Marketing
Zašto kako treba kad može bez veze ...
Već se godinama i desetljećima čudim nekim stvarima u našem gradu i nikako da se načudim ... a jedna od tih je i rekonstrukcija gradskih ulica i pločnika. Nekad se radovi obavljaju na mjestima gdje su potrebni, dapače nužni (svježi trešnjevački primjer: rekonstrukcija Trsatske ulice koja je bila u očajnom stanju), a nekad na mjestima kojima ama baš ništa ne fali. Isto tako, kad se radovi već rade, često se dešava da se neki lokalni problem uopće ne sanira i ne popravi, već i nadalje stoji (primjer: stube u Sokolgradskoj ulici kraj kojih se mogla napraviti i rampa - ali nije, vidi ovdje)
Najsvježiji takav primjer je rekonstrukcija pločnika u Horvaćanskoj ulici na dijelu od Selske ulice do Srednjaka (sjeverna strana). Pločniku je zaista trebala obnova jer je korijenje velikih topola posve nadiglo asfalt na dosta mjesta, no način na koji je pločnik obnovljen je posve besmislen. Tu se ponajviše radi o biciklističkoj stazi - na tom je dijelu ona bila, na posve tipično zagrebački način, posve izolirana, bez spoja biciklističke staze na postojeću drugu stazu uz Selsku odnosno na nastavak staze uz Horvaćansku cestu od Srednjaka na zapad. Po važećim propisima, biciklist bi, vozeći se recimo sa sjevera, biciklističkom stazom uz Selsku cestu i skrećući desno na zapad Horvaćanskom, trebao teleportirati sa kraja staze u Selskoj cesti na kolnik, a zatim, valjda gurajući bicikl doći do početka staze (kojih 10-15 metara dalje) u Horvaćanskoj cesti, zatim se voziti 50-tak metara stazom uz zgradu, potom se ponovo teleportirati na kolnik, zatim opet teleportacijom ili guranjem doći 30-tak metara dalje do slijedećeg početka staze da bi se onda mogao voziti slijedećih 50-tak metara bic. stazom do Srednjaka. Posve besmisleno, zar ne?
Kao alternativa tom bezumlju biciklistička staza se mogla jednostavno spojiti s kraja na kraj - ako možda projektan i izvođač i nisu htjeli ili imali dozvolu spajati stazu na krajevima, mogli su je bar spojiti unutar te svoje obnovljene dionice ... ali ne, to nije učinjeno.
Drugi besmisleni detalj je vođenje biciklističke staze po pločniku uz zgradu u Horvaćanskoj gdje je sada trgovina "Bille". Pločnik je tamo uzak i biciklistička staza tamo bespotrebno oduzima mjesto pješacima, jer bi se ona mogla mirne duše provesti po kolniku parkirališta gdje mjesta ima više nego dovoljno. Pogotovo je kritičan izlazak iz "Bille" gdje je staza ucrtana na manje od metra od samog ulaza/izlaza.
Eto, umjesto da se Zagreb riješi jednog lošeg rješenja na biciklističkim stazama, sada je ono samo dodatno "potvrđeno" .... šteta!
(na kraju, eto ipak jedne malecke koristi od radova - napokon je spušten rubnjak na prelasku preko parkirališta što je odavna bio veliki problem kojeg su nepoznati autori rješavali hrpicama betona uz rubnjak kako bi omogućili manje stresan prelazak preko tada visokog rubnjaka ...)
Pogled od Selske ceste. Uočite široko parkiralište ispred zgrade koje bi bez problema podnijelo i biciklističku stazu koja tad ne bi "gušila" pločnik. Snimio: Vanja
Preusko! Snimio: Vanja
Rubnjak je napokon spušten, ali je početak staze stavljen nepotrebno daleko ... i, zapravo, zašto je staza uopće prekidana? Snimio: Vanja
Dio prema Srednjacima je ispeglan ... Snimio: Vanja
... ali, staza ponovo slijepo završava prije raskršća. Biciklistu dragi, sjaši, guraj, opet zajaši ... i tako dvadesetak puta na cca 5 km staze uz Horvaćansku cestu/Matetićevu ulicu ... Nisam mjerio, ali siguran sam da to "sjeckanje" produžava vrijeme vožnje za skoro pa duplo. Tko bi se zapravo htio voziti po takvoj stazi slijedeći zakonske propise? A nije da zaista postoje neki stvarni problemi zbog kojih spajanje nije moguće ... Snimio: Vanja
Post je objavljen 16.09.2015. u 13:49 sati.