Nepoznati Zagreb

Početak biciklističke staze po Deželićevom prilazu sa istočne strane, kod Frankopanske ulice. Snimio: Vanja


Eto, napokon dočekasmo da se ove godine oživotvori i dugo iščekivana biciklistička staza Deželićevim prilazom - što je za bicikliste događaj posebne vrste jer su po prvi puta u središtu grada motorna vozila napravila mali koračić unazad i oslobodila jednu svoju traku kako bi biciklisti dobili svoju stazu.

(Da ne zaboravimo, prvi takav događaj uopće u Zagrebu se desio prije cca 3 godine kada je na cesti oko Jaruna uveden jednosmjerni promet za motorna vozila kako bi se oslobodio prostor za dvodmjernu biciklističku stazu na kolniku te ceste. Meni osobno to i nije bilo neko postignuće jer ne upotrebljavam bicikl niti kao vozilo za utrkivanje niti kao sredstvo za održavanje kondicije već kao "sredstvo" za putovanje od kuće do posla na čim ugodniji, opušteniji i zanimljiviji način pri čemu mi je ljepše družiti se tokom vožnje sa zelenilom, jezerom i pješacima na nekadašnjoj pješačko-biciklističkoj kružnoj šetnici negoli s autima na kružnoj cesti.)

Uglavnom, prije nekoliko dana sam prvi puta prošao novom biciklističkom stazom uz Deželićev prilaz (800 metara, s kraja na kraj) pa poželih podijeliti svoje utiske i sa vama.

Za početak, drago mi je što je ta staza prisutna upravo radi tog velikog simboličkog značenja: motorna su vozila "poklonila" djelić svojeg gradskog prostora biciklistima. Smatram da je to jako važno. I najpoznatiji biciklistički uzor/grad, Amsterdam, je tako došao do svojeg statusa, kroz niz malih akcija koje su metar po metar smanjivale prostor za motorni promet i otvarale ga pješacima i biciklistima - sve to lijepo piše u knjizi "Bike City Amsterdam: How Amsterdam became the cycling capital of the world" Freda Feddesa koju imam kod kuće i rado ju prolistam s vremena na vrijeme, ako ništa drugo da smirim svoju nestrpljivost pri iščekivanju boljih vremena za bicikliste i dobijem potvrdu da su procesi takve vrste spori i dugotrajni - ali i nezaustavljivi (nadam se barem).

Kaj se tiče same staze, da ne bude zabune, na ulici postoji samo jedna, ona u smjeru od istoka prema zapadu. Na samome početku je na i oko staze dosta gužvasto, puno je pješaka oko nje, a čak se i auti na tome dijelu puno češće parkiraju dijelom i na stazi ... međutim, već nakon Medulićeve situacija postaje puno bolja i dalje prema zapadu vožnja postaje ugodnija. Vezano uz samu izvedbu staze - na nekim mjestima su radi različitih nivoa podloge morale biti izvedene blage kosine koje ne ometaju vožnju ... ali, na stazi su i neravnine koje su nastale skidanjem sloja boje kojom su označavana parkirna mjesta koja su sada pomaknuta. Zanimljivo, te neravnine prelaskom bicikla izazivaju zanimljive senzacije, zvučne, ali i vibrirajuće, obje posve ugodne.



Neki od virećih auta na početku biciklističke staze po Deželićevom prilazu .... Snimio: Vanja


... ovome najekstremnijem sam osobno podigao brisač - porinuo se na stazu, a iza nejga ima još metar prostora do ceste! Snimio: Vanja


Mala uzbrdica izglađena sa šačicom asfalta .... Snimio: Vanja


Biciklisti, ne žurite, tu je ograničenje i za vas! Snimio: Vanja


Iz asfaltne perspektive .. Snimio: Vanja


Ovo su u tekstu gore spomenute neravnine dobivene skidanjem sloja boje. Snimio: Vanja


Što se tiče suprotnog smjera, od zapada prema istoku ne postoji nikakva biciklistička traka ili staza nego je sve prepušteno maštovitosti biciklista. Neki se hrabro suočavaju sa motornim prometom i voze uskim pojasom između parkiranih auta i dvije prometne trake što nije osobito ugodno i čini se dostasa opasno radi izlazaka parkiranih auta (pogledajte neke od priloženih fotki) - za mojega prolaska samo smo jedna žena i ja provezli bar komad tim prostorom.

Drugi, puno mnogobrojniji, koriste bic. stazu od istoka prema zapadu i za prolazak suprotnim smjerom. Kako mi se čini, broj takvih je gotovo jednak onima koji tu stazu koriste na pravilan način - i, gledajući promet u Prilazu sredinom popodneva kada sam se tamo obreo, potpuno ih razumijem. No za one kojima je život mio, a žele i poštovati propise, najbolje je koristiti neke druge smjerove za prolazak sa zapada u središte grada. Recimo, bic staza u Klaićevoj je samo jedan blok južnije - ali, čini mi se da je njen dio uz bivšu Tvornicu duhana sad zatvoren.



Prostor iza parkiranih auta koji liči kao nekakva neobilježena bic. staza u smjeru istoka na trenutke djeljuje idlično ... Snimio: Vanja


... no, u stvarnosti nije baš ugodno gurati se s autima i istovremeno paziti neće li neki od parkiranih auta poželjeti izaći van ... Snimio: Vanja


... dapače, na trenutke situacija izgleda vrlo opasno. Snimio: Vanja


Povremeno se na toj "kvazi stazi" parkiraju i auti pa je onda i prolazak pored njih još opasniji. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Ajmo sada pogledati širu sliku - do pojave ove staze u Deželićevu prilazu od središta grada prema zapadu moglo se smisleno i relativno sigurno putovati biciklom samo već podosta godina postojećom bic stazom u Klaićevoj i od Trga Francuske republike trebalo je nekako (najbolje Međimurskom) "preskočiti" dio bez staza i onda se od Vodvodne nadalje pruža relativno dobra (osim djelića uz Plivu) bic. staza sve do Zagrebačke ceste. A tamo treba donijeti odluku: Da li po Ilici nositi glavu u torbi pa se voziti kolnikom ili kršiti zakon pa se voziti pločnikom ... ili, meni daleko najbolja varijanta, proći uskim uličicama Donje Kustošije i Donjeg Vrapča pa izbiti na Malešnicu, pogledajte moj omiljeni smjer u OVOM POSTU iz 2011.

Dakle, nova staza (Deželićevim prilazom) je samo donijela mogućnost izbora kojim ću smjerom doći do Trga Francuske republike (Klaićevom ili Deželićevim prilazom - meni osobno je bic staza Klaićevom posve OK), ali nije riješila meni osobno veći problem, kako od Ulice Republike Austrije doći do Vodovodne ... Jasno mi je, u Ulici grada Mainza nema prostora za bic stazu - no, zašto ne urediti neku "priključnu stazu" od cca 400-injak metara od Ulice Republike Austrije do Međimurske, a onda se po njoj i Vodovodnoj (u kojoj već i postoji staza) lako dođe do Prilaza baruna Filipovića? Time bi se, čak i bez nove staze u Deželićevoj dobila prilično dobra "long distance" staza/smjer kakvi neopisivo fale u Zagrebu.

Kaj se tiče suprotnog smjera, mislim da će se svi biciklisti koji su do sada vozili stazom južnom stranom Klaićeve i dalje služiti njome (ili će se poslužiti pločnikom Ulice Kršnjavoga kako bi dosegli bic stazu po južnom Zelenom valu), a smjer istoka po Deželićevom prilazu će ostati rezerviran za ekshibicioniste sve dok se ne provede neko slijedeće uređenje te ulice.

Dakle, na kraju priče zaključujem da je za mene osobno izgradnja te nove staze više simbolički nego stvarni dobitak - ali, rado ću se tu i tamo provozati njome pa da se koji puta odmorim od Klaićeve i njene staze.



Suživot sa pješacima je toga popodneva dobro funkcionirao ... Snimio: Vanja


Vjerujte mi, nije vozio prebrzo ... Snimio: Vanja


Pogled unazad, od Ulice Republike Austrije ... Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, Prilaz Đure Deželića, centar