Stjecajem okolnosti, jučer se nađoh na mjestu na kojem nisam bio punih 36 godina!
Naime, našao sam se kod kuće u Novoj cesti 74 u kojoj je duži niz godina u suterenskoj sobi živjela moja baka, a tamo se rodila i moja mama te njena tri brata. U doba kada sam ja bio mali tamo je živjela samo baka - bila je to soba od dvadesetak kvadrata, sa malim prozorčićem prema cesti i malo većim prema dvorištu, velikim krevetom, starinskim kredencom, štednjakom ... voda je bila na hodniku, a WC ispod stubišta.
Ne mogu reći da su me ti posjeti baki fascinirali, bio sam tad navikao na veliki vrt naše obiteljske kućice u kojoj sam živio sa roditeljima i sestrom ... ali, uvijek sam našao neku sitnicu kojom bi se zabavio: starinsku vagu sa utezima, požutjele fotografije, prazne kutijice od čaja ... A dvorište nisam često posjećivao, to nije bilo mjesto za igru jer susjedi nisu voljeli dječju buku, a koliko se sjećam tamo i nije bilo druge djece, tako da sam taj vrt tek ovlaš pogledao, pomirisao cvijeće i to je bilo to.
I, sad uđoh u dvorište ... i kao da se odnonda ništa nije promijenilo, čak se i drveće i grmlje nije činilo puno većima!
Neobično!