazi koja je, čini mi se, izvediva bez previše intervencija u prostor i bez prevelikih investicija, pisat ću još u dogledno vrijeme! Evo nekoliko detalja sa te trase snimljenih prethodnih godina:



Trešnjevački dio staze između Selske ceste i Zagorske kojeg bi samo trebalo malko urediti. Snimio: Vanja


Most preko potoka Črnomerca kojeg bi se sigurno moglo upotrijebiti uz određene izmjene. Snimio: Vanja


Most preko pješačkog pothodnika kod Gospodske ulice kod Stenjevačke crkve - lijepi detalj koji se također može upotrijebiti. Snimio: Vanja


Ovako most izgleda odozgo. Snimio: Vanja


Ostaci mosta preko potoka Kustošaka kod Sokolske ulice. Snimio: Vanja


Već izgrađena lijepa staza na dijelu kod ž.st. Vrapče. Snimio: Vanja


Most preko pješačkog pothodnika kdo Dubravice. Snimio: Vanja


Zaista bi jedna takva staza bila prekrasan dar ne samo biciklistima već i svim zagrepčanima!

Oznake: bicikl, Trst, Samoborček, Val Rosandra