Nepoznati Zagreb

Već dugo nisam na blogu "recenzirao" neku biciklističku stazu pa sam onda iskoristio "poluposlovni" posjet jednoj gradskoj instituciji u Branimirovoj ulici za prolazak biciklom po biciklističkoj stazi koja se pruža od Trga Petra Krešimira IV pa do Heinzelove. Nema na toj stazi nekih posebnih atrakcija, nije po bilo čemu posebna, niti po dobrome niti po lošem, već je to jedna za zagrebačke prilike klasična staza koja dosta dobro služi svojoj svrsi, auz neka sitna poboljšanja bi mogla biti i još za klasu bolja.

Pa, krenimo onda zajedno po njoj iz smjera zapada prema istoku!

Veliko raskršće na kojem se križaju glavni prometni tokovi, Šubićeva/Držićeva i Branimirova, je za bicikliste jedno od ugodnijih u gradu zbog ucrtanih biciklističkih prijelaza i puno prostora na njima (to ne vrijedi za južni prijelaz preko Držićeve, tamo nema bic. prijelaza, a i generalno je stiska radi tramvajske pruge i uskih prostora uz nju pored podvožnjaka ispod željezničke pruge).
Meni osobno je to jedno od najboljih gradskih raskršća za fotkanje biciklista, i zbog prostora i zbog velikog broja biciklista, a i zbog željezničkog nasipa i mosta sa kojeg je odličan pogled na prometne tokove u "prizemlju".



Krećem od Branimir placa prema istoku .... Snimio: Vanja


Volim ovako široke pješačke i biciklističke prijelaze, pa još sa ovako dobro spuštenim rubnjacima - da bi riječ rek'o! . Snimio: Vanja


Krećem prema istoku! (obratite pažnju na ove male zelene kružiće gdje su se nekad nalazili stupići!). Snimio: Vanja


Sama staza je u cijelom tom dijelu dvosmjerna, pločnik je širok pa obično nema puno neželjeznih interakcija sa pješacima, a na nekim dijelovima tog poteza ima i hlada od drvoreda - a bit će ga i više kad neka od mlađih stabala porastu.
Jedan od problematičnih detalja početka staze su bila dva stupića koji su se nalazili na njemu, no već je duže vrijeme kako su oni uklonjeni i na njih sada upućuju samo dva zelena kružića oko rupa u kojima su se nalazili stupići.



Vožnja je na ovome dijelu staze posve ugodna. Snimio: Vanja


Ono što je najveća boljka gotovo svih zagrebačkih biciklističkih staza su rubnjaci ... pa pogledajmo kakvo je ovdje stanje. Na tom su dijelu pet cestovnih prijelaza: semaforizirano raskršće s Ulicom Crvenog križa, potom prelazak prilaza Ulici Ljudevita Posavskog (bez semafora), prilaz Gradskom uredu za samoupravu, promet, civilnu zaštitu i sigurnost (bez semafora) raskršće sa Zavrtnicom, opremljeno semaforima, i na kraju prilaz trgovačkom centru Spar, malo prije Heinzelove.
Najbolji od svih prijelaza je ovaj kod Gradskog ureda, izveden je u ravnini, bez neugodnih skokova - gotovo je neosjetljiv.
A kod drugih treba najviše paziti na rubove, osobito s one strane okrenute prema kolniku Branimirove - tu se može naći na nekoliko neugodnih iznenađenja, rubnjaka koji vire i do desetak centimetara od same staze. U normalnim okolnostima ih je lako zaobići, no u slučaju mimoilaženja mogući su neugodni susreti.



Raskršće sa Ulicom Crvenog križa. Snimio: Vanja


Ovdje je malo manje hlada ...... Snimio: Vanja


Nesemaforizirani prilaz Ulici Ljudevita Posavskog - ovdje su rubnjaci loše spušteni pa je onda ta greška krpana asfaltom što je popravilo stvar - ali je svejedno neugodno kad se na to naleti malo većom brzinom. Snimio: Vanja


Prilaz Gradskom uredu - poezija na asfaltu! . Snimio: Vanja


Zavrtnica ... bez većih problema. Snimio: Vanja


U sjeni mladog drvoreda ... i šume pajasena sa sjeverne strane. Snimio: Vanja


Posljednji cestovni prijelaz prije Heinzelove. Snimio: Vanja


I to je zapravo to. Za naše prilike je to solidan prosjek, pogotovo što osim tih nekoliko stršećih rubnjaka sa strane nema većih pogibelji za nas dvokotačne putnike.

Oznake: bicikl, branimirova ulica, medveščak, centar

Eh, lako je sa tim magnetnim gumama voziti bicikle na krovu auta bez nosača!



Branimirova ulica. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, krov, auto, branimirova ulica

Branimirova ulica, nedaleko Svetica. Snimio: Vanja


Iako ova zima nije posebno hladna i do sada nas nije obdarila niti nekim posebnim snijegom ipak nam je blagodat centralnog grijanja vrlo važna i čini nas zdravima i dobro raspoloženima, zar ne? Odrastao sam u maloj kućici u kojoj se grijalo tek u jednoj prostoriji, dok sam bio mali grijali smo se na peć na lož ulje, a nakon toga je od nje tata napravio peć na drva tako da mi je većina mojeg djetinjstva i mladalaštva (sve do 30. godine kada sam se odselio iz rodne kuće) prošla u nošenju drva iz drvarnice, cijepanju, piljenju .... Naravno, za ranog dizanja je soba bila hladna (nekad i tek desetak stupnjeva), za kasnijih dolazaka kući također ... u malenoj kuhinji nije bilo nikakvog grijanja ... i, da skratim, i dan danas smatram da je centralno grijanje, bilo ono etažno plinsko ili pak ono sa toplane, najveća tekovina moderne civilizacije.
(to se dodatno pokazalo ove jeseni kada nam je zbog kvara na instalaciji unutar zgrade temperatura u stanu bila tek 16-17 stupnjeva i drhturili smo ispod dekica gotovo čitavih mjesec i pol i baš smo se osjećali jadno.)

I, pokušajte si zamisliti kako je provoditi zimu bez ikakvoga grijanja ( o tome sam već jednom pisao na blogu, OVDJE), a pogotovo kako je to živjeti na mjestu porpuno bez zidova!

Šetajući ove subote uz Branimirovu ulicu kod Svetice ponovo sam uočio dvije "dnevne sobe" ispod nadvožnjaka željeznice, opremljene krevetom, kaučem, stolićem, čak i nekakvim ormarom. Primjetio sam ih već i za mojih prijašnjih prolazaka tim mjestom, no smatrao sam da je to mjesto koje beskućnici koriste tek u toplije doba godine dok se zimi sklone u neki zatvoreni objekat gdje je ipak ugodnije. No, kao što se može vidjeti iz ovih fotki obje su te "sobe" očito žive i sada, sredinom zime, dapače, jednog od stanara sam zatekao "kod kuće". To je zaista težak život ........



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: beskućnik, branimirova ulica, željeznica, Svetice

Branimirova ulica. Snimio: Vanja


Dame i gospodo,

obaviještavam vas da sam se vratio s godišnjeg ... dakle, počinje skupljanje zanimljivih tema i fotki za nepoznatozagrebačku blogersku sezonu jesen/zima 2015/2016! :o)

Već se veselim!

Oznake: branimirova ulica, obavijest, plakat

Jučer sam pun veselja pisao o svježim grafitima koji oživljavaju dvorište SC-a koje je s tim obogaćenjem odmah poprimilo novu dimenziju.

A danas se moram prisjetiti jedne ulice koja nas je na sličan način oduševljavala prije 5 godina (pogledajte OVDJE, OVDJE i OVDJE), a sada je ponovo potonula u sivilo ... da, riječ je o Branimirovoj ulici. Ne tako davno, prije mjesec ili dva, Hrvatske su željeznice srušile veći dio grafitima oslikanog zida uz objašnjenje da je bio opasan po prolaznike i umjesto njega su dignule metalnu ogradu i, naravno, na nju nakeljile reklamne panoe. Zid vjerojatno i jest bio ruševan, no to ne znači da ga se nije moglo ponovo osposobiti za neki novi grafiti-session, pa makar stavivši drvene panoe na sad postojeću metalnu konstrukciju ...

Sve u svemu, ulica bez Zida (koji je u međuvremenu već postao i alternativna turistička atrakcija) sad izgleda bezlično i jadno .. ali, pojavile su se i prve reakcije Naroda. Pogledajte kakve!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: grafiti, branimirova ulica, zid, street art