Završetak Zagrebačke avenije i posljednji gradski semafor na putu prema zapadnom izlazu iz grada (smjer: Ljubljana, Krapina, obilaznica). Snimio: Vanja
Već dugo se nisam detaljnije pozabavio nekom zagrebačkom biciklističkom stazom pa, rekoh, ajd da iskoristim toplo i južinasto badnjačko popodne pa da se povezem uz Ljubljansku aveniju i Škorpikovu ulicu i pregledam ih poput prometnog inspektora tako da vam o ovom i slijedećem postu slijede inspekcijski nalazi biciklističkih staza uz te važne prometnice zapadnog dijela Zagreba.
Međutim, evo prije toga i nešto šire priče na temu "Biciklom na zapad". Jer, što to zapravo znači u slučaju Zagreba?
Na toj strani grada je gradska granica vrlo jasna i određena - to je rijeka Sava. A ona se na prostoru između Savskog mosta (točnije, Jadranskog mosta, kao najzapadnijeg mosta središnjeg dijela grada) i jugozapadnih obronaka Medvednice može prijeći tek na dva mjesta: preko Jankomirskog mosta i Samoborskog mosta kod Podsuseda, na lokaciji gdje je Savu nekad prelazio i Samoborček. Tim dvjema pravcima bih pridodao i treći, koji ide u sličnom smjeru, ali ne prelazi Savu: prolaz po/uz Aleju Bologne.
Zamislite si ta tri pravca i gotovo sam posve siguran da vas niti jedan od njih ne oduševljava ljepotom i užitkom bicikliranja, tek je izlaz iz grada Samoborskom cestom u smjeru Bestovja i Svete Nedelje koliko-toliko ugodan. Dapače, prolaz biciklom Jankomirskim mostom je izričito zabranjen prometnim znakom, a nakon njega se i tako nema kud pametno otići jer petlja Jankomir "reže" sve mogućnosti dalje vožnje biciklom u smjeru zapada, ostaje tek spuštanje na južnu obalu Save i nasip kojim se može doći do Lučkog odnosno Bestovja. S druge strane, vožnja biciklom po kolniku Aleje Bologne nakon Podsuseda je također zabranjena, no ostaje vrlo uski (uži od metra) pločnik po kojem je moguće voziti bicikl, ali je to sve prije nego ugodno iskustvo.
Dakle, na potezu dužem od 15 kilometara, na cjelokupnom jugozapadnom i zapadnom rubu Zagreba, postoji samo jedan jedini pravac kojim se koliko-toliko sigurno može izaći biciklom u smjeru zapada: Prema Svetoj Nedelji, Samoboru, jezerima oko Strmca, Zaprešiću ... a zašto ne pogledati i širu sliku: Prema Brežicama, Ljubljani, Zaboku, Krapini, Mariboru ...
Nije li to sramotno????
Da smo u nekoj barem donekle biciklistima sklonoj zemlji evo što bismo sve sada imali:
- pješačko-biciklistički most kojim bi se povezivao Jarun sa Laništem i Arena Centrom (i svime što se već bude tamo gradilo u budućnosti)
- pješačko-biciklističku stazu koja bi prelazila Jankomirski most i zatim bi se sistemom podvožnjaka "provlačila" ispod petlje Jankomir (u najjednostavnijem rješenju bi bio dovoljan samo jedan podvožnjak - bilo smješten sjeverno od petlje, ispod kraka obilaznice prema sjeveru, bilo južno od petlje, ispod kraja obilaznice prema jugoistoku) i dolazila do Ježdovca otkuda nije teško zaputiti se prema Lučkom, Kerestincu, Bestovju ...
- pješačko-biciklističku stazu koja bi se nastavljala na toliko željenu stazu koja bi trasom Samoborčeka vezivala centar grada (udaljen tim putem od Podsuseda 15-ak kilometara) sa sjeverozapadnim izlazom iz grada koji bi se u Podsusedu granao u dva pravca:
- Samoborskim mostom za Bestovje gdje bi se cestom moglo nastaviti južno prema Rakitju i Ježdovcu, zapadno prema Svetoj Nedelji i Samoboru, sjeverozapadno prema jezerima oko Strmca i Bregani ili posve sjeverno, na splav kod Medsava pa prema Zaprešiću, Harmici ili Zaboku.
- željenom i posve mogućom za realizaciju pješačko-biciklističkom stazom uz sjevernu obalu Save (između rijeke i željezničke pruge) koja nakon mosta preko rijeke Krapine stiže do Zaprešićkog jezera i samog Zaprešića i svih odredišta iza njega.
Zvuči lijepo i zove na akciju i izlete, zar ne?
I, što je najbolje, uopće mi se to ne čini kao nekakva "nemoguća misija", bilo zbog uvjeta gradnje, bilo zbog financija. Imam dojam da bi se sve ovo (osim Jarunskog mosta preko Save) moglo napraviti za cijenu gradnje kilometra ili dva bilo kojeg ravničarskog autoputa.
No, vratimo se sad iz romantičnog sanjarenja u grubu stvarnost i pogledajmo kakvo je stanje na već postojećim biciklističkim stazama. Reći ću vam odmah (uz rizik da vam time oduzmem draž iščekivanja detalja ), biciklistička staza uz Ljubljansku aveniju uopće nije loša i njeno dovođenje u potpunu funkcionalnost i zakonsko stanje ne bi bilo niti dugo niti skupo.
(treba napomenuti da u stvarnosti postoji samo jednosmjerna staza u smjeru zapada smještena sa sjeverne strane kolnika, no ne vidim ama baš nikakav razlog da one ne postane dvosmjerna)
S druge strane, biciklistička staza uz Škorpikovu (u stvarnosti uz nju postoje dvije jednosmjerne staze, ona u smjeru sjevera se nalazi sa istočne strane, a ona u smjeru juga sa zapadne) je u stvarnosti sasvim OK za vožnju, ponajviše jer je tamo malo pješaka i biciklista, no njena "zakonitost" je vrlo upitna i na više od tri četvrtine Škorpikove ulice su obje staze (istočna i zapadna) ili nepostojeće ili protupropisno izvedene.
Ajmo sada prvo proći onom uz Ljubljansku aveniju!
1. Biciklistička staza koja se nastavlja na onu iz Zagrebačke avenije sukladno propisima (ucrtana, uz zadovoljavajuće spuštene rubnjake) prelazi Ulicu Milana Rešetara i odmah nakon nje nailazi prvi "gaf". Naime, tu je novosagrađeno autobusno stajalište sa nadstrešnicom koje bi staza lako mogla zaobići sa stražnje strane i time izbjeći konflikt između putnika na autobusnoj stanici i biciklista ... međutim, staza je izvedena rubom stajališta i konflikt je tu.
Snimio: Vanja
2. Slijedi prijelaz preko odvojka za Lidl, McDonald's i Z centar. Biciklistički prijelaz je uredno ucrtan, rubnjak sa zapadne strane prijelaza je propisno spušten, međutim onaj sa istočne strane je vrlo opasno nakošen (vidi fotku). Takvo, malo je reći debilno, rješenje na stazi uz Ljubljansku aveniju nije često, međutom uz Škorpikovu je to više pravilo nego iznimka ... i nije mi jasno da li je to greška projektanta (ako jest, zaslužio je kaznu, i to debelu!) ili pak izvođača (koja mi se isto čini neoprostiva).
Sam prijelaz izgleeda dobro ... Snimio: Vanja
... ali ovaj rubnjak uopće ne. Snimio: Vanja
3. Uredno ucrtanom stazom stižemo do kružnog toka kod Savske Opatovine. Prijelaz preko sjevernog kraka te ulice je ponovo korektno iscrtan i zapadni rubnjak je kvalitetno spušten, dok je istočni zabrljan opet na istu foru kao i onaj kod Lidla.
Na ovome mjestu treba napomenuti da tu prestaje biciklistička staza uz južni kolnik Ljubljanske avenije i bilo bi vrlo praktično kada bi se od tog mjesta biciklistička staza uz sjeverni kolnik proglasila dvosmjernom. Trebalo bi tu stazu izmjeriti pa vidjeti da li bi sadašnja širina bila u skladu sa propisima za dvosmjerne staze, međutim u praksi za to ne bi trebalo nikakvo proširivanje jer je broj i pješaka i biciklista tu vrlo mali.
Prijelaz je opet OK ... Snimio: Vanja
... a rubnjak nije. Snimio: Vanja
4. Nakon kružnog toka slijedi prolaz uz nadstrešnicu autobusne stanice. Staza je tu ucrtana uz rub ugibališta usprkos konfliktu sa čekačima autobusa, zaobilaženje kakvo sam spomenuo u primjeru kod Lidla tu nije moguće jer je odmah iza ograda auto servisa.
Snimio: Vanja
5. Slijedi poduži dio ugodne vožnje od punog kilometra (do ulice Jankomir) na kojem nema puno primjedbi. Na dva su mjesta već desetljećima nesanirani ostaci radova (širine tek 20-ak centometara, taman da si natučete guzu ako ih ne primjetite na vrijeme ), a pred ulicom Jankomir je ukrasno grmlje preraslo dio staze u dužini 15-ak metara.
Jedna od nesaniranih pukotina koja čeka na popravak već desetljećima ... Snimio: Vanja
Užitak vožnje. Snimio: Vanja
Jedva vidljiva oznaka jednosmjernosti ove staze. Snimio: Vanja
Grmlje u nadiranju. Snimio: Vanja
6. Prijelaz ulice Jankomir koja se sa dva kraka spaja na Ljubljansku aveniju je korektno iscrtan (iako je boja već posve izblijedjela), međutim opet su tu previsoki dijelovi rubnjaka na stazi (istina, ovdje je to manje opasno nego u prethodna dva primjera).
Prijelaz na prvi pogled izgleda posve OK ... Snimio: Vanja
No, bliski pogled ponovo uočava neprikladno spušten rubnjak. Snimio: Vanja
7. 30-ak metara nakon prijelaza dolazi autobusno stajalište. Iako je staza iscrtana korektno, iza nadstrešnice, iz nekog meni neobjašnjivog razloga je ucrtana sa isprekidanom linijom.
Snimio: Vanja
8. Na slijedećih 150 metara pločnik služi i kao automobilski prilaz ribičkom domu uz jezero na potoku Dubravica pa je i biciklistička staza djelomice oštećena i opasno neravna.
9. Do prilaza benzinskoj pumpi "Tifon" staza malo jest, a malo nije ucrtana što za vožnju na terenu ne predstavlja problem, ali veći problem može biti ponovo neravna podloga.
Vrlo neravan pločnik. Snimio: Vanja
10. Prijelazi biciklističke staze prema i od benzinske pumpe su riješeni OK (rubnjaci spušteni), iako sama staza nije ucrtana. Malo veći problem predstavlja još jedan puno godina nesanirani prekop kod rasvjetnog ormarića taman između oba pristupa pumpi.
(napomena: odmah nakon drugog prijelaza na samoj stazi se nalazi stup signalizacije)
Prilaz pumpi. Snimio: Vanja
U prvom planu nesanirani prekop, također star već desetljećima. Snimio: Vanja
Stup koji drži putokazne table se nalazi unutar staze. Snimio: Vanja
11. Točno stotinu metara nakon prilaza od pumpe dolazi prvi od dva značajna problema na ovoj stazi. Prema ostacima asfalta i rubnjacima mogu zaključiti da je tu nekada bio pješački otok uz autobusnu stanicu kojeg nitko nikada nakon njenog ukidanja nije "uključio" u pločnik i bic stazu tako da su ostali visoki rubnjaci koje biciklisti zaobilaze na razne ne osobito ugodne načine. Taj je dio dugačak svega 40-ak metara i sigurno ne bi bilo posebno skupo sanirati ga ... međutim, on stoji takav kakav jest valjda još od gradnje Škorpikove ulice (tada Šavrićeve) tamo u 70-ima.
Pogled prema naprijed. Snimio: Vanja
Pogled unazad. Snimio: Vanja
Neksadašnji pješački otok. Snimio: Vanja
Ostatak metalnog stupa u tlu otkriva bivšu funkciju - tu je očito nekad stajao natpis za autobusno stajalište. Snimio: Vanja
Idemo dalje na normalnu stazu. Snimio: Vanja
12. I, odmah nakon prvog problema stiže i drugi: Sa kolničkim odvojkom u Škorpikovu ulicu završava označena biciklistička staza. Po zakonu bi biciklisti sada trebali preći na kolnik i nastaviti sjeverno po Škorpikovoj - no, za takvo uključivanje u promet tu nema niti spuštenog rubnjaka niti prometnog znaka, a i samo mjesto je opasno da opasnije ne može biti. Puno lakše bi bilo jednostavno proširiti pločnik u smjeru sjevera i nastaviti vođenje bic. staze sve do njenog nastavka uz Škorpikovu ulicu nakon semafora iza kružnog toka.
No, zašto ne nastaviti pješačku i biciklističku stazu prema Jankomirskom mostu? Trenutno za to nema uvjeta - nema pješačkog prijelaza, prostor između kolnika Ljubljanske avenije i ograde nadvožnjaka Škorpikove je preuzak, dakle jedini legalan prilaz mostu je nastaviti uz Škorpikovu na sjever, sve do pješačkog semafora, tamo prijeći Škorpikovu i vratiti se uz nju do Ljubljanske avenije istočnim pločnikom Škorpikove. Za pješake pa i bicikliste je to posve nepotrebnih 800 metara (400 tamo po istočnoj strani i još 400 nazad po zapadnoj) koji bi se mogli izbjeći izgradnjom dvaju pješačkih prijelaza uz Ljubljansku aveniju i širenjem nadvožnjaka preko Škorpikove za recimo dva metra.
Kraj označene staze. Snimio: Vanja
Može se proći, ali nije ugodno ni uredno, a još manje po propisu. Snimio: Vanja
Ovdje bi isto dobro došao pjeršačko-biciklistički prijelaz. Snimio: Vanja
13. Nakon tog problematičnog susreta sa Škorpikovom dolazi idiličnih 300 metara bic. staze sa odlično riješenim prijelazom oba kolnička traka Priobalne ceste ... i već smo na početku Jankomirskog mosta gdje nas prometni znak upozorava na zabranu vožnja biciklom preko njega. Dakle, ili ćemo ga gurati pa onda skrenuti na zapadni savski nasip ili ćemo se već ovdje odlučiti na vožnju po istočnom nasipu. Ili, vratiti nazad pa nastaviti put Priobalnom ili Škorpikovom. A upravo to, nastavak puta Škorpikovom, vam stiže u slijedećem postu!
Priobalna, prvi kolnički trak. Snimio: Vanja
Priobalna, drugi kolnički trak. Snimio: Vanja
Eto me nadomak mostu. Snimio: Vanja
Znak kaže, nema vožnje dalje. Snimio: Vanja
Dalje ovoga puta ne idem, nego se vraćam na Škorpikovu i nastavljam vožnju put sjevera. Snimio: Vanja