Nepoznati Zagreb

04.10.2017., srijeda

Biciklom po gradu: Baštijanova vs. Mandićeva - ili, da li je bolje voziti bicikl s glavom u torbi ili sa osmijehom na licu?

Jutrošnji jutarnji promet (oko 8h) u Baštijanovoj ulici. Snimio: Vanja

U posljednje vrijeme, godinu-dvije-tri, otkako se broj biciklista u Zagrebu naglo povećao, osjećam sve veću potrebu pisati o mogućnostima za čim kvalitetniju biciklističku infrastrukturu u gradu i načinima da se bicikl u gradu koristi na čim sigurniji, volji i ugodniji način. "Štofa" za pisanje, komentiranje i diskutiranje uopće ne nedostaje, dapače, moglo bi se o nekim temama raspredati u beskonačnost, pogotovo što imam dojam da naša gradska upravo ni najmanje ne brine za dobrobit biciklističkog prometa već ga čak, što iz nehaja, a što možda čak i iz neke namjere, sabotira.

No, ova tema o kojoj ću danas pisati se tiče podjednako gradske uprave i njihove (ne)brige o sigurnosti svih sudionika u prometu koliko i samih biciklista. I tu se postavlja pitanje: Tko su zapravo ti biciklisti koje se u posljednje vrijeme često (i to često s razlogom!) proziva radi bezobzirne vožnje po pločnicima (gdje im zakonski nije mjesto, ali mnogi bježe na njega jer su tamo sigurniji nego na kolniku), bezobzirne vožnje po kolniku (gdje po zakonu pripadaju, ali se često, posve s pravom, osjećaju nesigurno) i bezobzirnosti samog njihovog postojanja, jer zauzimaju mjesto gdje god se pojave, a koje je uobičajeno bilo rezervirano za automobile ili pak za pješake.

Odgovor je jednostavan: Biciklisti su ljudi kao vi i ja. Dapače, to i jesmo baš mi. I ja. U prosječnom radnom tjednu za prosječnog meteorološkog vremena na posao dolazim 2-3 dana biciklom i 2-3 dana autom. I u sve te dane sam to ja, i za guvernalom bicikla i za volanom auta. A ti bezobzirni biciklisti, to su ljudi koji su bezobzirni i kada su vozači auta i kada su vozači bicikla, a i kada su pješaci (sjetite se kako i pješačka bezobzirnost nekad zna biti opasna i neugodna!). A sva ta bezobzirnost, u bilo kojem prometnom sredstvu, postaje još opasnija kada se svi sudionici prometa naguraju zajedno na malu površinu i kada promet postane kaotičan.

I, ta nas priča sad vodi na jedan vrlo životan primjer, primjer Baštijanove ulice na Trešnjevci. To je prilično uska ulica sa gustim prometom, mnogo sporednih ulica, jednim vrlo nepreglednim i opasnim semaforiziranim raskršćem na kojem se dešava puno nesreća (Baštijanova/Vitezićeva), puno automobila koji se parkiraju tako da zakrčuju promet, puno pješaka koji ulicu prelaze na sve dopuštene i one druge načine, dvije velike firme (Ericsson Nikola Tesla i Končar) koje generiraju snažan promet kroz nju ... ukratko, svi preduvjeti za prometni krkljanac i opasnost su tu.

I onda se na to nadodaju još i biciklisti. Ne znam da li je neugodnije voziti biciklom po kolniku, uz nepregledan niz auta koji prolaze pored mene, opasnost od auta koji dolaze iz sporednih ulica ili pak na brzinu bez puno razmišljanja skreću u sporedne ulice, opasnost od onih koji izlaze iz parkiranih auta i ne gledajući otvaraju vrata ... ili je pak neugodnije voziti po pločniku (opaska: to ja ne činim!) uz gust pješački promet, uske prolaze pored parkiranih auta, ljude koji izlaze i ulaze iz lokala ... Sve u svemu, kada se vozim po toj ulici (a činim to izuzetno rijetko), osjećam se kao da imam glavu u torbi!

Na sreću, za ovaj problem postoji rješenje: Samo 50 metara južnije uz prometnu Baštijanovu postoji gotovo posve pusta Mandićeva ulica, većinu vremena kroz nju nema nikakvog prometa i vožnja biciklom je prava idila. Ona čak ima i pravo prvenstva nad svim poprečnim ulicama osim Vitezićeve (tu treba paziti kod prelaska), a dobro informiranom biciklistu nudi i vrlo velike mogućnosti kombiniranja pristupa na sve strane:
- Idete prema Centru? Od Selske treba nastaviti kratkom pješačkom stazom (koja bi trebala biti pješačko-biciklistička) prema Kostelskoj ulici i dalje za grad.
- Idete prema jugozapadu, Prečko/Vrbani itd? Preko mosta preko potoka Črnomerec (čekamo već godinama zapadnu silaznu rampu!) se može nastaviti kroz Ljubljanicu Uskočkom pa dalje Kalničkom i Bijeljinskom prema Rudešu!
- Idete prema Voltinom, Končaru? Preko mosta skrenite u Voćarski put i već ste blizu Golikovoj koja se opet može zaobići lijepom mirnom stazom uz potok Kustošak!

Na žalost, tek tu i tamo sretnem pokojeg biciklista na Mandićevoj ulici. Mislim da je za to najveći razlog puko nepoznavanje grada. To što mene zanima izgled grada i imam raster ulica u glavi ne znači da ga imaju i drugi, dapače, znam da većina ljudi grad poznaje puno lošije od mene. I vjerujem da kada bi znali za tu prekrasnu mogućnost ugodne vožnje Mandićevom da bi prestali držati glavu u torbi vozeći se Baštijanovom.

Baštijanova (označena narančasto) i Mandićeva sa priključnim ulicama upotrebljivim za biciklistički promet (označene zeleno).

A tko je kriv za to?

Ja bih kao prvog krivca istaknuo Grad i njegove službe. Biciklom sam se vozio po mnogim evropskim gradovima i mislim da je Zagreb jedan jedini grad ove veličine kojeg poznajem koji nema ama baš nikakvu mrežu biciklističkih staza koja bi planirano i čim sigurnije i ugodnije, uređeno i označeno o trošku poreznih obveznika, pod paskom nekog nadležnog ureda, vodila bicikliste od točke A do točke B. Ti bi pravci morali biti promišljeno trasirani, označeni i oglašeni (na webu, biciklističkim kartama, mobilnim aplikacijama). To je učinjeno na prekrasan i nadasve upotrebljiv način ne samo u gradovima Njemačke i Austrije nego i na puno drugih mjesta, na primjer i u Češkoj, Poljskoj ... To je jednostavno briga gradskih ureda za promet i njegovih timova. Pogledajte OVDJE kako to radi Gradski ured za mobilnost u Beču koji je zadužen za promociju bicikliranja i pješačkoga prometa u gradu (i to on zaista i radi!)

Drugi krivac? Pa, sami biciklisti. Svatko se mora brinuti za svoju sigurnost i sam istražiti najbolje puteve. Meni je jako drago što je OVAJ moj post nekim ljudima već poslužio kao vodič za otkrivanje ugodnih pristupa gradu .. a imam ja takvih postova vezanih i uz druge dijelove grada.

Znam da postoje ljudi kojima njhova sigurnost nije bitna, no kako ovaj post pišem za vas ostale, nadam se da ćete razmisliti o ovoj alternativi vožnji biciklom kroz Baštijanovu ulicu!
(napomena: Jutros sam za posjeta Baštijanovoj ulici u njoj zatekao 20-tak biciklista, svega 3 su vozila po pločniku, protupropisno, a ostali su vozili po kolniku - opasno, ali po propisu.)

Pogledajte na slijedećim fotkama kako izgleda promet u Baštijanovoj ulici, a kako u Mandićevoj, fotke su snimljene sa 2 minute razmaka ovoga jutra!