Slimska ulica - po kojoj je rijeci ona dobila ime?Snimio: Vanja Možda se neki još sjećaju, u ljeto 2017. sam objavio post pod naslovom "Svih 67 trnjanskih rijeka!" u kojem komentiram činjenicu kako su u većem dijelu Trnja sredinom međuratnog razdoblja (u 30-im godinama 20. stoljeća) do tada bezimene ulice dobile imena po rijekama tadašnje države. Obzirom da se Trnje nalazi tik do Save i da je njegov život ovisio umnogome i o ćudi i ponašanjima te rijeke bilo je dosta logično da se ulice i nazovu baš po rijekama. (a koju godinu prije su ulice nedaleke Sigečice, čije je ime došlo od mađarske riječi "sziget", otok, dobile imena po jadranskim otocima!) A jedna od tih "riječnih" ulica je bila i Stupčanička ulica, evo što sam tad, 2017., napisao o njoj: Stupčanica je rijeka u istočnoj Bosni, sa rijekom Biošticom tvori rijeku Krivaju kod Olova. A njena ulica se još i danas nalazi pored Kruga, južno od Autoputa. Međutim, posve neočekivano sam pred koji mjesec primjetio da Stupčanička ulica više ne postoji, preimenovana je u Slimsku! Da li netko od vas zna kada se desilo to preimenovanje i po čemu (kojoj rijeci ili bilo čemu drugome?) je ta ulica dobila ime? Unaprijed hvala! Slimska ulica na Google maps karti, preuzeto 09.03.2022. (označena ljubičastom bojom). Slimska ulica, gledana od Slavonske avenije. Snimio: Vanja Oznake: trnje, rijeka, Stupčanička ulica, Slimska ulica, Kruge, Savica |
Starim cestama prema moruSpust sa Gornjeg Jelenja prema Hreljinu, uz niz starih rubnih kamenova. Snimio: Vanja Iako na ovom blogu često spominjem prošla vremena i njihove tragove vjerojatno ste zamijetili da me rijetko hvata nostalgija za prošlim vremenima. Od fraze "Nekad je sve bilo bolje ..." automatski dobivam ospice jer smatram da to jednostavno nije točno - da, puno toga je bilo drugačije, neke stvari su zaista bile bolje ... ali, ljudi, vrijeme ide i kad bi sve bilo zabetonirano i uvijek isto brzo bi nam dopizdilo. Neke nas stvari, prizori, pjesme, slike podsjećaju na neke nama drage trenutke, ljude, na nas same iz nekih davnih, možda i boljih vremena ... i to je OK, vratiti se nakratko u njih .. ali nije OK živjeti u njima ili pak automatski "diskreditirati" sadašnje vrijeme kao loše, naravno da će nam onda ono zaista biti loše. Anyway, danas ću vam pisati o putovanjima na more. Kao klinac nisam baš tako strašno često putovao na more: prije prvog osnovnoškolskog razreda sam bio sa roditeljiam i sestrom u Tučepima kod Podgore i tog se ljetovanja i putovanja jedva sjećam, a nakon toga smo slijedećih sedam godina ljetovali u kampu Lanterna kod Poreča. Ta su mi ljetovanja ostala u sjećanju onak, ni vrit ni mimo: da, bio sam uzbuđen prije njih, kretali smo rano, uz buđenje negdje oko 4 ujutro, pa onda vožnja preko Ljubljane i Kopra dolje, 7 dana mediterana (koji me tad nije nešto baš ostavljao bez daha ...) pa onda nazad. Bilo mi je to OK, ali ništa više, nikakvo oduševljenje. Ono što me se najviše dojmilo sa tih putovanja je planina Nanos koja fantastično strši iznad one padine kojom se Primorska polako spušta prema moru te sama ta krška pokrajina sa suhim dolinama, stijenama koje vire iz tla, mjestašcima sa kamenim kućama usred kraških polja ... No, za današnji post je bitno da moja sjećanja na odlaske na more ni na koji način nisu povezana sa starom cestom prema Rijeci. Tom sam se cestom počeo češće služiti tek posljednjih 20-tak godina od kada redovno ljetujem na Cresu i malo pomalo se to putovanje kratilo svakim dovršenim komadićem autoputa tako da sad vožnja do Valbiske na Krku otkud kreće trajekt iznosi tek 2 sata i 15 minuta (prije 20-ak godina se vozilo cca 3, 3 i pol sata). Ali, u posljednje vrijeme mi je autoput (ne samo riječki, već svaki) postao pomalo dosadan - da, brži je ... ali i dosadniji. Draže mi je potrošiti sat-dva-tri više pa vrludati nekim lokalnim cestama i vijugati njima bez stresa i uz poneku pauzu nego na autoputu držati nogu na gasu i paziti koga ja obilazim i tko mene obilazi umjesto da gledam okolicu. Pa onda prije tjedan dana odlučih jednu od vožnji prema Cresu pretvoriti u posebni događaj ... odnosno, u komadić gušta. I to vožnjom bez i metra autoputa, od Zagreba pa sve do Krka. Službeno sam započeo to putovanje kod Jadranskog mosta (kad već stari savski most nije za auto upotrebu), nakon rotorske obilaznice skrenuh u Remetincu na Karlovačku cestu do Lučkog, a potom kroz Jasku, Karlovac, starom riječkom cestom preko Severina, Skrada i Delnica do Gornjeg Jelenja i zatim starom cestom dolje do Hreljina i Križišća pa za most. Vozio sam ležerno, uz zastajkivanja za fotkanja, gablec na klupi u Skradu, i cijeli me je put do prilaza Krčkom mostu došao otprilike 5 brutto sati uz sve pauze (tamo me je dočekala gužva tako da sam na prolazak mosta čekao skoro sat vremena). Neću vas sad daviti opisima svih mogućih detalja, veći dio te ceste sam već u ovoj ili onoj prilici i prošao, nekad ovaj dio pred Zagrebom, nekad onaj dio kod Delnica, ali već jako dugo to nisam učinio u jednom komadu i baš me se dojmio taj kontinuitet vožnje po magistralnoj cesti koja je sada gotovo bez prometa uz sve znakove neke njene "bolje prošlosti" (zatvoreni restorani, pohabani asfalt, stare ograde mostova itd), ali i ipak žive budućnosti (stranci koji ponekad biraju baš takve prilaze moru). Pa, evo par dojmova, onako nasumce nabacanih: - Remetinec, Lučko, Stupnik ... eh, nikako izać iz te zagrebačke aglomeracije i napokon proći koji komadić puta uz/kroz šumu i livade! - Nakon Jaske: Napokon manje prometa, vozim koliko želim, a ne koliko mi nameće vozač/kolona ispred mene! - putokaz za Gornju Kupčinu: Netko se našalio pretvarajući slovo "p" u "r" ... - Karlovac: Uvijek me razvesele njihove zelene ploče sa imenima ulica, kao u Ljubljani ili Grazu! - nakon Duge Rese: Taj dio sam iščekivao sa veseljem, očekivajući praznu cestu ... i, takva je i bila! - Jarče Polje i most preko Dobre: Uvijek lijep! - Zdihovo, Klanac: Mali Raj i Mirni kut su i nadalje otvoreni i svaki dan serviraju janjetinu (provjerio pitavši konobarice!), to me je razveselilo! Ali, mnogi drugi usputni lokali su zatvoreni. - Severin: Čuveni piš-pauza restoran je zatvoren ... ali su zato tu druga dva lokala koji su puni ljudi! - Vrbovsko: Napušteni motel Vidikovac .. eh, nekad jedna od najpoznatijih postaja .. - Donja Dobra, Skrad: Baš sam nekako brzo došao tamo! U Skradu više nema benzinske, motel je isto zatvoren ... ali sam zato našao super klupicu u hladu za gablec! - Delnice: Nakon mjesta se cesta obnavlja skoro do Gornjeg Jelenja - usputno pronađoh čak dva stara natpisa koja nisam uspio dešifrirati, jedan potječe iz doba nakon Drugog svjetskog rata, dok za drugi, na Gornjem Jelenju ne mogu ništa reći ... - Nakon Delnica je više auta, Slovenci i ostali stranci dolaze preko Broda na Kupi ... - Prilaz Hreljinu: Odvikao sam se od gužve i gomila auta koja stiže sa autoputa me je iznenadila ... - Križišće: Uvijek zanimljivo mitsko mjesto susreta čak šest cesata ... - I naposlijetku prilaz mostu za Krk: Guuuuuužva, nema više mira i idile! Izlazak iz Zagreba starom Karlovačkom cestom kroz Remetinec. Snimio: Vanja Nestašno ... Snimio: Vanja Čuveno "morsko" raskršće u Karlovcu. Napuštam "Jedinicu" i krećem dalje "Trojkom". Snimio: Vanja Glavna cesta prema rijeci je tek "ulica" i ima ofucanu staru tablu, a ovaj njen odvojak se diči nazivom "cesta" i ima noviju tablu i to čak sa obrubom. Snimio: Vanja Jarče Polje i čuveni most preko Dobre. Snimio: Vanja Prekrasno! Snimio: Vanja Stari rubni kamenovi uz most. Snimio: Vanja Lokalna ekipa cucla pivu uz lokalni dućan pored mosta. Snimio: Vanja Jedan od napuštenih lokala kojeg je uništio novoizgrađeni autoput - obratite pažnju na retro tendu! Snimio: Vanja "Leonardo" mu je ime ... Snimio: Vanja Prazna cesta kakvu sam gledao većinu vremena na toj dionici, zapravo sve do Delnica ... Snimio: Vanja Dobra vijest: "Mali raj" u Zdihovu i dalje radi i nudi janjetinu (200 kn/kg, i radnim danom)! Snimio: Vanja .. a isto vrijedi i za "Mirni kut" u Klancu! Snimio: Vanja Pokojni restoran u Severinu na Kupi. Snimio: Vanja Ovdje počinje Goranski planinarski put! (Moram jednom prijeći i tu dionicu do Lukovdola!). Snimio: Vanja Neobična kombinacija boja na prozorima Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića u Severinu na Kupi. Snimio:Vanja Još jedan "pokojnik", motel "Vidikovac" kod Vrbovskog. Snimio: Vanja Napuštena benzinska pumpa u Skradu. Snimio: Vanja Stari natpis koji sam neuspješno pokušao dešifrirati (spominje se revolucionar Florijan Bobić!), nalazi se malo iza Delnica. Snimio: Vanja Lokacija natpisa. Snimio: Vanja Prekrasan usputni pogled na Lokve ...Snimio: Vanja ... i Lokvarsko jezero. Snimio: Vanja I, eto Gornjeg Jelenja - od sada samo nizbrdo! Snimio: Vanja Još jedan tajanstveni natpis koji nisam uspio pročitati ... Snimio: Vanja Kilometarska oznaka kamena na Gornjem Jelenju, vjerojatno je tamo od izgradnje ceste. Snimio: Vanja Napuštam Riječku cestu ... Snimio: Vanja Uvijek dragi pogled na planine - Grobničke Alpe. Snimio: Vanja A tu je i ... prvi pogled na more!!!!!! Snimio: Vanja Kod Križišća skrenuh malo i na jednu postranu cestu sa još sačuvanom kamenom "ogradom" .. Snimio: Vanja Ograda možda i jest sačuvana, ali kolnik nije. Snimio: Vanja I, tu je Križišće, još malko i mojem putu po starim cestama je došao kraj, "utopio" sam se u gužvu na prilazu Krčkom mostu. Snimio: Vanja Oznake: more, cesta, Karlovac, rijeka, Krk |
Zagrebački vrtovi (5): U vrtnome carstvu Dubrave
Nakon vrtova svih oblika i veličina došlo je vrijeme i za posjet vjerojatno najvećem i najraznolikijem kompleksu urbanih vrtova grada – vrtovima uz potoke Trnavu i Rijeku u sjeveroistočnoj Dubravi!
Ljubičastom je bojom označeno područje vrtova opisano u ovom postu. Jedan od najljepših dijelova staze uz potok – lijepi i uredni vrtovi s obje strane potoka! Snimio: Vanja U tom području grada urbanizacija se više ili manje zaustavila baš pred tim potocima – s njihove južne trane se nalaze velika naselja stambenih zgrada izgrađena od 60-tih godina (Studentski grad) preko 70-tih (Trnovčica, Dubec) sve do 90-tih (Poljanice), a sa sjeverne strane su polja i ledine koja sežu do prvih obronaka Medvednice i nekadašnjih zaseoka i sada prigradskih naselja kao što su Branovec i Novoselec ... odnosno, kako to izgleda mojim očima, očima stanovnika Prečkog: sve što postoji na jugozapadu (ledine i polja oko Prečkog) postoji i na sjeveroistoku (ledine i polja iza Studentskog grada i Trnovčice) s tom razlikom što se na jugozapadu iza tog pojasa nalazi rijeka Sava, a ovdje brežuljci predgorja. Naravno, takav spoj veliek koncentracije stanovnika bez vrtova s južne strane potoka sa velikim slobodnim površinama na sjeveru nije mogao rezultirati ni sa čim drugim nego velikim kompleksom vrtova. Da stvar bude bolje, negdje tokom 80-tih ili 90-tih (molim one koji znaju točniji podatak da me nadopune!) je tokom regulacije potoka Trnave dobivena prilično velika slobodna površina između potoka i stambenih zgrada Studentskog grada. Potok je nekad tekao tik iza naselja, a nakon regulacije je napravljen veliki luk ... a ta površina između zgrada i potoka je sada jedan veliki vrtni grad. Dosta je tu vrtova koji su, vidi se, već dugo godina na tome mjestu – puno je stabala, voćaka, baraka i vidljivo je da su vrtovi već duže vremena u „pogonu“. Sa druge pak strane, sjeverne, se nalazi niz vrtova koji su očito nešto mlađeg porijekla – dapače, vidi se da su neki „zauzeti“ tek ove godine. Ne poznajući lokalnu situaciju teško mi je reći da li to ljudi obrađuju svoju zemlju, gradsku ili pak nečiju uzetu na korištenje, sa ili bez dozvole, no vjerojatno su sve varijante u igri. Nešto istočnije, uz potok Rijeku koji dolazi iz Čučerja, je slično. Vidljivo je da su vrtovi nešto veći, a više je i neobrađenih površina (potencijalni vrtlari, navalite!) tako da je primjetno da je ovo područje manje „kolonizirano“. Na ovome potezu je i nešto više zapuštenih površina sa smećem što kvari inače vrlo lijep ugođaj. Kao zanimljivost, vrijedi istaći da se u blizini rasklopnog postrojenja nalazi i mala kozarska farma koju izgleda drže romi. Još dalje, prema Brestju, je situacija slična – vrtovi se nastavljaju, iako puno više sa južne negoli sa sjeverne strane. da bi primicanjem gušće naseljenom dijelu Sesveta, uz Zagrebačku ulicu, posve nestali. Teško mi je procijeniti koliko je cijelo to vrtno područje veliko, no ne bi me čudilo kad bih čuo da se tu radi o više od čitavog kvadratnog kilometra vrtova rastegnutih uz tokova ta dva potoka! Što se vrtova samih po sebi tiče, oni se uklapaju u uobičajenu gradsku sliku s tom razlikom što se ovi ovdje u pravilu „ne skrivaju“ od posjetilaca. Kompleks je vrlo velik i, rekao bih, podosta „samopouzdan“ i ne zahtijeva visoke ograde i neprobojno grmlje oko sebe, već i zato što se nalazi na rubu grada (fenomen primijećen i u Prečkom – što je vrt dalje od naselja, to je manje zaštićen). Jedno od glavnih pitanja vrtlarstva, zalijevanje, su neki od vrtlara riješili stavljanjem pumpi, dok drugi bilje zalijevaju vodom iz potoka: ne znam koliko je to higijenski, no nizak ljetni vodostaj potoka ne garantira miran san vrtlara. Za mog posjeta vrtu tokom srpnja (kada su i snimljene sve fotke) vode je u potoku mjestimično bilo tek centimetar ili dva. Cijeli taj predio je najljepše posjetiti stazom uz potoke, bilo pješice, bilo biciklom (ako vas ne smeta nešto drndanja). Šetnja od Dankovečke ceste (autobusi za Čučerje i Markuševečku Trnavu) sve do Sesveta može trajati sat do dva, ovisno o količini vremena potrošenoj za zavirivanje u vrtove i vrludanje po stazicama između njih. Moje osobno mišljenje je da je južna obala zanimljivija za šetnju, no veći broj mostova i mostića (pogotovo na području Studentskog grada) omogućuje lako razgledavanje obaju strana. Eto, uvjerite se sami kroz fotke u bogatstvo vrtova na sjeveroistoku grada! A preporučam vam i samostalnu šetnju, tako ćete moći sami odabrati koji vas aspekt vrtova najviše zanima za promatranje! Početak šetnje nedaleko od Dankovečke ceste. Start nije obećavao puno zanimljivosti jer su uz potok još bile razasute kuće, a i sam miris potoka (bio je vruć ljetni dan!) nije baš oduševljavao ... Snimio: Vanja ... no, vrtni prizori su uskoro postali prevladavajući. Snimio: Vanja Improvizirani stolić. Snimio: Vanja Direktno iz učionice. Snimio: Vanja Estetski dotjerano. Snimio: Vanja Upečatljiva vrata i još upečatljivija poruka. Snimio: Vanja Široki pogledi preko Trnave. Snimio: Vanja ... iako ne manjka biciklističkog prometa ... Snimio: Vanja ... a tu i tamo prođe i poneki auto (ovo je bio jedini kojeg sam sreo). Snimio: Vanja Pravo šetalište ... Snimio: Vanja Pastoralni motiv - crkva u Granešini u pozadini vrtova. Snimio: Vanja U zasjedi – pazite se, čvorci! Snimio: Vanja Jedan od mostića. Snimio: Vanja Ovo je jedan od solidnijih ... Snimio: Vanja Ovako neki rješavaju pitanje navodnjavanja. Snimio: Vanja Naravno, potrebna je i „infrastruktura“. Snimio: Vanja Parcela u pripremi – cijela obitelj je na terenu. Snimio: Vanja Dok sjevernom obalom dominiraju noviji vrtovi ... Snimio: Vanja ... sa južne su to već bujne parcele. Snimio: Vanja U zelenoj oazi ... Snimio: Vanja Između zelenih zidova. Snimio: Vanja Tamo gdje prestaju ograde. Snimio: Vanja Zeleni tunel sa južne strane potoka. Snimio: Vanja Čudo improviziranog graditeljstva preko potoka Trnave, između Studentskog grada i Trnovčice. Snimio: Vanja Ovo vrijedi vidjeti i izbliza. Snimio: Vanja Kad smo već kod improvizacija – evo i roletne ograde, često viđena motiva. Snimio: Vanja Tko nema dovoljno roleta onda može i razmaknuto. Snimio: Vanja Uz potok Rijeku, leđima prema Trnovčici – potok više niej ograđen već samo prokopan, staza je kvrgavija, vrtovi nešto rjeđi, pogotovo sa sjeverne strane. Snimio: Vanja Smjenjuju se zelene i ogoljele dionice. Snimio: Vanja Uz kuće Trnovčice – ovaj puta s visokim ogradama. Snimio: Vanja Neki se ograđuju i improvizirano, s podlogama za madrace . .. Snimio: Vanja Rasklopno postrojenje (trafo stanica) iza Dupca, a odmah ispred njega, u šumici – kozarski raj! Snimio: Vanja Jedan od posljednjih mostića, kod Brestja. Snimio: Vanja Puteljkom prema kraju šetnje ... Snimio: Vanja Ovdje vrtovi prestaju – početak Brestja. Snimio: Vanja Oznake: gradski vrtovi, Dubrava, rijeka, trnava |
Dječja igrališta izvan šablone ...Dječje igralište Pomerio, Rijeka. Snimio: Vanja Na žalost, ovo nije prizor niti sa jednog zagrebačkog igrališta, već jednog riječkog. U blizini centra grada, tek 3-4 minute udaljeno od Korza, na početku ulice Pomerio, nalazi se ovo vjerojatno najneobičnije riječko dječje igralište. Izgrađeno je 2008. prema projektu Karin Schneider (javnu česmu je izvela Ivna Mavrinac), a nastalo je kroz suradnju Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i Art in general u New Yorku, u programu Eastern Europian Residency (2004.-2006.). Lokacije je dobro izabrana - u blizini centra, tik uz prometnu cestu i uz blok ne odviše privlačnih zgrada, a opet mirno (zbog uvučenosti ispod nivoa ceste), u sjeni (sa sjeverne strane spomenutih zgrada) i atraktivnog izgleda. Neki će sigurno reći: "Eh, djeci uopće nije važan izgled!", no bit će tek djelomice u pravu, jer je to točno za malu djecu, dok ona veća itekako uživaju u raznovrsnosti koja im mogu pružiti dječja igrališta. No, budimo iskreni, zagrebačka igrališta im ne pružaju osobito puno raznolikosti - prisjetimo se koliko ima igrališta koja su drugačija od višegodišnjih standarda, a to su za stara igrališta pokoja ljuljačka, vrtuljak, penjalice, tobogan i tu i tamo, sada tek vrlo rijetko, poneki pješčanik. S druge strane, nova igrališta imaju i klackalice, one čuvene tornjeve za pentranje sa toboganom, ali nemaju pješčanike. Na žalost, igrališta su, i stara i nova, šablonski napravljena i velika većina sliči jedna drugima kao jaje jajetu. Iako, naravno, ne poznajem sva gradska dječja igrališta, više od desetljeća posjećivanja igrališta sa mojom djecom me posve sigurno čini kvalificiranim za ovakve procjene, pogotovo što na svakom putovanju vidim sa kakvim se oduševljenjem moja djeca bacaju na različita igrališta drugih zemalja (vidi OVDJE moj post otprije tri godine!). Pokušajmo nabrojati zagrebačka igrališta koja se razlikuju od gradskog standarda! - igrališta na Bundeku (igralište južno od jezera je jedino pravo gradsko igralište za stariju djecu!) - igrališta na Jarunu (južno te istočno, pore Aquariusa) - igralište kod Boćarskog doma (prvo nove vrste u Zagrebu!) - igralište u Maksimiru - igralište kod "Raketa" (Zeleni trg) - jedan od posljednjih metalnih "vlakića" u gradu te najveći preživjeli pješčanik - igralište na Trešnjevci (Vitezićeva/Lošinjska) - metalne sprave nove generacije Da li sam zaboravio koje? (ne poznajem tako dobro igrališta u istočnom dijelu grada - javite mi ako se tamo nalazi poneko!) Šteta što nema više takvih iznimaka ... pogledajte sad još nekoliko fotki iz Rijeke! Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Snimio: Vanja Oznake: Dječja igrališta, rijeka, Bundek, Jarun, Boćarski dom, tobogan, pješčanik |
< | rujan, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |