Nepoznati Zagreb

Snimio: Vanja


U moje "predroditeljsko doba" u nekoliko navrata sam krenuo na duža putovanja biciklom - od Hamburga do Amsterdama, od Lyona do Pariza, po našim otocima, uzduž Kupe, Savinje, Krke, dijelom uz austrijske dunavske obale - i jako su mi se svidjela putovanja tim biciklističkim tempom. Taman dovoljno brzo da se kroz nekoliko dana mogu prevaliti i veće udaljenosti, a opet dovoljno sporo da se svijet oko ceste može dobro promotriti - priroda, ljudi, kuće ... sve.

I, tad je došlo "roditeljsko doba", i ostao sam i nadalje dosta često na biciklu, ali sada samo na kraćim rutama ... no, i djeca su rasla i došlo je vrijeme da se i oni okušaju na dužim biciklističkim prugama. Do prošlog mjeseca nam je najdulja vožnja bila s kraja na kraj grada, iz Prečkog do Bukovca, što zapravo uopće nije šala za mlađe osnovnoškolce (kćer mi je to prvi puta prevezla kad je bila u prvom razredu!), jer se tu radi o barem 16-17 kilometara odvaljenih u jedno popodne i to još u gradskim uvjetima semafora, rubnjaka, gužve. No, tražio se neki novi izazov, nešto lijepo i osvježavajuće u što bi klinci zagrizli sa veseljem i entuzijazmom i kroz što bi zavoljeli bicikliranje na duže staze. Vrtio sam po glavi prikladne mogućnosti i na kraju se odlučio za odlazak u inozemstvo, točnije Austriju i biciklističku stazu uzduž rijeke Mure i njen dio između gradova Bruck/Mur i Graza. A zašto baš tamo, pitate se sad vi ...

... a odgovor je: zato što je na takvoj stazi najbolji omjer užitka i
roditeljskih briga.

Ni ta ruta nije biciklistički raj, jer se na tom dijelu puta koji iznosi 61 km ne vozi samo po biciklističkim stazama zatvorenim za ostali promet, već uglavnom po lokalnim cestama, no na njima je vrlo malo prometa i vožnja je uglavnom bezbrižna, tako da je kompletan ugođaj vožnje u stvari gotovo “rajski”. Put je dobro označen i ne treba gubiti puno vremena na orijentaciju i traženje najpovoljnijih varijanti na (ipak) nepoznatom terenu ... a
ono što je također vrlo važno je to da cijeli taj doživljaj bude zanimljiv. Jer, i najljepša cesta postane dosadna ako se jedan te isti pejzaž gleda 20 kilometara. S te strane, na toj dionici biciklističkog puta uz Muru zanimljivosti doista ne nedostaje - smjenjuju se dijelovi puta kroz polja, šume i sela, cijelo vrijeme su na vidiku planine, neko vrijeme smo vozili uz željezničku prugu i vlakovi su nam donosili dodatne doživljaje ... a onda smo se pak prebacivali na drugu stranu rijeke po kojoj smo se, malo za promjenu, vozili uz prometnije ceste. Bilo je tu i usputnih dvoraca
(Rabenstein), slatkih gradića kao što je Frohnleiten (Samobor na austrijski način! ), sretali smo lijepe vrtove, dječja igrališta, neobične prijelaze iznad i ispod pruga i cesta. Dakle, dosadi nije bilo mjesta.

Kod organizacije ovakvih ne-kružnih izleta važno je imati i dobru podršku javnog prometa - u Austriji tu nema problema, na našoj relaciji je svaki sat vozio po jedan putnički vlak. U našem, koji je kretao iz Graza za Bruck/Mur u 09:05, bilo je više nego dovoljno mjesta za naše bicikle, bilo je lako doći do vlaka usprkos tome što smo morali promijeniti čak 3 lifta, a cijela ta vožnja od cca 50 minuta stajala nas je 44 EUR. Na prvi pogled to izgleda puno ... no, tu se radilo o karti "Einfach raus" kojom grupa od 2 do 5 osoba dobiva neograničeni broj vožnji lokalnim vlakovima u cijeloj državi i to uz besplatni prijevoz bicikla u bilo kojem vlaku tog tipa čitavog dana. Kad se to malo bolje pogleda, čini se da za grupicu ljudi ta karta ne košta više negoli neka naša na odgovarajućoj relaciji.

I, sve to zajedno rezultiralo je prekrasnim izletom na kojem smo i klinci i ja uživali u lijepoj prirodi i zanimljivim i raznovrsnim utiscima s puta, a na samu organizaciju puta sam potrošio ne previše vremena (pogledajte web stranicu te staze OVDJE!).

Pogledajte sad fotke, a nakon njih pročitajte još o tome kakve sve ovo veze ima sa Zagrebom!



Bogatstvo oznaka na izlazu iz Bruck/Mur … Snimio: Vanja


Mura u jednom od najljepših izdanja. Snimio: Vanja


Ovo se zove ugodno bicikliranje: ravna cesta s minimumom prometa, lijepa priroda, zvuk ptica i cvrčaka kojeg tu i tamo prekine prolaz kojeg vlaka .. Snimio: Vanja


Odmor iznad pruge. Snimio: Vanja


Odmaralište u Perneggu. Snimio: Vanja


Snimio: Vanja


Usputna zanimljivost – čeka sakrivena u šumarku. Snimio: Vanja


Sve je lijepo označeno, pa čak i gostionica! Snimio: Vanja


Jedan od najsamotnijih dijelova puta, između Mixnitza i Frohnleitena. Snimio: Vanja


Pogled na Rote Wand (1505 m), jedan od najviših vrhova u okolici. Snimio: Vanja


Jedan od mnoštva vlakova koje smo ispratili ovih dana. Snimio: Vanja


Ovako označavaju stazu u općini Mixnitz (promet dozvoljen samo biciklistima i ovlaštenima) … Snimio: Vanja


… a ovako u općini Frohnleiten (znak se nalazi 10 metara od prethodnoga) u kojoj je ova cesta kategorizirana kao “cesta za promet motornim vozilima” (sreli smo na 10 km 3-4 auta). Snimio: Vanja


Austrija kao iz kalendara … Snimio: Vanja


Sad smo malo uz cestu … Snimio: Vanja


Pauza u slikovitom gradiću Frohnleitenu. Snimio: Vanja


Super mjesto za pauzu i usputni sladoled! Snimio: Vanja


Novinska samoposluga. Snimio: Vanja


Dvorac Rabenstain pored kojeg vodi staza dalje prema Grazu. Snimio: Vanja


Krajolik pomalo postaje pitomiji … snimljeno za jedne od dužih pauzi. Snimio: Vanja


Biciklisti su uvijek dobrodošli! Snimio: Vanja


Prolaz ispod autoputa. Snimio: Vanja


Usputni hotel za kukce. Snimio: Vanja


Svaki prolaz ima svoju ulogu … Snimio: Vanja


Povremeno smo napuštali i asfalt … Snimio: Vanja


Još jedna usputna atrakcija – stado koza i još dvije ljame pride! Snimio: Vedran


Jedna od nekoliko usputnih starih hidrocentrala – Gratwein. Snimio: Vanja


Dolina je ovdje već poprilično široka, pokrivena poljima … Snimio: Vanja


Još malo – već smo u predgrađima Graza! Snimio: Vanja


Ogromno ventilacijsko postrojenje na sjevernom ulazu u Plabutsch tunel koji vodi 11 km ispod Graza. Snimio: Vanja


Skrivanje od kiše koja nas je ipak dohvatila na posljednjoj dionici puta na ulazu u Graz. Snimio: Vanja

Pogledajmo sada kako je kod nas, jer, zašto bismo mi morali ići van, u inozemstvo, kad sigurno i kod nas ne nedostaje zanimljivih pejzaža, mjesta, ljudi?

Na žalost, kod nas je cijelo shvaćanje (i prihvaćanje) takvog tipa bicikliranja/putovanja još uvijek u povojima ... ne postoje staze (osim časnih iznimaka: završetak puta uz Muru, neki dijelovi puta uz Dravu itd), ne postoje oznake po putu niti neki općeprihvaćeni itinerari što umnogome povećava frustraciju priprema i utrošak vremena za dolazak od A do B ... izvan gušće naseljenih regija (npr. u Lici, na putu ka moru) nije lako naći otvoreni dućan, a pogotovo mjesto za spavanje ... na nekim pravcima glavne ceste su jedino smisleno rješenje, a to znači da se povećava opasnost prometnih nezgoda ... šteta, šteta, šteta!

Velika je šteta da je situacija takva, jer nije da nemamo mogućnosti. Obzirom da je tema ovog bloga Zagreb pogledajmo što bi se na tome planu moglo učiniti u i oko Zagreba. Kao prvo, trebalo bi trasirati željenu stazu na način koji bi bio prometno siguran i čim više zanimljiv. Potrebno je i na ključnim mjestima osigurati smještaj, opskrbu (naravno, u Zagrebu to nije problem, no krenite samo malko dalje, tu je priča već posve drugačija). Zašto ne bismo trasirali biciklistički put uz Savu koji bi se povezao sa takvim sličnim putem koji dolazi iz Slovenije i koji bi omogućio sigurno bicikliranje uz samu rijeku, ali i uz obližnja interesantna mjesta (od dvoraca i ruševina preko jezeraca, sela sa rodama i svega ostaloga što nam padne na pamet? Takva bi staza kroz Zagreb mogla ići isključivo savskim nasipom, no zašto ne napraviti i koji zaobilazak nekom od napuštenih pruga ili pak ulicama grada?

Cijeli takav projekt košta, no nakon toga može pomalo i sam sebe isplaćivati, kroz vodiče, karte, suvenire i ono što bi posjetioci trošili na terenu .... jer, na samome početku, kod pripreme staze, važno je tek odabrati zanimljivu rutu i prikladne puteve (ulaganje u osobu/osobe koje imaju znanje i iskustvo trasiranja takvih puteva), zatim slijedi osnovna priprema na terenu (oznake, putokazi), priprema podrške (karte, letci, web sadržaji, linkovi na važne stranice i sa važnih stranica na puteve) … i to je to. Sve ostalo, od odmorišta do posebnih biciklističkih objekata (staza, mostića itd), može doći kasnije i biti “dodatna vrijednost”, uljepšavati sliku i doživljaj.

Oznake: bicikl, Mura, Putovanja