Nepoznati Zagreb

Horvaćanska cesta, most preko potoka Vrpačaka, veljača 2015. Snimio: Vanja


Nakon 12 godina zajedničkog druženja danas se pozdravljam sa svojim vjernim prijateljem iz proteklog desetljeća, svojim good old Biciklom. Kupio sam ga 2004. godine u nekadašnjem biciklističkom dućanu u Rudeškoj ulici (kod potoka u Vrbanima), bio je marke "Rog", iako, kako mi je tada prodavač rekao, nije imao nikakve veze sa poznatom bivšom slovenskom tvornicom bicikla već je bio tako imenovan iz čisto sentimentalnih razloga od naše uvozničke firme. Služio me je dobro sve ove godine, prevozio je sa mnom u sjedalici oboje moje djece (sada su već skoro 16 i skoro 12), bio je sa mnom u Beču, Trstu, nekoliko puta u Grazu i okolici, uz rijeku Muru ... a koliko smo kilometara zajedno napravili pojma nemam, no bilo ih je podosta.

Lani je već počeo malo-pomalo otkazivati, a i bio mi je mrvicu pretežak za stavljanje na nosač na auto pa sam odlučio kupiti si nešto novo i laganije (Nakamura trekking na akciji za cca 2000 kn), a njega je preuzeo sin. No, sad si je i on zaželio nešto novo, naišla su i sniženja tako da se sad i sin vozi na novom biciklu, a starog smo odlučili udomiti kod nekoga kome će i on ovakav, u godinama, značiti nešto. I, tako on danas, zapakiran u kartone, čeka da ga špedicija odveze put Opuzena gdje ga čeka novi vlasnik pronađen preko Njuškala ...

Kad se već osvrćem na svoju biciklističku prošlost, moj prvi pravi bicikl, ljubičasti Pony (neobičan - nije imao torpedo kočnice, kao većina Ponyja, već obične) sam dobio u prvom razredu osnovne. Vozao sam se s njime punih 18 godina, sve do 1989. i diplome kada sam si sa zaostacima stipendije (diplomirao 3 mjeseca prije roka ) kupio tadašnjeg kralja na dva kotača, Rogov Maraton.

Sa Ponyjem sam bio svugdje, od vrha Sljemena i Mokrica pa do Kumrovca i Vukomeričkih gorica, a Maraton me je odvezao puno dalje, s njime sam bio i u Hamburgu, Amsterdamu i Parizu, Logarskoj dolini i na Mljetu, a sa mnom je otišao i u Beč kad sam se tamo preselio ... sve dok ga jednog dana 1997. nisu ukrali na željezničkoj stanici Rennweg. Tad sam na brzinu kupio zamjenu koju sam odvezao na nekoliko mjeseci u Švedsku gdje sam se s njime preovozao uzduži poprijeko po provinciji Blekkinge ... pa onda s povratkom u Beč ponovo po gradu i okolici, a poveo sam ga sa sobom i nazad u Zagreb gdje me je služio sve do već spomenute 2004. kada su mi ga maznuli iz podruma moje zgrade ... i kada sam se upoznao sa danas odlazećim Rogom.

Eto, 45 godina na biciklu, a do sada sam promijenio samo 5 dvokotačnih međunožnih gurala (18 Pony, 8 Maraton, 7 austrijanac, 11 Rog, 1 Nakamura) ... dobri se prijatelji dugo druže.



Na talijansko-slovenskoj granici kod Trsta, travanj 2014. Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Putovanja, Rog