Nepoznati Zagreb

Vrt Lakun s Mamuticom u pozadini. Snimio: Vanja


Prije tri tjedna sam sa višečlanom "delegacijom" Eko Ekipe Prečko posjetio možda najpoznatiji zagrebački društveni vrt, vrt Sopot. Taj vrt je među zagrepčanima upućenijim u problematiku gradskih vrtova zapravo poznatiji pod imenom Lakun pod kojim je njegov nastanak gotovo dvije godine tražila udruga Parkticipacija, koja je, na žalost, prilikom nastajanja tog vrta jedva spomenuta iako je cijeli koncept društvenih vrtova zapravo potekao od njene inicijative.

Podsjetimo se recimo članka iz H_altera od 14.11.2012. u kojem je spomenuta ideja o društvenom vrtu Lakun – pročitaj OVDJE. A tri mjeseca kasnije, 04.02.2013. evo i vijesti u Večernjem listu o osnivanju vrta na istoj lokaciji – vidi OVDJE! (udruga je ipak spomenuta, što često nije bio slučaj u drugim medijima)

No, za najopsežniji pregled teme urbanog vrtlarenja OVDJE pogledajte časopis “Zarez”, broj 345 od 08.11.2012. u kojem je na stranicama 19-28 urbano vrtlarenje obrađeno kao tema broja.

Kao dodatno štivo, za one koji se služe njemačkim jezikom, predlažem knjigu “Das ist Urban Gardening!” autorice Karen Meyer-Rebentisch koja na primjerima različitih njemačkih urbanih vrtova promatra i detaljno analizira taj urbani fenomen.
Pogledajte OVDJE!

Nego, vratimo se mi samome vrtu … eto me, po prvi puta na nekom zagrebačkom društvenom vrtu .... koji je na mene ostavio bitno bolji dojam od očekivanoga!

Kao prvo, vrt je vrlo prostran. Siguran sam da za vrelog i sparnog ljetnog dana ili pak zimske vjetrušine to nije osobito povoljno svojstvo, međutim za ugodnog kasnoljetnog popodneva, kao što je bilo to nedjeljno, kada smo bili na vrtu, bilo je lijepo boraviti na tako velikoj površini prekrivenoj najrazličitijim malim vrtovima. Za razliku od nas u Prečkom gdje su parcele nepravilnih oblika (najčešće šesterokutne ili pak ovalne) i podosta male, manje od 20 m2, ove ovdje su zaista pozamašne, 50 m2, i ......... dosadno pravokutne, kao da se šećem po šahovskoj ploči. No, od ovakve gradske vlasti nisam ni očekivao da će ići u bilo kakve eksperimente po pitanju dizajna vrta i s te strane nemam zamjerki. Postojećih nešto manje od 200 parcela je uspješno ugurano u veliki pravokutnik oranice između grmlja južno od Sopota.

A kako izgledaju parcele? Posve zanimljivo! Ima ih vrlo lijepih - nekoliko njih je uređeno po svim pravilima permakulturnog vrtlarenja, svaka im čast! Neke su pak na drugoj strani spektra, posve monokulturne (na jednoj raste samo grah!) ili pak monotono predvidive ... No, većina ih je posve OK, kombinira po nekoliko vrsta povrća i/ili cvijeća, a dosta ih je i sa ne sasvim uobičajenim sortama. Ono što je većini njih zajedničko je da su podosta rodne što baš i nije bilo očekivano obzirom na kasni start vrta - prvi vrtlari su stigli tek u svibnju, a posljednji sredinom srpnja. Dakle, rad im se obilato isplatio!

Oprema vrta je OK: niz drvenih sanduka za alat postavljenih uzdužno uz ogradu, uz njih su tu i plastični komposteri od kojih dosta njih baš i ne vrši svoju svrhu, nisu osobito praktični.
Kod ulaza je i mala sjenica, nekoliko klupa, 15-tak šareno obojanih auto guma sa cvijećem, mali tobogan i oveća livada za druženje i dječju igru. Kao što rekoh, posve zadovoljavajuće.

Popričali smo sa nekima od vrtlara i to posve različite dobi i životnih priča, od mlade "alternativke" sa dreadlocksima pa do bake s korijenima negdje na istoku. A zajedničko im je svima da su zadovoljni svojim vrtovima i da o njima pričaju sa onim tipičnim "vrtlarskim" žarom ... a to je zapravo i najvažnije! Jer, važno je veselje rada na vrtu, veselje druženja sa zemljom, biljem, ali i ostalim vrtlarima.

I tako, provedosmo na vrtu gotovo dva sata, popričasmo čak i sa voditeljem, i odosmo kući veseli i zadovoljni. Zadovoljni jer je lijepo vidjeti tako veliki vrt i zadovoljne ljude koji su dobili svoj komadić zemlje ... ali i zadovoljni zbog toga što je naš vrt ipak drukčiji i nije pod paskom grada, odašilje malo drugačiju, topliju vibru, vibru suradnje i zajednice. No, kako bi kolege kinezi rekli. "Neka cvate i raste tisuću biljaka!" .... nek nas sve veseli povrće i cvijeće u svim vrstama vrtova.



Evo i delegacije Eko Ekipe Prečko na prilazu vrtu, u sastavu Daša, Ljiljana, Nikolina i moja malenkost, dok nam se Maja priključila nešto kasnije! Snimio: Vanja


Na južnom prilazu vrtu: zgrade Sloboštine okružene grmljem i zaraslim livadama – koliko je tu potencijala za vrtove! Snimio: Vanja


Vrt sa zgradama Sopota i umirovljeničkim domom u pozadini. Snimio: Vanja


Ulaz. Snimio: Vanja


Paviljončić na ulazu sa dječjim igralištem. Snimio: Vanja


Ukrašene gume. Snimio: Vanja


Napokon u vrtu! Snimio; Vanja


Pogled na drugu stranu, prema zapadu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Razgledavajući gredice … Snimio: Vanja


Jedan od rezervoara za vodu i tipsko spremište za alat. Snimio: Vanja


Vrtna oprema uz sjevernu stranu vrta. Snimio: Vanja


WC nedaleko od ulaza. Snimio: Vanja


Priručni komposter na gredici. Snimio: Vanja


Odlično napravljen stup za penjanje graha. Snimio: Vanja


Popločana stazica … Snimio: Vanja


Pokusna naprava za zalijevanje na jednoj gredici, donacija “Peveca”. Snimio: Vanja


Sunce u ruci! Snimio: Vanja


Prekrasna glavica futoškog zelja! Snimio: Vanja


Među rjeđim vrstama su i ove vesele papričice! Snimio: Vanja


Zrnca mungo-graha. Snimio: Vanja


Suncokret sa gostima. Snimio. Vanja


Gigantski suncokret! Snimio: Vanja


Monokultura graha na jednoj gredici. Snimio: Vanja


Radno popodne. Snimio: Vanja


Sastanak. Snimio: Vanja


Naša prva sugovornica hita sa alatom. Snimio: Vanja


U razgovoru sa vrtlarima. Snimio: Vanja


I ovdje smo zastali na čašici razgovora … Snimio: Vanja


Nečiji dnevni boravak. Snimio: Vanja


Improvizirana vješalica. Snimio: Vanja


Stolček za kratki odmor. Snimio: Vanja


Ali, ima tu i fotelja! Snimio: Vanja


Nadstrešnica sa sjeverne strane gdje je izgrađeno i nekoliko barakica nakon čega je njihova gradnja zaustavljena. Snimio: Vanja


Niz baraka na sjevernoj strain. Snimio: Vanja


Lijepa, dobro raspoređena i raznovrsna gredica. Snimio: Vanja


Ovdje je sve puno pravilnije i zatvorenije … Snimio: Vanja


Bujna živa ograda od suncokreta – vrlo dekorativna, ali i gotovo izolirajuća (što joj je vjerojatno bio i cilj). Snimio: Vanja


Primjer lijepe i “decentne” ogradice. Snimio: Vanja


Ku-ku! Snimio: Vanja


Nedaleko zemljište koje se priprema za slijedeći vrt. Snimio: Vanja

Oznake: vrt, lakun, sopot