Nepoznati Zagreb

Dječje igralište kod "Raketa" na Zelenom trgu. Snimio: Vanja


Već se nisam dugo dotaknuo teme dječjih igrališta, no ovih dana sam imao dva povoda da se ponovo vratim toj meni uvijek omiljenoj temi!

Nakon duuugo vremena je moju kćer, sada već 12-godišnju, uhvatila nostalgija za igrom u pijesku pa me je zamolila da odemo na neko dječje igralište na kojem još postoji pješčanik. Njih je sada već vrlo teško naći jer su pod raznoraznim izlikama (najčešće "higijenski razlozi") pješčanici istjerani sa gotovo svih novijih igrališta, a i na starijima je većina pretvorena u nešto drugo. Ta me pojava jako ljuti jer i da je higijensko stanje tih pješčanika zaista tako loše (a nije, to je potvrdio i naš ovotjedni posjet) opet će djeca nakon igre oprati ruke (kao što bi oprala i da je pijesak 100% čist) i sve bi bilo u redu. Igrali smo se moja djeca i ja tokom njihova odrastanja u stotinama pješčanika i nikad nam ništa nije bilo jer smo uvijek nakon igre dobro oprali ruke.

Uglavnom, za ovaj put smo posjetili dječje igralište kod "Raketa", na Zelenome trgu, koje je posebno ne samo po tome što ima lijepi veliki pješčanik već i jedan od rijetkih preživjelih metalnih vlakića koji su dušu dali za penjanje. Cura si je izguštala pentranje po vlakiću, poigrala se i na drugim spravama, a onda smo krenuli do pješčanika koji je zaista vrlo velik. Podijeljen je u dva dijela, sjeverni je u uzornome stanju i vidi se da je u čestoj upotrebi, a južni je pomalo zanemaren, no nije problem u smeću već u sjemenkama stabla koje se nalazi uz njega i kojega po pijesku ima u velikim količinama, a tu i tamo raste i nešto malo trave. Što se pravoga smeća tiče, u pijesku smo pronašli jednu mokru maramicu, ostavljenu tko zna kada, i papirić od bombona, dok od toliko spominjanih mačjih i psećih drekova nije bilo ni traga (više je smrdilo iz grmlja oko igrališta). Dakle, igru nije ništa ometalo i proveli smo tamo lijepa dva sata zabavljajući se pješčanim gradnjama.

Ali, ono što me je ovih dana iznenadilo - uglavnom u pozitivnom smislu - je pojava velikog pješčanika na nultoj etaži trgovačkog centra CC1 east! Iako se stalno žalim(o) kako se malo pomalo sav život seli u trgovačke centre i da ljudi više ne znaju/ne mogu zamisliti ni jedan segment života bez tih objekata, bilo mi je drago vidjeti kako su i oni prepoznali potrebu/želju djece da se igraju u pijesku i kako je takva "amorfna igra" (za razliku od mnogih drugih gdje djeca samo "gutaju" unaprijed pripremljene sadržaje) potrebna za razvoj dječje kreativnosti. Da, priznajem, vjerojatno je ta ideja ostvarena tek kao sredstvo za ostvarenje još većeg prometa centra i veće dobiti ... ali, ovo je "sredstvo" ipak usmjereno i na opću dječju (i roditeljsku) dobrobit.

Za kraj, podsjećam vas na jednu moju prastaru ideju o Muzeju dječjih igrališta - tko zna, možda se ona jednog dana i ostvari - i to u krugu nekog trgovačkog centra?



Trgovački centar City Center One East. Snimio: Vanja

Oznake: dječje igralište, pješčanik, Rakete, Zeleni trg, CC1 East, trgovački centar

Dječje igralište Pomerio, Rijeka. Snimio: Vanja


Na žalost, ovo nije prizor niti sa jednog zagrebačkog igrališta, već jednog riječkog. U blizini centra grada, tek 3-4 minute udaljeno od Korza, na početku ulice Pomerio, nalazi se ovo vjerojatno najneobičnije riječko dječje igralište. Izgrađeno je 2008. prema projektu Karin Schneider (javnu česmu je izvela Ivna Mavrinac), a nastalo je kroz suradnju Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci i Art in general u New Yorku, u programu Eastern Europian Residency (2004.-2006.).

Lokacije je dobro izabrana - u blizini centra, tik uz prometnu cestu i uz blok ne odviše privlačnih zgrada, a opet mirno (zbog uvučenosti ispod nivoa ceste), u sjeni (sa sjeverne strane spomenutih zgrada) i atraktivnog izgleda. Neki će sigurno reći: "Eh, djeci uopće nije važan izgled!", no bit će tek djelomice u pravu, jer je to točno za malu djecu, dok ona veća itekako uživaju u raznovrsnosti koja im mogu pružiti dječja igrališta.

No, budimo iskreni, zagrebačka igrališta im ne pružaju osobito puno raznolikosti - prisjetimo se koliko ima igrališta koja su drugačija od višegodišnjih standarda, a to su za stara igrališta pokoja ljuljačka, vrtuljak, penjalice, tobogan i tu i tamo, sada tek vrlo rijetko, poneki pješčanik. S druge strane, nova igrališta imaju i klackalice, one čuvene tornjeve za pentranje sa toboganom, ali nemaju pješčanike. Na žalost, igrališta su, i stara i nova, šablonski napravljena i velika većina sliči jedna drugima kao jaje jajetu. Iako, naravno, ne poznajem sva gradska dječja igrališta, više od desetljeća posjećivanja igrališta sa mojom djecom me posve sigurno čini kvalificiranim za ovakve procjene, pogotovo što na svakom putovanju vidim sa kakvim se oduševljenjem moja djeca bacaju na različita igrališta drugih zemalja (vidi OVDJE moj post otprije tri godine!).

Pokušajmo nabrojati zagrebačka igrališta koja se razlikuju od gradskog standarda!

- igrališta na Bundeku (igralište južno od jezera je jedino pravo gradsko igralište za stariju djecu!)
- igrališta na Jarunu (južno te istočno, pore Aquariusa)
- igralište kod Boćarskog doma (prvo nove vrste u Zagrebu!)
- igralište u Maksimiru
- igralište kod "Raketa" (Zeleni trg) - jedan od posljednjih metalnih "vlakića" u gradu te najveći preživjeli pješčanik
- igralište na Trešnjevci (Vitezićeva/Lošinjska) - metalne sprave nove generacije

Da li sam zaboravio koje?
(ne poznajem tako dobro igrališta u istočnom dijelu grada - javite mi ako se tamo nalazi poneko!)

Šteta što nema više takvih iznimaka ... pogledajte sad još nekoliko fotki iz Rijeke!



Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Snimio: Vanja

Oznake: Dječja igrališta, rijeka, Bundek, Jarun, Boćarski dom, tobogan, pješčanik