Marketing
Starim cestama prema moru
Spust sa Gornjeg Jelenja prema Hreljinu, uz niz starih rubnih kamenova. Snimio: Vanja
Iako na ovom blogu često spominjem prošla vremena i njihove tragove vjerojatno ste zamijetili da me rijetko hvata nostalgija za prošlim vremenima. Od fraze "Nekad je sve bilo bolje ..." automatski dobivam ospice jer smatram da to jednostavno nije točno - da, puno toga je bilo drugačije, neke stvari su zaista bile bolje ... ali, ljudi, vrijeme ide i kad bi sve bilo zabetonirano i uvijek isto brzo bi nam dopizdilo. Neke nas stvari, prizori, pjesme, slike podsjećaju na neke nama drage trenutke, ljude, na nas same iz nekih davnih, možda i boljih vremena ... i to je OK, vratiti se nakratko u njih .. ali nije OK živjeti u njima ili pak automatski "diskreditirati" sadašnje vrijeme kao loše, naravno da će nam onda ono zaista biti loše.
Anyway, danas ću vam pisati o putovanjima na more. Kao klinac nisam baš tako strašno često putovao na more: prije prvog osnovnoškolskog razreda sam bio sa roditeljiam i sestrom u Tučepima kod Podgore i tog se ljetovanja i putovanja jedva sjećam, a nakon toga smo slijedećih sedam godina ljetovali u kampu Lanterna kod Poreča. Ta su mi ljetovanja ostala u sjećanju onak, ni vrit ni mimo: da, bio sam uzbuđen prije njih, kretali smo rano, uz buđenje negdje oko 4 ujutro, pa onda vožnja preko Ljubljane i Kopra dolje, 7 dana mediterana (koji me tad nije nešto baš ostavljao bez daha ...) pa onda nazad. Bilo mi je to OK, ali ništa više, nikakvo oduševljenje. Ono što me se najviše dojmilo sa tih putovanja je planina Nanos koja fantastično strši iznad one padine kojom se Primorska polako spušta prema moru te sama ta krška pokrajina sa suhim dolinama, stijenama koje vire iz tla, mjestašcima sa kamenim kućama usred kraških polja ...
No, za današnji post je bitno da moja sjećanja na odlaske na more ni na koji način nisu povezana sa starom cestom prema Rijeci. Tom sam se cestom počeo češće služiti tek posljednjih 20-tak godina od kada redovno ljetujem na Cresu i malo pomalo se to putovanje kratilo svakim dovršenim komadićem autoputa tako da sad vožnja do Valbiske na Krku otkud kreće trajekt iznosi tek 2 sata i 15 minuta (prije 20-ak godina se vozilo cca 3, 3 i pol sata).
Ali, u posljednje vrijeme mi je autoput (ne samo riječki, već svaki) postao pomalo dosadan - da, brži je ... ali i dosadniji. Draže mi je potrošiti sat-dva-tri više pa vrludati nekim lokalnim cestama i vijugati njima bez stresa i uz poneku pauzu nego na autoputu držati nogu na gasu i paziti koga ja obilazim i tko mene obilazi umjesto da gledam okolicu.
Pa onda prije tjedan dana odlučih jednu od vožnji prema Cresu pretvoriti u posebni događaj ... odnosno, u komadić gušta. I to vožnjom bez i metra autoputa, od Zagreba pa sve do Krka. Službeno sam započeo to putovanje kod Jadranskog mosta (kad već stari savski most nije za auto upotrebu), nakon rotorske obilaznice skrenuh u Remetincu na Karlovačku cestu do Lučkog, a potom kroz Jasku, Karlovac, starom riječkom cestom preko Severina, Skrada i Delnica do Gornjeg Jelenja i zatim starom cestom dolje do Hreljina i Križišća pa za most. Vozio sam ležerno, uz zastajkivanja za fotkanja, gablec na klupi u Skradu, i cijeli me je put do prilaza Krčkom mostu došao otprilike 5 brutto sati uz sve pauze (tamo me je dočekala gužva tako da sam na prolazak mosta čekao skoro sat vremena).
Neću vas sad daviti opisima svih mogućih detalja, veći dio te ceste sam već u ovoj ili onoj prilici i prošao, nekad ovaj dio pred Zagrebom, nekad onaj dio kod Delnica, ali već jako dugo to nisam učinio u jednom komadu i baš me se dojmio taj kontinuitet vožnje po magistralnoj cesti koja je sada gotovo bez prometa uz sve znakove neke njene "bolje prošlosti" (zatvoreni restorani, pohabani asfalt, stare ograde mostova itd), ali i ipak žive budućnosti (stranci koji ponekad biraju baš takve prilaze moru).
Pa, evo par dojmova, onako nasumce nabacanih:
- Remetinec, Lučko, Stupnik ... eh, nikako izać iz te zagrebačke aglomeracije i napokon proći koji komadić puta uz/kroz šumu i livade!
- Nakon Jaske: Napokon manje prometa, vozim koliko želim, a ne koliko mi nameće vozač/kolona ispred mene!
- putokaz za Gornju Kupčinu: Netko se našalio pretvarajući slovo "p" u "r" ...
- Karlovac: Uvijek me razvesele njihove zelene ploče sa imenima ulica, kao u Ljubljani ili Grazu!
- nakon Duge Rese: Taj dio sam iščekivao sa veseljem, očekivajući praznu cestu ... i, takva je i bila!
- Jarče Polje i most preko Dobre: Uvijek lijep!
- Zdihovo, Klanac: Mali Raj i Mirni kut su i nadalje otvoreni i svaki dan serviraju janjetinu (provjerio pitavši konobarice!), to me je razveselilo! Ali, mnogi drugi usputni lokali su zatvoreni.
- Severin: Čuveni piš-pauza restoran je zatvoren ... ali su zato tu druga dva lokala koji su puni ljudi!
- Vrbovsko: Napušteni motel Vidikovac .. eh, nekad jedna od najpoznatijih postaja ..
- Donja Dobra, Skrad: Baš sam nekako brzo došao tamo! U Skradu više nema benzinske, motel je isto zatvoren ... ali sam zato našao super klupicu u hladu za gablec!
- Delnice: Nakon mjesta se cesta obnavlja skoro do Gornjeg Jelenja - usputno pronađoh čak dva stara natpisa koja nisam uspio dešifrirati, jedan potječe iz doba nakon Drugog svjetskog rata, dok za drugi, na Gornjem Jelenju ne mogu ništa reći ...
- Nakon Delnica je više auta, Slovenci i ostali stranci dolaze preko Broda na Kupi ...
- Prilaz Hreljinu: Odvikao sam se od gužve i gomila auta koja stiže sa autoputa me je iznenadila ...
- Križišće: Uvijek zanimljivo mitsko mjesto susreta čak šest cesata ...
- I naposlijetku prilaz mostu za Krk: Guuuuuužva, nema više mira i idile!
Izlazak iz Zagreba starom Karlovačkom cestom kroz Remetinec. Snimio: Vanja
Nestašno ...
Snimio: Vanja
Čuveno "morsko" raskršće u Karlovcu. Napuštam "Jedinicu" i krećem dalje "Trojkom". Snimio: Vanja
Glavna cesta prema rijeci je tek "ulica" i ima ofucanu staru tablu, a ovaj njen odvojak se diči nazivom "cesta" i ima noviju tablu i to čak sa obrubom.
Snimio: Vanja
Jarče Polje i čuveni most preko Dobre. Snimio: Vanja
Prekrasno! Snimio: Vanja
Stari rubni kamenovi uz most. Snimio: Vanja
Lokalna ekipa cucla pivu uz lokalni dućan pored mosta. Snimio: Vanja
Jedan od napuštenih lokala kojeg je uništio novoizgrađeni autoput - obratite pažnju na retro tendu! Snimio: Vanja
"Leonardo" mu je ime ... Snimio: Vanja
Prazna cesta kakvu sam gledao većinu vremena na toj dionici, zapravo sve do Delnica ... Snimio: Vanja
Dobra vijest: "Mali raj" u Zdihovu i dalje radi i nudi janjetinu (200 kn/kg, i radnim danom)! Snimio: Vanja
.. a isto vrijedi i za "Mirni kut" u Klancu! Snimio: Vanja
Pokojni restoran u Severinu na Kupi. Snimio: Vanja
Ovdje počinje Goranski planinarski put! (Moram jednom prijeći i tu dionicu do Lukovdola!). Snimio: Vanja
Neobična kombinacija boja na prozorima Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Severinu na Kupi. Snimio:Vanja
Još jedan "pokojnik", motel "Vidikovac" kod Vrbovskog. Snimio: Vanja
Napuštena benzinska pumpa u Skradu. Snimio: Vanja
Stari natpis koji sam neuspješno pokušao dešifrirati (spominje se revolucionar Florijan Bobić!), nalazi se malo iza Delnica. Snimio: Vanja
Lokacija natpisa. Snimio: Vanja
Prekrasan usputni pogled na Lokve ...Snimio: Vanja
... i Lokvarsko jezero. Snimio: Vanja
I, eto Gornjeg Jelenja - od sada samo nizbrdo!
Snimio: Vanja
Još jedan tajanstveni natpis koji nisam uspio pročitati ... Snimio: Vanja
Kilometarska oznaka kamena na Gornjem Jelenju, vjerojatno je tamo od izgradnje ceste. Snimio: Vanja
Napuštam Riječku cestu ... Snimio: Vanja
Uvijek dragi pogled na planine - Grobničke Alpe. Snimio: Vanja
A tu je i ... prvi pogled na more!!!!!! Snimio: Vanja
Kod Križišća skrenuh malo i na jednu postranu cestu sa još sačuvanom kamenom "ogradom" .. Snimio: Vanja
Ograda možda i jest sačuvana, ali kolnik nije.
Snimio: Vanja
I, tu je Križišće, još malko i mojem putu po starim cestama je došao kraj, "utopio" sam se u gužvu na prilazu Krčkom mostu. Snimio: Vanja
Post je objavljen 25.08.2019. u 22:25 sati.