Potrudio si se cjelovito iznijeti sve što je bitno, hvala ti na tome. Meni je odmah kao prvo zapelo za oko da na toj stazi pješaci nisu dobrodošli, što je jako ružno i pogrešno. Već je dugi niz godina navada prometnih stručnjaka Grada Zagreba da se pješačke staze u sve većem postotku otimaju od pješaka i daju biciklistima, sada već i na najvećim avenijama jedva da se normalno mogu mimoići dva pješaka. Da i ne govorim o tome kako se biciklistička staza NE SMIJE načiniti tako da se samo povuče crta na pješačkoj stazi, trebao bi biti barem mali razmak od tridesetak centimetara u obliku kanalića, kako su to riješili u Osijeku na nekim mjestima (ako se već ne mogu pješačka i biciklistička staza potpuno odvojiti). To je važan psihološki moment koji pješaku daje nekakvu sigurnost. Ovako mi kao pješaku biciklist projuri ogromnom brzinom doslovno na tri centimetra od mojega lakta i ako se slučajno baš u tom trenutku malo zanesem, mogu poginuti. Sve to doživljavam kao strašan kulturocid i primitivizam i anticivilizacijski čin nasilja nad pješacima i dubokog prezira prema pješacima kao najranjivijoj kategoriji sudionika u prometu. Pisao sam više puta o tome mailove gradonačelniku Tomaševiću i njegovim službama, ali to je kao vikanje gluhome u uho. Glorificiranje bicikliranja kojim se izriče dubok prezir prema pješacima - je li to uistinu zelena agenda ili samo još jedno silovanje građana nametanjem ideologije?
Hvala ti na trudu, još jednom.
11.11.2023. (01:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bio sam nedavno na jednoj tribini na kojoj je bio i predsjednik udruge Sindikat biciklista koji je jako jasno i jezgrovito formulirao možda najveći problem koji vlada u Zagrebu u posljednjih 20-ak godina što se tiče biciklističkog prometa (ali i šire): Prostor za bicikliste se NIKAD ne smije dobivati tako da se on oduzima pješacima, već da se oduzima motornim vozilima. I, isto tako, jako je malo gradova na svijetu na kojima je dozvoljeno parkiranje na pločnicima (što dodatno sužava prostor pješacima) kao što je u Zagrebu.
Ja se u svojem svakodnevnom životu služim i javnim prijevozom i biciklom i autom i posve mi je OK i samorazumljivo da javni prijevoz i pješaci/biciklisti imaju prvenstvo na raspolaganje prostorom i da luksuz prijevoza svojim autom (sjedim sam u toplom i suhom, vozim se kud god i kad god hoću) platim time što ću voziti sporije u špici i što ću se parkirati ne točno na mjestu kuda idem (stan, posao, bilo gdje) već možda 5 ili 10 minuta dalje.
To jako dobro funkcionira i u drugim gradovima u kojima sam živio (Beč, Karlskrona u Švedskoj) i volio bih da to jednog dana postane stvarnost i u Zagrebu.
Volim biti na biciklu i jako se često vozim njime, ali ne smatram da biciklisti moraju imati sve i svugdje, već da mora postojati ravnoteža ...nažalost, u Zagrebu su još uvijek auti daleko na prvom mjestu, a biciklisti i pješaci se muče i sami sa sobom i jedni s drugima baš zbog toga.
11.11.2023. (13:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Potrudio si se cjelovito iznijeti sve što je bitno, hvala ti na tome. Meni je odmah kao prvo zapelo za oko da na toj stazi pješaci nisu dobrodošli, što je jako ružno i pogrešno. Već je dugi niz godina navada prometnih stručnjaka Grada Zagreba da se pješačke staze u sve većem postotku otimaju od pješaka i daju biciklistima, sada već i na najvećim avenijama jedva da se normalno mogu mimoići dva pješaka. Da i ne govorim o tome kako se biciklistička staza NE SMIJE načiniti tako da se samo povuče crta na pješačkoj stazi, trebao bi biti barem mali razmak od tridesetak centimetara u obliku kanalića, kako su to riješili u Osijeku na nekim mjestima (ako se već ne mogu pješačka i biciklistička staza potpuno odvojiti). To je važan psihološki moment koji pješaku daje nekakvu sigurnost. Ovako mi kao pješaku biciklist projuri ogromnom brzinom doslovno na tri centimetra od mojega lakta i ako se slučajno baš u tom trenutku malo zanesem, mogu poginuti. Sve to doživljavam kao strašan kulturocid i primitivizam i anticivilizacijski čin nasilja nad pješacima i dubokog prezira prema pješacima kao najranjivijoj kategoriji sudionika u prometu. Pisao sam više puta o tome mailove gradonačelniku Tomaševiću i njegovim službama, ali to je kao vikanje gluhome u uho. Glorificiranje bicikliranja kojim se izriče dubok prezir prema pješacima - je li to uistinu zelena agenda ili samo još jedno silovanje građana nametanjem ideologije?
Hvala ti na trudu, još jednom.
11.11.2023. (01:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nepoznatizagreb
Mariano, hvala ti na pohvalama za tekst!
Bio sam nedavno na jednoj tribini na kojoj je bio i predsjednik udruge Sindikat biciklista koji je jako jasno i jezgrovito formulirao možda najveći problem koji vlada u Zagrebu u posljednjih 20-ak godina što se tiče biciklističkog prometa (ali i šire):
Prostor za bicikliste se NIKAD ne smije dobivati tako da se on oduzima pješacima, već da se oduzima motornim vozilima.
I, isto tako, jako je malo gradova na svijetu na kojima je dozvoljeno parkiranje na pločnicima (što dodatno sužava prostor pješacima) kao što je u Zagrebu.
Ja se u svojem svakodnevnom životu služim i javnim prijevozom i biciklom i autom i posve mi je OK i samorazumljivo da javni prijevoz i pješaci/biciklisti imaju prvenstvo na raspolaganje prostorom i da luksuz prijevoza svojim autom (sjedim sam u toplom i suhom, vozim se kud god i kad god hoću) platim time što ću voziti sporije u špici i što ću se parkirati ne točno na mjestu kuda idem (stan, posao, bilo gdje) već možda 5 ili 10 minuta dalje.
To jako dobro funkcionira i u drugim gradovima u kojima sam živio (Beč, Karlskrona u Švedskoj) i volio bih da to jednog dana postane stvarnost i u Zagrebu.
Volim biti na biciklu i jako se često vozim njime, ali ne smatram da biciklisti moraju imati sve i svugdje, već da mora postojati ravnoteža ...nažalost, u Zagrebu su još uvijek auti daleko na prvom mjestu, a biciklisti i pješaci se muče i sami sa sobom i jedni s drugima baš zbog toga.
11.11.2023. (13:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...