Nepoznati Zagreb

Popovača, 29.01.2022. Snimio: Vanja


Iz obiteljske arhive.Snimljeno najvjerojatnije 1962. ili 1963.


Današnji je dan vrlo zanimljiv sa svim tim dvojkama .. pa ajde da se i ja malko nadovežem na njega (iako tek rubnim efektom, dvojkom do sela Trnjani sa druge fotke).

Još sam za jednog od prethodnih prolazaka Popovačom zamijetio prastari putokaz koji se nalazi na prilazu središtu gradića od strane Autoputa. Ne mogu to tvrditi sa sigurnošću, no čini mi se da su se takvi putokazi prestali postavljati još sredinom 70-ih, a u Zagrebu ih nisam vidio valjda već 30-40 godina.

Kojim je to čudom on uspio tamo preživjeti, to ne znam, ali baš mi je bilo drago oko srca kad sam ga vidio tamo još uvijek živog za posjeta mjestu prije nekoliko dana.

A upravo tih dana sam listao obiteljski album sa fotografijama i zamijetio jednu fotku na kojoj je tata snimio moju mamu za nekog posjeta njegovoj obitelji u selu Zadubravlje pokraj Slavonskog Broda. Fotografija govori više od stotinu riječi: Stari putokazi, stara betonska podloga nekadašnjeg "Autoputa" ...

I, sad bi me zanimalo, znate li možda za još neki takav stari putokaz, još uvijek u životu? (u Zagrebu ili bilo gdje drugdje)

Znate li kada su iz Zagreba nestali posljednji takvi putokazi?

Znate li za neku staru fotku takvih putokaza iz Zagreba?
(mislim da sam viđao jednu takvu na webu, kao da je bila negdje u Dubravi, sa smjerovima prema gradovima na istoku)

Oznake: cesta, putokaz, Popovača, Zadubravlje

Zagrebačka avenija, kod Selske ceste. Snimio: Vanja.


Ove su se "dummy" (prazne, bezlične) table pojavile po gradskim ulicama još prije 3-4 godine i odmah su potakle moj interes.
Do sada sam ih vidio na nekoliko glavnih gradskih prometnica, ali i na većini prilaza gradu (recimo, ulaz sa Autoputa iz smjera Slovenije, stara Karlovačka, Zagorska magistrala ...).

Čini se kao da su napravljene kako bi mogle "udomiti" nekakve privremene natpise, preusmjeravanja - možda za situacije kada su u pitanju radovi ili npr. manifestacije poput nedavnog relija ... ili možda i za neke trenutačne hitne situacije tipa zatvaranje ulica kada policija sa "dugim cijevima" nadzire promet i traži kriminalce?

Zna li netko od vas nešto više o tome?

Osobito su mi intrigantni ovi šarafići koji sugeriraju da bi se otklapanjem tih ploča možda moglo saznati nešto više ... možda i odšarafim koju kad me uhvati inspiracija.



Zagrebačka avenija, kod Selske ceste. Snimio: Vanja.


Zagrebačka avenija, kod Selske ceste. Snimio: Vanja.

Oznake: putokaz, prometni znak, cesta, ulica, signalizacija, trešnjevka, Zagrebačka avenija

Sjećate li se još koje je značenje kratice UKV?

To su bili ultrakratki valovi, na kojima se radio program mogao čuti bistro i razgovijetno, za razliku od često šuštajećeg srednjeg vala i zavijajućih dugih valova.
Ili, u prijevodu, to je ono što danas zovemo "FM" - nije ista stvar, ali se svodi na isto, dobar zvuk preko radija.

Nisu sve radio stanice emitirale na UKV-u ... kao klinjo sam slušao program Radio Zagreba, Radio Karlovca, Radio Trsta, pa čak povremeno i Radio Beograda (imali su u 70-ima solidnu muzičku emisiju tamo negdje sredinom dana, čini mi se nakon poznate "Po vašem izboru" na Radio Zagrebu), sve to na srednjem valu.
No, kasnije je došao UKV pa je šuštanje nestalo.

Nego, zašto krenuh o tome ... zato što sam u antikvarijatu naišao na pravi mali biser (za svega 3o kuna): Stari auto atlas Juge iz 1969.!

A u njemu, osim fantazmagoričnih korica (htio bih znati tko je bio dizajner!) i stanja cesta netom prije izrade prvih dionica autoputa (Zagreb-Karlovac i Vrhnika-Postojna, obje 1972.) se može naći i slijedeće:
- lokacije i frekvencije TV i radijskih odašiljača
- maziva za pojedine tipove automobila
- registarske kratice u tadašnjoj državi
popis prometnih znakova
...

A sada - ne samo da nema više ništa od toga u atlasima, nego više nema ni atlasa!

Ali je još uvijek gušt provozati se nekom starom cestom prema jugu, bez iskoraka na autoput - zar ne?

Starom Karlovačkom pa Riječkom, starom Zagorskom ili Varaždinskom, starom Ličkom ... (stare Slavonske više nema ..).

Neka skenovi govore!

















Koga zanima više nek pogleda ovdje.

Oznake: UKV, atlas, autoput, cesta

Spust sa Gornjeg Jelenja prema Hreljinu, uz niz starih rubnih kamenova. Snimio: Vanja


Iako na ovom blogu često spominjem prošla vremena i njihove tragove vjerojatno ste zamijetili da me rijetko hvata nostalgija za prošlim vremenima. Od fraze "Nekad je sve bilo bolje ..." automatski dobivam ospice jer smatram da to jednostavno nije točno - da, puno toga je bilo drugačije, neke stvari su zaista bile bolje ... ali, ljudi, vrijeme ide i kad bi sve bilo zabetonirano i uvijek isto brzo bi nam dopizdilo. Neke nas stvari, prizori, pjesme, slike podsjećaju na neke nama drage trenutke, ljude, na nas same iz nekih davnih, možda i boljih vremena ... i to je OK, vratiti se nakratko u njih .. ali nije OK živjeti u njima ili pak automatski "diskreditirati" sadašnje vrijeme kao loše, naravno da će nam onda ono zaista biti loše.

Anyway, danas ću vam pisati o putovanjima na more. Kao klinac nisam baš tako strašno često putovao na more: prije prvog osnovnoškolskog razreda sam bio sa roditeljiam i sestrom u Tučepima kod Podgore i tog se ljetovanja i putovanja jedva sjećam, a nakon toga smo slijedećih sedam godina ljetovali u kampu Lanterna kod Poreča. Ta su mi ljetovanja ostala u sjećanju onak, ni vrit ni mimo: da, bio sam uzbuđen prije njih, kretali smo rano, uz buđenje negdje oko 4 ujutro, pa onda vožnja preko Ljubljane i Kopra dolje, 7 dana mediterana (koji me tad nije nešto baš ostavljao bez daha ...) pa onda nazad. Bilo mi je to OK, ali ništa više, nikakvo oduševljenje. Ono što me se najviše dojmilo sa tih putovanja je planina Nanos koja fantastično strši iznad one padine kojom se Primorska polako spušta prema moru te sama ta krška pokrajina sa suhim dolinama, stijenama koje vire iz tla, mjestašcima sa kamenim kućama usred kraških polja ...

No, za današnji post je bitno da moja sjećanja na odlaske na more ni na koji način nisu povezana sa starom cestom prema Rijeci. Tom sam se cestom počeo češće služiti tek posljednjih 20-tak godina od kada redovno ljetujem na Cresu i malo pomalo se to putovanje kratilo svakim dovršenim komadićem autoputa tako da sad vožnja do Valbiske na Krku otkud kreće trajekt iznosi tek 2 sata i 15 minuta (prije 20-ak godina se vozilo cca 3, 3 i pol sata).

Ali, u posljednje vrijeme mi je autoput (ne samo riječki, već svaki) postao pomalo dosadan - da, brži je ... ali i dosadniji. Draže mi je potrošiti sat-dva-tri više pa vrludati nekim lokalnim cestama i vijugati njima bez stresa i uz poneku pauzu nego na autoputu držati nogu na gasu i paziti koga ja obilazim i tko mene obilazi umjesto da gledam okolicu.

Pa onda prije tjedan dana odlučih jednu od vožnji prema Cresu pretvoriti u posebni događaj ... odnosno, u komadić gušta. I to vožnjom bez i metra autoputa, od Zagreba pa sve do Krka. Službeno sam započeo to putovanje kod Jadranskog mosta (kad već stari savski most nije za auto upotrebu), nakon rotorske obilaznice skrenuh u Remetincu na Karlovačku cestu do Lučkog, a potom kroz Jasku, Karlovac, starom riječkom cestom preko Severina, Skrada i Delnica do Gornjeg Jelenja i zatim starom cestom dolje do Hreljina i Križišća pa za most. Vozio sam ležerno, uz zastajkivanja za fotkanja, gablec na klupi u Skradu, i cijeli me je put do prilaza Krčkom mostu došao otprilike 5 brutto sati uz sve pauze (tamo me je dočekala gužva tako da sam na prolazak mosta čekao skoro sat vremena).

Neću vas sad daviti opisima svih mogućih detalja, veći dio te ceste sam već u ovoj ili onoj prilici i prošao, nekad ovaj dio pred Zagrebom, nekad onaj dio kod Delnica, ali već jako dugo to nisam učinio u jednom komadu i baš me se dojmio taj kontinuitet vožnje po magistralnoj cesti koja je sada gotovo bez prometa uz sve znakove neke njene "bolje prošlosti" (zatvoreni restorani, pohabani asfalt, stare ograde mostova itd), ali i ipak žive budućnosti (stranci koji ponekad biraju baš takve prilaze moru).

Pa, evo par dojmova, onako nasumce nabacanih:

- Remetinec, Lučko, Stupnik ... eh, nikako izać iz te zagrebačke aglomeracije i napokon proći koji komadić puta uz/kroz šumu i livade!
- Nakon Jaske: Napokon manje prometa, vozim koliko želim, a ne koliko mi nameće vozač/kolona ispred mene!
- putokaz za Gornju Kupčinu: Netko se našalio pretvarajući slovo "p" u "r" ...
- Karlovac: Uvijek me razvesele njihove zelene ploče sa imenima ulica, kao u Ljubljani ili Grazu!
- nakon Duge Rese: Taj dio sam iščekivao sa veseljem, očekivajući praznu cestu ... i, takva je i bila!
- Jarče Polje i most preko Dobre: Uvijek lijep!
- Zdihovo, Klanac: Mali Raj i Mirni kut su i nadalje otvoreni i svaki dan serviraju janjetinu (provjerio pitavši konobarice!), to me je razveselilo! Ali, mnogi drugi usputni lokali su zatvoreni.
- Severin: Čuveni piš-pauza restoran je zatvoren ... ali su zato tu druga dva lokala koji su puni ljudi!
- Vrbovsko: Napušteni motel Vidikovac .. eh, nekad jedna od najpoznatijih postaja ..
- Donja Dobra, Skrad: Baš sam nekako brzo došao tamo! U Skradu više nema benzinske, motel je isto zatvoren ... ali sam zato našao super klupicu u hladu za gablec!
- Delnice: Nakon mjesta se cesta obnavlja skoro do Gornjeg Jelenja - usputno pronađoh čak dva stara natpisa koja nisam uspio dešifrirati, jedan potječe iz doba nakon Drugog svjetskog rata, dok za drugi, na Gornjem Jelenju ne mogu ništa reći ...
- Nakon Delnica je više auta, Slovenci i ostali stranci dolaze preko Broda na Kupi ...
- Prilaz Hreljinu: Odvikao sam se od gužve i gomila auta koja stiže sa autoputa me je iznenadila ...
- Križišće: Uvijek zanimljivo mitsko mjesto susreta čak šest cesata ...
- I naposlijetku prilaz mostu za Krk: Guuuuuužva, nema više mira i idile!



Izlazak iz Zagreba starom Karlovačkom cestom kroz Remetinec. Snimio: Vanja


Nestašno ... Snimio: Vanja


Čuveno "morsko" raskršće u Karlovcu. Napuštam "Jedinicu" i krećem dalje "Trojkom". Snimio: Vanja


Glavna cesta prema rijeci je tek "ulica" i ima ofucanu staru tablu, a ovaj njen odvojak se diči nazivom "cesta" i ima noviju tablu i to čak sa obrubom. Snimio: Vanja


Jarče Polje i čuveni most preko Dobre. Snimio: Vanja


Prekrasno! Snimio: Vanja


Stari rubni kamenovi uz most. Snimio: Vanja


Lokalna ekipa cucla pivu uz lokalni dućan pored mosta. Snimio: Vanja


Jedan od napuštenih lokala kojeg je uništio novoizgrađeni autoput - obratite pažnju na retro tendu! Snimio: Vanja


"Leonardo" mu je ime ... Snimio: Vanja


Prazna cesta kakvu sam gledao većinu vremena na toj dionici, zapravo sve do Delnica ... Snimio: Vanja


Dobra vijest: "Mali raj" u Zdihovu i dalje radi i nudi janjetinu (200 kn/kg, i radnim danom)! Snimio: Vanja


.. a isto vrijedi i za "Mirni kut" u Klancu! Snimio: Vanja


Pokojni restoran u Severinu na Kupi. Snimio: Vanja


Ovdje počinje Goranski planinarski put! (Moram jednom prijeći i tu dionicu do Lukovdola!). Snimio: Vanja


Neobična kombinacija boja na prozorima Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Severinu na Kupi. Snimio:Vanja


Još jedan "pokojnik", motel "Vidikovac" kod Vrbovskog. Snimio: Vanja


Napuštena benzinska pumpa u Skradu. Snimio: Vanja


Stari natpis koji sam neuspješno pokušao dešifrirati (spominje se revolucionar Florijan Bobić!), nalazi se malo iza Delnica. Snimio: Vanja


Lokacija natpisa. Snimio: Vanja


Prekrasan usputni pogled na Lokve ...Snimio: Vanja


... i Lokvarsko jezero. Snimio: Vanja


I, eto Gornjeg Jelenja - od sada samo nizbrdo! Snimio: Vanja


Još jedan tajanstveni natpis koji nisam uspio pročitati ... Snimio: Vanja


Kilometarska oznaka kamena na Gornjem Jelenju, vjerojatno je tamo od izgradnje ceste. Snimio: Vanja


Napuštam Riječku cestu ... Snimio: Vanja


Uvijek dragi pogled na planine - Grobničke Alpe. Snimio: Vanja


A tu je i ... prvi pogled na more!!!!!! Snimio: Vanja


Kod Križišća skrenuh malo i na jednu postranu cestu sa još sačuvanom kamenom "ogradom" .. Snimio: Vanja


Ograda možda i jest sačuvana, ali kolnik nije. Snimio: Vanja


I, tu je Križišće, još malko i mojem putu po starim cestama je došao kraj, "utopio" sam se u gužvu na prilazu Krčkom mostu. Snimio: Vanja

Oznake: more, cesta, Karlovac, rijeka, Krk

Snimio: Vanja


Za desetak dana krećem sa obitelji i prijateljima na planinarski izlet na Pohorje, a obzirom na ovo hladno vrijeme i činjenicu da autima planiramo doseći 1300 metera visine učinilo mi se dobrom idejom ove godine staviti zimske gume malko ranije pa to i učinih jučer, u kišnu i prohladnu jesensku večer. Zimske gume su me čekale u "hotelu za gume" u "Vulkalu" u Kovinskoj ulici gdje sam ih i ostavio u proljeće tako da nisam morao ni razmišljati kuda otići na zamjenu ... Obzirom da po medijima još nema najava snijega koje uvijek prouzroče stampedo na vulkanizerske radionice onda je tamošnja jučerašnja atmosfera bila vrlo opuštena ... nije bilo gužve, dugačkih redova pred radionicom, čim sam došao odmah su mi uzeli auto i meni je samo preostalo odsjediti tih 20-30 minuta dok mi tutač ne dobije nove "cipelice".

I tako, sjedeći u čekaonici u modernoj zgradi "Vulkala" obuzela me je atmosfera oko mene ... zanimljivo je kako sva ta "šoferska" mjesta izgledaju tako slično i mirišu tako slično. Vani pada kiša i vozi samo onaj tko mora i kome je cesta ili gušt ili kruh, a u modernom "karavanseraju" miriši po gumama, uokolo mali gumeni Mišelinčići i Goodyear reklame, na podu reflektirajuće keramičke pločice .... Sva su ta mjesta tako ista, na neki način "sigurna" (utočište od elemenata), nude bazični šoferski komfor WC-a, kavice iz automata, kupovine sredstva za pranje prozora i nekoliko formalnih riječi sa blagajnicom, taman dovoljno da čovjek malo dođe k sebi, ode na piš-pauzu, protegne kičmu, odluta načas mislima kud li ga one već vode i potom ponovo sjedne za volan. Takva mjesta izgledaju i mirišu uvijek isto, bilo to kod nas, u Austriji, Italiji, Skandinaviji ... brza i korektna usluga, molim, hvala i doviđenja, sve obavljeno kako treba, sve je spremno za put, do autoputa je još samo koji kilometar ...

No, sjetio sam se i kako sam mijenjao gume do prije nekoliko godina, kada sam imao "privatnu" mogućnost čuvanja guma na području Maksimira. Tada sam na zamjenu odlazio ili u subotu prijepodne (često sa djecom, nakon kupovine) ili nakon posla (opet s djecom, nakon što sam ih tada uzimao u vrtiću) i to u malu vulkanizersku radionicu u Petrovoj 176, kod ribljeg restorana "Dida". To je bio pravi obrt, u dvorištu mjesto za tek nekoliko auta, svega dvojica radnika .... tada bih kod njih ostavio auto i sa klincima krenuo u šetnju do lokalnog "središta" kod raskršća sa Bukovačkom gdje bi kupili pecivo, nekad napravili krug po Maksimiru ili pak bacili pogled na okolne izloge prije nego što bi smo se vratili po auto - kao mali ritualni izlet. Tamo nije bilo "šoferske" atmosfere i izbora sredstava za pranje prozora, već je sve izgledalo kao da odlazim u bilo koji dućan u kvartu (iako je za mene koji sam doma u Prečkom Jankomir puno bliži od Maksimira).

Eto, tako sam se i ja, htio-ne htio, prebacio s lokalnog obrtnika na "industriju" ... brže je i praktičnije, ali i bezličnije. Ali, kao što već rekoh, i miris putovanja iam svoje dobre strane i nakon pola sata boravka u čekaonici čovjek poželi s novim gumama krenuti u nepoznato, bilo kojim smjerom.



Radionice Vulkala u Kovinskoj ulici. Snimio: Vanja


Zgrada u Kovinskoj ulici. Snimio: Vanja

Oznake: vulkanizer, Vulkal, Petrova, maksimir, jankomir, gume, cesta