Nepoznati Zagreb

Zgrade u Ulici braće Domany, jučer. Snimio: Vanja


U nedjelju je bilo super na Sljemenu, hladno, ali blistavo bijelo, sa plavim nebom u pozadini ...

... a jučer, u utorak, je u gradu bilo također hladno, ali i šugavo sivo.

Kako se vi branite od tog sivila?

Ja si tu i tamo, u trenucima odmora, zamišljam ljetne slike ... naravno, more, planine ljeti i sve to, ali imam i neke omiljene zagrebačke tople ljetne sličice koje rado prizovem u svojoj mašti. Evo ih nekoliko ...

... sladoled (Vincek ili Ledo) na Cvjetnom u ljetno predvečerje kad popusti vrućina i trg se napuni ljudima.

... još jedno ljetno predvečerje, ali ovoga puta na Jarunu, na otoku sa kamenovima "Solarnog pleksusa", sjedeći na jednom od ugrijanih kamenova.

... vožnja biciklom u ljetnu večer po savskom šetalištu između Mosta slobode i Savskog mosta.

... Zrinjevac navečer, dok traju ljetne priredbe.

Imate li vi neke slične tople gradske slike kojih se rado prisjetite zimi?

Oznake: Zima, sivilo, grad, Ulica braće Domany, trešnjevka

Vjerovali ili ne, već je prošlo punih 6 dana od mog posljednjeg posta ... vrijeme je naprosto proletjelo!

Kao prvo, želim vam sa zakašnjenjem sretan Božić i nadam se da ste ga proveli na lijep način, sa obitelji, prijateljima i svim drugim vama najdražim osobama!

A isto tako se nadam da vam i ovi ostali međupraznički dani prolaze na lijep način, bez gužve sa poslom, jurnjave po trgovinama ili nekim drugim neugodnostima koje znaju svratiti u dane kada bi se kao "trebali" odmarati, a onda nas u tome ometa ili netko drugi ili si pak sami sebi uvalimo zadatke kako bismo izbjegli taj dugo očekivani odmor.

Ja ću vas pak u ovome postu vratiti nekoliko dana unazad, na Badnjak. Od svih ovih svečanih i prazničnih dana (imam sreću da se u mojoj firmi ne radi od 23.12. do 04.01. tako da praznike zaista doživljavam u punoj dužini) Badnjak i Stara godina su mi najdraži zbog atmosfere iščekivanja koja se uvijek naprosto osjeća u zraku. Božić i Nova godina su posve lijepi dani, nekad u skladu sa našim željama i očekivanjima, a nekad i ne, no posve sigurno im nedostaje ta magija očekivanja veselja i baš zato su mi ljpeši dan "prije" od onih "poslije".

A u te dane iščekivanja osobito me veseli prošetati gradom ili se provozati biciklom s kraja na kraj i osjetiti atmosferu ... često to učinim sa svojim omladincima, to je zgodna prilika da popričamo malo o svemu i svačemu dok neobavezno zagledamo ljude, izloge, ukrašene trgove i balkone. Ukratko, to su mi vrlo dragi trenuci praznika kada nema "poslova", "zadataka" i sličnoga, već smo posve slobodni priuštiti si neuobičajeni ležerni gradski sightseeing.

Ove godine je badnjačko vrijeme bilo toplo tako da smo kćer i ja (sin je ovoga puta pronašao zabavu sa svojim vršnjacima ) napravili poveći krug biciklom - od Prečkog preko Staglišća, Srednjaka, Trnja, kroz Pothodnik, pored the Klizališta na Tomislavcu i Jelačić placa do zasluženog odmora uz čaj i kolače u Milleniumu u Bogovićevoj da bismo se kući vratili uzduž Klaićeve, Baruna Filipovića, preko Oranica i Betlehemskog sela uz Zagrebačku cestu. Badnjačka atmosfera nam je pokazala gotovo pust grad sa centrom u kojem su se taman zaključavali dućani dok su prve večernje ptice izlazila iz svojih kuća, dok je toplina ponudila prizore poput košarkaša koji su u kratkim hlačama igrali košarku na Staglišću ili pak grupica koje su se okupljale po parkovima kao da je u najmanju ruku rujan.

Da ne duljim sad sa previše priče kada jedna fotka govori više od tisuću riječi, evo i kratkog foto albuma naše kružne badnjačke biciklističke gušt-ture!



Badnjački hakl na Staglišću uz školu. Snimio: Vanja


I dok dečki haklaju košaricu, cure su zabavljene svojim pretprazničnim razgovorima ... Snimio: Vanja


... a kćer i ja čekamo da se oslobodi ljuljačka pa da se malo pronjišemo. Snimio: Vanja


.. na kraju odustasmo. Snimio: Vanja


Ostatak igrališta je gotovo prazan ... no, tu i tamo svrati koji roditelj sa svojim djetetom željnim igre usprkos mraku i pretprazninom iščekivanju. Snimio: Vanja


Stiže jelka! Snimio: Vanja


Na putu do Trga ... i na Slavonskoj aveniji gužva jenjava. Snimio: Vanja


Bandićeva špricaljka sa techno-čestitkom projiciranom na vodene kapljice ... Snimio: Vanja


Na Zrinjevcu je više ljudi iako su gotovo svi štandovi već zatvoreni usprkos tome što još nije ni 18h ... Snimio: Vanja


Dašak nostalgije .... Snimio: Vanja


Mega-Baltazar! Snimio: Vanja


A osim njega u centru baš i nema života ... Snimio: Vanja


Završavamo našu badnjačku gradsku turneju u Betlehemsku selu uz POS-ovo naselje na Oranicama ... lijepo mjesto, baš u duhu Božića! Snimio: Vanja

Oznake: bicikl, badnjak, šetnja, grad, iščekivanje

Priča o zagrebačkoj urbanoj divljini počinje posve neobično, uvodom o zagrebačkim kinima. Nekoć davno, u doba prije Multiplex dvorana, zagrebačkim kino-prostorom gospodarila je tvrtka "Kinematografi" u čijem je posjedu bila većina zagrebačkih kina, od onih najelitnijih, kina Balkan i Zagreb, pa do onih na periferiji: Sesvete, Bratstvo, Kalnik, Triglav ... U to davno doba, doba prije interneta, glavni izvor informacija o tekućem programu su bile dnevne novine te kino ormarići u kojima se svaki dan mogao pročitati tekući repertoar svih kina, uredno ispisan debelim flomasterima u boji na papirnatim trakama koje su se umetale u ormarić. Ako želite pročitati malo više o kinima u tim vremenima pročitajte OVAJ tekst sa povijesnim pregledom!

Međutim, glavna tema ovog tu teksta nisu kina, već urbana divljina, a nju sa kinima vežu upravo malo prije spomenuti ormarići. Nakon što se lanac kina raspao oglasni kino ormarići su ostali bez svog razloga postojanja ... i, na korištenje ih je dobila udruga "Bacači sjenki" koja ih već duži niz godina koristi kao sredstvo za realizaciju svojih projekata čiji je okvirni naslov "Zidne novine" ...

Između ostaloga, posljednjih godina udruga pokreće natječaje za sadržaje koji će biti izloženi putem tih ormarića i jedan od njih, "8 fragmenata urbane divljine" će upravo ovih dana stići na svjetlo dana. Autorice ovog projekta koji će na osam lokacija ormarića ukazati na osam različitih pogleda na urbanu divljinu su samostalna likovna umjetnica Tonka Maleković i urbana antropologinja Valentina Gulin Zrnić, a na projektu su učestvovali i Luka Bekavac i moja malenkost.

Osam pogleda na urbanu divljinu ukazuje na slijedeće teme:
- alternativna urbanizacija: razina divljine (Ulica Republike Austrije 1)
- mikrorazina: bioteka (Primorska ulica 17)
- prostori na čekanju: iza ograde (Zvonimirova ulica 2)
- skrivena divljina: u džungli Klake (Cerska ulica 1)
- umjetna divljina: stablo u tegli (Frankopanska 1)
- zelna invazija: BIOT(R)OP 1234765 (Tratinska ulica 14)
- lice i naličje: iza vrata (Vlaška ulica 55)
- zbirni plakat projekta: Britanski trg 1





Evo što o projektu kažu same autorice:

“Ljudska zajednica s prirodom”, tvrdi biosemiotičar Kalevi Kull (1998.), “ne može biti zajednica s divljinom”. Grad kao ljudska zajednica ujedno je i ljudski biotop koji u sebi savladava divljinu, ali i dalje sadrži prirodu. Dapače, sadrži različite tipove oblikovane i kultivirane prirode koje najšire prepoznajemo kroz njihove reprezentacijske, rekreacijske ili ekološke vrijednosti (zagrebački primjeri su Zrinjevac, Jarun, Maksimir, parkovi stambenih zajednica i dr.). Divljini, međutim, kao obliku stanja prirode, u gradu nema mjesta. Stoga je sintagma iz naslova projekta – “urbana divljina” – gotovo oksimoron: urbanost podrazumijeva izgrađenost, planiranost i uređenost, divljina asocira na slobodu, spontanost i neuređenost. Urbanost stvara prostore parkova i perivoja; urbana divljina često se tretira kao prostor zapuštenosti i privremenosti. Fokusirani pogled na spoj urbanoga i divljine (bilo u smislu savladavanja ili pak prodiranja divljine) u gradu otkriva začudna mjesta hibridnosti, skrivena mjesta nepripitomljenosti, ustrajne poteze kontroliranja, neuralgična mjesta upravljanja, nostalgična mjesta sjećanja.

U središtu interesa ovoga projekta je transformacija grada koja se odvija kroz pripitomljenost/nepripitomljenost divljine (u širem smislu prirode) u urbanom prostoru i habitusu življenja. Odnos čovjeka i prirode (u konkretnom prijedlogu odnos čovjeka i prirode u urbanom kontekstu) promišlja se kroz mnogoznačnost pogleda, vrednovanja i interpretacije prirode i divljine te njihova tretiranja u gradu.

Kroz prizore zagrebačke urbane divljine (“site-specific” pristup u suodnosu na lokacije ormarića Zidnih Novina) propitat će se značenje urbane divljine i njezino uključivanje u urbano planiranje; bioraznolikost domaćih vrsta; spontana, nestrukturirana estetika zelenila u gradu; utjecaj spontanih korisničkih praksi na kreiranje gradskog okoliša. Nadalje, u strogo strukturiranim i reguliranom gradskom ambijentu malo je prostora za improvizaciju, igru, imaginaciju i prisvajanje: upravo kod zapuštenih prostora, prostora “na čekanju” , pogled se odmara od pravila i uputstava, priroda preuzima, otvarajući prostor imaginaciji mogućeg (prošlog, budućeg ili tek virtualnog). Skrećući pažnju prolaznika na te prizore i promišljenim odabirom popratnog pitanja/teksta, želimo isprovocirati pomak u percepciji svakodnevnog gradskog okoliša, u smjeru uočavanja ambivalentnosti zatečenih fenomena koji se, osim kritički i s negativnim predznakom, mogu sagledati i afirmativno; u svojem imaginacijskom i ekološkom potencijalu."

Promocija priojekta će se održati ovaj četvrtak, 18.12.2014. u galeriji "Greta", Ilica 92, u 20:30h. A pravi susret sa urbanom divljinom možete ostvariti preko plakata izloženih u navedenim ormarićima koji će tamo biti slijedećih mjesec dana.

Oznake: grad, priroda, Bacači sjenki, kinematografi, ormarići, Tonka Maleković, Valentina Gulin Zrnić, Luka Bekavac