_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

HE na Krki- „putuju“ na zapad?

Oznake: HE Miljacka, Život u Promini

Promina bez vode-stanje na terenu

Svima je već poznato da je jučer, negdje oko 15:30 sati, prilikom pripreme zemljišta za sadnju novih vinograda, u Oklaju, kod Osmanovca, oštećen cjevovod prominskog vodovoda.

Prominska sela su odmah ostala bez vode, i tada su djelatnici Šibenskog Vodovoda i odvodnje, koji skrbe o prominskom vodovodu, privremenim riješenjima na terenu, uspjeli osposobiti napajanje vodom Razvođa, Oklaja, Lukara i Suknovaca. Ostala sela su i dalje bez vode, dok se kvar ne otkloni.

Maloprije sam posjetio mjesto oštećenja cjevovoda (12:00h), i evo što sam snimio:

Oznake: Život u Promini

Stare slike Promine.....

Prije nekoliko dana, primjetio sam da se na fejsu "vrte" pojedine fotografije koje sam prije nekoliko godina skupljao pod naslovom-"Stare slike Promine".

Maloprije pregledavam današnje pretrage na blogu i pronalazim rečenice:

...generacija 1968 oš vjeko širinić oklaj...
...generacije djece rođene 1979 oklaj....

Već sam pomalo i zaboravio na fotografije koje sam uz pomoć prijatelja skupljao prije skoro desetak godina.

Već se ponavljam kao papagaj...ali...za one koji nisu možda znali..čuli..

Puno toga je izgorjelo u plamenu u Domovinskom ratu, između ostalog i obiteljske fotografije, fotografije djece u vrtiću...školi...

Od brojne djece koja se nalaze na fotografijama, valjda je netko uspio spasiti od ratnog vihora ovjekovječeni trenutak prošlosti?

Sačuvalo se dosta toga, i ja sam sanjao jednog dana izložiti zbirku u prominskom muzeju...Sanjao sam, da će jednog dana netko pisati knjigu o životu u Promini, a one će poslužiti kao prilog, svjedok koji priča tisuće riječi...

Nešto od fotografija, objavljeno je u Župnom listu Promina, tijekom godina izdavanja, a dio još "spava" na mojim CD-ima.

Za ovu priliku, odlučio sam objaviti fotografije nastale tijekom školovanja djece u osnovnoj školi Vijeko Širinić Oklaj.

(Zgrade škole su se mijenjale, od Čitluka, Stare škole u Oklaju, Općine, do "zadnje lokacije", ali škola se do Domovinskog rata uvijek -zanimljivo, zvala isto "Osnovna škola Vijeke Širinića Oklaj".)

Evo fotografija složenih po godinama počevši od 1950. godine;

Oznake: Život u Promini, stare slike

Prirodno kretanje stanovništva u općini Promina od 2000. do 2011. godine

Po isteku kalendarske godine, a na samom početku Nove godine, naš Župnik redovito na misi pročita „Statistiku života župe“.


I ove godine, naš župnih fra Petar Pletikosa, pročitao nam je koliko je u našoj župi kršteno djece, koliko je bilo vjenčanja, koliko je bilo sprovoda.

Radujemo se tako brojci krštenih, broju vjenčanih (premda su i dalje malene), a s tugom i sjetom slušamo podatak o broju sprovoda.

Svi tiho komentiramo brojke, a fra Petar nadodaje da ipak nisu svi kršteni, vjenčani i preminuli stalno nastanjeni u Promini.

Tako je više od polovice krštenih nastanjeno izvan Promine, a skoro isto je i sa brojkama vjenčanih i preminulih.



Pa koji je onda na kraju točan podatak o rođenim, umrlim i vjenčanim u Promini?

Gdje saznati taj podatak?


Najlogičnije je potražiti podatke na web stranici Državnog zavoda za statistiku:
Link: http://www.dzs.hr/


Premda sam pronašao jako puno podataka o rođenim, preminulim i vjenčanim u Promini, odlučio sam se za period od 2000. do 2011. godine objaviti sljedeće podatke koje možete vidjeti u sljedećoj tablici:

Oznake: Život u Promini

Bili smo djeca mi...

Prije nekoliko godina, točnije 08.08.2009. godine, napisao sam post pod naslovom: "Podrum band u Hrće 08.08.2009"
Link: https://blog.dnevnik.hr/promina/2009/08/1626569132/podrum-band-u-hrce-08082009.html

...a u postu između ostalog piše:

"Kako sam i najavio prije nekoliko dana….sinoć je u Oklaju…u Hrće-pred kafićem „Kula“… „Podrum band“ uz pomoć svojih prijatelja organizirao jedan mali kulturni događaj.

„Podrum junior band“ u sastavu Šimun i Anton Cota, Ivan Sarić, Marija i Iva Dizdar, izvedbama pjesama Azre, Filma i Prljavog kazališta, dali su nam do znanja da i mladi Prominci mogu sastaviti jedan novi bend….i to ne bilo kakav bend…nego bend koji se s guštom sluša!

Nakon naših juniora koje je okupio i uvježbao Dražan Dizdar, slijedila je „Podrum band-foto-retrospektiva“.
Pomoću fotografija, otputovali smo na prve koncerte benda u „Čitaoni“, na „Roškom slapu“ pred motelom koji se tamo nekad nalazio….pa malo do Kavane Drniš…"


Na web stranici DIZZY TOP, pod linkom:
http://www.dizzytop.com.hr/povijest.html, možete pogledati fotografije koje se spominju u prethodnom tekstu....i još jako puno toga o "Podrum bandu".



Kroz život benda...živote onih koji su u njemu svirali, može se pratiti život u Promini, Miljevcima...Sudbine ljudi rođenih u ovim krajevima....

Priča o "Podum bandu", može se pročitati pod linkom:
http://www.dizzytop.com.hr/podrumband_1.html


Čestitam Draženu Dizdaru na zanimljivoj web stranici!

Oznake: Podrum band, Život u Promini

Kolinje u Razvođu

Kad je kolinje u pitanju, znam da će mnogima uz tu riječ automatski pred očima zatitrati slika svinja koje vise, ili gradelanja nakon dobro obavljenog posla….

Naravno, i meni to proleti mislima, ali mi proleti i sadržaj sljedećeg teksta (kojeg sam već objavio jednom prilikom na blogu):


Kolinje

U prosincu je kolinje.
Ljudi tada napokon dobiju nagradu za svoj mukotrpan rad.
Proces klanja svinja veoma je težak pa ga radi mnogo ljudi.
Prvo iz svinjaka sa sajlom izvadimo svinju.
Onda ga macom precizno udarimo po glavi.
Nakon toga svinja padne na pod.
Tada otac dođe sa nožem i preriže vrat.
Tada majka sa loncem hvata krv za kulen.
Tada nas pet uhvatimo svinju za udove i ubacimo u traktor.
Tada ga odvezu i ubace u korito.
U to vrijeme majka i baka nalože vatru u kotlu i skuhaju vodu. Tada vrelu vodu polijemo po svinji u koritu. Tada sa pirijom skinemo dlaku.
Onda ga položimo na stol. Onda uzmemo brener da spalimo dlaku koja je preostala.
Tada počinje ono najteže.
Odvajanje mesa –pršuta, pečenice, mesa za kobasice.
Nakon svega toga naložimo vatru na gradelama i stavimo na njih šnicele.
Tada svi uživaju u plodovima svojega rada“.

Sastav je napisao Josip…., i vjerojatno će se i on sam nasmijati, kad vidi kako je prije 5 godina, kao osnovnoškolac šaljivo pisao svoje sastave…..


A sad, vratimo se naslovu.

Ukoliko ste večeras propustili Dnevnik Nove TV, evo još jednom snimke iz Razvođa;

Oznake: Razvođe, Život u Promini

Prominu snijeg (za sada) zaobišao

„Bura puše, temperatura je oko dva stupnja ispod nule…ali snijega nema“.

Bila bi to kratka informacija za sve one koji se pitaju-kakvo je vrijeme u Promini?

Nova TV, napravila je jučer (08.12.2012. subota) sljedeći video prilog u Promini;

Oznake: Život u Promini

Priznanja Općine Promina

Oznake: općina promina, Život u Promini

HBOR prodaje dionice i udjele u četiri društva

Oznake: Metal-sint, Život u Promini

Obljetnica osnivanja općine Promina

Oznake: općina promina, Život u Promini

U Domu kulture-komedija "Bankarica"

Danas sam na oglasnim pločama u Oklaju, snimio sljedeći plakat:

Oznake: Život u Promini

Đir do Doma kulture…

Večeras, po prvi put nakon rata, a možda i po prvi put u povijesti, u Domu kulture u Oklaju, održava se vjenčanje.

U nekim mjestima, to je normalna stvar, samo jedna od namjena Doma kulture…

Ipak, oni koji žive u Promini, jako dobro znaju koliko je bio trnovit put do ovog cilja…do stavljanja u funkciju Doma.


Da ne širim priču….evo snimke Doma kulture u Oklaju danas, 27.10.2012 u 10:00 sati.

Oznake: Život u Promini

Otišao nam je did Pajiša

Obično spominjanje imena ljudi u meni budi određene fotografije…određena sjećanja.

Kad se spomene ime dida Pajiše…

Prvo čega se sjetim….

U daljini se čuje topot konja…čuje se kako netko od pravca Drniša stiže đandinerom….
Konji veselo kaskaju…a uzde drži did Pajiša…koji sa svojom obitelji ide na nedjeljnu misu u crkvu svetog Mihovila…(predratno vrijeme)…


….Ivica (Pajišin) Marić, na prominskim utrkama konja …uzdignutih ruku na bijelom konju ulazi u cilj…Iz mnoštva gledatelja izlazi did Pajiša i ljubi sina Ivicu…čestita mu na osvojenom prvom mjestu….a fotograf bilježi svojom kamerom ovaj događaj za sva vremena….




…Nedjeljna je misa…Did Pajiša polaganim ali sigurnim korakom ulazi u crkvu sv Mihovila…Polako prilazi zidu na kojem mu je fra Ivan postavio klin te vješa svoju prominsku kapu..i sjeda u svoju klupu….Fra Ivan ne propušta priliku pozdraviti uz najmanje dijete koje se taj dan krsti na misi…i najstarijeg Prominca- dida Pajišu ….




Slike se nižu, i ja bih mogao nizati priče…ali svima Vama koji čitate ove retke..prepuštam da se sjetite dida Pajiše…Čovjeka koji je najbolji primjer kako se voli i živi život.



Inkasator nam je napisao sljedeći komentar:

* * * *
Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 15.I.2010. u 98. godini blago u Gospodinu okrijepljen Sv. sakramentima preminuo naš voljeni otac, djed i pradjed

PAŠKO MARIĆ

(Pajiša)
1912. - 2010.
Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavit će se dana 18.I.2010. na groblju Gospe Čatronjske u Lukaru. Pogrebna povorka kreće od kuće žalosti u 14 sati.
Ožalošćeni: sinovi Slavko i Ivan, kćeri Anka, Milena, Marija i Nevenka, nevjeste Danica i Jovanka, zetovi Ante, Mirko i Mile, unučad, praunučad te ostala tugujuća rodbina i prijatelji. Počivao u miru Božjem. (inkasator 17.01.2010. 22:24)
* * * *


Dida Pajiše više nema…a svima nama ostaje jedna lijepa uspomena…jedno lijepo sjećanje na čovjeka koji je svojim primjerom svjedočio da čovjek koji vjeruje, ne gubi nadu u život nikada!

Oznake: Život u Promini

Ja osjećam da ću svijet napustiti uzdignute glave!

„I tako sad već dolazi tišina u kojoj svatko svoju priču sluša u sebi.

U čudesnoj tišini toliko se toga čuje…

Evo, jedna priča već leprša zrakom….“

„Uvijek sam živio mirno, uglavnom s malim željama.
Istina, nikad spreman za velike pothvate“.

„Bilo mi je važno samo otklanjanje svakodnevnih tegoba,
Misleći da je to temelj uspjeha“

„Bio sam prilično usamljeni dječak koji neprestano čita“

„Sve se događa u ljudskom srcu, jer kroz ljudsko srce vodi pravi put.
Tko drukčije putuje… nikamo ne dolazi“

„Sve što biste željeli saznati o meni, saznat će te od mojih učenika“

„Svaki čovjek ima negdje u daljini svoje malo svjetlo.
U mom životu, teško je plivati kad ne vidiš obale, a nema pred tobom ni slamke.
Život se gasi polako kao voštana svijeća.
Treba živjeti..treba se boriti i raditi…
Od života sam bio prestrašen.
I to je sve….

„Proživljavao je svoju prošlost…svoje razgovore…svoje prijatelje i znance…svoja putovanja.
Prizori su se iz dana u dan odvijali sve većom brzinom i polako zamagljeni.

I on više ne može vladati tim slikama…..“



Bili su ovo ulomci, citati iz velikog broja zapisa koje je moj preminuli otac Ivan Sarić, prominski nastavnik u mirovini…ostavio iza sebe…
Ulomci njegova viđenja i doživljavanja Svijeta u kojem je živio.
Drhtavim rukopisom predviđena vlastita sudbina.

Zahvaljujem se svima koji su ovih dana bili uz moju obitelj, te u velikom broju ispratili mog oca na njegovom posljednjem ovozemaljskom putovanju….

Oznake: Život u Promini

Djet Božićnjak u Promina 2004 godine

Kako je Djed Božićnjak stigao u Prominu prije 5 godina, možete pogledati na sljedećem filmiću:


Promina djed bozicnak 2004 video clips



Za sve one koji imaju spori internet....i dalje u Promini važi "strpljen-spašen"....ili odustani od gledanja.

Oznake: Život u Promini

Razvođe - požar u obiteljskoj kući

Evo jednog policijskog izvješća, vezanog za Prominu:

* * *

20. prosinac 2009 -

Jučer (19.12.2009 op.a.) oko 10.50 sati u Razvođu, zaseoku Duići, u potkrovlju obiteljske kuće 60-godišnjaka iz Zagreba izbio je požar koji je djelom zahvatio i krovište, vezane kuće (kuće u bloku) vlasništvo 88-godišnjakinje iz Razvođa. Požar je u 15.00 sati lokaliziran a u 16.20 sati ugašen. Na obje kuće ,dimenzija 13x8 m svaka ,došlo je do djelomičnog urušavanja krovišta. Uzrok izbijanja požara i materijalna šteta će se utvrditi naknadno.

* * *

Link:
http://www.sibensko-kninska.policija.hr//MainPu.aspx?id=30293

Temom iz naslova bavi se i Nova TV:

Spasio staricu iz vatre ( Dnevnik.hr , Internet )
20.12.2009.

" - Josip Dujić -Žitar 78 - ogodišnjak iz Razvođa kraj Drniša, Iz plamteće kuće u posljednji je trenutak izvukao 88 - ogodišnju susjedu i tako joj spasio život"

Oznake: Razvođe, Život u Promini

Prominska idila

Premda svi pričaju o globalnom zatopljenju (obično ljeti), ova zima je prilično pokazala zube.
Zadnjih dana, u Promini se temperatura spuštala i do -10 stupnjeva Celzijusa, a uz to je i bura „prašila“ nemilo.
Jučer je dan započeo sa prilično jakim jugom, praćenim laganom kišom…a onda je počela i grmljavina….Uz grmljavinu, zemlja se uskoro zabijelila sočicom…a onda je okrenulo na buru.
Sve je uskoro bilo zaleđeno, a u auto se moglo ući jedino „čupanjem“ vrata…..
Doduše, kako je dan odmicao, sumnjam da se kome i dalo sjedati u auto i negdje krenuti, s obzirom na količine snijega koje su pale.

Ali, zato je današnji dan bio sunčan, a i hladnoća je malo popuštala pa se temperatura kretala odmah „blizo“ nule, sa „donje“ strane.

Danas sam nešto morao poslom do Brljana, i odlučio sam napraviti nekoliko fotografija Oklaja, Čitluka, Puljana i Brljana….da nam ovaj snijeg ostane u sjećanju.

Kako sam prošao na tom putu, to će vam pričati moje fotografije…..a onda sam se vratio kući.

Usput sam sreo skupinu lovaca sa ubijenim veprom i napravio jednu „milenijsku“ fotografiju njihove lovne skupine.
Možda će se neki zgroziti nad „jadnim“ veprom, ali veprovi su u Promini zadnjih godina postali prava pošast, a broj im se poprilično povećao.
Najveći broj veprova se prema nekim informacijama nalazi u NP Krka, gdje je zabranjen pristup lovcima. Ali problem je što veprovima nije zabranjen izlaz iz NP-a.
Štete od veprova u poljima, vinogradima…voćnjacima postali su svakodnevica ljudima koji žive uz Krku, ali pomoći niotkud.
Koliko su se veprovi udomaćili, najbolje svjedoči podatak da su njihovi tragovi viđeni stotinjak metara od nekadašnje željezare u Oklaju!

Evo fotografije uspješnih lovaca;




A evo i linka prema ostalim fotografijama;

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Prominska%20idila%2020122009/

Oznake: Život u Promini

Zimske radosti, i zimska tuga

Prije dva dana u Promini je pao prvi snijeg.
Djeca su s oduševljenjem brojila nove pahulje, dok su stariji koji imaju masline jedva čekali prestanak oborina.
Prekjučer sam tako vraćajući se iz Drniša, promatrao „granicu klime“ koja se uvijek i dijeli od ulaska u Razvođe (kod rampe) pa prema Oklaju. Doduše neki porijeklo imena sela Razvođe i vežu uz tu pojavu…odnosno mjesto na kojem se nešto dijeli…..ali to je već posebna priča.

Uglavnom, dok je u Drnišu i Trbounju propadala tek koja kap kiše, u Razvođu je padao snijeg sa kišom.
Temperatura je bila toliko niska, da su se stabla sjajila prekrivena ledom, a masline tužno pod teretom objesile grane skoro do zemlje.
Kako sam se približavao Oklaju, tako je snijega bilo sve više, a udari bure postajali su sve jači. Čak je jedan automobil i sletio s ceste iza Gajića u Gluvačama….
Prema nekim informacijama, temperatura se ovih dana spustila čak do -10 stupnjeva!
Jučer se vrijeme malo stišalo, barem kad su oborine u pitanju, ali zato je jutros snijeg počeo lagano padati, i sada ga ima više od dvadesetak centimetara.
Uglavnom, vrijeme nije „za šetnju“.


Danas sam slušajući vijesti na Radio Drnišu, ostao zatečen stradavanjem četveročlane obitelji.
Tek na kraju vijesti sam shvatio da se zapravo tragedija dogodila u Promini, točnije u Oklaju.

Evo što nam donosi „24 sata“ o ovoj temi:

Tragedija: Beba se ugušila, roditelji i kćer kritično

OKLAJ: Obitelj je naložila otvorenu vatru u sobi zbog velike hladnoće. Otrovali su se ugljičnim monoksidom. Liječnici se bore za život curice (6)

U obiteljskoj kući u Oklaju kraj Drniša, susjed Andrija Perić (19), zatekao je u srijedu oko 14.30 sati stravičan prizor. Potpuno dezorijentirana i uplakana Kristina R. (32) na rukama je držala mrtvu 15-mjesečnu kćerkicu. Suprug Nenad R. (48) i starija kćer L.R. (6) ležali su na krevetu i bilo im je loše. Andrija je isprva mislio da su u šoku zbog smrti bebe. Nazvao je Centar 112, a Hitna je bebu prevezla u kninsku Opću bolnicu. Tamo su ustanovili da djetetu nema pomoći.

Više pod linkom:
http://www.24sata.hr/news/tragedija-beba-se-ugusila-roditelji-i-kcer-6-kriticno/149950/

Teško mi je uopće komentirati ovu tragediju….Sumnjam da i najstariji pamte ovako tragičan događaj u Promini.

Oznake: Život u Promini

Recesija u mom selu

Baš sam nedavno razgovarao sa prijateljima na temu recesije..krize....u Promini.
Sjetio sam se da sam negdje pročitao na internetu zanimljivu rečenicu:

«Ekonomisti u šali kažu da recesija nastupa kad susjed ostane bez posla, a kriza kad sam dobiješ otkaz.”

Jučer sam opet razgovarao sa prijateljima o toj, kako stvari stoje neizbježnoj temi, i kaže mi jedan od njih (otprilike ovako): «Kad sam dobio otkaz, odmah sam se sjetio tebe i tvoje priče o recesiji i krizi».

Samo je nekoliko dana prošlo, a posljedice recesije u «dalekoj Italiji», odrazile su se na život i životne planove.
Samo je nekoliko dana bilo potrebno da jedan od nas na svojoj koži osjeti razliku između riječi «recesija» i «kriza».
Između nečega u jednom momentu imaginarnog, i nečeg, u čiju nas stvarnost više nitko ne treba uvjeravati.

Priča o uzrocima zbog kojih je nekoliko Prominjaca dobilo otkaz je sljedeća:

Zbog recesije, pala je u Italiji potražnja za kamenom koji se eksploatira u Promini.
Kako stvari stoje, do nove godine, prema Italiji neće krenuti više niti jedan brod napunjen sa glavnim adutom izvoza naše županije....A kako će biti nakon nove godine...to će se još vidjeti.

Kako nema izvoza kamena, tako nema niti njegova prijevoza od Promine do Šibenika, te je i firma koja obavlja taj isti prijevoz kamionima, dala otkaz većini svojih djelatnika.
Ostalo je samo obećanja da će svi biti vraćeni na posao, kad se stanje normalizira.....

Prvi otkazi su «pali» na u jednoj od firmi koja radi u Promini, kako će proći ostale firme u ovim recesijskim vremenima, vrijeme će nam dati odgovor.

Jučer sam imao priliku vidjeti jednu «scenu», koja me odmah podsjetila na vremena u kojima se iz Promine odlazilo «trbuhom za kruhom».

Na autobusnu stanicu polaganim korakom dolaze naš «putnik», za njim idu majka, otac...brat...tetka...nećak...
Iz pravca Drniša dolazi autobus na liniji Drniš-Zagreb....
Na licima cijele obitelji izraz lica «bilo bi bolje da do ovog nije došlo...ali kad je.....»
Naš «putnik» stavlja svoje kofere u bunker autobusa....pozdravlja se sa svima....
Odlazi na privremeni rad u Njemačku....a rodbina se u istom onom polaganom koraku udaljava od mjesta na kojem se lome životne sudbine...
Svi prigušuju svoje najiskrenije emocije kako bi im bilo lakše....samo najmlađi brat sa svojih nekoliko godina reagira iskreno...Samo on glasno uz suze prosvjeduje.....

I dok mladi zbog nedostatka posla moraju u "bijeli svijet", u isto vrijeme stariji se sve češće vraćaju u penziju u Prominu....ali to je priča za cijeli jedan novi post......

Oznake: receseija, Život u Promini

Zatišje pred buru

Zadnji post ostao je malo duže na naslovnici...i nadam se da ste ga dobro pročitali...i shvatili njegovu poruku.
Nadam se da ste shvatili, da postoji i neka druga, vječito sanjana Promina.
Promina u kojoj smo spremni pomoći jedni drugima.
Promina u kojoj se ne «odričemo svojih zastava», ali imamo zajednički cilj i prema njemu hodam zajedno-uzajamno se poštivajući.

Zadnja dva mjeseca, primjetili ste vjerojatno da se nešto «u meni dijeli»....da ne pišem tako često kao prije....

Često sam zamjerao ljudima koji se odriču iznošenja svog mišljenja u javnosti..."u ime stranke" ..."viših interesa". Oštro sam to osuđivao....a da ne bi bilo nesporazuma, i danas ne podržavam takvo ponašanje....
Pišući o raznima temama iz života u Promini, takao sam u puno osinjih gnjezda.... i mnogi su mi na razne načine poručivali da «utihnem».

Očekivao sam to od mnogih, ali od nekih nisam, i to me razočaralo- i eto....o tome ovo cijelo vrijeme razmišljam....tražim logičan odgovor...

Moji postovi «Iz života jednog vijećnika», postali su «kamen spoticanja, zrno razdora».
Oni koji su «transparentnos» istakli u svojim životoposima kao vrlinu, zaželjeli su da promina.blog.hr postane njihovo glasilo.....ali ne za transparentno djelovanje!

Odlučio sam uzeti odmor i malo razmisliti o svemu.
Ipak, o radu u Općinskom vijeću Promine, nisam imao namjeru prestati pisati.
Doduše, imali smo «Dan Općine» i «Svečanu sjednicu Općinekog vijeća», ali tu nije bilo nekih presudno važnih informacija.

Prema Statutu Općine Promina, Člana 43. Načelnik 2 puta godišnje podnosi polugodišnje izvješće o svom radu i to do 31.ožujka tekuće godine za razdoblje srpanj-prosinac prethodne godine i do 15. rujna za razdoblje siječanj-lipanj tekuće godine.

Nadao sam se skoroj sjednici Vijeća, kako bi mogao čuti što ima novog u Općini, ali i koji to novi vjetrovi pušu.

Prema neslužbenim informacijama...»Vladajući» u vijeću nisu zadovoljni što informacije sa Vijeća odlaze u javnost, kao ni sa činjenicom da nemaju 7 ruku u zraku....i rješenje ove situacije su po njima novi izbori. Nastojat će opstruirat rad vijeća, kako bi što prije ostvarili svoj naum.
Načelnik je dobio novi Statut, te time i sve nove ovlasti oko kojih se sada sikiraju Gradonačelnici gradova u okruženju, kojima to nije pošlo za rukom,..... i za Vijeće ga sada uopće nije briga....On može i bez njega!? «Ono pada, ali ja ostajem!»

Ako bi išli novi izbori, računa se i s mogućnošću «razaranja» Nezavisne liste, odnosno makar uklanjanja mene sa iste.....


Ali o svemu tome....u sljedećem broju.....


Nezavisnost nema cijenu......
A opet...cijena nezavisnosti je često prilično visoka....

Oznake: općina promina, Život u Promini

Prijatelji na djelu

Humanitarna akcija „Postanite i Vi Milin i Josipov prijatelj“, u organizaciji prominskog „Podrum benda“ i caffe bara „Kula“ Oklaj, dosegla je svoj vrhunac u subotu 12.09.2009.

Ali krenimo redom….







Već sam pisao u prethodnim postovima kako je došlo do ideje o humanitarnoj akciji, kao i samom tijeku akcije, a sada malo više o događajima sa samog humanitarnog događaja, koncerta u subotu, ispred kafića Kula u Oklaju.

Odmah na samom početku, voditeljica programa, Matilda Jelčić Stojaković izvjestila nas je o svima onima koji su se svojim novčanim donacijama priključili humanitarnoj akciji, te uplatili sredstva na žiro račune namijenjene za prikupljanje sredstava za liječenje i rehabilitaciju Mile Čvelje i Josipa Čuline.

Tako su se svojim donacijama uključili u humanitarnu akciju:

-Franjevački samostan Visovac, sa po 10,000 kuna za Milu i za Josipa (ukupno 20,000 kuna)
-Metal sint Oklaj, sa 5,000 kuna za Josipa Čulinu
-Vlasnici kamenoloma „Prvi bljesak“, 4,000 kuna za Milu i 3,000 kuna za Josipa
-Prominski župnik, Fra Šime Nimac sa po 1000,00 kuna za Milu i Josipa (predano organizatorima akcije ukupno 2,000 kuna)
-Dražan Dizdar 2,000 kuna, po tisuću kuna uplaćeno na njihove račune.
-Profesor Jurica Botić 700,00 kuna za Josipa Čulinu (novac predan Josipovu bratu Marku)
-Profesor Jurica Botić dao je na prodaju preostalih 38. prominskih turističkih vodiča, te je novac od prodanog 31. komada, 1550,00 kuna također predan organizatorima akcije)
- Udruga za tjelesno vježbanje i zdravlje iz Zagreba po 500,00 kuna kuna (uplaćeno na njihove račune).
- Općinski vijećnici HDZ-a za pomoć u liječenju Mile i Josipa odrekli su se svojih naknada za rad u vijeću u razdoblju od svibnja ove godine do konca 2010. godine.


Nakon zahvale svima koji su već pomogli humanitarnu akciju svojim prilozima, „Podrum bend“ je „otvorio glazbeni dio večeri“ odsviravši desetak roc'k stvari…
Nakon Podrum benda, sljedio je nastup grupe „Progrise“ iz Zagreba, koja je oduševila sve nazočne svojim interpretacijama poznatih roc'k stvari.
Slijedio je zatim nastup Ante Skelina, i klape „Čikola“.

Voditeljica programa, Matilda Jelčić Stojaković, u nekoliko je navrata ponovila imena svih donatora te ukupan iznos prikupljenih sredstava, ali i broj prodanih listića tombole.

Listići za tombolu prodavali su se i za nas same nevjerojatnom brzinom, i na naše oduševljenje prodano je (po cijeni od 50 kuna/listić) svih 500 listića tombole!

Iskreno, ne sjećam se kad je zadnji put održana tombola u Promini, tako da je bilo zanimljivo pratiti sa bine publiku koja u tišini ravnoj onoj u školskim učionicama iščekuje svaki novi broj.

Za izvlačenje brojeva pomoću „profesionalne dječje tombole“ bio sam zadužen ja osobno, a nadzor je bio Toni Cota.
Matilda je sve nazočne obavještavala o izvučenim brojevima, a Dražan Dizdar i „Slavonac“ (Marinko Jakšić prominski zet), uredno su unosili brojeve u računalo, te su isti odmah prikazivani i na video zidu na listi za provjeru izvučenih brojeva.

Nakon desetak minuta u publici se podigla ruka….nažalost….bila je to lažna uzbuna….
Ali uskoro je iz publike došao tko bi drugi nego moj zet….Već sam pomislio sada sam gotov…sad će ljudi reći da je sve namješteno….Kad ono „srića“…ima je samo cinkvinu i dobio paket kvalitetno vina maraštine koju je donirao prominski vinar Stipe Knežević.

I tako smo još neko vrijeme izvlačili brojeve, a onda smo u publici primjetili komešanje…a radosno lice Željke Škarice govorilo je da je upravo ona vlasnica listića koji je dobio tombolu.
Nakon temeljite provjere svih brojeva na listiću, Toni Cota (komisija) je potvrdio da su svi brojevi na listiću izvučeni, i da glavnu nagradu, živo janje dobiva Željka Škarica.

Ali, Željka je u dogovoru sa svojom obitelji, odlučila janje staviti na aukciju i sav prikupljeni novac donirati za Milu i Josipa!
Krenula je aukcija koju je vodio Ante Skelin…a cijena janjeta je od početnih 400,00 kuna….za desetak minuta došla do visokih 3000,00 kuna koje je donirao Mario Juric u ime KUU Promina.

Obitelj Mirka Validžića (vlasnika jedinog eko-stada u Promini) uključila se u humanitarnu akciju donacijom jednog jarića, koji je također ponuđen na aukciju.
Licitacija je krenula sa 400 kuna, i došla na 500,00 kuna ili 600 kuna, i u tom trenutku je počela padati kiša… te se licitacija trebala nastaviti u kafiću….
Nažalost, licitacija nije nastavljena…i to je janje ostalo „u zraku“, s tim da je „ekipa“ koja je nudila 500 kuna, kao i „ekipa“ koja je ponudila 600 kuna spremna platiti spomenuti iznos za janje.
Dok su moje kolege iz benda i ekipa Progrisa spremali instrumente kako bi ih zaštitili od kiše…ja i moja supruga, zajedno sa Matildom J.S., te članovima obitelji za koje smo prikupljali novac Markom Čulinom i Adisom Čveljom, prebrojili smo prikupljeni novac, te ustanovili sljedeće:

-U kasici od tombole izbrojili smo ukupno 26,560,00 kuna+50€, (od čega je 1550,00 kuna prikupljeno prodajom 31-og turističkog vodiča „Promina“).
-Tom iznosu dodali smo 2,000 kuna koje je donirao fra Šime
-Zatim smo dodali i 400€ koje je za janje na aukciji dao Mario Juric, u ime KUU Promina
-Dvoje Prominjaca doniralo nam je još po 50€, ukupno 100€
-Vlasniku kafića tokom večeri gosti su dali nekoliko svojih priloga, što je u konačnici iznosilo 1900 kuna.

Kad se slože samo brojke imamo:

26,560,00kn+50€+2,000,00kn +400€+100€+1,900,00kn
=30,460,00kn+550€
=30,460,00kn+4070,00kn
=34,530kn

Kad se 34,530kn podjeli sa 2, dobijemo 17,265kn.

Eto, navedena sredstva prikupljena u ovoj akciji u dogovoru s članovima obitelji, jutros su (14.09.2009) u Splitskoj banci u Kninu položena na sljedeće račune:

Za Milu Čvelju, broj žiro- računa: 2330003-3243204826, na ime Miline sestre- Dijana Gotić.

Za Josipa Čulinu, broj žiro- računa: 2330003-3140978564, na ime Josipova oca- Ivan Čulina.

(….a na iste račune i svi ostali zainteresirani mogu uplatiti sredstva, kako bi oporavak naših prijatelja bio još brži….)

Kao što sam se u ime organizatora zahvalio na kraju humanitarnog koncerta, zahvaljujem se i ovim putem:

-Ekipi sa facebook-a koja je cijelo vrijeme promovirala ovu humanitarnu akciju
-Uredništvu web stranice „Uputnica.com“ koja je najavila na svojim stranicama humanitarni događaj u Promini
-Uredništvu Radio Drniša koje je odmah medijski popratilo i svakodnevno po nekoliko puta najavljivalo humanitarnu akciju za pomoć Mili i Josipu.
-Posebna zahvala ide i Matildi Jelčić Stojaković, novinarki Radio Drniša koja nam je olakšala taj „put do etera“, te napisala članak za Slobodnu Dlmaciju , ali i jako lijepo vodila cijeli program za vrijeme trajanja humanitarne akcije
-Kad je Podrum bend u pitanju, tu je Dražan Dizdar odradio najveći posao u pripremi listića tombole…plakata…javljanja uživo za Radio Knin….dovođenju grupe „Progrise“…i još jako puno toga….ali ni doprinos Kršimira Petrovića i Tonog Cote nije mali, jer su i oni dosta toga odradili „u sjeni“…ali i na bini!
-Zahvala ide i odličnim momcima „Progrise-a“, koje će mo nadam se još koji puta poslušati u Promini!
-Naravno, zahvala i Anti Skelini, koji se odmah priključio i podržao akciju…te aktivno tražio donatore…..kao i zahvala članovima klape „Čikola“.
-Veliki posao u pripremi bine, spize za goste….koordinaciji u samoj organizaciji događaja odradio je Hrćo, vlasnik kafića „Kula“, te zahvala ide i njemu i osoblju kafića….

Cijela ova ekipa učinila je sve da do humanitarnog koncerta dođe, ali svega toga ne bi bilo da niste došli Vi…Iz cijele Promine, Drniša, Knina, Siverića, Unešića….gotovo cijele Zagore…., da niste podržala ovu akciju…
Zato najveća zahvala i pohvala ide svima vama koji ste pokazali…koji ste dokazali da još ima dobrih ljudi, da ima humanista, da ima prijatelja!


Nadam se da nisam propustio nekome se zahvaliti, a ako kojim slučajem ipak jesam, unaprijed se ispričavam, a Mili i Josipu želim što skorije ozdravljenje, a njihovim obiteljima snage da izdrže ove vjerojatno najteže dane, bolje rečeno mjesece u životu.

E da...skoro zaboravih nešto vrlo važno!

Zamoljen sam od strane obitelji Mile Čvelje i Josipa Čuline, da Vam se svima i u njihovo ime zahvalim. Oni su jednostavno ostali bez riječi na cijeli ovaj događaj, na toliku humanost i podršku koju ste im svojim dolaskom pružili.
Ali ostali su iznenađeni i velikim iznosom sredstava koji je u tako malo vremena prikupljena, koja ste za Milu i Josipa izdvojili.



Nekoliko fotografija sa samog događaja i kopije uplatnica ….možete pogledati pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Humanitarna%20akcija%20za%20Milu%20i%20Josipa/

Matilada J.S napisala je na web stranici Radio Drniša također članak na ovu temu, te ga možete pročitati pod linkom:
http://www.radiodrnis.hr/jm/index.php?option=com_content&view=article&id=238:za-milu-i-josipa-dobri-ljudi-donirali-preko-65-tisua-kuna&catid=1:novosti

Oznake: Suđenje, Život u Promini

Budite i Vi Milin i Josipov prijatelj

Moj predzadnji post nosi naslov „Postanite i vi Milin prijatelj...“
Na pisanje posta potakao me članak objavljen na web stranici radio Drniša, koji je sastavni dio spomenutog posta.

Premda je post ostao bez komentara, ipak je izazvao reakciju, i malo tko je na ovu temu ostao ravnodušan.

Razgovarajući sa prijateljima iz „Podrum banda“, došli smo na ideju da bi bilo dobro odazvati se ovoj akciji, te napraviti jedan humanitarni koncert, od kojeg bi ostvareni prihod uplatiti na račun Miline sestre.

Ideju smo prezentirali i Hrći, vlasniku kafića Kula, jer je njegov prostor najbolji u Oklaju za realizaciju jedne ovakve ideje.

Hrćo je pozdravio ideju, te je predložio da se humanitarna akcija proširi i na pomoć Josipu Čulini, četrnaestogodišnjem mladiću koji se također oporavlja od teške prometne nesreće.

Ovim putem vam najavljujem:

* * *
U subotu, 12.09.2009. u 20:30 sati u Oklaju,

Podrum band i Caffe bar "Kula" organiziraju humanitarnu akciju pod nazivom:

„Budite i Vi Milin i Josipov prijatelj“

kojoj je cilj prikupiti sredstva za pomoć u liječenju i rehabilitaciji
Mile Čvelje i Josipa Čuline.

U okviru ove akcije održat će se humanitarni koncert na kojem nastupaju:

"Podrum band"
Grupa „Progrise“
Klapa „Bilice“
Ante Skelin i Klapa „Čikola“

te tombola čiji će prihod u cijelosti biti namijenjen za liječenje i rehabilitaciju
Mile Čvelje i Josipa Čuline.

Svojim dolaskom dajte potporu našim prijateljima i pomognite njihovim bližnjima da im osiguraju što kvalitetnije liječenje i rehabilitaciju.

Veselimo se Vašem dolasku !

Podrum Band i Caffe bar „Kula“

* * *


Cijeli događaj, trebala bi voditi Matilda Jelčić Stojaković, novinarka i spikerica „Radio Drniša“.

Grupa „Progrise“, je mladi bend iz Zagreba, koji se rado odazvao našem pozivu.

Ante Skelin, također nam je dosta pomogao, te uz njegovu pomoć u Prominu stiže i klapa „Bilice“ i klapa „Čikola“.

Hrćo se pobrinuo za sponzore tombole, a bogate nagrade neka za sada ostanu tajna….

Sredstva prikupljena ovom humanitarnom akcijom, bit će uplaćena u jednakim iznosima na žiro račune Mile i Josipa.


Nadam se da ćemo ovom humanitarnom akcijom pomoći obiteljima Mile i Josipa, te im olakšati barem malo situaciju u kojoj se sada nalaze.

Zahvaljujemo se svima koji će se odazvati ovom humanitarnom događaju, te ponavljam riječi koje naglašavaju začetnici ideje pomoći Mili Čvelji, novinari radio Drniša i Milini prijatelji:

„Budite čovjek- budite humanist-budite prijatelj“





Nadopuna posta 08.09.2009.
Zahvaljujem se svima koji su se uključili u promociju humanitarne akcije i to:

-Cijeloj ekipi sa facebook-a, koja neumorno iz dana u dan najavljuje humanitarni koncert;

-Uredništvu web stranice www.uputnica.com koje je najavilo ovaj događaj kao jedan od zanimljivijih kulturnih događanja koja nam predstoje u ovom tjednu u našoj Šibensko-kninskoj županiji;

-Uredništvu „Radio Drniša“ koji je medijski pokrovitelj humanitarne akcije, jer su ponavljam još jednom i nas same (Podrum band i Hrću) ponukali da pomognemo Mili i Josipu;

-Zahvaljujem se i fra Šimi Nimcu, jer je pozvao sve vjernike na kraju mise za Malu Gospu-u Gospi Čatrnjskoj, da podrže humanitarni događaj te da dođu u subotu 12.09.2009-te u što većem broju u Oklaj.

Cilj ove akcije je prikupiti što više novca kako bi materijalno pomogli našim nastradalim momcima i njihovim obiteljima da prebrode ovo za njih vjerojatno najteže vrijeme u životu….

Ali, bitna je i poruka da još ima ljudi koji su spremni pomoći svom prijatelju, susjedu, poznaniku onda kad je najteže…
Bitno je da Milini brat i sestre…. Josipova obitelj…sva njihova najbliža rodbina znaju da mi na njih nismo zaboravili, da suosjećamo s njima…da nisu sami.

Vidimo se u subotu u Oklaju!




Nadopuna posta 11.09.2009.

Zadnjih dana stiglo mi je dosta upita vezanih za broj žiro računa na koji se mogu uplatiti sredstva za Josipa Čulinu.

Evo brojeva računa na koje možete uplatiti svoje priloge i za Milu i za Josipa:

Za Milu Čvelju, broj žiro- računa: 2330003-3243204826, na ime Miline sestre- Dijana Gotić.

Za Josipa Čulinu, broj žiro- računa: 2330003-3140978564, na ime Josipova oca- Ivan Čulina.
Inače, prema provjerenim, ali ipak „neslužbenim“ informacijama….sutra nam u Oklaj stižu i Milini suigrači iz NK „Zagora“…

Humanitarnoj akciji se priključuje Jurica Botić, donedavni nastavnik iz geografije u OŠ Oklaj…koji je zajedno sa prošlogodišnjim osmašima (od kojih je jedan i Josip Čulina)….autor turističkog vodiča „Promina“…
Nakon što je dosadašnja prodaja turistički vodiča pokrila trošak njegove izrade, ostao je „višak“ novca koji će profesor Jurica Botić predati Josipovoj obitelji.
Osim toga, sutra će svi koji dođu na humanitarni događaj moći kupiti preostale, neprodane turističke vodiče Promine, te će i taj novac biti doniran kao prilog humanitarnoj akciji.

Zahvaljujem se još jednom svima koji nam se priključuju u organizaciji humanitarne akcije, i vidimo se sutra u Oklaju!

Oznake: Život u Promini, Suđenje

Postanite i vi Milin prijatelj...

Zagora je ušla u legendu.....a sportske stranice dnevnih novina, prve su otvarane u Promini...

Jedan od naslova kao da i sada odzvanja prominskim kafićima, prominskim ulicama:


"Mile Čveljo postao junak povijesne utakmice za Zagoru"
Link:http://www.slobodnadalmacija.hr/Nogomet/tabid/84/articleType/ArticleView/articleId/5411/Default.aspx


Nizali su se naslovi...nizale su se pobjede...a onda je došla i tužna vijest:


"Loša vijest"
Link: http://promina.blog.hr/2009/02/1625952274/losa-vijest.html

Od tada, svako malo na googlu se upisuje rečenica:
"kako je Mile Čveljo..."

Evo informacije, koja najbolje daje odgovor na to pitanje:


***

Mile Čveljo, dvadesetosmogodišnji sportaš iz Oklaja, prije šest mjeseci teško je stradao u prometnoj nesreći.
Nakon višemjesečnog bolničkog liječenja nalazi se na rehabilitaciji u Krapinskim Toplicama.
Milino zdravstveno stanje i dalje je vrlo teško, a troškovi boravka u Toplicama zahtijevaju iznimna financijska sredstva, koja se svakodnevno povećavaju.
Milina obitelj i mnogobrojni prijatelji pokrenuli su inicijativu za pomoć u liječenju.

Postanite i vi Milin prijatelj uplatom priloga na broj žiro- računa: 2330003-3243204826, na ime Miline sestre- Dijana Gotić.

Svaka kuna je dobro došla - Iskažite se kao PRIJATELJ NA DJELU!

Vijest objavljena na web stranici Radio Drniša pod linkom:
http://www.radiodrnis.hr/jm/index.php?option=com_content&view=article&id=207

***

Teško je pronaći riječi kojima bi se mogla popratiti ova tužna tema, pa ću još jednom citirati riječi:

Svaka kuna je dobro došla - Iskažite se kao PRIJATELJ NA DJELU!

Oznake: Život u Promini, Suđenje

Vrijeme je za odmor

Premda su većini godišnji odmori ili gotovi, ili pri kraju…ja sam odlučio sada krenuti na odmor.

Godinu dana, neprekidno sam pisao postove, i sada sam odlučio uzeti odmor na „neodređeno vrijeme“, dok mi se ne "napune baterije".

Zadnjih dana se dogodilo dosta lijepih događaja u Promini, i žao mi je što njima neću posvetiti postove kao što sam planirao (te se ujedno ispričavam onima koji su to od mene očekivali).

Do mog sljedećeg posta, za koji tjedan, mjesec, godinu ili tko zna već kad….

Pozdrav iz Promine,

Živili,

Oznake: Život u Promini

Podrum band u Hrće 08.08.2009

Kako sam i najavio prije nekoliko dana….sinoć je u Oklaju…u Hrće-pred kafićem „Kula“… „Podrum band“ uz pomoć svojih prijatelja organizirao jedan mali kulturni događaj.

„Podrum junior band“ u sastavu Šimun i Anton Cota, Ivan Sarić, Marija i Iva Dizdar, izvedbama pjesama Azre, Filma i Prljavog kazališta, dali su nam do znanja da i mladi Prominci mogu sastaviti jedan novi bend….i to ne bilo kakav bend…nego bend koji se s guštom sluša!

Nakon naših juniora koje je okupio i uvježbao Dražan Dizdar, slijedila je „Podrum band-fotoretrospektiva“. Pomoću fotografija, otputovali smo na prve koncerte benda u „Čitaoni“, na „Roškom slapu“ pred motelom koji se tamo nekad nalazio….pa malo do Kavane Drniš…

Poslije fotografija, slijedio je nastup Podrum banda, zatim smo odsvirali dvije pjesme sa Katarinom Radas…onda je slijedio duet Sanja Mlinar i Krešimir Petrović…
Pa nam je u goste došao i Filip Dizdar, brat od za sada poznatije Natali Dizdar….
Našem pozivu se odazvao i prijatelj Ante Skelin, te nam je i on u vokalnoj pratnji Ive Čupića zapjevao nekoliko svojih pjesama….

Nešto iza ponoć, na video zidu, mogle su se pogledati „Stare slike Promine“….

Nakon svega…Hrćo nas je počastio pršutom, sirom, janjetinom….a naš bubnjar Toni Cota, za ovu priliku ispekao je jednog jarića….

To bi bio kratak pregled sinoćnih događaja u Oklaju.

Po meni, bilo je to jedno odlično druženje, i nadam se da su svi bili zadovoljni kao i mi u bendu…




Na kraju samo jedna napomena nevezana za ovaj događaj:
Komentiranje je opet zabranjeno anonimnim korisnicima, iz razloga kao i više puta do sada, tako da mi se više ne da niti objašnjavati ovu moju odluku.



Nadopuna posta 10.08.2009.
"Zahvala Podrum banda";

Ovim putem se želimo zahvaliti svima koji su nazočili našem zajedničkom druženju održanom 8.8.2009. u Oklaju. Vašim dolaskom ste nam učinili veliku čast i zadovoljstvo te ste nam dali poticaj da se i dalje družimo kroz naše svirke.
Stoga, iako se ni ovi utisci nisu još slegli, već razmišljamo da i sljedeće godine osmislimo i priredimo još bolji i raznovrsniji glazbeni i dokumentarni program. Idaja i volje nam neće nedostajati.
Posebno nam je drago što je među publikom bilo svih dobnih uzrasta, od Antine (Ante Skelin) kćerke stare svega nekoliko mjeseci do ljudi zrelih godina, koji su gotovo svi (uz možda poneki izuzetak) sa zanimanjem pratili naše izvedbe rock i blues standarda (Hendrixa, Claptona, Pink Floyda, ZZ topa...) te stojički izdržali naš poprilično dug koncert (22 pjesme,) iako je većini, glazba koju mi sviramo, poprilično nepoznata.
Isto tako nam je neizmjerno drago što ste sa zanimanjem i radošću prihvatili naše "klince" koji su prvi put javno nastupali i pokazali da Prominski rock ima prespektivu.
Posebnu zahvalnost želimo iskazati Sanji Mlinar što je svojim prekrasanim glasom obogatila ovaj događaj.
Našu zahvalnost zaslužuje i mali Pave (Sanjin dvogodišnji sin)i njegov tata Dado koji su iskazali visoku razinu razumjevanja za mamin nastup i time zaslužili jednu dječju gitaru i mikrofon koje ćemo im sutra u znak zahvalnosti svečano uručiti.
Velika hvala i Filipu Dizdaru na izvrsnoj interpretaciji odabranih pjesama kao i njegovim roditeljima (Bori i Snježani) što su "potegli" čak iz Sukošana kako bi bili s nama.
Hvala i Kati Radas s kojom već duže vrijeme odlično surađujemo, kao i Anti Skelinu što je svoje autorske pjesme uz voklanu potporu Ive Čupića podjelio s nama.

Posebnu zahvalnost iskazujemo Hrći (Hrvoju Bandalu) koji se pokazao kao izvrstan domaćin i odličan organizator.
Isto tako zahvaljujemo se Paji (Damiru Čvelji) i ostaloj ekipi koja je uz veliki entuzijazam, želju i volju pripremila izvrsnu binu za ovaj događaj te osoblju Caffe bara "KULA".

P.S. Čuli smo više puta pitanje "Tko je financirao ova događaj ?"
Odgovor je jednostavan i tu nema nikakvih tajni.
Sve što ste čuli i vidjeli tu večer "financirao" je Podrum band i gosti te Caffe bar "KULA".
Podrum band - jedno jare (Toni Cota), razglas, rasvjeta, nastup, prezentacije "Podrum band-fotoretrospektiva" i "Stare slike promine";
Gosti - poklonili svoj nastup;
Caffe bar "KULA" - sva ostala spiza i bina.

Oznake: Podrum band, Život u Promini

Podrum band u Hrće

Kako sam u već objavljivanim postovima jednom najavio… u ovu subotu, u kafiću Kula…kod Hrće…“Podrum band“ organizira jedno zanimljivo druženje.
Mogao bi napisati „nastup“, ili „koncert“…ali to mi se nekako ne uklapa.
Odabrao sam riječ druženje, jer cilj Podrum banda nije odsvirati 25 pjesama, skupiti instrumente i otići.



Cilj nam je organizirati jedan događaj u Oklaju, kojim bi podsjetili Promince i naše goste…koji su se s nama veselili na našim nastupima… na 20 godina koliko se zajedno družimo uz pjesme koje mi pokušavamo izvesti „u originalu“… ili bolje rečeno „u našoj interpretaciji“.
Cilja nam je sve to organizirati kao jedan mali kulturni događaj, i evo što mi sve za ovu subotu planiramo:

21:00 Podrum junior band
Toliko smo izgleda ostarili…da su i naša djeca krenula glazbenim vodama…
Dražan Dizdar, ovih dana uvježbava taj naš „mali“ band… i iskreno rečeno… i ja jedva čekam da vidim te naše male rokere kako sviraju….

21:15 Podrum band-fotoretrospektiva
Dvadeset godina koliko se mi zabavljamo svirajući…prošlo je prilično brzo….
Kako smo se zabavljali u Čitaoni u Općini 1987… kako smo sa Severinom nastupali u Roškom Slapu….kako nam se Natali Dizdar pridružila u pjesmi u Kavani Drniš….
Tko se sve s nama veselio…Novu godinu pred rat u školi u Oklaju čekao…Kako su neka djeca koja su nas slušala već postali ozbiljni očevi…..
Sve su to priče koje će te slušati…kad vam fotografije „pozovu sjećanja“.

21:30 Podrum band-koncert
Kako zvuče Time, Lost for words, What's up…. u našoj izvedbi….i još dvadesetak sličnih stvari….slušat će te do…..(Nekoliko pjesama otpjevat će Kata Radas, a nekoliko stvari na bubnju će pratiti Marinko Moćan)

23:30 Kreši i Sanja
Sanja je s nama pjevala dugo pjevala…pa će nas podsjetiti na neke od pjesama iz tih vremena…

23:45 Filip Dizdar
Kao gost večeri doći će nam i Filip Dizdar, koji ove godine 22.08.2009 nastupa na Šibenskom festivalu…inače brat od Natali Dizdar….

24:00 Ante Skelin
Kao gost, dolazi nam i naš prijatelj Ante Skelin, koji će nam otpjevati nekoliko svojih pjesama…

00:30 Stare slike Promine
Kako je Promina izgledala na starim razglednicama….Kako su kitili barjaktara na svadbi…Kako su izgledali mlada, mladoženja… svatovi….
Fotografije sa krštenja….iz Vrtića….Fotografije generacija koje su se školovale u osnovnoj školi u Oklaju….Prvomajske utrke……

00:45 Kano noćni Švedski stol
Na kraju… za sve one kojima se ovaj naš program svidi… uspiju nas trpiti do ovih doba… slijedi „red pršuta“…“red janjetine“…“red odojka“….uglavnom…nešto da se svi zajedno počastimo i zaključimo ovo naše druženje… sa željom da možda i dogodine napravimo nešto slično?

Eto… tako smo mi u Podrum bandu to zamislili…
Nadam se da će o se svi zajedno dobro zabaviti…

Oznake: Podrum band, Život u Promini

Prvenstvo Promine u balotama III dio

Jučer je bio treći dan „Prvenstva Promine u balotama“, bolje rečeno završna-finalna večer,a u finale su ušle ekipe Maniti, Čitluk i Matovilac.

Dok su ekipe osvajale punte i borile se za prvo mjesto, iz Parine pecare širio se miris pečene janjetine, a iz Hrćine kuhinje miris gulaša od veprovine…



Ulazak u finale izborile su ekipe „Matovilac“- za koju su igrali Hrvoje Pandža, Mario Markić i Josip Jurenović, te ekipa Čitluka za koju su igrali braća Emil i Ivica (Isan) Gojčeta i Denis Bronić.
Treće mjesto pripalo je ekipi Maniti za koju su balotali Ive Bandalo, Jere Markić i Ivica Bandalo.

Svi nazočni su prije finalne utakmice „osvojili“ guštanje u pečenoj janjetini i gulašu od veprovine…. A nakon toga je krenuo završni „obračun“ ekipa Matovilac i Čitluk.

Ekipe su bile kvalitetom igre po meni prilično izjednačene….

Ako bi Mario dobro uvaljao i odnio punat… Isan i Emil su bili spremni za „tuć“….
Ako bi izbijanje koje balote ili bule bilo presudno… Para Mlađi (Josip) tukao je nepogrešivo…
Kako se približavao kraj odlučujuće, treće partije…tako je pomalo padala i koncentracija…
Umor je činio svoje…preciznost je pomalo padala-ali je zato napetost još više rasla…Kako u balotaša, tako i u publici…

Ipak…sa malom prednošću ekipa Josipa, Maria i Hrvoja osvojila je turnir…
Nakon balotanja, fešta se nastavila do kasno u noć, a neki su se tek jutros oko 10 sati odlučili vratiti kući.

Iza nas su tri dana zabavljanja, druženja Prominjaca svih uzrasta…od 7 do 77 što bi se reklo.

Organizatoru Hrći i njegovim sucima Damiru Čvelji, Joli Jakovljeviću, Hrvoju Pandži…Juri Budanku… sve pohvale na dobroj organizaciji,odnosno poštenom suđenju.

Fotografije sa turnira možete pogledati pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Prvenstvo%20Promine%20u%20balotama/

Oznake: Život u Promini

Prvenstvo Promine u balotama II dio

Najavio sam u prethodnom postu na ovu temu:

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

-Izaberite ekipu (3+1) i prijavite se na prvenstvo Promine u balotama
-Razvođe-Oklaj-Mratovo-Lukar-Bogatići-Čitluk-Puljane-Suknovci-Ljubotić-Matasi-Marasovine-Podi

-Izvlačenje parova održat će se u Četvrtak, 02. srpnja 2009. godine u Buffetu Kula u Oklaju sa početkom u 20:00 sati.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx



Ipak da se malo vratim u prošlost….
Da je netko prije godinu dana rekao da će se u Oklaju moći naručiti odlična pizza, čevapi, palaćinke….da će na mjestu nekadašnje Zadružna gostion-pa Makelje…pa Dade…pojaviti se netko tko će zapošljavati 5-6 radnika, a kafić svaku večer biti pun života…malo tko bi vjerovao.
Još manje bi povjerovao da će balotalište koje je godinama zarastalo u korovu jednog dana biti uređeno…puno balotaša….a hrpe smeća koje su balotalište okruživale konačno biti očišćene….
Malo tko bi povjerovao…ali to sada i onako nije bitno-u to se možete sada i sami uvjeriti ako navratite u Oklaj.

Hrćo je konačno otvorio pristojan kafić u Promini, i ja mu skidam kapu…..Bravo Hrćo!



Ali vratimo se sada balotama…

U četvrtak su izvučeni parovi koji večeras (petak) balotaju, a to su:

1.MANITI-PAJKA

2. STARI-MARASOVINE

3. MATASI-NINDŽE

4. ČITLUK-SEKULE

5. KARDOVI-ŽUJA

6. MATOVILAC-LELE

Sutra balotaju pobjednici 1. i 2. para, 3. i 4, te pobjednici 5. i 6-og para.

Žagra je tako večeras postala premala za sve automobile koji su se na njoj naumili parkirati…Na balotalištu se traži „pogled više“, a žar borbe za punte čuje se dalje od Splitskog festivala….

Tko je danas zakasnio na turnir… sutra i prekosutra oko 17:00 nesmi' falit…..

Oznake: Život u Promini

Prvenstvo Promine u balotama

Još donedavno 26.06. slovio je kao prvi od tri dana „Prominskog kulturnog ljeta“.
Nažalost, taj događaj je odgođen do rujna, a o razlozima sa pisao u prošlom postu….
Razgovarajući sa Hrćom, vlasnikom kafića Kula-Oklaj, saznao sam da on ipak planira nešto poduzeti kako bi se Promina barem malo probudila.
Odlučio je organizirati „Prvenstvo Promine u balotama“, sljedeći tjedan u Promini.

Evo što piše na plakatu:

-Izaberite ekipu (3+1) i prijavite se na prvenstvo Promine u balotama
-Razvođe-Oklaj-Mratovo-Lukar-Bogatići-Čitluk-Puljane-Suknovci-Ljubotić-Matasi-Marasovine-Podi

-Izvlačenje parova održat će se u Četvrtak, 02. srpnja 2009. godine u Buffetu Kula u Oklaju sa početkom u 20:00 sati.

-Uplata po ekipi 150,00 kuna.
-Informacije i prijave na broj mobitela 098-784-720

Hrćo je uspio skupiti i zavidan broj sponzora ovog događaja:

-Buffet Kula Oklaj
-Genesis communication
-OPG Stipe Knežević
-CBC Kladionica
-OPG Joško Jakovljević
-A&J Obrt za iskope i zemljane radove
-Trgovina „Centar“ Oklaj
-Autolimarska radonica „Mlinar“
-OPG Tošić-Razvođe
-OPG Surma
-EKO farma Validžić OPG-Oklaj
-OPG Slavko Škovrlj-Razvođe
-Koktel firma za trgovinu i ugostiteljstvo
-Djelo d.o.o
-Pečenjara „Kod Pare“
-OPG Paul Cota
-Prvi bljesak d.o.o
-Fortuna Šarić d.o.o
-OPG Ljiljana Perić
-OPG Jelka Bandalo
-Viatoni d.o.o
-OPG Rajko Žulj
-Desetka d.o.o
-Automehaničarska radnja Pero Bronić
-Metal-sint d.d. Oklaj
-Lovačko društvo Promina
-Prominski ribiči Oklaj
-Miljenko Čavlina- M&A Med
-OPG Vatroslav Perić

Čestitam Hrći na organizaciji ovog sportskog događaja, ali i svim sponzorima koji su se odazvali ideji.

Plakate za natjecanje možete pogledati pod linkom:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Razno%202009/



Nedavno smo razgovarali u „Podrum bendu“ kako bi bilo dobro ovo ljeto napraviti jedan koncert u Oklaju. Želja nam je u jednoj večeri napraviti druženje svih koji su u „Podrum bendu“ svirali, ali i sastati se sa svima onima koji su se na našim koncertima zabavljali…našom vjernom publikom….
Ideja nam je bila napraviti svirku u Hrće, a cijelu večer bi se na video zidu prikazivali fotografije sa naših koncerata od 1988 godine u „Čitaoni“, preko koncerata u „Kavani“ u Drnišu 2002 godine, Woodstocku u Drnišu 2004…2005…2006…
Zapravo više fotografije naše publike-nego nas samih….
Osim tih fotografija, ja bih pokušao napraviti „priču“ sa starim fotografijama prikupljenim u Promini….Za sada je to sve još ideja s kojom sam nekidan upoznao i Hrću, koji je ideju pozdravio. Inače, sam koncert smo planirali napraviti u periodu od 01.08.2009 do 15.08.2009. kad je Promina zapravo i najposjećenija, u vrijeme godišnjih odmora.
Nastojat ću sa prijateljima iz „Podrum benda“ razraditi još detaljnije ovu ideju, a o svemu ću još pisati na Blogu.

Oznake: Život u Promini

Ljeta u Promini

Već sam jednom, ako se ne varam pisao post pod ovim naslovom.
Tada sam se, čini mi se prisjećao prijatelja koji su dolazili ljeti u Prominu, na ljetne praznike kod svojih djedova i baka.
Kroz zajedničku igru, oni su nama pričali zgode iz grada, a zajedno s nama proživljavali su razne seoske zgode i nezgode.
Prijatelji koju su živjeli u Njemačkoj, Švedskoj…. na taj su način obnavljali znanje hrvatskog jezika, što je tada bilo „usput“, ali zanimljivo je zapitati se kako danas djeca naših iseljenika uče hrvatski jezik?
Dolaze li i dalje u Prominu za cijele ljetne praznike?

Na ovaj post zapravo me potakao sljedeći e-mail koji sam dobio (citiram samo dio):

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

„Evo zašto Vam sada pišem:

Kako organizirati ljetnu školu hrvatskog jezika i kulture u Promini, za djecu naših iseljenika koji slabo ili nikako znaju hrvatski jezik.
Da li uz pomoć Ministarstva prosvjete, nekog pučkog učilišta, Matice Hrvatskih iseljenika ili neke braniteljske zadruge?
Pišem Vam jer ako stavimo "glave skup", nešto ćemo i smisliti.
Imate li vi veze da pitanje nekako pošaljete i do Zavičajnog kluba Prominaca u Zagrebu u koji se još nisam stigla učlaniti, ali pokušat ću ovih dana. I znam za ono druženje u Dubravi ove subote, ali nisam vidjela spomen neke kulturne radionice tamo pod nekom brajdom. Ili odrinom.

Još svega nekoliko dana otvoren je natječaj za Poticaje u kulturi
http://www.hzsu.hr/aktualno.php?id=34
Predlažem da adresu stavite na svoj blog jer znate i sami da Vas puno čitaju.
Rok je sad već jako kratak, ali nije loše kao obavijest da postoji i ta mogućnost državne potpore.

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Mislio sam ovaj e-mail samo proslijediti Predsjedniku ZK Promina-Zagreb, gospodinu Josi Mudriniću, ali mislim da je objava na promina.blogu.hr-u možda bolja, jer će informacija doći do većeg broj Prominjaca koji su se spremni zamisliti nad ovom odličnom idejom.

Bilo bi zanimljivo kad bi se ljeti organiziralo jedno takvo druženje, kao što ljeti Amerikanci šalju svoju djecu u kampove-naši bi raseljeni Prominci poslali svoju djecu u Prominu?
Tu bi se osmislio program učenja jezika, kola, običaja… kroz rad i zabavu.

Naravno, to nije baš tako jednostavno realizirati, koliko je mani lako napisati- al' nije loše da malo razmislimo o svemu?
Pitanje je koliko bi uopće bilo zainteresirano roditelja i djece za jednu ovakvu ideju?


Drugi dio e-maila je također zanimljiv:
xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Drugo moje pitanje je za nekog sociologa: Imamo li mi bazu podataka kojih su zanimanja ljudi u Promini i ljudi vezani uz Prominu?
Meni bi na primjer trebao arhitekt da pomogne oko preventivne zaštite (to se tako zove) one stare kamene kuće sa lukovima koja stoji u Mlinarima. Pa ako znate kojega, molim da mi javite.
Pozdrav od srca!

Živili!

xxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxxx

Ako netko ima odgovor na ova dva pitanja, neka napiše komentar, ili se javi na e-mail promina.blog.hr@gmail.com.

Oznake: Život u Promini

Otišli su konji bijeli, konji vrani, a ostala đandinera

Već nekoliko godina, jedan mi prijatelj onako usput u razgovoru spomene kako on ima nešto zanimljivo što bi ja trebao uslikati….
Svaki put nešto nam prekine razgovor, i nikako mi da završimo tu temu do kraja.
Prije nekoliko dana, kaže on:
„Slušaj Sanimire, imaš li ti vrimena popodne navratit da mi uslikaš ono o čemu smo pričali? Ja ću sve pripremit, ako ti možeš doć?“

Ma oću doću, vrime je da to više napravimo- premda ne znam o čemu se zapravo radi.
„Vidićeš kad dođeš….“

Tako ja popodne navratim, i moje me prijatelj- (ajmo ga za ovu priliku nazvati Mate, a njegovu ženu Mara), povede do male garaže.
Mate se drži kao mladić, premda su prilične godine i života i penzije iza njega, ali kad je krenuo otvarati vrata garaže, ruke su polako zadrhtale. Otvorio je jedna vrata, pa druga vrata, a ispred nas se ukazala neka starina prekrivena sa nekoliko slojeva najlona i deka.
Mate je skinuo sve te slojeve koje su štitile njegovo blago, i ispred nas se ukazala predivna stara đandinera, ili za neke koji nisu iz naših krajeva-kočija.

Izvukli smo đandinaru na sunce od kojeg se godinama skrivala, a onda je došla i Matina žena, Mara. Đandinera je prelijepa, o tom uopće ne treba pričati, to će te vidjeti na fotografijama koje su prilog ovom postu… ali meni je nešto drugo zapelo za oko.
Zajedno sa izlaskom đandinere na sunce, na licu Mate i Mare mijenjali su se smijeh i sjeta.
Koliko smo samo svatova prevezli u njoj…. „Pedeset godina je u nas, a mi smo je uzeli staru nekoliko godina….To ti je onda bilo, k'o da sada voziš Mercedesa….“

Gledajući Matu i Maru, slušajući njihove priče na koje ih je potakla đandinera, padaju mi napamet razne misli…
Čovjek živi poput ove đandinere, vječito putuje tjerajući svoje konje.
Đandinera i konji -zapravo naše želje, snovi…. a za sve to putovanje na kušnji su cijeli život iskrenost, poštenje, ljudskost- naši odnosi prema drugim ljudima.
Kad nam život dođe u neke mirnije vode, kad se konji umore i krenu svojim putem, ostaje nam da razmišljamo i sjećamo se naših putovanja. Ostaje nam da vidimo gdje smo stigli…

Gledajući Matu i Maru, likove ove priče koji su stvarni, samo sam im imena izmijenio… Gledajući kako sa osmjehom nakon preko četrdeset godina braka gledaju jedno drugo….Ja sam vidio puno više od jedne obične đandinere zbog koje sam zapravo kod njih došao….
Vidio sam jedno dugo sretno, iskreno… pošteno putovanje…Vidio sam da se isplati pošteno živjeti, prihvatiti vrijeme u kojem nas polako napuštaju konji vrani, a tada ostajemo u kočijama koje smo čuvali ili uništavali cijeli život.


Ali da se vratim opet đandineri.
Mati je teško održavati đandinru i žao bi mu bilo da jednog dana propane, da ostane zaboravljena, i odlučio ju je prodati nekomu tko bi je čuvao na isti način kao on zadnjih pedeset godina.
Ako je netko ozbiljno zainteresiran za đandineru, neka se javi na moj e-mail promina.blog.hr@gmail.com, i ja ću Vam dati Matin broj telefona.


Fotografije možete pogledati pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Djandinera/

Nadam se da će đandinera doći u prave ruke….

Oznake: Život u Promini

Ljeto nam se vratilo….

Zadnjih sam se dana pravo zalinio, i nije mi se dalo pisati nove postove…
Tema je bilo dosta…i sad bi bio red neke „preskočene“ događaje obraditi, ali možda je najbolje krenuti sa pričom što se danas događa u Oklaju.
Ljeto se vratilo, i temperature se već penju iznad trideset stupnjeva.
Ipak, na sve strane čuju se zvukovi traktora, miješalica za beton, povici građevinara…poljoprivrednika koji kupe djetelinu u polju…. sve je puno života.

Uzeo sam fotoaparat i krenuo napraviti jednu foto priču iz Oklaja, jer mi je tako puno lakše prenijeti informacije….

Pa krenimo redom:


Trešnje su skoro sazorile….

Sunce prži, ali ekipa uz lagano ćakulanje privodi kraju pokrivanje Perine kuće….

Kad je zidanje kamenih zidova u pitanju, onda je i Pajka obavezno u blizini…

Starački dom je izgleda nerješiv problem, kad se ni za ove izbore nije uspio otvoriti.

Oklaj je konačno dobio autobusnu čekaonicu. Doduše, iz proračuna Općine Promina za tu namjenu je u prošloj godini izdvojeno 90,000.00 kuna, a i ove godine se planira izdvojiti isti iznos. Za te novce, mogla je imati i spavaću sobu….

Kod kioska je napokon postavljena klupa…. Sad će se konačno riješiti problem zaljubljivanja i vjenčanja u Promini. Do sada mladi nisu imali gdje sjest i upoznati se, i tako je dosta prominskih mladića još neoženjeno dočekalo „neporočne godine“, a djevojke otišle u grad…

Ispred zgrade Općine, također je postavljena jedna klupa i koš za smeće, a fasada Doma kulture je lijepo uređena. Kad bude sljedeće Prominsko kulturno ljeto, u pozadini fotografija bit će puno ljepši kadrovi…

Uz samu Općinu, u hladovini kestena, postavljen je jedan stol sa klupama, gdje djeca obično uživaju u surfanju internetom. Nažalost, uranio sam pa su djeca u školi….

Kako je vrućina, nije mi se dalo više skitat i snimat, ali sam za kraj uhvatio piture kako povlače/crtaju linije na školskom igralištu…

Fotografije možete pogledati pod linkom:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Oklaj%2025052009/



Dok sam skitao i snimao, malo sam i proćakulao sa prolaznicima.

Top tema su i dalje izbori.
Dok se jedni zanose svojom pobjedom i prijete kako će dijeliti otkaze u Općini, drugi traže krivce za svoj poraz, i iščekuju poništenje izbora.
Da se na izborima igralo prljavo, to je svima poznato.
Ali, možda niste primjetili…socijalna osjetljivost Prominjaca dosegla je svoj vrhunac na dan izbora.
Kad čovjek pomogne svom susjedu i odveze ga da glasa na izbore, to je za svaku pohvalu.
Kad se netko angažira, i vozi cijeli dan babe i didove iz cijele Promine na glasanje, tu čovjek ostaje bez riječi-ostaje zatečen tom ljudskom dobrotom.
Kad imate u obitelji samo jednog člana tako socijalno osjetljivog, plemenitog, možete reći da ste na dobrom putu- ali kad se cijela obitelj angažira i cijeli dan prevozi starce- to je opet za svaku pohvalu. Dobro, to što je iz obitelji netko kandidat na izborima to je druga priča…to alo kvari sliku….

Na kraju čovjek zaključi da nama nisu potrebne nikakve udruge koje će se skrbiti o stanovnicima treće životne dobi, samo treba popisati ekipu koja je za izbore vozila starce, podijeliti njihove brojeve mobitela, i sve je riješeno-kad starcima nešto zatreba zovneš i evo ih odmah!

Cijelo vrijeme mislio sam da je Promina opterećena ratom, ratnim stradavanjima, neriješivim pričama kao u pjesmi TBF-a „čiji je ćaća bija ustaša, a čiji partizan“, tko je u ratu bio gdje….ali ovi su izbori dokazali da ni to nije tako?

Neki ljudi koji su do jučer bili alergični na samo spominjanje neke druge nacionalnosti, sada su toliko kulturno napredovali da svoju budućnost ne vide bez njihove pomoći…..Izgleda da su shvatili da ukoliko nacionalne manjine u Promini nemaju budućnost, da je i njihova budućnost upitna?
Tu zastanem, a u mislima mi pjesma „Tko bi rek'o čuda da se dese…..“
Sad svatko tko se zapita u istinitost onoga što vidi i čuje, odjednom postaje neprijatelj, nacionalista-netko tko želi neke nove sukobe.

Zanimljivo je zazvučala i izjava „Pobjednik izbora u Promini je zapravo Makelja“!
Za one koji ne znaju, Makelja je vlasnik kafića u kojem broj gostiju već dugo ima negativan trend. Izborne rasprave, glasna razmišljanja… dovela su do toga da dio ekipe više ne ide u Kule na piće, nego odnedavno u Makelje.
Sićam se, kad su bili izbori 2004. dolaze autom pred kafiće bivši Načelnik i Predsjednik Izbornog odbora koji pri izlasku iz auta odmah upita „Koji je od ova dva kafića desni?“, na to će tadašnji Načelnik: „Oba su desna!“
Da mi je znat koji je sad više „desni“?

Česte su i rasprave oko toga zašto je Tiho izgubio izbore za Načelnika.
Možda odgovor leži u sloganu koji je kružio Prominom, a glasi:

„Glas za Baću, je glas za Žarinu plaću“.

Priča koja je kružila Prominom, govorila je o navodnom dogovoru kako će Tiho dobiti izbore, a onda predati vlast Žari- kao što je bio slučaj na prošlim izborima.
Možda bi ljudi povjerovali da se radi o laži/podmetanju, da visokopozicionirani ljudi u HDZ-u nisu u raspravama otvoreno podržavali takvu ideju-potvrđivali je.
Tiho takvim glasinama nije pridavao važnosti, smatrao ih je podmetanjem, ali možda ga je baš to koštalo izbora.

Bilo kako bilo, život ide dalje- i što je najvažnije nitko u Promini nije više ravnodušan kad je njena budućnost u pitanju.

Oznake: Život u Promini, Izbori u Promini

Bez radne dozvole ni za ovcama na pašu...

Prije nešto više od mjesec dana napisao sam post pod naslovom:
Nedostatak pastira ili nešto drugo?
Pod linkom: http://promina.blog.hr/2009/03/1626055614/nedostatak-pastira-ili-nesto-drugo.html

Ono što bi citirao iz tog posta je:
„Kriza je, ali su i ruke mekane: nitko neće posao od tisuću eura mjesečno”

Odnosno:
“- Nažalost, niko se ne odaziva na takve pozive. Istina, jednom mi se javio bračni par koji je ostao bez posla. Javio se i predomislio.
Kažu: “Što ako nas netko vidi da čuvamo ovce?“ – prenosi nam svoje iskustvo Validžić”.

“Pokušao je Validžić prije toga do pastira doći preko Zavoda za zapošljavanje: “Računao sam da bi se netko od sedam tisuća nezaposlenih u Županiji za takvu plaću rado prekvalificirao.”

Nakon objave tog posta, na moj e-mail stiglo je nekoliko upita vezano uz posao pastira u Promini, za 1000 eura.
Ljudi su pitali sa svih strana….
Netko je tražio posao za sebe… netko za oca…. netko za sebe I suprugu…..
Tražili su telefonski broj Validžića koji plaća 1000 eura mjesečno….


Tisuću eura probudilo je I “Sindikat pastira”… te su svi zatražili minimalnu plaću od 1000 eura, a dotadašnji većinom 350 primamljivih eura… postali su sitan novac….

Sad, osim Validžića, svi ostali vlasnici velikih stada muku muče sa pastirima, jer su njihovi dugogodišnji pastiti dali "otkaz ugovora o radu"…..

Ali, priči s pastirima u glavnoj ulozi tu nije kraj;

Danas čitam na web-u sljedeći naslov:

«Rumunj čuvao koze bez radne dozvole”

Pod linkom: http://www.glas-slavonije.hr/vijest.asp?rub=8&ID_VIJESTI=107472

Članak nam donosi sljedeću vijest:

“Naime, Rumunj Zugravu Voinea (33) uhvaćen je na sinjskom području u ilegalnom boravku u Lijepoj Našoj, dapače, na neprijavljenom radnom mjestu.
Policija je u mjestu Vojnić Sinjski otkrila mladog Rumunja upravo kada je iz staje namjeravao na ispašu odvesti stado koza”………………….” prekršajni mu je sud odredio kaznu od 3.500 kuna i protjerivanje iz RH uz zabranu ulaska u sljedećih godinu dana.”

Tko bi rekao da je život pastira tako “buran”.

Oznake: Život u Promini, Stočarstvo u Promini

Promina u emisiji Hrvatska uživo

Zadnjih dana svi koji traže emisiju iz naslova, završe i na promina.blog.hr-u, a snimkama ni traga.
Da sam imao snimku bila bi odavno objavljena.
Zahvaljujući mom prijatelju Kreši, ovih dana je na moju adresu stigao DVD sa emisijom „Hrvatska uživo“-tko čeka taj i dočeka…
Krešo, još jednom-HVALA!




Kako se radi o 35 minuta video materijala, objavljivanje u „komadu“ po meni nema smisla.
Premda se u video isječcima koje sam napravio navodi da je brzi internet stigao u Prominu, ja se i dalje spajam našom starom „tradicionalnom“ modemskom vezom, a vjerujem da i ostalim stanovnicima Promine ne preostaje ništa drugo.
Svaki video prilog traje dvije minute, a „težak“ je 5 MB, tako da će te se u Promini načekati dok video krene.
Za oni koji imaju sreću da se brže spajaju u „međunarodne integracije“, skidanje će trajati nekoliko minuta….
Ispred svakog videa, napisao sam kratak opis da znate što možete očekivati iza navedenog linka….

Krenimo redom:


Najava priloga iz Promine-Suknovaca
http://www.youtube.com/watch?v=mgmCPC2Ku_A


Djeca u Razvođu....pršutana Lacić,
http://www.youtube.com/watch?v=83ifX5qQsB0

Pršutana Lacić, obiteljsko gospodarstvo Tošić,
http://www.youtube.com/watch?v=UK5FBB-q2T8

Život mladih obitelji u Promini-obitelj Jakšić, načelnik Paul Cota,
http://www.youtube.com/watch?v=nuoLfPSQSjU

Nečelnik Paul Cota o Promini....Oklaj,
http://www.youtube.com/watch?v=d1u9qm4lpBo

Načelni govori o žiotu u Promini, kadrovi iz Čitluka, Oklaja,
http://www.youtube.com/watch?v=GcIZThd_9Y8

Nastavak….Načelnik, Ivica Džapo o vinogradarstvu u Promini...kadrovi iz Gluvača....
http://www.youtube.com/watch?v=v829-uX_nbQ

Vinogradarstvo u Promini, problemi stočara Zelića iz Bobodola sa vodom...
http://www.youtube.com/watch?v=5A4Q7j85M8Q

Obitelj Zelić...
http://www.youtube.com/watch?v=6ENVmir3Yjk

Načelnik ......KUU Promina....
http://www.youtube.com/watch?v=gCojjHz5LYE

Načelnik, problemi sa otpadom...KUU Promina…
http://www.youtube.com/watch?v=bmTjWByo9Hw

Metal-sint, dir Stipe Knežević o budućnosti i teškoćama zbog recesije....
http://www.youtube.com/watch?v=KyGfWyphp0s

Metal-sint, župan Pauk o staračkom domu....
http://www.youtube.com/watch?v=lugfgNSZmW8

Starački dom, Krste Radas priča o početcima Metal sinta
http://www.youtube.com/watch?v=RSZy7uNMqEs

Brzi ineternet stigao u Prominu?
http://www.youtube.com/watch?v=p0kKYTwZeI4


Problemi prominskih stočara...
http://www.youtube.com/watch?v=lyeUyVE3aPY

Problemi prominskih stočata....obitelj Tonog Cote
http://www.youtube.com/watch?v=Qixny6SMrVw

Toni Cota o životu u Promini
http://www.youtube.com/watch?v=HEfHG5jU7HE

Pajica i Rajkin „sin“....i to bi bilo sve što je uspjelo stati u 35 minuta iz Promine
http://www.youtube.com/watch?v=LoWSsrHdpCs

Oznake: Život u Promini

Jučerašnji dan u Promini II dio

Vidim da je prošli post, odnosno tema o emisiji „Hrvatska uživo“ iz Suknovaca-Promine, izazvala dosta komentara.
Ovih dana razgovarao sam sa nekoliko ljudi, i razmišljanja su slična onima u komentarima.
Jedni imaju samo pozitivna razmišljanja, dok drugi na cijeli događaj gledaju u negativnom kontekstu.

Tko je u pravu?

Teško je reći tko je u pravu, jer svatko iz svog kuta gleda na cijelu priču, ali istina je kao i uvijek negdje po sredini…
Ista tema, komentirala se i na još nekoliko Blogova, pa su se neki komentari odnosili na razmišljanja koja se uopće ne spominju na promina.blog.hr-u.
To je uzrokovalo logično pitanje/komentar @eurolovca: „kakva su to prenesena značenja?“

Nasmijao sam se na komentar @eurolovca u kojem navodi:
„…ispali smo seljaci sta nemaju vode,sta igraju kolo oko kostele,
sta cuvaju ovce i koze i slicno, kome to mozemo zahvaliti?“

Nismo mi ispali ništa što nismo.
Mislim da se u ovom slučaju radi o klasičnoj priči u kojoj bi se mi htjeli vidjeti/prikazati boljima, ljepšima, naprednijim od drugi u našem okruženju, ali to se ne postiže glumom.

Da Matasani, Marasovljani i Zelići imaju vodu, nitko je ne bi spominjao…
Da opasni otpad nije dovezen u Čveljiće, nitko ga ne bi spominjao…
Da vukovi ne prave štete prominskim stočarima, nitko vuka ne bi spominjao…
Da „Metal-sint“ nema problema sa recesijom, pričali bi o dobrim poslovnim rezultatima u 2008 godini…

Najgora stvar bi bila kad bi na ovu emisiju HRT-a ostali ravnodušni, a to kako stvari stoje sigurno nismo, nitko nije…

Ovo sigurno nije zadnja emisija koja će prikazivati život u Promini, i svakako su dobri komentari u kojima se navodi što bi još trebalo prikazati, a što je ovaj put zaboravljeno.
I najveća putovanja čovjek ostvaruje prvim korakom, ma koliko se on činio malen.

Vidim da ekipa HRT-a posjećuje promina.blog.hr.
Ja im se ovim putem zahvaljujem na emisiji „Hrvatska uživo“.
Ostavili su iza sebe dokumentarni materijal jednak onomu iz 1975, kad su snimili dokumentarac „Smijeh pod Prominom“.
I tada su Prominci „čekali vodu“, gradili čekaonice za autobus, čuvali ovce…
Zamolio bi ih jednimo da mi na e-mail bloga jave gdje bi se mogla nabaviti snimka, da se ne mučim prebacivati sa VHS-a na DVD…

Napredak Promine ne ovisi o HRT-u, jer oni samo „evidentiraju“ događaje.
Napredak ovisi o nama samima, i za to nam nitko nije kriv.
„Šteta je razbijati ogledalo, jer tim se naša ljepota neće promijeniti…“

Ako se potrudimo, za tridesetak godina mogli bi gledati neku moderniju Prominu, a ako ne, onda ne samo da neće biti ovakve-po nekima zaostale… nego neće biti nikakve Promine, osim Planine kao spomenika pokojnicima koji se pod njenim padinama kriju.

Nadam se da se ostali komentatori ne ljute što sam samo @eurolovca citirao u postu, ali na promina.blog.hr-u bi bilo monotono kad bi svi isto razmišljali-i to mi na kraju nije ni cilj…
@eurolovac očito ima sasvim suprotna razmišljanja u nekim stvarima od dosta komentatora, kao i od mene…Ali mu skidam kapu jer sa imenom svoga bloga stoji iza svojih komentara, za razliku od mnogih koji situaciju u Promini komentiraju po kafićima, blogovima koji nemaju nikakve veze sa Prominom (osim što ih ja posjećujem)….

Oznake: Život u Promini

Vraćam se Promino tebi

Jučer sam na e-mail promina.blog.hr@gmail.com dobio zamolbu da objavim jedan oglas.

Radi se o sljedećem oglasu:

„Kupujem kuću na području Promine ili građevinsku parcelu.
( parcela cca od 1000-3000 m2)
Poželjno područje bliže Oklaju- ili Suknovcima.
Tel. 098/9242 679“

Namjera oglašivača je preseljenje obrta iz Zagreba u Prominu, te zapošljavanje 2-3 radnika.

Oznake: Život u Promini

Jučerašnji dan u Promini

Da je netko jučer oko jedne ure slučajno navratio u Oklaj, pomislio bi da i mi imamo „pazarni dan“.
Centar Oklaja, a najviše općinska zgrada, bili su zakrčeni automobilima, a ispred općine je bilo Prominjaca kao da se organizira nekakav prosvjedni skup….
Svako malo prošao bi i koji auto HRT-a, i svak' bi se normalan zapitao o čemu se tu zapravo radi?
Odgovor zapravo i nije tako kompliciran.
Općina Promina odlučila je podijeliti 1000 sadnica, o čemu se ovih dana moglo čitati na oglasnim pločama-bristima i koštelama.
Kroz jutro su tako Prominci i Prominke mogli upisati najviše 10 sadnica, a podjela je bila zakazana u vremenu od 13-15 sati.
Općinari su mislili da će 1000 sadnica biti sasvim dovoljno, za sve zainteresirane Prominjane, ali izgleda da su se prevarili.
Pošto je interes bio jako velik', Općinari su odlučili dijeliti samo po tri sadnice voćki-masline, nektarine, višnje…
To je naravno izazvalo bunt kod određenog broja ljudi, ali na kraju je valjda sve prošlo u redu…dovedeš mate, ćaću, brata, sestru, sina…kćer… i eto pristojnog voćnjaka od dvadesetak voćaka….
Brzo sam napustio „mjesto diobe“, i krenuo na „čašicu“ razgovora s prijateljem kod Hrće u „Kulu“….
Nakon uru, dvije dok smo razgovorali, „Kula“ se popunila članovima folklora koji su se spremali za nastup u Suknovcima, odnosno prijenos uživo u emisiji „Hrvatska uživo“, pa je i u kafiću postalo pravo živo…
Kako je i najavljeno usmenom predajom, Suknovci su tako jučer postali centar javljanja ekipe HRT-a.
Odlučio sam pogledati „Hrvatska uživo“, a nakon toga obići Suknovce.
Nakon nekoliko sindikalni, političkih ili kako bi ih već nazvao tema, slijedili su kadrovi iz Suknovaca…
Uglavnom, emisija iz Suknovaca uživo je zamišljena na način da se nekoliko tema odradi razgovorom sa gostima uživo, dok drugi dio emisije čine prilozi snimljeni u zadnjih nekoliko dana i donose nam presjek života i problema s kojima se susreću stanovnici Promine.
Teško mi je sad sjetiti se točnog redoslijeda kojim su gosti govorili, ali iznijet ću ih redom kako mi sada padaju na pamet….

Prvo je ako se ne varam na pitanja Martine Validžić odgovarao načelnik Paul Cota….
Bilo je tu odgovora na probleme vodovoda za Matase, Marasovine i Zeliće….
Nekoliko riječi o opasnom otpadu….Temama iz prominske povijesti….brzom internetu….solarnoj elektrani…O 225 zaposlenih u NP Krka od kojih niti jedan nije iz Promine- a 30% NP Krka je na području općine Promina…

Moglo se poslušati i razmišljanja Stipe Kneževića dir Metal-sinta, o teškoj situaciji u metalnoj industriji….kao i Krstu Radasa glavnog tehnologa Metal-sinta…sa sličnim razmišljanjima… neizvjesnoj budućnosti zbog recesije…
Pogled mladih obitelji na život u Promini… Pogled prominskih zetova-prominskih nevjesta…

Kroz priloge HRT-a upoznali smo se opet sa teškim problemima stočara zbog neriješenog vodovoda za već spomenuta sela…vidjeti pršutanu „Lacić“, obiteljsko gospodarstvo Tošića…
Čuti razmišljanja nagrađivanog vinara Džapu… njegove planove za budućnost….
Opet se spomenuo i Starački dom, te nam je župan Pauk rekao kako slijedi tehnički pregled doma, te njegovo stavljanje u funkciju…odabir ravnatelja….Te predviđanje da bi se ti radovi mogli obaviti kroz slijedećih desetak dana….

Kad se sve zbroji i oduzme, meni ostaje dojam da je kroz tih pola sata HRT uspio prikazati sve najvažnije probleme, razmišljanja, nadanja…želje… kojima se bave Prominci…
Slika nije niti uljepšana, niti preoštra…Prilozi su realno prikazali Prominu danas.

Nadam se da sam uspio navesti sve priloge koji su se mogli vidjet u „Hrvatskoj uživo“, te da će se isti moći vidjeti negdje na internetu…..a do tada je i svaki Vaš komentar dobro došao….

Nakon što sam pogledao emisiju, provozao sam se do Suknovaca…
Ekipa se pomalo razilazila, a jedan dio je nastavio druženje uz pršut, sir, vino, pečenu kozletinu ako se ne varam…
Ekipa HRT-a je koliko mi se čini zadovoljna sa svojim obavljenim poslom, i koliko mi se čini, mogao bi „pasti“ uskoro još koji prilog iz Promine.

Možda se varam, ali čini mi se da ekipa Županijske panorame u širokom luku zaobilazi Prominu. Kad bi prije čuo poznati glas Vukušića na Panorami, znao bi da ide prilog iz Drniša, Knina ili garant Promine…
Možda griješim u vezi odnosa Županijske panorame prema vijestima iz Promine- što vi mislite????

Oznake: Život u Promini

„Hrvatska uživo“ iz Suknovaca

Kako se danas živi u Promini?
S kojim problemima se suočavaju Prominci?
Što očekuju, čemu se nadaju?

16:10 HTV1
Emisija: Hrvatska uživo
Mjesto snimanja: Suknovci
Za vrijeme emisije prikazat će se razni prilozi iz Promine.

Više o ovoj temi u sljedećim postovima.

Oznake: Život u Promini

Vizija budućnosti Promine

Nedavno sam napisao post „Što bi Vi predložili“.
Post sam napisao potaknut riječima načelnika naše općine, Paula Cote, koji je u jednom svom komentaru napisao:“ predlažem svim blogerima da zajedno napravite listu prioriteta za općinu Promina, i da ne budete samo kritičari već i kreatori.“
Napisao sam tada neke svoje poglede na probleme koje bi trebalo rješavati u Promini, a i Vi ste svojim komentarima istaknuli svoje poglede o istoj temi.

Ova priča, dobila je danas svoj malo konkretniji nastavak priče.
Načelnik je danas napravio jedan radni sastanak, koji je vodio projekt menadžer jedne firme koja se bavi definiranjem i pomoći Općinama u rješavanju projekata.
Moram priznati da sam se jako loše pripremio kao Urednik promina.blog.hr-a za ovaj događaj, jer nisam ponio fotoaparat, te nisam vodio zabilješke, pa se u mom prepričavanju, opisivanju ovog događaja mogu potkrasti razne greške…
Nema smisla opravdavati se… Napisat ću svoje viđenje ovog događaja po „sjećanju“, i nadam se da će te biti koliko toliko zadovoljni. Inače, zamolio sam projekt menadžera, da i on za promina.blog.hr napiše kratak osvrt o ovom događaju, što je on rado prihvatio, pa ću po primitku istog, napraviti još jedan post na ovu temu…Načalnik je obećao poslati mi tonski zapis sastanka, tako da ću i njega koristiti u sljedećim postovima na ovu temu.

Pa da krenem sa kratkim opisom današnjeg sastanka….

Nazočne je pozdravio projekt menadžer Alen (prezime i firma za ovaj put nije bitno).
Kratko je opisao cilj današnjeg sastanka, te zamolio nazočne da se predstave, tko su što su… te iznesu svoje poglede na projekte koje bi trebalo razvijati/riješiti/riješavati u Promini.
Tako su se redom predstavili;
Ana Pokrovac-teme vezane uz pomoć stanovnicima treće životne dobi, patronaže, pružanje medicinske pomoći u njihovim kućama…kućne njege…
Divna Dujić-osnivanje udruge za pomoć stanovnicima treće životne dobi,
Marin Dujić-osnivanje udruge za izgradnju mreže bežičnog interneta u Promini
Ante Bandalo-nije dočekao svoj red, te će napismeno dostaviti svoje prijedloge
Načelnik Paul Cota-poduzetničke zone, turističke zone, infrastruktura….vodovod za Pode…zaštita krša od opasnog i ostalog otpada…izgradnja javne rasvjete u Promini (gdje nedostaje)….
Krste Radas-Asfaltiranje ceste Oklaj-Podi, odvojak za Radase-Mratovo…
Tiho Budanko-zaštita kulturne baštine, izrada idejnog rješenja razvoja Oklaja..još puno toga…
Toni Cota Udruga ovčara i kozara Promina-rješavanje problema stočara u Promini, nabavka sijena u sušnim godinama, izgradnja zajedničkih skladišta za isto, rješavanje problema vune koja završava kao otpad…nabava laktofriza…. Bagić (ispričavam se ali zaboravio sam ime) i Ivica Gojčeta su nazočni kao članovi iste udruge….imaju ista razmišljanja kao Toni.
Sanimir Sarić- osnivanje udruge za izgradnju mreže bežičnog interneta u Promini, pojašnjenje razmišljanja iznesenih na promina.blog.hr-u u postu „Što bi Vi predložili“…o čemu se radi možete saznati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2009/01/1625776599/sto-bi-vi-predlozili.html
Mile Petrović ravnatelj područne škole Oklaj-rješavanje problema „vrtićana“, osnovnoškolaca.. uređenja igrališta….problemi u opremljenosti škole…
Zvjezdana Bajić udruga „Zvonimir“ Knin- djelovanje udruge u Promini…programi informatičkog obrazovanja, pomoći starijima, razvijanje civilnog društva u Promini….

Iznio sam ukratko o čemu je tko govorio na „forumu“, odnosno o kakvim je projektima iznosio svoja razmišljanja…
Nadam se da nikoga nisam previše zakinuo u opisivanju što je tko rekao…ali tu ću grešku nastojati popraviti jednim od sljedećih postova na ovu temu…

Svi zajedno nazočni, definirali smo tako čak 55 projekata koje bi u Promini trebalo realizirati/riješiti u skoroj ili daljoj budućnosti.
Ovo je tek početak, prvi forum, i ako sve bude u redu, u ovakvom sastavu bi se trebali češće okupljati u budućnosti, te pratiti realizaciju iznesenih ideja…

Projekt menadžer je izrazio zadovoljstvo načinom razmišljanja nazočnih, konstruktivnim prijedlozima, načinom komunikacije, realnošću predloženih projekata…
Zamolio je i nazočne da iznesu svoje pogleda na ovakav Način komunikacije/rada…pogled na iznesena razmišljanja…

Moglo bi se zaključiti da smo svi zadovoljni današnjim sastankom na kojem nije bilo riječi o politici, nije bilo političkih „natezanja“ prepucavanja…Sretni smo što je netko konačno spreman poslušati razmišljanja Prominjaca što se konačno netko sjetio definirati što mi to zapravo želimo i očekujemo da bi trebalo riješiti u budućnosti kako bi nam svima bilo ljepše…Naravno gledano iz različitih kutova, ovisno o životnoj dobi, naše uloge/položaja u društvu, našeg životnog iskustva….

Nadam se da ste iz mog posta uspjeli saznati osnovnu poruku ovog sastanka, a to je da u Promini ne manjka ideja i ljudi koji su spremni raditi na realizaciji istih.

Zamoljavam sve koji su bili nazočni sastanku, da nadopune moj post svojim komentarima kako bi se popunile „rupe“ u mom pogledu na cijeli događaj.
Ukoliko se ne želite registrirati a imate komentar, pošaljite ga na e-mail promina.blog.hr-a.

Oznake: Život u Promini, Gospodarstvo

Loša vijest

Jutros sam objavio post o otkazivanju karnevala u Promini.
Nisam htio navoditi razloge, ali vidim da veliki broj dolazaka na promina.blog.hr stiže nakon što se u google-u upiše pojam Mile Čveljo.
Malo tko u široj okolici Promine ne poznaje našeg Milu, nogometaša NK «Zagore».
Jutro je u Promini nažalost obilježila tužna vijest o teškoj prometnoj nesreći u kojoj je jedan od troje nastradalih i teško ozljeđeni Mile Čveljo.

Pojednosti nesreće ne bi navodio, o istima možete čitati pod sljedećim linkovima:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Crna-kronika/tabid/70/articleType/ArticleView/articleId/43029/Default.aspx

http://www.net.hr/crnakronika/page/2009/02/21/0013006.html

http://www.jutarnji.hr/crna_kronika/clanak/art-2009,2,21,,153100.jl

http://www.vecernji.hr/newsroom/blackchronicle/3242764/index.do

http://www.vjesnik.com/html/2009/02/23/Clanak.asp?r=crn&c=11


Mnogi su Prominci tragom ove vijesti krenuli put Splita posjetiti Milu u bolnici,kao što su učinili i njegovi nogometni suigrači, navijači Zagore i članovi uprave, nudeći krv u skrbi za njegov život.

Mile, drži se......

Oznake: Život u Promini

Prominski karneval otkazan

Karneval koji se danas trebao održati u Promini, otkazan je.
Razlozi otkazivanja karnevala su u svakom slučaju opravdani, ali o njima ovom prilikom ne bi pisao.

Oznake: Život u Promini

Đir po snježnom Oklaju

Kako bi Žulj napisao „Bura puše cili dan“…. Tako bi i ja mogao početi ovaj post….
Zima je ove godine odlučila pokazati zube….
Jesmo se žalili da nema pravih zima… niti pravog lita…sve je nekakva „mišancija“.
Ove godine, zima je odlučila ipak biti zima…
Kako je Vakula najavio, Zagora se cijela zabijelila… a temperature su pale ispod nule…
Negdje oko ponoć, snijeg je počeo padati u Promini…kao i u cijeloj Dalmaciji…
Niske temperature nažalost nisu omele lopove da posjete kiosk u centru Oklaja…
Kao i prvi put, i ovaj su put kako stvari stoje provalnici uhvaćeni…
Prema nekim ćakulama, nakon pljačke uputili su se u pravcu Drniša i svojih Kaštela, a zbog poledice na cesti „parkirali“ su u Gluvačama….dok se plijen „razbježao“ po cesti…

Djeca su se naravno obradovala snijegu, jer zbog loših vremenskih uvjeta škole nema do daljnjega…
Nazvao sam ravnatelja Milu Patrovića, i u 16:00 još nije bio siguran hoće li sutra biti nastave ili ne, ali zaključio je nakon kraćeg razgovora…kako prema svim informacijama koje stižu do njega 99% je sigurno da sutra ipak škole nema…a za dalje će se čuti na vijestima…
Led je okovao sve Prominske prometnice, a ralice prolaze i posipaju pijesak i sol…ali za njima i dalje ostaju zaleđene „piste“.
Promet autobusa je prekinut… a rijetko se i koji automobil vidi na cesti….


Kako nam snijeg nije čest gost, odlučio sam napraviti nekoliko fotografija Oklaja.
Usput sam obišao i starački dom u kojem se prema zadnjim informacijama koje sam čuo završavaju preostali „fini“ radovi, i sad su djelatnici Đurkina u fazi čišćenja interijera…
Ako se ne varam, na internetu se može pronaći natječaj za ravnatelja, odnosno što je izvjesnije ravnateljicu… s obzirom da se u Promini zna i ime i prezime gospođe iz Drniša, koja bi trebala sjesti u vruću fotelju… Ili bolje rečeno hladnu, s obzirom na godine koje su protekle od izgradnje doma do tog svečanog čina…
Razgovor sa kandidatima za ravnatelja/icu trebao bi se obaviti 02. ožujka… tako da bi i ostali dio priče oko otvaranja doma trebao dobiti svoje nastavke…
Ponavljam opet, ako se radi o pravom natječaju kojeg sam pronašao na internetu… jer se u njemu ne navodi mjesto rada ni ustanova za koju se traži ravnatelj….ali sve mi se čini da se baš radi o našem domu…vidjet će mo…

Ovih dana KUU „Promina“ priprema karneval koji bi se trebao održati u subotu 21.02.2009, a vesela povorka kreće od sv Roka u Čitluku, pa sve do Promone…a onda se vraćaju u centar Oklaja….
Karnevali su odlična prilika da se sakriven maskom vlasti u „lice“ iznesu sva nezadovoljstva mještana…
Nezadovoljstvo svih ovih godina nismo mogli čuti, jer je nakon rata bio samo jedan karneval, pa se „narodu“ vjerojatno skupilo svega…
Puno je tu godina…puno obećanja…
Neće lako biti našem novom Načelniku slušati sve optužbe, ali bivšem će biti još teže s obzirom da je duže vladao Prominom, a u pravednost karnevalskog odvjetništva uopće ne sumnjam…
A tko zna, možda ni oni ne primjete da je do smjene vlasti u Promini uopće došlo, kad budu pripremali „Optužnicu“ sa pregledom svih važnijih obećanja Općine kroz zadnje godine…
Znači u subotu u 14:00… svi pravac Čitluk….


Ovih dana, pale su vjerojatno prve presude u prominskoj povijesti, kada je u pitanju „kleveta“…
Tako će naš Rajko Žulj ući u povijest kao prvi Prominjac osuđeni za klevetu!
Navodno mu je na sudu rečeno da on treba poslužiti kao primjer svima u Hrvatskoj kako će proći ako nekog oklevetaju bez dokaza…..
Rajko je osuđen na osnovu jedne rečenice objavljene u medijima!
Uglavnom, navodno je kažnjen sa 10,000 kuna (sudski troškovi +????...)
Rado bi objavio više informacija na ovu temu…Ali nemam presudu u rukama, pa se bojim da ja ne budem drugi optuženi/osuđeni za klevetu u Promini….

Vidite kako u nas institucije ipak funkcioniraju!
Vidite kako jedan Prominjac može poslužiti za primjer cijeloj Hrvatskoj!

Ajde sad da vidimo tko će koga u Promini nazvati mafijašem, kriminalcem, a da nije odmah spreman iz džepa izvući dokaze koji to potvrđuju…U obzir kao dokaz mogu poslužiti samo sudske presude u kojim to lijepo piše!
Zakon se odnosi na sve izjave izrečene na javnoj površini, ali i u "ozvučenim" wc-ima, kuhinjama, radionicama…sve prostore na kojima su na zidovima instalirane „uši“.


Vratimo se na početak priče… na snijeg u Oklaju…
Fotografije možete pogledati pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Zima%20u%20Oklaju%2018022009/

Oznake: Život u Promini

Što bi Vi predložili?

Načelnik nam je nedavno ostavio komentar u kojem navodi:

„….Kako nam se slične stvari ne bi događale ubuduće, predlažem svim blogerima da zajedno napravite listu prioriteta za općinu Promina, i da ne budete samo kritičari već i kreatori.“

Većina nas zna da bi kao prioriteti trebali biti:

-Prominski vodovod-Marasovine, Matase, Zelići
-Asfaltiranje ceste Čitluk-Bogatići
-Bajemi u Gluvačama
-Otvaranje staračkog doma

Naravno, sve su to već poznate teme, problemi na kojima se radi godinama, i očekujemo da se ti problemi konačno riješe…i prema svemu sudeći možda bi se do izbora nešto moglo i riješiti.

Možda sam neku temu i preskočio, ali zato pozivam sve vas zajedno da me nadopunite…

Od tema koje smo možda zaboravili, ili nismo dugo spominjali naveo bi sljedeće:

-Pokušati dovesti brže telefonske/Internet linije u Prominu /maxADSL ili nešto slično;
-Pokušati zadržati trasu plinovoda Šibenik-Drniš-Knin, da ide kao prema prvim predočenim planovima plinofikacije Šibensko-kninske županije-preko Promine, a ne preko Kosova;
-Riješiti problem autobusnih stajališta u Oklaju, Razvođu…
-Riješiti javnu rasvjetu u novim naseljima Oklaja, s obzirom da se sad uredno plaća komunalna naknada, valjda imamo pravo dobiti ono što plaćamo (a ne trošimo)?
-Postaviti u centru Oklaja nekoliko klupa-kod kioska, na trgu…(Za izradu istih angažirati Metalsint i naše stolare koji rade u Splitu i Zagrebu… kako bi cijena bila povoljna i za Općinu i za one koji se tim poslom bave)…
-Riješiti sa vlasnicima zgradu „Stare škole“- njenu buduću namjenu, jer ona svojim urušavanjem prijeti zatvaranjem ceste Drniš-Oklaj-Pađene (ako se na varam državne ceste).
-Pokušati od raznih fondova dobiti sredstva za asfaltiranje nerazvrstanih cesta s posebnim naglaskom na ceste prema Podima, i ceste prema Čveljićima. Svi znamo da bi cesta prema Podima mogla biti cesta vinogradara, vinara, proizvođača sira i seoskih obiteljskih gospodarstava koja bi posluživala prominsku janjetinu;
-Dovesti vodovod do Poda, kako bi se u njima mogla razviti „farmerska zona“, jer tamo ima sasvim dovoljno prostora da neće nikomu smetati ( Prominski pršut bi bio najbolji od svinja uzgojenih u Promini)…
-Zatražiti od zavoda za zapošljavanje Drniš organizaciju obuke za žene iz Promine koje planiraju zapošljavanje u staračkom domu- ponajprije njegovateljice;
-Organizirati javnu tribinu (općina) na koju bi se pozvali svi nezaposleni Prominci, te na osnovu njihove stručne spreme pokušati definirati proizvodnu djelatnost koja bi se mogla pokrenuti u Promini, a da se oni u što većem broju u istoj zaposle. Odnosno organizirati za iste prekvalifikaciju.
-Poticati otvaranje malih obrta, te pomaganje postojećim da opstanu na tržištu;
-Napraviti analizu proizvodnih mogućnosti Promine i Prominaca; Prvenstveno mislim na izradu baze podataka o proizvodima koji bi se mogli proizvoditi/kupiti u Promini (sir, pršut, vino, grožđe, kovački proizvodi…)
-Pokušati pomoći Metalsintu da ostvari poslovnu suradnju sa velikim prodajnim centrima tipa Pevec isl… te da na taj način proizvodnju dijelom usmjeri na proizvode koji neće ovisiti samo o Končaru…

-Povećanjem proizvodnje u svim navedenim granama, povećali bi se prihodi djelatnika, a to bi uzrokovalo povećanje mogućnosti ulaganja istih u gradnju kuća, obrazovanje djece….Novac bi stvarao novac…Otvarao nova radna mjesta…



Ono što bi izdvojio kao najbitnije, odnosno najhitnije za demografsku obnovu je sljedeće:

Odrediti u Oklaju građevinsku zonu u kojoj će se po povoljnim cijenama (mladim obiteljima, svima onima koji su voljni izgraditi kuću u Oklaju i u njoj trajno nastaniti/živjeti- a ne vikendom) prodavati građevinske čestice. Novac prikupljen od prodaje čestica, uložiti u uređenje infrastrukture u istoj građevinskoj zoni…
Svaku novu mladu obitelj prilikom vjenčanja Općina bi mogla nagraditi sa građevinskom česticom, odnosno 10.000 kuna.

Naravno, sve su ovo želje, a stvarnost je ipak nešto drukčija.
Općinski prihodi su toliki da mogu pokriti njihovo tekuće poslovanje.
Ako sam dobro čuo HE Miljacka godišnje kao naknadu Općini Promina izdvaja nekih 200.000.00 kuna, a sličan iznos izdvaja i kamenolom, a ostalo su sitni prihodi od poreza…
Doduše, elektrana ne odnosi ništa iz Promine, dok nam naša Promina zna dnevno ostat „lakša“ za 1500 tona vrijednog bijelog kamena. Čini mi se da više Talijani zarade na jednoj pasti za zube u koju stave taj naš bijeli kamen u prahu, nego mi (Općina Promina) na jednoj toni kamena!

Otišao sam sada na neku drugu temu, ali vratimo se na početak priče;

Pozivam Vas sve da iznesete što su za Vas problemi u Promini?
Što vi predlažete da se riješi?
Što Vas tišti?
Što je najhitnije?
Gdje novac uložiti, da nam se najbrže vrati povećanjem broja djece, radnih mjesta?

Nije bitno što je ova ideja došla od načelnika Paula (ali je za svaku pohvalu), možda će se ti problemi učiniti zanimljivim i drugim političkim strankama u Promini, pa će pokušati uložiti napore u realizaciju istih?
Ako Vam ne paše što je prijedlog dao Paul, Vi onda zamislite da je to predložio Žare Duvančić, Željko Džapo….samo razmislite o svemu i komentirajte….jer to ne radite zbog njih nego zbog sebe, svoje djece… zbog naše Promine!
Mi kao birači makar se možemo potruditi reći svoje želje.
To je i dalje puno lakše, nego iste i ostvariti, a to prepuštamo političarima… a mi ćemo pomoći svatko onoliko koliko može….





Sad se opet moram osvrnuti na komentiranje…
Jučer sam bio sa mojim dobrim prijateljima bračnim parom iz Njemačke (normalno da su naših korijena-hrvatskih-ali nisu iz Promine), s kojima sam se u priči naravno dotakao Promine.
Tada mi je „bolja polovica“ bračnog para inače sociolog po struci rekla sljedeće:
„Upisala sam na googlu „promina, oklaj“ i otvorila sam neku glupu stranicu…
To je stvarno sramota za ovaj kraj….za Prominu“
Nakon kratkog vremena zaključim da se radi o mom Blogu…ali ne i ona…
Zanimalo me što joj je najgluplje na promina.blog.hr-u.
„Ma postovi su OK, to je nešto obično iz novina… ali dopustiti onakve komentare, vrijeđanje… blaćenje….to je stvarno sramota“….

Nije prvi put da čujem takva razmišljanja, ali ovo me prilično zaboljelo, pogotovo jer se radi o iskrenoj osobi, iskrenom „necenzuriranom“ razmišljanju….
Zaboljelo me što znam da jako puno truda ulažem da ljudima prikupim razne informacije vezane uz Prominu, a onda zbog nekoliko komentara sav moj trud pada u vodu…
Naravno da se ne radi o svim komentatorima i komentarima… možda se radi o najviše 1-2% komentara možda ni toliko, ali porazno je kad čujete takvu reakciju!

Nakon tužbe koja će se protiv mene podignuti (ili je već podignuta) dijelom i zbog komentara, odlučio sam da sad stvarno više nema anonimnih komentatora….
Ujedno zahvaljujem se svima koji su me nazvali i ponudili pomoć u vezi rješavanja problema sa tužbom, kao i mojoj dragoj prijateljici koja je sporne komentare predala odvjetnicima.


Eto, na kraju, pozivam Vas sve da se registrirate ako već niste (link sa lijeve strane: Kako komentirati postove), te iznesete svoja razmišljanja što bi mogli promijeniti u Promini, da bi nam svima bilo bolje.

Oznake: općina promina, Život u Promini

Po poštu u poštu?

Sad će svatko tko pročita naslov, reći „A gdje drugo?“
Ali krenimo sa pričom od nekakvog početka…
Nedavno sam naručivao nešto iz Istre. Ponedjeljak naručeno, utorak popodne poštar Mate već kuca na vrata i donosi pošiljku.
Jedan dan… samo jedan dan potrebno je bilo da pošiljka stigne od Istre do Promine!
Sad će netko reći OK, to je bila neka brža… skuplje plaćena dostava.

Kako bi opisali ovu dostavu?

HEP ODS doo Elektra Šibenik- Uplatnice za sljedećih šest mjeseci…
Poslano iz pošte Šibenik (22000) 12.12.2008.
Dospijeće prve uplatnice 29.12.2008.
Što mislite kad je stigla ova pošiljka?
„Nije stigla“… otišao sam sam u poštu po nju!?
Tako je pismo poslano 12.12.2008 iz Šibenika do Oklaja, nekih 45 kilometara putovala punih 20 dana!

Priznajem, vjerojatno je bilo zastoja jer je tu bilo 6 subota i nedjelja, i tri blagdana, pa je pismo negdje svratilo na piće, negdje na kavu… a za Božić su ga vidjeli kako ulazi u Tome Garbrića sa ekipom na janjetinu… Kako je ekipa bila dobra… ilo se… pilo se… zapivalo se i eto ti Stipandana… Na sve strane fešta pa se pismo i tu malo zadržalo…
Da ni su ovo kad treba posjetit rodbinu.. prijatelje… čestitat svima… zaželit svega dobra.. i čovik se malo „zabaci“…

I tako…na kraju, ipak sam ja odlučio poći „HEP-ovom računu u susret“… računam da je prilično iscrpljen od putovanja.
Sreli smo se tako ja i moje iscrpljeno pismo danas 02.01.2009 u pošti u Oklaju.
Bilo je malo ispaćeno, ali nisam se ni čudio. Nije malo 20 dana putovat iz Šibenika do Oklaja.
Kad sam ga vidio, sve mi je bilo jasnije?
Šta mislite zašto je toliko bančio usput?
Sve je bilo OK do janjetine u Gabrića, da tamo nije došla čestitka moje rodice iz Zagreba.
I kad su se oni upoznali, Božićna čestitka moje rodice, i račun za struju HEP-a, to je bila prava fešta.
Taman kad su mislili krenuti put Oklaja, eto ti i čestitke moje sestre iz Šibenika.. ku'š ti -u Oklaj… ku'š ti -u Oklaj… pa i mi idemo za Oklaj…Ajme ljudi fešte….
Piće po piće, a prvih dvoje je već bilo pripito… bome i čestitka iz Šibenika završi na podu…
Tako njih troje baulja niz Marinovu stranu u Trbounju, kad eto ti ide kuverta Kvarner osiguranja, za moju ženu…Vidi da od ovo troje nema ništa…al' na sreću ne pristade na piće jer već apstinira godinama, od svih rokerskih ovisnosti, pa i od alkohola…
Tako kuverta za moju ženu, pod jednu ruku Račun za struju, pod drugu Božićnu čestitku, a Čestitku iz Šibenika, na svu sreću nije trebalo pridržavati, jer kad bi uhvatila pravac, ta nije stajala….
Sva je sreća da pri dolasku u Oklaj ništa nije radilo… tako da su poštari jutros kad su došli zatekli ovu družinu mamurnu od puta na pragu pošte….a ne na pragu lokalnih kafića….

Na kraju sve je dobro prošlo….
HEP-ovci su na kolektivnom, tako da sa plaćanjem i onako ne treba žurit.
Tko će mi isključit struju, kad svi odmaraju?

Ali, šta mislite o sljedećoj situaciji?

Dođe Mate u javnog bilježnika, kad taman iz ureda izlazi njegova rodica s kojom je u svađi..
Svatko okrene glavu na stranu… i Mate uđe kod bilježnika…
Dobar dan… ja sam Mate…
A Mate -Vi ste zakasnili!
A di štovani bilježniče?
Pa na ostavinsku raspravu.
Ma koju ostavinsku raspravu, ja sam doša' pripisat auto koji sam proda!
Ma koji auto gospodine, pa Vi ste pozvani na ostavinsku raspravu Vašeg ćaće a niste se odazvali, evo taman je sve završeno, a Vaši rođaci kažu da ste se Vi svega odrekli u njihovu korist!
Ma o čemu Vi pričate… pa mani nitko nije javio da će ostavinska rasprava uopće bit'!
Kako nije… evo… pismo je Vama poslano….
Ali ja ga nisam primio!
A šta ću Vam ja…………

Ova druga priča… možda je izmišljena… a možda i nije… u svakom slučaju moguća je.
Tako dragi moji Prominci, ako očekujete poštu… bolje Vam je po nju krenuti u poštu… jer nikad se nezna gdje bi mogla zabančiti… a kamate na zakašnjele uplate plaćate Vi, a ne pošta!

Oznake: Život u Promini

Badnja večer u Promini fotografije

Današnje popodne je u Oklaju bilo posebno zanimljivo.
Općina je odlučila po prvi puta organizirati žive jaslice.
Kako je izgledala Badnja večer nekad, pokušali su prikazati članovi KUU Promina.
Organizacija nije bila nimalo laka jer je trebalo podijeliti uloge, urediti scenu, dovesti prave životinje, janje, tele, magarca… sve to uskladiti…
Trebalo je obaći naše najstarije i priupitati ih kako je to sve nekad bilo…
Nažalost, nisam prisustvovao ovom lijepom događaju, ali na svu sreću bio je Zvone Bare, te je napravio desetke fotografija da svima nama koji nismo bili tamo, fotografijama ispriča priču.


Na kraju, bilo bi lijepo pohvaliti sve koji su nam upriličili jedan ovako lijep događaj.
Najzaslužnija i najupornija u realizaciji ovog događaja bila je Anita Cota, ali i svi glumci zaslužuju sve pohvale (barem po pričanju nazočnih koji o svemu oduševljeno pričaju).
Ja se nadam da će Anita za promina.blog.hr napisati kratak osvrt na sve događaje koji su promakli „mom peru“, a dogodili su se ovih dana, i šteta bi ih bilo ne spomenuti….

Do tada, pogledajte fotografije živih jaslica u Promini, našeg vjernog fotografa prominskih događaja, Zvone Bare-kojem se ovim putem zahvaljujem na istima….

Fotografije pogledajte pod linkom:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Badnja%20vecer%20u%20Promini%202008/

Oznake: općina promina, religija, Život u Promini

Davni običaji Badnje večeri

Godine prolaze, bolje rečeno, godine lete…
Sa godinama polako blijede sjećanja.
Olovna slova ostavljaju trag za onima koji su voljni pisati…
Ostavština… koju će netko čitati… prema tim slovima o prošlosti svjedočiti…..raspravljati…

Držim u rukama treći broj lista župe Svetog Mihovila-Promina…
Lista, koji će jednog dana… nakon mnogo godina… netko u knjižnici na Visovcu iz prašine podignuti…
I tada će ovaj list svoju priču pričati, a svi mi bit će mo nijemi svjedoci… i bit će samo jedna istina… trag olovnog slova na papiru…

Župni list -Promina, ima jako puno lijepih priča…a ja sam izabrao jednu koja je vezana uz dane koji nam dolaze…
Priča nosi naslov: „Davni običaji Badnje večeri“,
Napisala ju je Tihana Budanko učenica 7. razreda OŠ Oklaj,
Ja joj se ovim putem zahvaljujem što mi je dopustila da istu objavim na promina.blog.hr-u.




Davni običaji Badnje večeri


Kakvi su to bili davni običaji Badnje večeri?

U neka davna vremena donosio se panj u kuću, naravno u ona davna, davna vremena.
Nije bilo jelke koja bi se okitila, već bi otac i sin pošli u šumu i sasjekli kakav mladi hrast.

Žene u kući bi ga svečano dočekale, premazale ga tamjanom i mirodijama pa omotale u rubac. Prema narodnom vjerovanju taj je panj trebao, poput drvene stube, pomoći malome Kristu da siđe na Zemlju. Tijekom noći s Badnje večeri na Božić panj bi se bacio u vatru ognjišta i grijao kuću do jutra.

Danas je to mnogo drugačije. Naime, i mi poput cijelog svijeta naprosto kitimo jelku.
To izgleda ovako: u zadnji tren kupujemo bor, kitimo ga, umotavamo poklone, pripremamo bakalar ili se družimo s najmilijima potom put pod noge na ponoćku. Ali zapravo nitko ne gleda i ne obraća pozornost na bit Božića. Današnja mladost sve manje obraća pozornost na pripreme, tradicije, običaje i ostalo... Sve se svodi na zadnji tren i tad što se stigne to se priprema. A na kraju cijele te trke svi čekaju jedino darove!!

Nitko ne obraća pozornost na situaciju i ostale ljude nego glavno da su tu darovi. Kad bi bar svi gledali bit Božića, a ne da se sve svodi na raskošne darove i pretjeravanje u hrani Svi bi mi mogli nešto poduzeti, pomoći da se Božić proslavi u miru, ljubavi i skromnosti.

Mi smo ovdje još primjereni u Hrvatskoj. Dok u Americi ne kite samo jelku i dom, već i cijelu svoju ulicu, pročelje kuće, drveće pred kućom. Razlog tomu velikom slavlju i raskoš-nosti je sljedeći. Tamo u Americi su ulice veće, automobili veći, zgrade veće, pa je onda i slavlje veće, raskošnije.
Prije toga kićenja, baš kao i mi danas, uživaju u ludoj zadnjoj minuti kupovine.

Tihana Budanko

Oznake: religija, Život u Promini

Djelo doo otvorio market u Oklaj

Nedavno me netko u komentarima upitao hoće li se uskoro otvoriti trgovina koja se radi u Jokinoj kući…

Eto, danas je nakon nekoliko mjeseci radova na uređenju prostora, trgovinski lanac Djelo iz Unešića, otvorio vrata svog novog marketa u Oklaju.

Tako je Oklaj dobio još jednu trgovinu, koju svi već pri prvom pogledu hvale i primjećuju kako je prilično velika i lijepo uređena, te dobro opremljena sa raznovrsnom robom…

Dok su djeca većinom ostala oduševljena kako sad i u nas ima jedan jako lijep dućan „pun robe-slatkiša-samo fale petarde…“… stariji su se odmah dali u kalkulacije i uspoređivanje tipa: Kod Joškića je ulje ipak jeftinije… grožđica je kod njega 40 a ode 47 kuna…Ali dobro ima i ode nekih stvari jeftinijih…pa bi onda naveli i koji takav primjer….

Zaposlenje u dućanu je dobilo šest žena…ali prema nekim informacijama, Djelo d.o.o. planira još dodatnih uslužnih sadržaja uz market, pa tako vjerojatno možemo očekivati i nova zapošljavanja…

Što reći na kraju nego zaželjeti puno uspjeha u radu kako vlasnicima marketa, tako i novim djelatnicama… a svim Promincima, da u Djelu doo pronađu što više artikala po povoljnim cijenama…

Ovo je jedan od ljepših poklona Promincima povodom blagdana koji nam slijede…

Oznake: Gospodarstvo, Djelo Oklaj, Život u Promini

Tek još jedno razmišljanje…

(Da ne komentiram pod prošlim postom...evo post umjesto komentara...)

Tko god u nas bude na vlasti… nekomu će valjat nekomu ne… i to je sasvim normalno…

Nije Promina neko čudo, pa se to samo kod nas događa…

Bilo bi zanimljivo čitati blogove Drniša, Knina, Gospića… , Šibenika… bilo kojeg mjesta…

I tamo bi se nekog napadalo nekog branilo…

Moj je problem što se ne želim i neću svrstati ni lijevo ni desno.

Odnosno u Promini ni desno…ni još jednom desno…

Tako da mi je zanimljivo kad komentatori jedan dan navedu da sam za Novu vlast… drugi već da je rušim…treći dan „uživam blatiti Džapu“…četvrti ga veličam jer je donio donaciju OŠ Oklaj…

Već sam bezbroj puta naveo da ne napadam nikoga, nego iznosim samo činjenice…obično citiram članke iz dnevnih novina… pozivam se na dokumente pronađene na internetu…ne napadam i ne vrijeđam na osobnoj razini…

Na kraju nema ništa osobno ni protiv Žare Duvančića… niti Željka Džape niti Paula Cote… bez obzira što bi netko iz mog pisanja mogao zaključiti možda drukčije… jer se svako suprotno razmišljanje od razmišljanja navedenih smatra da sam odmah protiv njih… da ih mrzim…

Izbori su daleko, ali kad dođu… sa guštom ću navesti što se sve planiralo i napravilo od posljednjih izbora, a ne bi bilo fer reći da se baš ništa nije napravilo.
Tako da se možemo prepucavati tko je napravio više za Prominu, a tko manje…
Tko je zaslužan za ovo… tko za ono…ali treba biti svjestan činjenice da budućnost možemo raditi na zajedništvu, a ne na podjeli.
Bilo bi lijepo kad vlast ne bi imala tajne… kad bi ljudi mogli znati što se planira… što se događa…ali ako ne ide…ne ide…Svatko ima svoj način rada…
Znam da je šutnja zlato… kasnije se može tvrditi da ste baš Vi mislili to i to…radili na tome i tome…samo problem je, što je to teško dokazati..
Znam da je lijepo raditi u tajnosti… ali se onda dogodi „Brljan“, i ispadne da HDZ nema veze s tim, nego da je Nova vlast to sve dogovorila…pokrenula…ili obratno… kako se uzme…
A meni je opet čudno da sve mora biti tolika tajna, da nitko ne smije znati da je Načelnik dogovorio s ravnateljem NP Krka uređenje Brljana?
Na koncu, zašto je bitno tko je lobirao za uređenje Brljana -HDZ ili Nova vlast?
Zar nam nije zajednički interes da se Brljan konačno uredi, Promina krene naprijed?

Na koncu, zašto je glupo moje razmišljanje da će HDZ napraviti sve za Prominu da opet dobije izbore?
Zar isto neće pokušati i Nova vlast?
Pa to je ljudi moji čista politika…
Bitno je da se promjenom vlasti Promina pokrenula…
Ništa više nije kao prije…
Ništa više nije sigurno…
Svatko se za pobjedu na sljedećim izborima mora dokazati… u nečemu pobijediti…
A Promina i Prominci s tim mogu samo profitirati…

Oznake: Život u Promini

Umjesto komentara na komentar… evo jedan post…

Pod navodnicima su dijelovi komentara, a nakon njih slijede moji odgovori…moja razmišljanja…


„Ne mislite valjda ozbiljno da je neka "delegacija" prolazila Brljanom i da se potom počeo uređivati? Prolazile su "karavane" godinama pa ništa“.

Karavane i delegacije su prolazile godinama, ali vlast je smijenjena prije nekoliko mjeseci…. Tada je i bilo logično „delegaciji“ da se zapita „na koji način i što napraviti u Promini, da opet dobijemo sljedeće izbore?'“

Informaciju o uređenju Brljana objavio sam još u osmom mjesecu u jednom od postova, a informaciju sam dobio od ljudi jako bliskim samom vrhu vlasti.
Suprotan zaključak od ovog da je „delegacija“ utjecala na uređenje Brljana, bio bi da je netko drugi na to utjecao-npr Općina Promina…

Da je Općina Promina planirala utjecati ili utjecala na bilo koji način na NP Krka da uredi Brljan, o tome bi sigurno čitali u svim dnevnim novinama.

„Ne mislite valjda ozbiljno da su svi u vijeću jedva dočekali postupiti prema zakonu i pravedno u slučaju bajamnika? Koliko znam, bila je prilika i da se provede nezakonita odluka pa je neke izdalo srce junačko“.

Ako pitate mene, ja ne mislim da su u vijeću jedva dočekali postupiti prema zakonu i pravedno u slučaju bajamnika, ali mislim da oni koji su predbacivali HDZ-u da se bavio kriminalom, moraju biti barem toliko moralni i pametni, da se makar do dobijanja sljedećih izbora suzdrže od „gluposti“ i pridržavaju zakona.

„Mislim da je iz raznih razloga uputno ništa o tome ne govoriti. Sve ćete čuti...“

Uvijek je bolje šutjeti, jer Vas kasnije nitko za ništa ne može prozivati.
Nekad je to i dio strategije, da se taje informacije o projektima do njegove realizacije… samo je upitno što je pametno a što ne tajiti.

Priznajem da sam ja možda naivan što mislim da bi bilo dobro kad bi Općina bila transparentnija u svom radu…
Priznajem da sam možda naivan što mislim da ne bi trebala biti tajna tko ima najbolju ponudu na natječaju za Gluvače.
Priznajem da sam naivan i kad su Stipendije studentima i srednjoškolcima u pitanju- to su sve strateški važne teme.

Onda onako naivno povučem paralelu i razmislim o sljedećem:

Da li je prošla Vlast objavila tko bi trebao dobiti Gluvače?-Čini mi se da jeste?
Da li je prošla Vlast objavila tko je dobio stipendije?- Nije!

Da li je prošla Vlast bila transparentna u svome radu? Po meni nije…po nekim je..

Na koncu nas kao jedno obično „stado ovaca“ možda i ne bi trebalo zanimati ništa osim realiziranih projekata, a onda na sljedećim izborima samo trebamo odlučiti koga ćemo izabrati da nas sljedeće četiri godine „gona“ po pašnjacima Promine.

Oznake: Život u Promini

KULA OKLAJ D.O.O. traži dva konobara

Već sam jednom pisao kako je jedan od oklajskih kafića dobio novog vlasnika.
Novi vlasnik, nove ideje, malo financijsko ulaganje u uređenje prostora, I posao ide dalje.
Da je novom vlasniku krenulo dobro, svjedoće dobroposjećeni tulumi subotom, ali I stalna svakodnevna živost u kafiću u centru Oklaja.

Ipak, ovaj post ne pišem kao reklamu Hrovoju, jer mu po svemu sudeći nije ni potrebna, momak zna svoj posao…pišem ga zato što sam na internetu pronašao sljedeći oglas za zapošljavanje:

Za traženi pojam 'oklaj' pronađena su slijedeća slobodna radna mjesta:

Konobarica u ugostiteljskom objektu
Poslodavac: KULA OKLAJ d.o.o.
Djelatnost: Restorani
Način prijave: Najava na telefon
Mobitel: 098/784 720
Kontakt osoba: BANDALO HRVOJE

Ili ako Vas zanima još detalja:

Mjesto rada: OKLAJ
Općina: PROMINA
Županija: ŠIBENSKO-KNINSKA
Rok za prijavu: 12.5.2009
Traženo radnika: 2
Razina obrazovanja: Završena osnovna škola
Uvjeti na radnom mjestu: Rad na jednom mjestu
Radno iskustvo: Nije potrebno
Način zaposlenja: Na neodređeno
Radno vrijeme: Puno radno vrijeme
Način rada: l Smjena - poslijepodnel Smjena - prijepodne
Smještaj: Samački smještaj


Eto, ako Vam je dosadio život u velikom gradu, zaželjeli ste se pobjeći negdje gdje će Vas malo tko pronaći…
Želite uživati sa ekipom koju će te upoznati “u dušu”, kao u seriji “Kafić uzdravlje”…
Sanjate o mjestu u kojem ća Vam svi reći dobro jutro… jer svatko svakoga zna…I nema onog što se ne zna…
Želite živjeti jednu od uloga “U našem malom mistu”…
Ovo je posao za Vas!
Dođite, pokušajte… živite sa nama… ako Vam se sviđa ostanite… ako ne pobjegnite glavom bez obzira…

Link na oglas na zavodu za zapošljavanje je:
http://hzzweb.hzz.hr/manager/posloprimac.asp?pageMode=04&txtSearchField=oklaj

P.S.

Post je bio uklonjen, ali nakon razgovora sa Hrvojem, isti je vraćen, jer njemu nije bilo ništa sporno u objavljivanju istog.

Oznake: Život u Promini

Odgovor na komentar

Komentar koji traži moj odgovor je sljedeći:

Zašto "uredniče" brišeš komentare,........??? (znaš koje i o čemu)
Nažalost, ISTINU kriješ,a lažima zasipaš ovaj blog,.......DOKLE!!!!!!!! ili bolje rečeno "DOK TI NE DODIJE",..........
(JA SAM VIDIO MJESEC 10.12.2008. 23:22)

Pa krenimo redom:
„Zašto "uredniče" brišeš komentare,........??? (znaš koje i o čemu)“

Znam koje… znam i o čemu….
Zbog Vas sam prije mjesec dana svim anonimcima zabranio komentiranje.

Zašto?

Nakon što ste žestoko krenuli vrijeđati svojim komentarima sve i svakoga, odlučio sam to prekinuti u startu….

Dosta mi je ispričavanja zbog tuđih komentara….

„Nažalost, ISTINU kriješ,a lažima zasipaš ovaj blog,.......DOKLE!!!!!!!! ili bolje rečeno "DOK TI NE DODIJE",..........“

Zašto niste te ISTINE napisali u komentaru, ili će te mi možda na to odgovoriti da ste napisali, a ja sam Vam ih zbrisao?

Zašto onda niste počeli pisati svoj Blog u kojem će te demantirati ono što sam ja napisao?

Citirajte ono što sam ja na Blogu napisao a nije ISTINA!

Dokle ću pisati Blog?
Zar Vas to toliko muči, čitajte druge, zanimljivije blogove… nije moj jedini?

Na kraju, zanima me jedna sitnica…
Kad ste toliko ponosni na to što pišete…ako stojite iza svega toga… iza svih uvreda…
Zašto se onda ne prijavite i registrirate svoj Blog?

Ja iza svega napisanog na ovom Blogu stojim, a Vi iza svojih komentara ne stojite dok ih god niste spremni potpisati registriranim Blogom.

Imali ste mjesec dana da se registrirate, ali niste imali hrabrosti…izdalo Vas srce junačko…
Normalno da je u „maškarama“ lakše izvikivati parole…glumiti junake, sudce, porotnike, kurve i izdajnike….samo izaberete ulogu koja Vam bolje leži.

Kad skrenete pogled sa mjeseca, pogledajte se u ogledalo i zapitajte imate li sada hrabrosti potpisati imenom i prezimenom svoje komentare, ili će te opet JUNAČKI ANONIMNO krenuti vrijeđati sve redom, mene posebno…s nadom da ću prestati pisati Blog?

Imam pitanje i za komentatora koji je napisao sljedeće:

„a da taj "radnik" nije svagdje petljao svoj nos do otkaza uopće nebi došlo..................... (dan i noć 10.12.2008. 21:36)"

Pa dajte konačno napišite o čemu se radi?
Tko je,zašto i gdje dobio otkaz?

Ako želite pomoći tom čovjeku… ako je muško i traži posao, a odgovarao bi mu posao u automatskoj autopraonici… neka mi se hitno javi na mail Bloga…

Ako se javi do subote… mogao bi otići na razgovor… pa ako zadovolji… dobiti posao.

Eto… „JA SAM VIDIO MJESEC“ spreman sa na Vaše sljedeće uvrede, a sve posjetitelje odmah zamoljavam za razumijevanje ako odmah ne izbrišem komentare u kojima se nekoga vrijeđa, bez argumenata optužuje… psuje…

Pa ne mogu ni ja 24 sata pratiti komentare na Blogu…

Oznake: Život u Promini

Smijeh pod Prominom II dio

Nakon prvog dijela priče iz Promine sedamdesetih godina, prepričanih nizom odabranih fotografija, slijedi drugi dio priče.
Drugi dio fotografija koje sam odabrao iz emisije „Smijeh pod Prominom“, opisuje jedno vjenčanje u Razvođu.
Izlazak mlade iz kuće… kupovina mlade…..snimke Brljana…

Fotografije pogledajte pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Smijeh%20pod%20Prominom/II%20dio/

Oznake: Život u Promini, Razvođe

Trebao je biti samo komentar…

Ovo je trebao biti samo komentar za „Smriku“ pod predhodnim postom… ali na kraju je ispao cijeli post….

Bravo Smrika…
Mogu se mijenjati sistemi, ali se ne može promijeniti mentalitet ljudi, ili se mijenja jako sporo.
Premda su nam usta često puna demokracije, nažalost sve se svodi na uobičajene fraze…
„Mi smo za demokraciju“…
Što to uopće znači?
Mi smo za slobodu govora?
Naravno, ali samo ako se govori ono što svi govore…misli onako kako svi misle… radi sve onako kako drugi rade…“ kad pušemo u isti rog“…
Opasno je imati svoje mišljenje… svoj pogled na svijet… svoj komentar… jer mi smo onda protiv nekoga?
Ja bi volio da se Dizdari od pokojne babe Ćeze vrate na samo jednu godinu…ili na samo jedan mjesec u Prominu… a onda na kraju kažu da li se nešto promijenilo u Promini-Hrvatskoj od njihova odlaska????

U postu sam naveo komentar u kojem se može pročitati:

„Malo je ljudi danas u Promini koji su SLOBODNI, kad kazem slobodni to zanci da mogu javno i argumentirano reci sto misle i da time budu shvaceni i prihvacene od strane kriticne mase ljudi koji zive od svog rada i koji su takodjer slobodni. Nazalost politka cistih racuna stavlja ih na "crne liste" kao i '47, te se time s njima obracunava po istim metodama (ali s drugim oruđima prisile) kao sto su to svojedobno radili "PULAC, Stevo Perica, i cijeli niz političkih komesara/jugoslaveskih dusobriznika tog doba“doba".

Koliko je nas zapravo SLOBODNO (u smislu u kojem je navedeno u komentaru), to je dobro pitanje?
Koliko smo mi spremni prihvatiti razmišljanja drugačija od naših?
Da li opravdavamo nered i nepravdu, krađe, krivotvorenja dokumenata… ako se oni rade u „ime naše stranke“?
Koliko smo daleko spremni ići „u ime stranke“?
Da li su neki spremni pomoći ljudima tek ako se uključe u njihovu stranku?
Da li se posao dobiva po stranačkom ključu?
Da li smijete komentirati postove na primina.blog.hr-u?

Najbolje je ne odgovoriti na niti jedno pitanje javno, nego samo sebi u bradu… da Vas nitko ne čuje… da se ne zamirite nekomu… samo što put nezamjeranja vodi u upitnom smjeru…..

A što ako na kraju rečete svoje mišljenje?

Hoće li Vas ubiti nečija mržnja, jer ste rekli samo općepoznate istine?
Koja su Vaša iskustva iz situacija u kojima ste rekli istinu onomu koga se tiče?

Hoće te li jedno moje iskustvo?

Često sam bio na sastancima na kojima sam predstavljao i branio prava radnika pogona u kojem radim.
Odlazio sam u Split na sastanak na koji je dolazilo još osam predstavnika radnika drugi pogona i cijele Dalmacije.
Sastajali smo se sa direktorom koji je iznad direktora svih naših pogona i iznosili probleme s kojima se susrećemo na svojim radnim mjestima- odnosno problema na koje upozoravaju radnici koje mi zastupamo.

Od nas devet… ispostavilo bi se na svakom sastanku da samo moj pogon ima problema…
Kad bi nešto pitao… svi bi me „kuckali“ nogom pod stolom da „to“- „ne smijem pitati“.
Čak je i taj direktor kolutao očima kad bi došao red na mene…
Jednom mu je „pukao film“ i onda me počeo „pilati“ da očekujem da se neki problemi prebrzo riješe… da za sve treba vrijeme…novca..Bolje rečeno da bi bilo bolje da ušutim..
Rakao sam tada direktoru: „Ako želite da na sastanak dolazim kao i ostali i samo Vas hvalim, onda me na ove sastanke više ne morate pozivati… Ja sam izabran da štitim prava svojih kolega… i dok je tako ja ću pitati ono što moram… a vi radite ono što morate…

Zastao je… i rekao… „u pravu ste kolega… Vi samo radite svoj posao… a za taj posao su Vas na kraju kolege i izabrale“…

Taj direktor je sada u Upravi moje firme…
Kad je stupio na tu funkciju, nakon nekoliko dana došao je u „moj“ pogon.
Ušao je u pogon zajedno sa čovjekom koji je trebao preuzeti „njegovu fotelju“, i još nekoliko kolega.
Pružio mi je ruku i pozdravio me imenom i prezimenom, te me nakon toga predstavio i ostaloj delegaciji. „Gospodo ovo Vam je X Y… radi na tim i tim poslovima, i on je predstavnik radnika za „ta i ta“ prava…“.
Njegov zamjenik je upitao što je tu tako važno, to što sam predstavnik radnika?
Član uprave se samo nasmijao na tu njegovu reakciju… pružio mi još jednom ruku i rekao: „Svaka čast kolega… nastavite se boriti za radnike kao i do sada“.
Eto, čovjek je shvatio da smo bili ( i ostali) na dvije „suprotne strane“, ali to ne znači da se moramo mrziti, nego da moramo zajedno raditi da bi nam svima bilo bolje… jer za poboljšanja nekad i nije potrebno toliko novca, koliko se sve svodi na dobru volju?
A što mislite kako je prošlo mojih osam kolega-ljudi koje su oni zastupali?
Njih direktor nije zapamtio ni po riječima, ni po djelima, ni po imenu ni prezimenu, a ljudi koje su oni predstavljali nisu dobili ništa?
Ja sam ipak na kraju zadovoljan jer su „moji ljudi“ dobili što su tražili… jer sam uspio riješiti njihove probleme…

Da li sam to skupo platio?
Nisam.
Radio sam pošteno svoj posao i imam čistu savjest…
Ali nije direktor iz priče jedini koji mi je pružio ruku…
Bilo je tu i onih o kojima sam pisao na Blogu pa su se zbog toga bili „žestoko naljutili“ na mene…ali to su već druge priče…

Oznake: Život u Promini

Što vi mislite o tome?

Prije nekoliko dana jedan me prijatelj upitao:
„Jesu li „karampane“ i dalje zaštitni znak Oklaja?“
Koje karampane, upitao sam Ga?
Pa one u centru Oklaja, ispred automehaničarskih radiona.
Meni se čini da nisu…ali pravo da ti kažem… i ne idem za tim… navikao sam se na njih…rekao sam mu..

Prije skoro godinu dana na promina.blogu.hr-u pod jednim od postova, bio je komentar u kojem se izražavalo nezadovoljstvo što nam lijepo uređena parkirališta uz glavnu cestu, sada zauzimaju olupine iz kojih česti curi i ulje.

Nakon tog komentara, odnio sam mehaničaru koji se spominjao u tom komentaru posude u obliku „tacni“ za kolače, samo malo većih dimenzija, da ih postavi ispod automobila koji su na popravku. Meni su te tacne ostale od činčila, pa ionako nisam imao kud s njima, a mogu odlučno poslužiti u slučaju curenja ulja iz motora automobila…

Jučer sam malo zastao i popričao sa jednim od oklajskih automehaničara.
Malo smo pričali o svemu i svačemu… i na kraju smo se dotakli teme rada inspekcija.
Požalio mi se da je dobio veliku kaznu zbog toga što nema „Plan zbrinjavanja otpada“… ako se ne varam 4 puta po 30,000.00 kuna!
Plan zbrinjavanja otpada je dokument koji izgleda mora imati svaki pogon koji u svom radu proizvodi nekakav otpad, a njega muči kako kaže to što nikomu ne traže taj Plan, nego samo njemu.
Kazne kako sam kaže neće morati platiti, ako u određenom roku ne izradi navedeni plan, odnosno ukloni nedostatke koje je inspekcija evidentirala u svojim zapisnicima.

Malo sam se nakon razgovora zagledao niz ulicu, i primjetio da smo u međuvremenu ostali bez „karampana“.
Nadam se da će na kraju automehaničar izraditi „Plan zbrinjavanja otpada“, te da neće morati platiti navedene velike kazne, ali isto se tako nadam da će centar Oklaja izgledat kao danas…

Mene na kraju zanima što vi koji često prolazite kroz centar Oklaja mislite o svemu ovomu?
Da li su vama smetale karampane?
Kakav stav imate o onom tko je tužio automehaničara (inspekcija je stigla nakon dojave-nije mi poznato anonimne, ili potpisane)?

Oznake: Život u Promini

Menadžer=čoban, pardon Čoban=Menadžer za farmu?

Najviše me u životu «fasciniraju» ljudi koji od jednostavnih stvari čine komplicirane, od nevažnih važne stvari.
Tako sa jedne strane upoznate doktore znanosti s kojima možete razgovarati kao s nekim s kim se poznajete godinama, a s druge strane imate polupismene ljude koji «doktoriraju» opisujući svoju važnu ulogu u društvu, i koliko god pričali teško ih je razumjeti.

Evo jedne priče za primjer...

Marija... di ti je brat... nisam Ga dugo vidija?
E... on ti nije ode... on je na izgradnji vodovoda u Dubrovniku?
Stvarno? Kad je otiša?
A.. otiša je ima misec dana... i eto vratija se nikidan na jedan dan, i odmah su Ga zvali da bez njega ne mogu, da se vrati.
Vidiš ti njega šta je «emancira»... A šta on tamo zapravo radi... s obzirom da je konobar po struci, a tu se ipak radi o «izgradnji vodovoda»?.
Pa... on ti priprema trasu za postavljanje cijevi...
Znači on radi sa inženjerima... Aj neka..
Ma nije... nego nešto drugo..
A da nije sa «đomeštrima» ... da ne nosi onaj «kolac» i udara trasu vodovoda...
Ma nije ni to...
Pa šta onda radi?
Pa on kopa kanale!

Pa on kopa kanale?
Stvarno. Dobro sestra kaže...Pa zar nije na kraju lipše reć... «On je na izgradnji vodovoda u Dubrovniku»
Tu je titula... tu je destinacija... Sve je na mistu... To što on i ovako, i onako započme i završi radni dan u kanalu, na kraju i nije bitno?
Glavno da lipo zvuči.

Ali, vratimo se naslovu....koji glasi:

Menadžer=čoban, pardon Čoban=Menadžer za farmu?

Možda će netko zaključit da je to samo igra riječi, ali meni se čini da je veliki broj ljudi «greškom» ni kriv ni dužan zamjenio svoje mjesto na stranama «jednakosti».
Još mi je najjače, najčešće posvajanje titule «poduzetnik».
Za neke je dovoljno otići iz «malenih mjesta srca moga» na Zagrebački asfalt na nekoliko mjeseci, i titula je već tu.
Ja sam ti rođo pokrenija biznis... Ja sam poduzetnik...

Evo još jedne priče, koja mi pada na pamet....

Još u osnovnoj školi, imao sam prijatelja koji je patio za zlatnim lančićima, satovima, novcem, sanjao skupe aute... Došao je rat... i nismo se dugo vidjeli.
Jednom prilikom, nakon rata...pored mene projuri zatamnjeni BMW sedmica, i naglo zakoči.
Mislim ja u sebi «Bome sad sam na....a» Na brzinu razmišljam jesam li se kome zamirija... I nisam se dobro ni sabra, kad se iz auta začuje:
«Pa di su prijatelju... nismo se vidili sto godina»
Da skratim priču... Moj prijatelj iz osnovne je u ratu postao poduzetnik... navodno građevinar. Ima nekoliko stanova u Zagrebu... i sve u svemu dobro se živi.
Opet se nismo vidili neko vrijeme, i baš sam se zapita gdje je...
Rekli su mi da je dobio tri godine zatvora u Turskoj zbog šverca nekoliko desetaka kila zlata....
Opet smo se sreli... Opet on sritan nasmijan, ali sad jedan dan vozi Porsche, a drugi najskupljeg Mercedesa... Opet je poduzetnik, i sada već radi «zgrade» u Zagrebu, i ima jaku firmu...
Opet se nismo vidili neko vrijeme, i baš sam se zapita gdje je...
Pročitao sam u crnoj kronici da je priveden zbog organizacije prostitucije...
Pročitao sam nakon toga da je prodao zemlju jednog našeg istaknutog političara, krivotvoreći dokumentaciju.... Pa nakon toga da je oslobođen zbog nedostatka dokaza...
Zadnje sam pročitao, da je osuđen na sedam godina zatvora, zbog prodaje zemljišta krivotvoreći dokumentaciju, i tako sebi pribavio nekoliko milijuna eura koristi....

Kad bolje razmislim, niti je on stravno moj prijatelj, jer Ga zapravo uopće i ne poznajem, niti je poduzetnik...
On je zapravo završio kao kriminalac, ali «visokog» ranga.

Kad čovjek ukrade cipele iz trgovine, on je lopov, ali kad ukrade milijune... one je ?????

Opet sam odlutao od naslova, a naslov je, da se i ja podsjetim:

Menadžer=čoban, pardon Čoban=Menadžer za farmu?

E da... ne smije se reć Čoban... pravilno je Pastir!

Premda mene Pastir više asocira na duhovnog vođu....

I pjesmu čoban tjera ovčice.... treba ili zaboraviti ili pretvoriti u
«Manadžer tjera ovčice, lakoj lane diri diri dane»...

Na ovi temu Jutarnji liste kaže sljedeće:
“Ovčari postaju menadžeri za farmu”
(a komentatori dodaju: ovčar=vrsta psa, čuvar ovaca= pastir ili čoban)

“U Centru za stočarstvo krša, osnovanom prije dvije godine na kninskom Veleučilištu Marko Marulić, ove jeseni u sklopu programa cjeloživotnog obrazovanja počinje edukacija za zanimanje ovčar. Uzgajivači ovaca i koza na krškim područjima nakon stjecanja diplome neće više biti ovčari i pastiri nego će steći zvanje menadžera za farmu, koje zvuči daleko ljepše i stručnije”

“I uzgajivači ovaca i koza u Europi sutra morati imati licencu za bavljenje tim poslom”

Baš me zanima, kad na kraju godine bude dodjeljivana nagrada “Zlatna kuna za menadžera godine”, mogu li se natjecati I vlasnici stada u Promini, nakon što naravno dobiju licencu?

Članak u Jutarnjem možete pročitati pod linkom:
http://www.jutarnji.hr/zanimljivosti/clanak/art-2008,9,12,,133051.jl

Oznake: Život u Promini, Stočarstvo u Promini

Fotografije dana Općine

Dugo nisam fotografijama "pričao priču", pa evo sada Dana općine Promina, ispričane fotografijama mog sina Ivana.
Nadam se da će vam se fotografije svidjeti.

Link je:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Dan%20Opcine%2029092008/

Oznake: Život u Promini, općina promina

Promina iz nekog drugog kuta...

Danas sam po prvi puta pronašao članak u kojem se može pročitati što je to danas “najzanimljivije” u Promini, I koji su to potencijali kojih možda nismo niti mi sami svjesni.

Članak Jadranke Klisović pod naslovom “Skriveno blago prominskih brda”, jedan je od najbolje napisanih članaka na tu temu u zadnjih desetak godina.

Obično novinari “prolete” jednom temom kroz Prominu, I pobjegnu.
Ali ovdje se vidi da je novinarka stvarno imala volje upoznati “neku drugu” Prominu.

Ja ću navesti samo nekoliko citata iz članka koji je objavljen pod linkom:
http://www.bum.vjesnik.hr/html/2008/09/24/Clanak.asp?r=tem&c=7

“Težak život i druge nedaće koje su se zaredale zatvaranjem rudnika koji je othranio generacije i generacije, za posljedicu su imale odlazak stanovništva u gradove od čega se taj škrti kraj nije oporavio do danas.

“Država je svoje šumsko zemljište odlučila dati na višegodišnje korištenje, pa je nekoliko Prominaca zasadilo velike vinograde poput mladog Marka Duvančića, obitelji Džapo, Knežević... Načelnik Cota na svom je imanju zasadio 20.000 sadnica vinove loze koja odlično uspijeva i daje vrlo kvalitetno grožđe i vino”

“Načelnik Cota, koji je dužnost načelnika preuzeo tek prije dva mjeseca, smatra da taj kraj ima velike razvojne perspektive i to prije svega u poljoprivrednoj proizvodnji u Vedrovu polju, proizvodnji zdrave hrane, stočarstvu i seoskom turizmu”.

“Obitelj Milana Lacića sagradila je pršutanu »Lacić« u Razvođu kod Oklaja. Dok smo joj prilazili, nismo mogli vjerovati vlastitim očima. Mislili smo da smo….”

“U susjedstvu smo posjetili obitelj Škovrlj. Slavko, njegova supruga i tri sina imaju farmu sa 600 ovaca….. Godišnje uspiju proizvesti između 2,5 i tri tone »mišnog sira« koji prodaju isključivo na »kućnom pragu«.
»Da proizvedemo i pet puta više, sve bi prodali bez ikakve reklame i bez trgovačkih lanaca.

“Na 26 hektara zemljišta kod Razvođa prostire se bajamik koji je već godinama »ničiji«, a Općina Promina s njime ima velike planove. Umjesto jednoj osobi, bajamik koji je prije rata bio u vlasništvu oklajske poljoprivredne zadruge, najvjerojatnije će se dati u koncesiju osmorici Prominjana u dugoročni zakup”.

“Načelnik Cota, inače kondicijski trener hrvatske košarkaške reprezentacije i matematičar po struci, kaže da je u ovom kraju »pitanje svih pitanja« voda bez koje su danas tri veća sela koja se nalaze na stotinjak metara od Krke…….”.


Bili su to samo ulomci teksta, kojeg je svakako zanimljivo pročitati od riječi do riječi.

Oznake: Marko Duvančić, Ivica Džapo, Stipe Knežević, Prominski vinogradari, Stočarstvo u Promini, Pršutana Lacić, Život u Promini, općina promina

Dobro došli u zonu sumraka?

Po prvi puta Promina se spominje i na web stranici „H-Alter“, što me jako iznenadilo...
I što mislite po čemu smo mi (Promina) zaslužili svoje mjesto na web stranici?

Evo naslova:

„Prominski kraj jedva diše“




Vjerojatno predviđate i sadržaj kao npr. citiram:

„Ovo je neizdrživo. Ponovno gori deponij Mala Promina. Zrak u selima podno Promine i oklajskom kraju prepun je smoga. Ne možeš disati. Sav dim vjetar nam tjera u selo i u domove. Kakav Milano! Ovo će nas ili ubiti, ili otjerati odavde, u jednom dahu telefonom nas je takvim dramatičnim upozorenjima bombardirao Paul Cota, načelnik općine Promina“.

A Kninjani kažu da:

„...ne znaju razloge zbog kojih odlagalište Mala Promina u zadnje vrijeme učestalo gori.“

Članak u H-Alteru možete pročitati pod linkom:
http://www.h-alter.org/tekst/prominski-kraj-jedva-dise/9854

U biti H-Alter je „prepisao“ članak iz Slobodne Dalmacije koj u zadnje vrijeme često piše o odlaganju „raznih“ otpada u općinu Promina, ali meni se čini da od toga svega nema ništa.

Premda evo lipo piše u Slobodnoj:

„Inspektorica Živana Krnić je izišla na teren i odradila svoje. Vatra je ugašena, a deponij prekriven s 20 kamiona zemlje. I, nije prošlo ni 15-ak dana, ponovno smo obavijeni smogom. Tvrde da se smeće samo zapalilo. Sumnjam, kaže načelnik Cota. Samo nekoliko sati poslije ovog dramatičnog upozorenja javnosti da ispod Promine ponovno dimi, vatrogasci su ugasili požar na deponiju“.

Doduše naslov u Slobodnoj Dalmaciji je malo dramatičniji:
„Zadnjih deset godina u Promini svi umiru od raka“

I šta mislite koji je komentar čitatelja u SD na ovaj članak:

„Komentar od: Ahmed @ 18. rujan 2008 12:02
A sto bi to bilo prirodna smrt?
Znaci, oni zele umirati od srcanih i mozdanih udara?
Rak im kao ne odgovara??

Zanimljivo razmišljanje?
Pa zašto se mi upoće bunimo?
Kako smo samo bahati?
Mi bi umirali prirodonom smrću, koji luksuz?

I šta na kraju reći nego što i Načelnik::

„Ne shvaća nas se ozbiljno. Zbog toga toliko vičem, jer mi, kako stvari stoje, ništa drugo ne preostaje, kaže načelnik Paul Cota“.

Oznake: općina promina, Pretovarna stanica Mala Promina, Život u Promini

17. OBLJETNICA SPOMENDANA RUJANSKOG RATA (1991. – 2008.)

Malo koji Prominac se ne sjeća 16. rujna 1991. godine.
Malo koji Prominac tih dana nije pustio suzu zbog onih koji su
nas iznenada napustili i nagovjestili vrijeme smrti.
Malo tko se tada molio za išta osim za goli život.
Ali smrt je ipak žela...
Vatra je gutala naša ognjišta...

Šibensko-kninska županija obilježava "Rujanski rat" sljedećim programom:



17. OBLJETNICA SPOMENDANA RUJANSKOG RATA
(1991. – 2008.)


Program obilježavanja:

12.-14. rujna 2008.

09.00 sati IV. Košarkaški turnir „Srcem kontra čelika“ – OŠ Vodice


--------------------------------------------------------------------------------

Subota, 13. rujna 2008.
10.00 sati Otkrivanje spomen ploče za poginulog branitelja Antu Goleša – Dubravice
16.00 sati Malonogometni turnir „Srcem protiv čelika“ – OŠ Vodice - nakon turnira, druženje uz prigodni domjenak


--------------------------------------------------------------------------------

Nedjelja, 14. rujna 2008.
10.45 sati Polaganje vijenaca – kod spomen križa u Velikoj Glavi
11.15 sati Sveta Misa zadušnica za poginule hrvatske branitelje u kapeli Gospe Fatimske u Dubravicama, koju predvodi provincijal dr. fra Željko Tolić


--------------------------------------------------------------------------------

Utorak, 16. rujna 2008.
16.30 sati Biciklistička utrka „Srcem protiv čelika“, Vodice-Zaton-Vodice - start, Trg hrvatskih mučenika
18.00 sati Polaganje vijenaca na Trgu hrvatskih mučenika u Vodicama - prigodni program
18.30 sati Polaganje vijenaca na centralnom križu – Vodičko groblje
19.00 sati Revija filmova iz Domovinskog rata – Kulturni centar Vodice


--------------------------------------------------------------------------------

Srijeda, 17. rujna 2008.

Polaganje vijenaca:
09.00 sati Gradsko groblju Kvanj – Središnji križ
09.45 sati Vojarna Bribirskih knezova - kapelica sv. Mihovila
10.15 sati PU Šibensko-kninska – spomen ploča
11.00 sati Šibenski most – kapelica Marinku Kardumu
12.00 sati Dragišići
13.00 sati Rogoznica – centralni križ na mjesnom groblju
14.30 sati Pakovo selo
15.30 sati Unešić

18.00 sati Šibenik, Trg Andrije Hebranga - Spomen obilježje smrtno stradalim hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata
19.00 sati Sveta Misa zadušnica za poginule hrvatske branitelje koju predvodi biskup šibenski msgr. Ante Ivas u Katedrali sv. Jakova


--------------------------------------------------------------------------------

Četvrtak, 18. rujna 2008.
21.00 sati Koncert Marka Perkovića Thompsona
ŠIBENSKA POLJANA

19.- 20. rujna 2008.
13.30 sati VIII. Memorijal „Ante Mihić Bogde“, međunarodni rukometni turnir veterana i veteranki – OŠ Vodice

(Program se nalazi pod linkom:
http://www.sibensko-kninska-zupanija.hr/aktualno/obljetnica.asp)


Promina nije u ovom "programu", jer preko šezdeset Prominaca poginulih u ratu, možda nije dovoljan broj da se i za njih položi vjenac u ime Županije.

To nije razlog da se mi ne sjetimo svih onih koji nisu imali sreću preživjeti vjetrove rata.
To nije razlog da se molitvom i mislima ne sjetimo svih onih kojih više nema.

Oznake: Život u Promini

Marasovine, Matasi i Zelići i dalje bez vode

Prominski vodovod najčešća je tema u ovim sparnim ljetnim danima.
Nažalost u Marasovinama, Matsima i Zelićima ta je tema cijele godine aktualna.
Osim navedenih sela, i ostala Prominska sela u večernjim satima primjete pad tlaka vode, ili jednostavno u određeno doba dana ostanu bez vode.
Prije nekoliko dana odlučio sam popričati sa čovjekom iz «Šibenskog vodovoda» koji održava pumpno postrojenje prominskog vodovoda, da vidim šta on misli o svemu tome.

Evo što mi je odgovorio:

«Slušaj prijatelju... «Prominski vodovod» gubi preko 75% posto vode koju mi ovim pumpama šeljemo u bazen u Lukaru. Kad se bazen napuni, za samo 1 ˝ sat, tlačni cijevovod Miljacka-Lukar (dug negdje oko 9 km op.a.) izgubi svu vodu! Nema niti kapi! Kad se voda u bazenu spusti na određenu kotu, pumpe se ponovno uključuju i nakon što ponovno napune cjevovod, pune vodospremu Lukar do maksimalne kote».

Pitao sam ga i tko na kraju održava Prominski vodovod?

«Slušaj, mi održavamo pumpe, i što se tiče upravljanja sa njima, sada sve radi automatski i sve je OK. Što se tiče kvarova na terenu, to nemam pojma. Ma u stvari to nitko nema pojma.
Mi održavamo pumpe i plaćamo struju, a Drniški «Rad» naplaćuje vodu, di je tu logika?

Kakva je dotoka izvora, s obzirom da je ovako sušna godina?

«Ma nema ti tu problema. Ovo je jedan od jačih izvora, i na njemu se suša uopće ne primjeti. Mi crpimo samo mali dio tog izvora...»

Iz svega navedenog, možete zaključiti kakva je situacija na «Izvoru» prominskog vodovoda, a kako je na «kraju» to znate kad otvorite špinu.

Ipak povod za ovaj post nije bio moj susret sa prijateljem iz Šibenskog vodovoda, nego članak objavljen u Novom Tjedniku pod naslovom: «Od Krke udaljeni 100 metara, a nemaju vodu”!

Čim vidim naslov, odmah moram reagirati.
Prominci ne dobijaju vodu iz rijeke Krke, nego sa podzemnog pritoka rijeci Krki kod HE «Miljacke», stotinjak metara nizvodno od slapa Miljacka.
Radi se o izvoru koji čine vode ponornice-Zrmanje!

Vratimo se na članak, u kojem možete pročitati:

“Zaseoci Marasovine, Matasi i Zelići u općini Promina, iako udaljeni svega nekoliko stotina metara od rijeke Krke još uvijek nemaju vodu, a da situacija bude još gora, ovog je ljeta to područje pogodila jedna od najgorih suša u posljednjih tridesetak godina. Činjenica da spomenuta naselja nisu spojena na prominski vodovod, u čiju je izgradnju Europska unija putem CARDS programa uložila 30 milijuna kuna, iznenadila je i načelnika Općine Promina Paula Cotu, koji je na tu dužnost stupio tek nedavno, nakon pada HDZ-ove vlasti u toj Općini”.
“Isti su ljudi očito krivo informirali i župana Gorana Pauka, jer je na javnoj tribini o prostornom planu Općine Promina, održanoj u srpnju ove godine, novinarima tvrdio kako su ta sela dobila vodu….”
“Inače, osim zaseoka Marasovine, Matasi i Zelići, vodu nema ni naselje Bobodol. Dapače, to naselje, pretežno naseljeno srpskim stanovništvom, prema projektnoj dokumentaciji nije ni predviđeno za spajanje na prominski vodovod. Načelnik Cota stoga će inzistirati da se u novi projekt uvrsti i Bobodol, tim više što je to mjesto udaljeno svega 800 metara od zaseoka Zelići, koje je predviđeno za spajanje na vodovod”.

Za Matase, Marasovine I Zeliće, znao sam da nemaju vodu, ali za Bobodol sam bio uvjeren da su oni spojeni na vodovod u Suknovcima?
Članak iz Novog Tjednika pročitajte pod linkom:


http://novi-tjednik.hr/index.asp?dID=1603

Oznake: Vodovod za Marasovine, Matase i Zeliće, Život u Promini

Prečacom do kamenoloma?

Prije nešto više od godinu dana (29.07.2007) napisao sam post pod naslovom:
„Novi kamenolomi u Promini“, i taj post možete pročitati pod linkom:
http://promina.blog.hr/2007/07/1622960630/novi-kamenolomi-u-promini.html


Ukratko;
Povod za pisanje posta bilo je otvaranje istražnih radova ili novog kamenolom na samoj granici općine Drniš i Promina, poviše Tarlića, na lokaciji Razvođska ljut .(Premda se to u tom postu nigdje posebno ne naglašava).
Pregledom prostornog plana naše županije može se uočiti da na tom mjestu nisu predviđeni istražni radovi za novi kamenolom, te da na toj lokaciji ne postoji kamenolom.
Ako i danas posjetite web stranicu Šibensko-kninske županije, te sa lijeve strane pomoću ponuđenog linka dođete do prostornog plana županije, moći ćete se uvjeriti u isto.
O svemu više možete pročitati u postu koji sam već naveo.
Uglavnom, od tada navedeni kamenolom „miruje“..

Ovih dana sam na web stranicama HGK pronašao dokument pod naslovom:

„STRATEGIJA GOSPODARENJA MINERALNIM SIROVINAMA REPUBLIKE HRVATSKE

PRILOG 4
POPIS EKSPLOATACIJSKIH POLJA MINERALNIH SIROVINA, PO GRUPAMA, U REPUBLICI HRVATSKOJ
(Razvrstano po županijama zaključno s 31.12.2007. godine)
[1]

Na stranici 17 od 26 navedenog dokumenta, možete pročitati sljedeće:

PRILOG 4.15
POPIS EKSPLOATACIJSKIH POLJA U ŠIBENSKO-KNINSKOJ ŽUPANIJI

KARB. SIR. ZA IND. PRERADU- SLAVA
Površina 14,9 hektara
Nositelj odobrenja-GIRK KALUN d.d., Drniš
Godina rješenja 2008.
Oznaka kamenoloma15.037.E.D

U oznaci kamenoloma (15.037.E.D ) brojčane i slovne oznake označavaju sljedeće:

15-broj županije
037-Redni broj eksploatacijskog polja u županiji
E.-Tekstualna oznaka za eksploatacijsko polje
D.-Državna uprava

Izvor podataka:Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, Zbirka isprava, elaborata i projekata“.

Ako malo bolje proučite navedene citate iz dokumenta uočit ćete sljedeće:
„Razvrstano po županijama zaključno s 31.12.2007. godine“,
a „Girk Kalun“ ima rješenje izdano 2008????

Kamenolom „Slava“ (u blizini zaseoka Drage/Lukar) ne spominje se niti kao istražno polje, niti kao eksploatacijsko polje kako u prostornom planu Županije, tako niti općine Promina????

Čudno je što Ministarstvo u svojim evidencijama uredno vodi kamenolom (koji za sada u stvarnosti ne postoji), a da lokalna i županijska vlast isti kamenolom nemaju u svojim usvojenim službenim dokumentima?

Ostaje nam na kraju da se na „vlastitoj koži“ uvjerimo hoće li na „Slavi“ biti kamenolom ili ne.
Radi li se o slučajno grešci, ili „proročanstvu“ koje ne možemo izbjeći?

Oznake: Život u Promini

Prominska fešta-fotografije

Kako je bilo na „Prominskoj fešti za Veliku Gospu“, možete pogledati na fotografijama pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Prominska%20festa%20za%20Veliku%20Gospu/

Inače, prema „neslužbenim“ podacima, u Oklaju je za Veliku Gospu feštalo oko 1500 ljudi.

Oznake: Velika Gospa, Život u Promini

Visovac 15.08.2008.

Ako Vas zanima kako je na Visovcu bilo ove godine za Velku Gospu,
posjetite sljedeći link sa fotografijama:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Prominci%20na%20Visovcu%20za%20Veliku%20Gospu/

Ako Vas zanima kako je bilo 2006. godine, posjetite link:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/promina/Prominci%20na%20Visovcu%202006/

Ovaj drugi link je za one koji možda prvi put čuju za Visovac, pa im ovaj album priča priču od dolaska hodočasnika nad kanjon Krke... pa kadar po kadar dalje....

Uživajte u fotografijama....

Oznake: Velika Gospa, Život u Promini

JOKS Promina 2008 fotografije

Evo samo nekoliko fotografija sa JOKS-a 2008 pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/JOKS%202008/

Zaboravio sam u postu o JOKS-u navesti organizatore turnira, a to su:
Denis Bronić, Ive Kardov, Marko Perić, Jole Džepina i Mate Zelić, ali i Josip Bronić-Lele kao pomoćnik DJ-a na gradelama, kao i Nikica Pandža za kojeg je "xxyy" u komentaru napisao:
" E, da, kad si već spomenuo imena, onda ću još dodati g. Nikicu Pandžu, koji je mixao svašta na gradelama, skoro kao Jole!"

Pozdrav ekipi, i nadam se da će JOKS 2009. biti još jači, sa još više ekipa!

P.S.
Ako netko ima još fotografija sa turnira, neka mi ih pošalje, pa ćemo ih dodati u objavljenim fotografijama.

Oznake: JOKS, Život u Promini

Prominske igre-fotografije

Napokon sam uspio pregledati i obraditi fotografije 55. Prominskih igara.
Fotografi su bili Marko Perić i Josip Sarić, i mislim da su odradili odličan posao.
Zahvaljujem im se ovim putem, jer da nije bilo njih tko bi se mogao sjetiti prepričati sve događaje sa Porminskih igara?

Album se nalazi pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Prominske%20igre/?action=view¤t=D-mladi-web.jpg


Fotografije sa Visovca i Porminske fešte objavit ću za koji dan…

Oznake: Prominske igre, KUU Promina, Život u Promini

Rezultati 55. „Prominskih igara“

Završene su i 55. „Prominske igre“.
Pred nekoliko stotina Prominjaca i naših gostiju iz okolnih mjesta, kao i raseljenih Prominjaca, odmjeravale su snage u trčanju, vožnji bicikla, bacanju kamena s ramena, „međunarodnoj“ utrci magaraca te utrci konja.
Hipodrom kod kapelice, ispunio se publikom koja je nestrpljivo čekala početak utrka.
Organizator igara-Općina Promina, nastojala je ukloniti nedostatke uočene u organiziranju prijašnjih godina, a Ivica Marić-Pajišin dao je najveći doprinos u uređenju hipodroma uz naravno svoje sinove i još nekolicinu Prominjaca koji su mu pomagali.
Ove godine postavljen je i razglas, kako bi publika mogla saznati koju informaciju o tijeku natjecanja, natjecateljima.
A natjecatelja je skoro u svim disciplinama bilo više nego prijašnjih godina, osim u utrci konja, gdje su došla samo dva jahača s svojim konjima. Tu moram spomenuti i mog prijatelja (kojeg namjerno neću imenovati) koji je samo zbog ovih igara kupio konja prije nekoliko mjeseci. Uporno je vježbao do prije tjedan dana, a onda je na jednoj od „priprema“ s konjem nastradao, te se prilično teško ozlijedio. Ovim putem pozdravljam mog prijatelja, sa željom da dogodine ipak nastupi sa svojim konjem na Prominskim igrama. Drago mi je, a ujedno i veliko veselje sresti Promince koji s takvom željom iščekuju igre, i za njih se pripremaju.
Neću previše opisivati događaj, jer za to postoje komentari, ali kako ne bi ponovio pogrešku od lani, potrudio sam se doći do „službenih rezultata“ natjecanja;

A Rezultati 55. „Prominskih igara“ su sljedeći:

Utrke mladih (do 15 godina starosti) na 400 metara:
1. Antonio Zelić 1.00'
2. Anton Cota 1.02'
3. Ivan Cota 1.06'

Utrke seniora (do 50 godina starosti) na 800 metara:
1. Žarko Žunić 2.20'
2. Luka Cota 2.26'
3. Sebastijan Zelić 2.27'

Utrke Veterana (starijih od 50 godina) na 400 metara:
1. Antija Dujić 1.13'
2. Franjo Jazvić 1.15'
3. Paško Perić 1.20'

Utrke biciklima 800 metara:
1. Josip Zore 1.30'
2. Ivan Žulj 1.31'
3. Anton Cota 1.34'

Kamena s ramena:
1. Milojko Galiot
2. Franjo Jazvić
3. Mario Pokrovac

Utrke na magaracima na 800 metara:
1. Paško Perić –Pajica
2. Tome Olivari- Svjetski prvak utrke održane u Tisnom
3. Hrvoje Brajković

Utrke na konjima na 800 metara:
1. Ivica Marić
2. Gracija Požar

Svim natjecateljima uručeni su prigodni pehari i medalje, kao i novčane nagrade ovisno o postignutom rezultatu u navedenim disciplinama, na samom kraju natjecanja.
Nadam se da ste se svi dobro zabavili, te da ćemo se dogodine vidjeti u još većem broju.

Nadam se da ću uskoro uhvatiti vremena te odabrati iz mnoštva fotografija (koje su napravili Marko Perić i Josip Sarić) makar tridesetak najzanimljivijih.

E bio bi na kraju red zahvaliti se i svima koji su se pomogli u organizaciji natjecanja, i to redom kako mi padnu na pamet, a ne po važnosti, da se netko ne bi uvrijedio.
Ekipu koja je uređivala hipodrom već sam zahvalio…
Toni Cota, Rajko Žulj i Paul Cota (novi Načelnik) pazili su na popise natjecatelja…i da natjecanje prođe „transparentno“…
Marko Perić je sve to zabilježio okom kamere, kao i Josip Sarić (moj mlađi sin… evo malo nepotizma)…
Ante Bandalo (Roca) vršio je „novčane transakcije“… odnosno isplate novčanih nagrada natjecateljima….
Žare Dizdar nam je riješio „problem“ napajanja el.energijom…a Marino Jakovljević se istakao u razvlačenju kablova…
Od pomoći su naravno bili i Ive Kardov i Jole Džepine…spremni za pomoć u svakom trenutku…
Ja sam se nalazio za „tonskim pultom“ i „glumio“ da znam što radim… Nadam se da nisam koga nehotice uvrijedio, ili „satrao“ lošim izborom glazbe.

Živili, i vidimo se sutra navečer….na prominskoj fešti povodom Velike Gospe…

Oznake: Prominske igre, Život u Promini, općina promina

Završen turnir JOKS-PROMINA 2008

Reflektori su postavljeni, razglas pripremljen, gradele užarene, ekipe zagrijane..
Vrijeme je za početak noćnog turnira JOKS-Promina 2008, na nogometnom igralištu kod osnovne škole u Oklaju…

Najmlađi Prominci- „Tići“ prijavili su tri malonogometne ekipe: „Hrvatska“, „Promina“ i „Tovari“.

Evo rezultata njihovih utakmica:

-Tovari-Promina 6:1
-Tovari-Hrvatska 12:4
-Promina-Hrvatska 9:1

Ekipa „Tovari“ osvojila je 1. mjesto, „Promina“ 2. mjesto i Hrvatska 3.mjesto.

Nakon najmlađih, slijedilo je izvlačenje parova za utakmice starijih ekipa.

Ukupno je prijavljeno osam starijih ekipa i to:
-„Propala stvar“- ekipa sastavljena većinom od djelatnika „Metal-sinta“
-„Gas-gas“- ekipa za koju su igrali većinom djelatnici kamenoloma „Prvi bljesak“
-„Sprdačine“- ekipa sastavljena većinom od djelatnika HE „Miljacke“
-„Nu nas“-ekipa studenata i onih koji će to tek možda postati
-„Lukar“-ekipa sela Lukar
-„Matase“-ekipa sela Matasa i Zelića
-„Čitluk“-ekipa sela Čitluk
-„Varate“- ekipa zaseoka Varate

Utakmice su se nizale sljedećim redom:

1.Propala stvar-Nu nas 7:2
2. Gas-gas-Lukar 1:10
3. Matase-Čitluk 2:0
4. Sprdačine-Varate 9:4

Nakon toga su slijedile utakmice:

1. Propala stvar-Lukar 10:4
2. Matase-Sprdačine 1:3

I utakmica za prvo mjesto:

Sprdačine-Propala stvar 0:9

Kraj zadnje utakmice turnira u kojem je najbolja ekipa bila „Propala stvar“, dočekali su samo najuporniji gledatelji negdje oko 1:30 sati.
Turnir se odužio jer se Organizatori JOKS-a nisu nadali tako dobrom odazivu turnira pod motom „feštajmo u Promini uz zanimljive nogometne utakmice“.
Nagrade su ovaj put za sve bile jednake… malo nogometa, malo ćakulanja, malo čevapa i pljeskavica sa gradela…. I svi nadam se zadovoljni….

Gledatelja je bilo poprilično, i mene bi obradovao svaki komentar, da vidimo što bi se dogodine moglo poboljšati, i tko je voljan za JOKS 2009 pomoći u organizaciji, kao i opremanju igrališta sa reflektorima…

Oznake: JOKS, Život u Promini

Veliki požar u Oklaj

Jučer (13.08.) oko 16:00 sati oglasile su se vatrogasne sirene DVD-a Oklaj.
Nažalost, ovaj put se nije radilo o rutinskoj vježbi momaka iz DVD, nego o požaru koji se širio velikom brzinom i zaprijetio čak i kućama.
Mali oblak dima koji se vidio u predjelu Džapića, odnosno kako sam kasnije saznao kod kuća Džepina, brzo je prerastao u veliki nekontrolirani požar koji se velikom brzinom nošen vjetrom „donjakom“ kako bi ga neki nazvali, širio u smjeru Džapići-crkva Gospe čatrnjske.
Teren prekriven smrikama i suhom travom brzo je prenio požar do kuća Sredojevića, i kroz njihovo polje nastavio se kretati u smjeru Suknovaca.
Ubrzo su se u gašenje uključile još dva vatrogasna vozila iz Drniša, ali ni to nije bilo dovoljno da se požar stavi pod kontrolu.
Tek nakon dolaska dva kanadera požaru je smanjena brzina širenja, a kako bi se konačno požar i ugasio, gašenju se priključio još jedan air-traktor.
Požar koji je prema nekim neslužbenim informacijama „buknuo“ u / ili pored jednog običnog kontejnera, poharao je tako veliki broj hektara niskog raslinja, nešto šume, čak i dijelova vinograda koji su mu se našli na putu do njegova „kraja“ kod Gospe čatrnjske.
Požar je ugašen negdje oko 20 sati.

Bilo su to samo „šture“ informacije, a više informacija će te vjerojatno moći pročitati u dnevnim novinama, s obzirom da se radilo o prilično velikom požaru.

Oznake: DVD Promina, Život u Promini

JOKS -PROMINA 2008"

NOĆNI TURNIR U MALOM NOGOMETU

"JOKS -PROMINA 2008"

Obavještava se cijenjeno pučanstvo općine Promina da će se tradicionalni 3. turnir u malom nogometu
"JOKS 2008" 13.08.2008. (srijeda) na igralištu Osnovne škole u Oklaju.
Početak turnira je u 19 sati.

U prvim susretima sastaju se „PROMINSKI TIĆI", a nakon toga seniorske ekipe.
Ždrijeb odigravanja utakmica održati će se neposredno prije
početka turnira, 13.08.2008. u 18:45 sati.
Utakmice se igraju 2x20 minuta, a broj igrača je: pet igrača plus vratar (5+1).
Pravo nastupa imaju SAMO ekipe sastavljene od igrača iz
općine Promina.
Za sva pitanja i informacije u svezi Turnira, molimo da se javite na
brojeve mobitela: 099/ 573-854, 098/645-331, 091/5315 -202
Uplata po ekipi je 250 KN.
Ulaz za posjetitelje je besplatan.
Zanimljivostt i dinamičnost zajamčeni!!!

Organizacijski odbor turnira

Oznake: JOKS, Život u Promini

Povratak otpisanih…

Bilo je potrebno skoro četiri mjeseca da napunim baterije i odlučim se na novi post…
Zašto nisam pisao u proteklom periodu, sada ionako nije bitno…

Čini mi se da je situacija u Promini takva, da je šteta da se na nju ne osvrnem sa kojim postom, a Vi sa svojim komentarima…

Jedna od mnogih tema ovih dana u Promini je „Transfer stanica“, odnosno jednostavnim rječnikom rečeno, pretovarna stanica za smeće.
Ona bi se trebala izgraditi kako kaže prijedlog „Prostornog plana uređenja Općine Promina sa smanjenim sadržajem“, u Razvođu, na lokalitetu Donji Gaj, na ukupnoj površini 1,25ha.
U „Prijedlogu Prostornog plana…“ navodi se i to da „Transfer stanica služi kao zona privremenog skladištenja (najviše do sedam dana)…….“

Sve što sam naveo, Prominci su mogli pročitati od 03.04.2006. do 03.05.2006. u zgradi Općine Promina, kada se mogao pogledati Nacrt Prijedloga Prostornog plana Općine Promina, te je svatko mogao dati svoju primjedbu.

Bio sam nazočan „Javnoj tribini“ koja je održana 29.07.2008 u 17:00 sati, u osnovnoj školi.
Za tribinu sam saznao deset minuta prije samog početka „usmenom predajom“, a u Oklaju nigdje nisam vidio poziv za istu…premda kažu da je poziv bio upućen i preko Radio Drniša..
Na „Javnoj tribini“ se okupilo pedesetak Prominjaca, i sve je krenulo prilično žestokim tonovima, ali je načelnik Paul Cota uspio smiriti situaciju.
Većina se nazočnih pobunila na Načelnikovu ideju, da se sva pitanja napišu na papir, te će na kraju Župan odgovarati na jedno po jedno pitanje…
To je i izazvalo najveću pobunu nazočnih kako kaže Matilda Jelčić „Neugodnih“ Prominjana…

Ipak jedan Prominac je uspio nagovoriti Župana, da rasparava bude javna, te da se odgovara na jedno po jedno postavljeno pitanje…

Na web stranici Radio Drniša, spominje se da je načelnik Paul Cota rekao sljedeće:

„U stanici se ne bi pretovarao opasni otpad već pet ambalaža, komunalni otpad, papir i karton, staklo, metalna ambalaža poput limenki, glomazni otpad i građevinski otpad. Treba sagledati sve činjenice i tek onda donijeti odluku. Možemo izbjeći da transfer stanica ne bude u katastarskim granicama naše općine ali ako je ne prihvatimo prihvati će Biskupija.
Stanica će nam opet biti fizički blizu, kamioni će opet prolaziti, a nećemo imati nikakve financijske koristi od toga. Treba sagledati sve prednosti i mane i onda donijeti odluku, kazao je načelnik Cota“.

Ipak, većina Prominjaca je bila protiv, jer je prema dosadašnjim iskustvima, izražena velika sumnja da će ta „Transfer stanica“ poštivati sve zakone o zaštiti okoliša, te neće zbrinjavati „sumnjivi“ otpad iz Knina, Drniša i Kistanja.

Kao primjer se navodilo dovoženje smeća sa lokacije bivšeg TEF-a, (građevinskog otpada), koje se zbrinjava ilegalno u napuštene rudnike boksita u Gluvačama, kod Čveljića.
Pozvana je inspekcija i policija, ali osim policije koja je napravila uviđaj i popisala registarske oznake kamiona, te imena vozača, ništa se nije dogodilo-inspekcija nije izašla na mjesto „zločina“.

Kao drugi primjer, navodi se cesta kojom se kninski komunalni otpad vozi pod malu Prominu. Cesta Knin-Vrbnik-Mala Promina.
Svi smo svjedoci koliko tog otpada ostane uz samu trasu te ceste. Pozivana je inspekcija i zbog toga problema, ali nitko nije reagirao….
Mene je zanimalo koja je stručna sprema potrebna za tih 5 radnih mjesta koja bi trebala obradovati Promince. Nažalost, konkretnog odgovora nisam dobio.
Premda je nekom to pitanje smiješno, kad ovih dana objavim post na temu nezaposlenih u Promini, bit će Vam jasno da mi možda i nemamo radnika struke koja će se tražiti???

Konačnu odluku o „Transfer stanici“, donijet će „Općinsko vijeće Promine“, a ne mi stanovnici, jer smo mi tu priliku imali „od 03.04.2006. do 03.05.2006“, ali je Bivša vlast zaključila da se to prihvaća, i kako stvari sad stoje- nije promijenila „Prijedlog prostornog plana….“

Baš me zanima kako će Vijeće odlučiti, i nadam se da ću možda konačno dobiti i koji zapisnik sa njihovih sjednica.

Valjda će Nova vlast imati „bolju suradnju“ sa promina.blog.hr-om???

Na „Tribini“ nisam bio sam, tako da se nadam da će i ostali sudionici rasprave svojim komentarima dočarati atmosferu i razmišljanja „Neugodnih“ Prominjaca….

Oznake: Pretovarna stanica Mala Promina, Razvođe, Život u Promini

Priča o "Podrum bendu" IV dio

Zadnji-treći nastavak Dražanove priče vratio nas je u devedesete godine.
Bilo je to vrijeme kad smo konačno uspjeli kupiti (za to vrijeme, za nas amatere…) odlične instrumente.
Svatko od nas je na svoj način uspio kupiti instrumente.. ali to nije bilo nimalo lako.
Sjećam se da sam molio starce pune dvije godine da mi kupe harmoniku.
Na kraju su je (kad nisu više mogli izdržati moje „pilanje“) kupili u Kninu u „Robnoj kući“.
Koliko je harmonika bila skupa, dovoljno govori podatak da je koštala punih 13 plaća poslovođe u trgovini, odnosno 26 milijuna dinara!.
Nakon dvije godine došao sam sa željom da mi kupe klavijaturu… e kad onda nisu poludjeli sa mnom…Opet sam čekao… čekao..čekao, i nakon dvije godine kupili su mi Yamahu.. Koja je to bila sreće za mene i za Bend…Jadni moji starci sa mnom…
A onda je došao rat…
Sva imovina moje obitelji stala je u jednu torbu… Ostali smo bez svega… Ostao sam bez harmonike koju sam znao svirati i po šest sati pripremajući se za glazbenu školu, za orkestar harmonika s kojim sam nastupao na koncertima u glazbenoj školi u Drnišu…
Ostao sam bez klavijature… bez svih mojih pjesama koje sam do tada napisao i uglazbio…

Duga je to priča…ali sada je vrijeme za IV dio Dražanove priče o Podrum bendu…

Podrum band
– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)



Eto, onda je došao rat. Većina opreme koju smo imali nestala je u ratnom vihoru. Hvala Bogu, svi smo preživjeli. Toni, Zvone i ja završili smo škole, zaposlili se, oženili, „pravili dicu“. Nakon rata, Toni se vratio u Prominu (Suknovce), radi u Kninu u srednjoj školi kao profesor tjelesnog odgoja. Oženjen je i ima šestero djece. Zvone je otišao u Austriju, pa Njemačku. Oženio se ima četvero djece. Moća se oženio i ima troje djece, živi i radi u Puli. Sanja i Dado su u Oklaju i nakon dvadesetak godina dobili još jednog sina (još prije rata su imali blizance). Sanimir je također u Oklaju, oženio se ima troje djece. Krešimir i ja radimo u Zagrebu. Ja sam se oženio 1994. i imam troje djece, a Krešimir nam se ženi ove godine u svibnju i bit ću mu kum.

Eto, tako smo mi iz Podrum banda za sada napravili 22, što mala i velika Hrvatića, a tu nije kraj... Bit će ih još ako Bog da.



Moram sa nekoliko riječi prekinuti nastavak Dražanove priče jer mislim da je izostavio jedan jako zanimljiv događaj.
Jednog ljetnog dana, odlučio sam poći u Drniš na koncert koji je organizirala skupina žena iz Drniša, ako se ne varam „Ženska liga protiv raka“.
Prema nekim najavama, nekoliko je pjesama trebala otpjevati Sanja Mlinar, nekad pjevačica „Podrum benda“, i baš sam je želio poslušati…
Malo tko bi vjerovao da su te večeri s istom idejom na Poljanu došli baš svi članovi „Podrum benda“.
Dok sam dolazio pred binu, primjetio sam da je i Zvone Puljić tu…nisam ga bio vidio više od 12 godina… a on je taman taj dan stigao iz Njemačke…Bio je tu i Moćan… Dražan… Krešo… Cota… Bio je to Božji znak kako bi Sanja kasnije znala reć…
Odmah je izvršena inventura tko što ima od instrumenata… kad bi mogli zasvirati…. Ljubav prema glazbi ostala je u svima nama, i svi smo već imali nešto opreme. Najjači je bio Moćan kad je rekao „Ako ćemo svirat… ja idem odmah kupit bubanj!“.
Tako je i bilo… za tri dana smo bili u Osnovnoj Školi u Oklaju u razredu koji nam je otvorio Jole Pokrovac, i odmah započeli sa sviranjem….Sva je oprema bila spremna!

Ali vrijeme je da se vratimo na Dražanov tekst… na Dražanovu priču….

Onda nakon tog velikog posla i nekih 12 godina sjetili smo se tih vremena i uvatila nas silna nostalgija. Tako smo se ponovno 2002. godine skupili i počeli svirati. Nabavljali smo opremu, skoro svaki mjesec smo Krešimir i ja išli iz Zageba na svirku u Oklaj. Bilo je to ponovno rađanje Podrum banda. Vrlo brzo smo imali nešto repertoara i uspješne svirke u Drnišu (u Kavani i Woodstocku). Nastupili smo 2005. godine na gitarijadi u Vodicama koja se održavala u sklopu motorijade. Osvojili smo 3. mjesto i zaradili ručak u Vodicama. Eto, od 2002. godine ponovo smo na okupu i sviramo za svoj gušt. Kad se zaželimo, jednom do dvaput godišnje napravimo svirku u Drnišu ili Oklaju. Ove se godine pripremamo proslaviti 20 godina našeg zajedničkog druženja. Do tada ćemo vrijedno pripremati dobru svirku, a vama želim svakog dobra i vidimo se....

Tu je kraj Dražanove priče, ali ja bih nadodao još koju riječ…

Nekoliko zadnjih godina stalna postava benda su bili Dražan, Krešo, Moćan i ja, i u tom smo sastavu i nastupili na gitarijadi u Okitu kod Vodica i osvojili treće mjesto.
Krešo i Dražan su kao u transu dolazili svaki drugi vikend u Prominu, i repertoar „žestokih“ rock stvari se širio. Ali nije se tu radilo samo o probama…svirci… bio je to mali pokret za „vraćanje života“ u Prominu.
Čalnovi benda su mi pomogli u akciji „Pomozimo dječjem vrtiću Oklaj“ u kojem smo iz cijele Hrvatske i Njemačke (uz Pomoć Zvone Puljića i Robija…) nabavili dosta opreme za dječji vrtić…
Moćanova žena iskrojila je sašila zavjese za dječji vrtić…
Svi članovi Podrum benda pomogli su mi u prikupljanju starih fotografija i razglednica iz Promine, i sanjali smo napraviti njihovu izložbu jednog dana u Promini…
Svaka naša „proba“ bila je puna optimizma i razmišljanja što bi bilo dobro napraviti u Promini, da se u nju još više vrati život…da bude još ljepše…

Nažalost, Moćan nije uspio dobiti obnovu kuće u Promini, i svoj je stambeni problem riješio u Puli…
Svi moji vjerni čitatelji, vjerojatno se sjećaju mog posta „Jedna lasta ne čini jesen“.
Bila je to priča o odlasku mog prijatelja iz Promine.
Svi koji me poznaju, teško bi povjerovali da sam taj post pisao nekoliko sati, jer su mi suze maglile oči… Ali vjerujte mi isto se osjećam i sada… i sada mi je tuga na srcu, i sada su mi suze u očima…..
I sada moram prekinuti pisanje posta…..
Odlaskom Marinka Moćana u Pulu s obitelji, „Podrum bend“ je izgubio svog „Čuvara vedrog duha“…
Ipak, ako sve bude OK, planiramo se još jednom okupiti, svi članovi "Podrum benda“, negdje oko Velike Gospe… napraviti jedan koncert za nas… za našu vjernu publiku koja je sa nama guštala na koncertima…

Eto, konačno ste dočekali kraj i ove priče (za sada)… nadam se da vam je bila zanimljiva…

Žao mi je što su sve moje fotografije koje sam odnedavno postavljao (uključujući i one iz nastavaka ove priče) u galeriju fotografija „uploadcentar.com“ jučer izbrisane bez ikakva objašnjenja vlasnika te web stranice….
Problem sam riješio postavljenjem istih fotografija u galeriju na „photobucket.com-u“, što znači da ih neki koji rade u Državnim firmama zbog raznih blokada, neće moći vidjeti na svojim računalima…..

To bi bilo to….

Evo još nekoliko fotografija sa raznih nastupa Podrum benda pod linkom.

Oznake: Podrum band, Život u Promini

Priča o "Podrum bendu" III dio

Priča o „Podrum bendu“ ide dalje.
Kad moja djeca na starim fotografijama vide „Podrum bend“, a u prvom planu Severinu nasmiju se i odmah zapitaju „Tata, jel' ovo fotomontaža?“.
Nije fotomontaža, ali je svakako interesantno zapitati se što se nakon tog zajedničkog nastupa događalo sa Severinom, a što sa članovima „Podrum benda“.

Ali pročitajmo prvo Dražanov nastavak teksta :

Podrum band
– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)



U ljeto 1989. godine imali smo najjaču svirku do tada u Roškom slapu. Svirku je organizirao Braco iz Suknovaca koji je radio u Zagrebu. Bio je to kao izbor Miss Dalmacije.
Program je vodila Ana Brbora Hum, tada vrlo poznata voditeljica, a glavna zvijezda večeri bila je Severina. Severina je tada bila na početku karijere. Izdala je prvi album i nastupila na, čini mi se, Splitskom festivalu. A mi smo bili zapravo glavni band, Seve nije imala svoj. Otpjevala je svoj repertoar uz matricu, a mi smo glumili da sviramo. Nitko nije primijetio. Nakon toga smo s njom odsvirali nekoliko stvari koje smo i mi i ona znali. Najveći dio smo mi svirali. Pjevali su Zvone i Sanja. Moća nije mogao zbog posla pa je Toni svirao bubnjeve, ja bas, Krešo gitaru i Sanimir klavijaturu. Dobro smo mi to odradili. Bio je to prvi komercijani nastup Podrum banda. Sjećam se da je Ana Brbora Hum dobila 1000 maraka, Severina 700 maraka, a mi 500. Nešto je ostalo i menadžeru, a i razglas nije bio samo naš. Jedan dio je bio naš, a drugi od Kontića iz Drniša iz grupe Sklavinija. Imali su vrhunsku opremu i bili odlični glazbenici. Organizirali su nekoliko godina Prvi glas Drniša. Te godine su nastupili na Prvom glasu Sanja (bila je pobjednica) i Zvone (bio je 3.). Sjećam se da smo na Poljani povodom Prvog glasa Drniša sljedeće godine svirali kao gosti. Tad smo prvi put odsvirali Shine On You Crazy Diamond od Pink Floyda. Zvučalo je jako dobro i dobili smo dosta pohvala za tu svirku.

Nekoliko fotografija sa nastupa u Roškom slapu pogldajte pod linkom.


Nastavlja se….

Oznake: Podrum band, Život u Promini

Priča o "Podrum bendu" II dio

Nadam se da vam je bio zanimljiv prvi dio priče o prominskom „Podrum bendu“ , a sada slijedi drugi dio teksta.
Ovaj put uz tekst objavljujem nekoliko fotografija iz albuma „Stare fotografije iz Promine“ koje sam prikupljao prije nekoliko godina ( a koje mi je još tada poslao Dražan Dizdar).

Bilo je to jednom davno.. prije skoro dvadeset godina… Oklaj…Čitaona… doček nove godine… prve simpatije… prvi sentiši…


Podrum band– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)



Toni je po povratku iz vojske otišao kod svog starog u Njemačku i vratio se s električnom gitarom (zvala se Winner ili tako nekako) i pojačalom (20 Wati, zvali smo ga Jazo). Pojačalo sa zvučnikom i jednim ulazom. To nas nije spriječilo da obje gitare uštekamo u taj jedan ulaz i pojačamo do daske jer se samo tako mogla dobiti distorzija...

Onda su Toni, Zoki i Zvone otišli u Zagreb. Toni je upisao DIF, a Zvone geodeziju. Zoki se zaposlio, a ja otišao u vojsku.

Tih godina i dva su klinca krenula u Drniš u glazbenu školu. Krešo (Krešimir Petrović) i Sanimir (Sanimir Sarić). Krešo je učio svirati gitaru, a Sanimir harmoniku. Krešo je bio vrlo talentiran, za 3 godine završio je 6 razreda osnovne glazbene škole, a ni Sanimiru nije loše išlo.

Kad bi Toni dolazio iz Zagreba i svirao u svojoj sobi, Krešo bi to čuo i s velikim poštovanjem dolazio ga malo vidjeti i čuti. Toni, Krešo i Sanimir bili su susjedi.

Zoki je radio i imao nešto love. Toni je također nešto zaradio preko student servisa. Valjalo je to uložiti u opremu, pa je Zoki kupio bubnjeve. Polovne. Amati. Toni je kupio Marshalla, lampaša. Ja sam kupio bas gitaru Action Bass. Brane je kupio bas pojačalo. Brane Puljić je također iz Miljevaca. On je radio, pa iako nije ništa svirao, bio je član banda. Počeli smo ozbiljnije svirati. Zokiju nije baš najbolje išlo na bubnjevima, pa je Toni uskočio. Zvone je svirao gitaru, a ja bas. To je zbilja bilo čudo. Toni je prvi put sjeo za bubnjeve i odmah svirao, ritam, prelaze, činele, sve. Ostali smo zaprepašteni. Čovjek je zbilja čudo. Skine gitaru, sjede za bubnjeve i svira...

Zoki se potpuno povukao iz benda, a Toni, Zvone i ja nastavili svirati i pripremati prvi repertoar. U toj postavi smo svirali jedan doček nove godine u čitaonici u Oklaju.

Onda neke 1989. godine Krešimir i Sanimir završiše glazbenu školu. Otprilike su išli u 7. ili 8. razred. Sanja (Sanja Mlinar) je dobro pjevala i izrazila želju da nam se pridruži. Moća (Marinko Moćan) je u vojnoj školi naučio svirati bubnjeve i došao raditi u Šibenik. Sve se posložilo.

Sjećam se da smo svirali kod mene u sviraonici, kako ju je moja mama zvala (jedna prostorija od 20-ak kvadrata), kad su nam prvi put došli Sanja, Moća i Dado (Dado je Sanjin muž). Uspjeli smo pronaći jednu stvar koju bismo svi mogli odsvirati. Bila je to Black Magic Woman od Santane. Sanja je pjevala fantastično. Krešo je odsvirao solo u originalu. Sanimir je na klavijaturi Fujitone A3 (više igračka, nego klavijatura) odsvirao svoju dionicu. Ja na basu. Toni na drugoj gitari. Moća bubnjeve. Sve je zvučalo kako treba i eto... rodio se Podrum band. Oduševljenje je bilo veliko, ostvario nam se san. Imali smo pravi band, koji je na svim pozicijama dobro pokriven. Moća je odlično svirao bubnjeve. Toni se vratio gitari, a ako Moća ne bi mogao svirati zbog posla, Toni bi uskočio na bubnjeve, a Zvone na ritam gitaru. Zvone je pjevao domaće stvari (Azru, Film, Prljavce...), a Sanja strane stvari. Krešimir je, iako klinac, skidao stvari u originalu. Sanimir je dobro svirao klavijaturu, iako je u glazbenoj svirao harminiku. Ja sam punio na basu i sve je bilo kako treba.

Jedino s čim nikad nismo bili zadovoljni bila je oprema. Ubrzo je Moća kupio nove bubnjeve (Amati ili Takton). Toni je promijenio nekoliko gitara i pojačala (Fendera, Ibaneza). Krešimir je kupio Ibaneza. Sanimir je nabavio bolju klavijaturu (Yamaha). Nabavili smo mikrofone, miksetu, slave, zvučnike (pravi razglas). Moća je jedini radio i najviše je u to vrijeme investirao u opremu. Imali smo nekoliko dobrih svirki u Oklaju u čitaonici. Jedna od njih je i svirka s drniškom grupom Alfa, u kojoj su svirali Pekas (Hrvoje Pekas), Tomić, Grgo, Samac i Pončo. …..

Fotografije iz tog vremena pogledajte pod linkom.

Nastavlja se….

Oznake: Podrum band, Život u Promini

Priča o "Podrum bendu" I dio

Danas sam na mail Bloga dobio jednu zanimljivu priču;
Priču o „Podrum bendu“.
Priča je prilično opširna, pa ću je objavljivati u nekoliko nastavaka.
U sljedećim nastavcima tekst će pratiti i galerija fotografija iz vremena koje se u tekstu spominje….

Evo prvog dijela:





Podrum band– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)

Počeci Podrum banda sežu u 1981/82. godinu kad je u Oklaj došao jedan inženjer rudarstva, kojemu se, na žalost, više ne sjećam imena, a koji je radio u Geotehnici. Geotehnika je tvrtka koja je 70-ih i 80-ih godina vršila bušenja po Promini tražeći boksit. „Inžinjer“ (tako smo ga zvali) je dobro svirao gitaru, što smo saznali ja (Dražan Dizdar) i Toni (Toni Cota). Ubrzo smo u Kninu kupili akustične gitare i počeli odlaziti kod „Inžinjera“ na poduku. Vrijedno smo vježbali ritmove i akorde, slušali ploče na gramofonu Tosca 22 i skidali stvari.

Toni je u srednjoj školi u Drnišu upoznao Zokija (Zoran Puljić, danas Šime Puljić) i Zvonu (Zvone Puljić) iz Miljevaca. Zoki je bio pravi roker koji je imao hrpu dobrih rock ploča. Njegova kolekcija je brojila nekoliko stotina, a i Toni je već tad imao pozamašan broj dobrih naslova. Tako sam i ja preko Tonoga ušao u svijet rock glazbe i počeo kupovati ploče. Toni i ja smo postali dobri frendovi, često smo se nalazili ili kod mene ili kod njega, slušali ploče, svirali i maštali o tome kako ćemo napraviti rock band.

U Promini tada nitko osim nas nije ništa svirao, pa smo se bacili u potragu za ostatkom benda. Toni i ja smo svirali gitare i slabo pjevali pa su nam trebali bubnjar i netko tko zna pjevati. Dogodilo se da je Zvone dobro pjevao, a Zoki se prihvatio bubnjeva. Naš prvi javni nastup dogodio se 1984/85. u Oklaju u Sali (tako smo zvali naš Dom kulture). Naime, 70-ih i 80-ih Oklaj je bio vrlo privlačno mjesto za svirku (za praznike 1.5. i 29. 11.). U Oklaju su tih godina svirali gotovo svi poznati i manje poznati estradnjaci (Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Jasna Zlokić, Josipa Lisac, Indeksi, Dražen Žanko, grupa More i Doris Dragović - bubnjeve je svirao Jasmin Stavros, Zorica Kondža s grupom Stijene itd.). U posebno dobrom sjećanju mi je ostao koncert grupe Stijene u kojoj je tada pjevala Zorica Kondža. Bili su izvrsni. Svirali su pretežno rock i po koju hard rock stvar. Sjećam se da su svirali Smoke on the water (Deep Purple). Toni i ja smo pali u totalni trans... ludilo... To su bili naši prvi koncerti na kojima smo prvi put u živo vidjeli električne gitare, bubnjeve...


Tih godina (mislim da je bila 1985.) u Oklaju je 29.11. (za mlađe koji ne znaju, to je bio Dan Republike) pjevao Mišo Kovač. U jednoj pauzi odemo mi (Toni, Zoki, Zvone i ja) pitati Mišu možemo li mi zasvirati par stvari. Mišo, legenda, svaka mu čast, kaže da nema problema, može. Sala je bila puna (800-900 ljudi). Toni i ja u životu nismo uzeli u ruke električne gitare. Zoki nikad nije udario niti jedan bubanj. Zvone nikad nije u ruci držao mikrofon. Zoki je uzeo palice, nije ni sjeo, svirao je stojeći. Toni je uzeo bas gitaru, a ja gitaru. Zvone uzeo mikrofon i reče: „Dobra večer“, da provjeri čuje li se preko razglasa. U Sali nastala totalna zbunjenost. Svi su ostali zabezeknuti i u čudu gledali u nas. Što mi to radimo na bini...Toni krenuo nešto „češat“ po basu, a ja po gitari. Zvone upita što ćemo? Predložih Balkan od Azre, Toni privatio na basu, Zoki po dobošu, a Zvone zapjevao... nakon toga... Užas je naša furka... na kraju krenuo Toni s Hey Joe J. Hendrixa. Zvone nije znao ni jedne riječi teksta. Otprašili smo mi to, naravno - nije imalo veze s pravom svirkom. Ekipa iz pratećeg Mišinog banda bila je jako korektna, pomagali su kad su vidjeli da nemamo blage veze. Sve u svemu, publika je toliko bila šokirana da nisu ni shvatili koliko smo loše svirali... zapravo smo ispali heroji, veće face od Miše... Mišo, legendo, još jednom ti velika hvala!

Nakon toga smo bili potpuno uvjereni da smo band.

Toni je zatim otišao u vojsku, ja u Zadar u 3. i 4. razred srednje škole. U Zadru kupih prvu električnu gitaru. Kako sam nosio stare i prilično otrcane levisice, mama mi dala 150 dolara, što su mi ujaci Stanko i Đido poslali iz Amerike, da kupim nove levisice i tenisice. Baš se tih dana dogodilo da je jedan moj frend iz Stankovaca u domu (đački dom u kojem smo stanovali) prodavao električnu gitaru Solist i pojačalo Uragan. Nisam mogao odoljeti tom izazovu, kupio ja to za 120 dolara, iako sam sumnjao da je on to maznuo iz Doma kulture u Stankovcima. Pokazalo se točnim jer je policija nakon par godina došla to tražiti. Uragan je bio u dijelovima, a Solist na sigurnom u Zagrebu. Nisu pravili frku. Ovaj je priznao krađu rekavši i da je prodao meni.

Imao sam gitaru i pojačalo, ali nisam imao zvučnike. Uspio sam od mame užicati nešto love za zvučnik. Mama je bila naša najveća potpora. Kupio sam zvučnik u Kninu u robnoj kući. Bio je to Ei Niš cca 100 W. Srići nigdje kraja. Nakon neopisive sreće, uslijedio je šok. Čim sam upalio Uragana, crknuo je. Bio sam očajan. Brat je bio u Zagrebu na studiju i morao je hitno doći u Oklaj po Uragana. Popravio on Uragana u Zagrebu. Donio ga u Oklaj nakon otprilike mjesec dana. Uštekam ga u struju, spojim zvučnik, uštekam Solista i.... katastrofa... opet crče. To nisam uspio muški izdržati. Plakao sam kao kišna godina. Mama se prepala da ću dobiti slom živaca pa je bratu dala lovu za popravak. Meštar je u Zagrebu zaključio da su izlazni tranzistori preslabi pa je stavio jače. Trebalo je to dočekati, prošao je još jedan mjesec i evo brata s Uraganom. Uštekam sam sve što treba. Skupili se svi u kući. Neizvjesnost. Srce lupa 300 na sat. Što ako opet crkne? Mama ga poprska svetom vodom. Tko će to opet preživjeti, ako crkne? Upalih, ništa se ne čuje, ništa se ne dimi, kresnem po gitari.... svira...nastade opće oduševljenje, olakšanje....
Bilo je s tim još drama. Nakon par dana crknuo je srednjotonac u zvučnoj kutiji...

Oznake: Podrum band, Život u Promini

Plinovod zaobilazi Prominu?

Plinifikacija je već jednom bila tema o kojoj sam pisao na Blogu.
Tada sam upozorio na činjenicu da će plinovod proći uz samu poduzetničku zonu u Oklaju, trasom buduće brze ceste Knin-Oklaj-Drniš-Šibenik.
Nažalost, općina Promina kako stvari stoje nije planirala plinifikaciju Promine.

Možda nas je slaba zainteresiranost Općine dovela do toga da je promjenjena planirana trasa plinovoda i ona više uopće neće prolaziti kroz Prominu!!!

Na web stranici Radio Drniša možete pročitati sljedeće:

«Zbog zaštite Čikolskog kanjona dogovorena je nova trasa budućeg magistralnog plinovoda prema Drnišu i Kninu……
Prva trasa plinovoda već ucrtana u urbanistički i prostorni plan Drniša kao i Županijski prostorni plan slijedila je trasu buduće brze ceste Šibenik Drniš Knin, ulazila je u Čikolski kanjon i dalje preko padina Promine nastavljala za Knin. Kako je studija utjecaja na okoliš pokazala da bi kopanje kanjona Čikole ugrozilo njegovu floru i faunu utvrđena je nova trasa po kojoj će magistralni plinovod preko Žitnića i Moseća ući u Petrovo polje i dalje nastaviti preko Siverića za Knin, kazao je u ime investitora tvrtke Plinacro Dubravko Kamenečki, direktor investicija…..
…Nova trasa znači prelazak preko čak četiri željeznička prijelaza ali važno je zaštiti Čikolu. …..
….Do 2010. godine cijeli posao u Dalmaciji bi trebao biti gotov, kazano je na skupu u Drnišu na kojem su bili predstavnici investitora iz tvrtke Plin Cro, izrađivači studije iz tvrtke Oikon Zagreb i Dvokut Ekro, Davor Lučev iz Zavoda za prostorno uređenje Šibensko kninske županije te gradonačelnica Knina Josipa Rimac, načelnik općine Biskupija Damjan Berić i predstavnici Drniša s gradonačelnikom Antom Dželalijom. «

Ako ste pažljivo pročitali, vjerojatno ste uočili da na spomenutom skupu nije bilo predstavnika Promine, kao da se izmjena magistralne trase uopće ne tiče Prominjaca i razvoja Promine.

Nedavno sam slušao na Radio Drnišu razgovor sa Josipom Odakom koji je onako usput spomenuo da bi bilo bolje kad bi brza cesta Šibenik-Knin prolazila preko Siverića…
Vjerojatno neće trebati čekati dugo da pročitamo u novinama kako je na skupu u Kninu ili u Drnišu tako i odlučeno.

Bilo bi lijepo kad bi se održao skup u Kninu ili Drnišu i njegovi se gradonačelnici dogovrili da se buduća pretovarna stanica za smeće ne gradi u Promini, nego negdje između ta dva grada, ali s druge strane Promine.

Kad nam već uzimaju plinovod i brzu cestu, ona je red da im mi poklonimo pretovarnu stanicu za smeće koju su nama namjenili!

Cijeli članak koji mi je bio povod da napišem ovaj post, pročitajte na web stranici Radio Drniša.

Oznake: Gospodarstvo, Život u Promini

Prometna izolacija Promine III dio

Od 01.03.2008. prema voznom redu Autobusnog kolodvora Zagreb, na raspolaganju Vam je sljedeća autobusna linija:

Polazište: Zagreb
Odredište: Oklaj
Linija: 4622
Vrijeme polaska: 16:00
Vrijeme dolaska: 20:50
Peron polaska: 404
Cijena: 110,00 kn

Prijevoznik:
INES - TOURS d.o.o., DRNIŠ, Kralja Zvonimira 36 (Čupić)

Popust imaju:
-SAMO SABORSKI ZASTUPNICI-100%
-DJECA 5 -10 godina (JEDAN SMJER) 50%
-POVRATNA 20 % - 60 DANA !
-POVRATNA - 50 % - 60 DANA- DJECA 5 - 10.godina !

Prema pisanju jučerašnjeg izdanja Slobodne Dalmacije, isti prijevoznik uvodi liniju Drniš-Oklaj-Knin-Zagreb svakog dana sa polaskom iz Drniša u 8:00 sati.

Oznake: Život u Promini

Prometna izolacija Promine II dio

Nedavno sam (petak, 01.02.2008.) napisao post na temu ukidanja autobusnih linija koje su Prominu povezivale sa Kninom, Drnišom, odnosno Zagrebom i Splitom.
Nekoliko dana nakon mog posta, istom temom su se pozabavili novinari Slobodne Dalmcije, Radio Drniša, Šibenskog lista…

Ovih se dana mogu pročitati naslovi “Do Zagreba s novim prijevoznikom” ili na web stranici Radio Drniša “Ipak dnevni bus za metropolu”, koji nam donose dobre vijesti o uvođenju novih autobusnih linija, koje će nadomjestiti izostanak autobusnih linija “Prometa Makarska”.

Pokušao sam pronaći red polazaka tih novih autobusnih linija na web stranici “Autobusnog kolodvora Zagreb”, ali izgleda da još nisu uvedene u vozni red.

Inače u članku na web stranici Radio Drniša možete pročitati:

“Zahvaljujući Gradu Kninu i gradonačelnici Josipi Rimac Drniš će ponovno imati dnevnu autobusnu liniju za Zagreb”.

“Autoputom na relaciji Knin-Drniš-Zagreb autobus će polaziti svaki dan iz Knina u 6,30 te u 11,30 dok će starom ličkom cestom svaki dan iz Drniša polaziti u 8 sati.
Iz Zagreba za Drniš i Knin autoputom linije su u 7 ujutro, te u 15 sati a starom ličkom cestom u 16 sati.
Linije iz Knina za Drniš prometovati će preko Oklaja zbog čega će sigurno odahnuti stanovnici Prominskih sela.”

Zahvaljujem se kninskoj gradonačelnici Josipi Rimac na pomoći pri rješavanju problema, koji je doveo do prilične prometne izolacije Promine.

Isto tako zahvaljujem se novinarima Radio Drniša, Slobodne Dalmacije te Šibenskog lista koji su svojim člancima upozorili na nastali problem i tako pmogli njegovu bržem rješavanju.

Oznake: Život u Promini

Ceste koje život znače

Izgradnja autoputa Zagreb-Split čekala se godinama.
Bilo je nekoliko planiranih trasa kojima je ona trebala proći, i u jednoj takvoj se spominjala Promina.
Vjerojatno su se naši roditelji nadali da će izgradnja «Savkinog» autoputa pomoći razvoju našeg kraja, ali i cijele Dalmatinske zagore, malih i velikih mjesta kojima je ta cesta trebala donijeti život.
Ipak, cesta nije prošla kroz naš kraj, i sada je zanimljivo pratiti posljedice kad se autoput izgradio sasvim drugim smjerom.

Sjećam se priloga HTV-a u kojem se u trenutku otvaranja «Dalmatine» jedan reporter javio iz Korenice iz restorana «Macola» i rekao «povijesnu» rečenicu «Više ništa neće biti kao prije…», (dok je kamerman kadrirao janje koje se peklo u pozadini), te se zapitao koliko će se u budućnosti ta slika često ponavljati…

Malo tko se od nas «običnih ljudi» bavio pitanjem što će Knin, Drniš, Promina i ostali mali gradovi i sela izgubiti kad «Dalmatina» oživi «punim plućima».

Ono što je najočitije, veliki broj restorana na staroj cesti Split-Zagreb iz dana u dan, iz godine u godinu sve više zatvara vrata, ali se na autoputu iz mjeseca u mjesec broj restorana i odmorišta povećava.

Veliki broj autobusa koji je (izgleda silom prilika) prometovao kroz naše krajeve, preselio se na autoput.,a koliko čujem ista sudbina zadesila je i Šibenik.
Cesta koju smo čekali i nadali se s njom što bolje povezati sa Zagrebom i Splitom, u neku ruku je dovela do izolacije, jer se ugasio priličan broj autobusnih linija.
Zadnji je primjer ukidanje «Makarskog» koji je jednom dnevno povezivao naše krajeve sa Splitom i Zagrebom.

Putovanje iz Promine u Zagreb «Dalmatinom» čak nam produžava putovanje za nekih tridesetak kilometara, ukoliko se uključujemo kod Svetog Roka ili Udbine, te poskupljuje putovanje za 87.00 kuna u jednom smjeru.

Ipak, meni se čini da je bolje krenuti i autoputom , nego «Starom cestom» s obzirom da policije ima skoro na svakom kilometru, a kazne nisu zanemarive.

Zanimljivo, čim u Gračacu skrenete desno, starom cestom, već možete očekivati prve radare, a Slunj da i ne spominjem.
Kazne se najčešće kreću od 500.00 kuna, pa nadalje… a policajac se često nasmije i kaže «Pa što niste išli autoputom, a ne ovuda jurcate kroz naseljena mjesta».

Sada se nadamo izgradnji brze ceste Šibenik-Drniš-Promina-Knin i dalje prema Gračacu, prema autoputu.
Nedavno sam pročitao letimično «Koalicijski sporazum», i nigdje nisam uspio pronaći da se planira gradnja te dugo najavljivane ceste, pa ne znam hoće li se ta ideja uskoro početi ostvarivati.

Postavio bi jedno pitanje svima vama koji često putujete na relaciji Promina-Zagreb ili obratno:

Da li češće putujete «Starom cestom» ili «Dalmatinom»?.

Oznake: Život u Promini

Komentar dana na promina.blog.hr-u

Cenzura-

Sadržaj posta koji je bio pod ovim naslovom, izbrisan je.
Nekoliko činjenica koje su meni zvučale smiješno, a mislio sam da će zvučati i čitateljima promina.blog.hr-a, izgleda da su uvrijedile previše ljudi.

Komentari su krenuli u sasvim suprotnom smjeru, i nisam ni na kraj pameti imao da bi jedan po meni šaljiv tekst, mogao biti tako protumačen, i izazvati toliki publicitet.

Nije mi bila namjera dovoditi u pitanje koliko je fra Šime napravio za Prominu od kad je došao u našu Župu.
Napravio je jako puno, i ja sam o svim tim radovima u nekoliko navrata na promina.blog.hr-u pisao.



Ispričavam se svima koje sam uvrijedio prijašnjim postom, a posebno fra Šimi ako Ga je sadržaj mog posta uvrijedio.

Oznake: religija, Život u Promini

Nelegalni izvoz kamena iz Promine u Italiju?

"Večernji list" donosi nam članak pod naslovom:
"Puca izvoz našeg kamena u Veneciju"-KAMENO BOGATSTVO Godinama brodovi izvoze nelegalno i nekažnjeno

U članku možete pročitati:

"Odnedavno se u šibenskoj luci više ne mogu vidjeti stari ukrajinski i ruski riječni brodovi što tuleći odlaze prema Veneciji nakrcani kamenim gromadama iskopanima iz kamenoloma u brdima šibenskoga zaleđa".

"Unatoč tome što smo i mi i policija zabranili da se na tome mjestu dalje prekrcava kamen, dvije tvrtke, “Tino” i “Prvi bljesak”, svejedno su bez ikakvih dozvola nelegalno utovarivale kamen".

Osim toga, tamo je bio ustanovljen i nelegalni granični prijelaz između Hrvatske i Italije.

Članak autora Gorana Šimca možete pročitati pod linkom u Večernjem listu.

Koliko se meni čini, kamenolom u Promini i dalje radi normalno, i kamioni i dalje voze kamen za Šibenik.

Tvrdnja: "Godinama brodovi izvoze nelegalno i nekažnjeno" malo mi zvuči čudno bez upitnika na kraju...

Oznake: Život u Promini

Zašto sam se vratio u Prominu?

Nakon posta "Zašto ste otišli iz Promine?", logičan je nastavak mog pisanja post pod naslovom "Zašto sam se vratio u Prominu?".

Svi mi pretpostavljamo zašto je netko napustio Prominu, ali je meni uvjek drago čuti iz "prve ruke" odgovore na ta pitanja.
Zahvaljujem se svima koji su ostavili svoje za mene jako zanimljive, iskrene komentare na postavljeno pitanje.

Očito je da za povratak u Prominu treba "preskočiti" dosta prepreka, ali je isto tako očito da je dosta nas to i uspjelo.
Nakon "Oluje" u Prominu se vratilo možda samo dvjestotinjak ljudi ( od prijeratnih 2500), jer je sve bilo zapaljeno i uništeno, ali danas nas ima i dalje malo-ali ipak skoro tisuću.

Sjećam se kad bi za vrijeme rata autobusom putovao iz Splita za Zagreb i iz daljine promatrao Prominu.
Koja muka, žalost...gorčina... suze u očima.
Čudiš se sam sebi što te tjera na te osjećaje, suze...pa to je samo planina.... pa to je samo Promina...
Ma da je samo bar jednom vidjet kuću....
Koliko sam puta samo sanjao kako se vraćam, ali dan povratka se nije bližio.
Ipak nakon "Oluje" i taj je dan došao.
Na kraju putovanja dugog pet godina, došao sam na svoje ognjište... ali baš doslovno svoje ognjište..prah i pepeo.
Moj mi je rođak tada rekao " E moj rođo... nema vama ode više života... gotovo je...."
Još sam pet godina sa svojom obitelji sanjao povratak i slušao ono isto iz mnogih usta "gotovo je... tu više nema života".

Šta me to tjeralo da se vratim, teško bi riječima mogao opisati... ali znao sam da ću se vratiti.
Svi moji preci su iz Promine i žive tu stoljećima.
Borili su se sa mnogim nedaćama, ali su ipak opstali, izdržali... i izazov je bio preskočiti sve te prepreke i nastaviti živjeti u Promini.

Često na smotrama folklora čujem pjesmu prilagođenu kraju iz kojeg folklorna skupina dolazi... i za Porminu bi ona glasila:

"Oj Promino ne bi te volija, da se nisam u tebi rodija"

Vjerojatno se ova pjesma pjeva u svima malim sredinama kao što je Promina...
Krajevima koje teško zavoliš, osim onda kad se u njima rodiš.... kad te svaki kamen podsjeća na prijatelja, svaka klupa na prve simpatije, kad sve što te okružuje ima svoju priču.
Kad sve što te okružuje u tebi stvara osjećaj mira, zadovoljstva...

Kraj koji je za mene "raj na zemlji", za nekoga je krš, golet ... pustoš...
Ali, kao što je po građi čovjeka teško procjeniti ljepotu njegove duše, isto tako je teško jureći u automobilu doživjeti kraj kroz koji prolazite.
Nekad je potrebno zastati... ali ne na trenutak... za zavoljeti mir koji pruža ovaj kraj, potrebno je ipak malo duže vremena...

Često na internetu pronađem blogove djece čiji su roditelji napustili Prominu.
Najviše me žalosti kad roditelji na silu žele prenijeti ljubav prema svom rodnom kraju.. na svoju djecu.

Tada se u djece obično javljaju frustracije... negativne reakcije što možete vidjeti iz sljedećeg teksta skinutog sa Bloga djevojke čiji su roditelji iz Promine:

"odlazim na dalek put... u vuko faking jebinu


u ponedjeljak odlazim iz civilizacije.
odlazim iz zagreba.
odlazim od frendova.
odlazim od kompijutera.
odlazim od svoga kreveta.
odlazim od klime.
odlazim u pxxxxxu materinu.
odlazim na selo.
odlazim na 2 možda i 3 tjedna.
jexxxx ti selo.

svaki dan pitam starog kolko čemo tam ostat.
svaki dan mi veli 2 tjedna tj do kraja 7 mjeseca.
i pitam ga danas kolko čemo ostat i on veli 3 tjedna.
WTF???
od kud sam njemu 3 tjedna.
jebxxxxx mater.
ne želim ič iz zagreba.
ne želim.
koj ču kuxxxx tam radit?
past travu.
bezveze ču si usxxxt 2 tjedna umjesto da se zajxxxxxm tu u zagrebu. sa ljudima.
tu su mi frendovi. tu je zajxxxxxija. tu je smijeh. tu je život. tu je MOJ život"

Ili možda sljedeći "blaži" primjer:

"Eto, bio na selu na kojem budem preko svakih praznika...
Bilo je lijepo, još da mi je ekipu tam dovest bilo bi savršeno... Krave, kokoši, ekipa i ja :P... Ma dobro, ima tam i kul stvari...
Fotkao sam neš malo pa bum stavil slike da vidite u kojoj sam pripizdini prek praznika"


Čitajući moj post, možete uočiti dva sasvim različita-suprostavljena pogleda na jedan isti kraj.
Iz navedenog je lako zaključiti da će malo tko doći živjeti u Prominu ako u njoj nije rođen, ako u srcu nema ono nešto što ga "tjera" na povratak jače od svih potpora Države i raznih obećanja političara o boljem životu.

Što je Vas moji Prominci koji ovaj Blog čitate na svom računalu u Promini najviše motiviralo da se vratite ili možda čak doselite u Prominu?

Mislite li da ste s tim potezom odlučili krenuti u krivom ili dobrom smjeru u svom životu, i životu koji ste tom odlukom odabrali i za svoju djecu?

Nadam se da se dvoje Blogera čije sam djelove postova citirao neće ljutiti.
Isto tako se nadam da će njihovi roditelji shvatiti da djeca imaju pravo voljeti kraj u kojem su rođeni istom mjerom kao što oni vole svoj rodni kraj.

Oznake: Život u Promini

Prometna izolacija Promine

Promina vjerojatno nije ni prva ni zadnja općina u kojoj se zbog neisplativosti "gase" autobusne linije.
Informacija je to koja ni za novine nije zanimljiva, pa je vjerojatno nitko neće niti objaviti.
Svi smo se izgleda pomirili s tim da tu nema pomoći.
Sela izumiru, i koga je briga za to?

Sramotno je kad se prisjetimo da su prije 60 godina Ćorići u Promini imali svoje autobuse za prijevoz putnika, a mi danas imamo samo nekoliko autobusnih linija koje nas vežu sa Kninom i Drnišom, a i one se iz mjeseca u mjesec brojčano smanjuju.

Najnovija vijest vezana uz ovu temu , može se pročitati u komentaru "Smokvića" i glasi:

"Autobus Promet Makarska, na relaciji Makarska -Zagreb preko Oklaja
od 05.02.2008. više nevozi.
Za nas Prominjce koji smo koristili često
njihove usluge znamo što to znači.
Da li je to još jedan korak prema izolaciji Promine !
Sutra će zatvoriti školu, prekosutra Općinski sud u Drnišu.
Možda, bi bilo dobro otvoriti raspravu na tu temu".

Promina je sve manja i manja.
Atraktivna radna mjesta u Državnim firmama u Promini na kojima su do penzije radili Prominci, popunjavaju se sa ljudima iz Splita, Šibenika, Knina... a za Promince je sve manje mjesta.

Za one koji redovito prate moj Blog, i sjećaju se rezultata "utakmice" "Knin-Promina 1:1", sljedi novo izvješće:
Knin (+ostali)-Promina 6-1".

Sve nas je manje, sve smo manje financijski "zanimljivi" ulagačima-poduzetnicima, i sve je manji broj školovanih ljudi koji svojim znanjem mogu pomoći da se situacija promjeni u nekom boljem pozitivnijem smjeru.

Općina nema novca za formiranje novih katastarskih čestica za mlade obitelji, ucrtavanje puteva kako bi se mogle dobiti građevinske čestice, ali za novog Golfa se koja kuna uvjek nađe.

Nema novih kuća, nema novih vjenčanja... nema djece.... nema putnika... nema autobusa....nema Općine!

Oznake: Život u Promini

Koliko "para" toliko dice?

Trend iseljavanja malih, nerazvijenih krajeva sve više se nastavlja, što nije ni čudno kad se uzme u obzir da i neki gradovi bilježe negativne demografske trendove.
Male sredine, s malo toga mogu privući nekoga da se u njih doseli.
Logično je jedino činiti sve da se postojeće stanovništvo zadrži na svojim "ognjištima", te da mladi ne napuštaju svoj rodni kraj u potrazi za lakšim, ali ne uvjek i boljim životom.

Članak Slobodne Dalmacije pod naslovom:
Split prvoj bebi daje 1200 kuna, bavi se temom jednokratne novčane pomoći obiteljima u čijim kućama "zaplače beba".

Svaka beba čiji roditelji prebivaju u Splitu tako od Grada dobiva 1200,00 kuna jednokratne pomoći, i to je izgelda prosječan iznos koji su gradovi i općine spremni izdvojiti za tu namjenu.

Malo se pametnije danas roditi u Zagrebu, jer Zagreb za prvo dijete roditelje daruje sa 3000,00 kuna, a za drugo 6000,00 kuna.

Supetrani za prvu bebu dobiju 4000,00 kuna, za drugu 6000,00 kuna, a za treću 8000,00 kuna.

Dugopoljci darivaju prvo dijete s 3000,00 kuna, drugo s 5000,00 kn, treće s 8000,00kn, četvrto s 12000,00kn, a peto 18 tisuća kuna!

Blato na Korčuli dariva 5000,00 kuna za prvo dijete, 10.000 kuna za drugo dijete, 60.000 kuna za treće dijete, te za četvrto i svako daljnje dijete 72.000 kuna.

Općina Promina koliko je meni poznato dariva roditelje s 1000,00 kuna

Koliko će ovi "darovi" biti stimulativni i probuditi "osjećaje" kod nekih bračnih parova, ostaje nam da pričekamo koju godinu, i sljedeći popis stanovništva 2011 godine.

Zanimljivo bi bilo pratiti koji se uopće "osjećaji" zapravo bude u roditelja kad pročitaju ovakve naslove u novinama?

Naši su stari pravili (sijali) više djece jer ih je smrt brzo svojom žetvom stizala... krvavo se borili sa svim nedaćama da ih odgoje odhrane.

Imam osjećaj da se danas situacija okrenula u drugom smjeru...
Neki se odlučuju na djecu kako bi djeca njih "prehranjivala".

Ali, takva su valjda došla vremena.....

Oznake: Život u Promini

Revizija 2007 godine u Pormini

Mislim da sam vjernim čitateljima promina.blog.hr-a ostao dužan post koji bi bio jedan kratak pregled zanimljivijih događaja u Promini u 2007. godini.
Ovo je ujedno i jubilarni 400-ti post koji sam napisao (pišem) na promina.blog.hr-u, i kako sad stvari stoje, priče iz Promine će na tom broju i ostati.

Pa krenimo redom:


srijeda, 03.01.2007.

Novčane donacije KUU «Promina»


Nekidan sam dobio izvješće Maria Jurica koje se odnosi na sve novčane donacije KUU «Promina» u 2006 godini.....

Sve pohvale Mariu Juricu na našoj dosadašnjoj suradnji i transparentnom financijskom vođenju KUU "Promina".

četvrtak, 04.01.2007.

Iz ureda Općine Promina

Već sam najavio da ću neke zanimljive članke iz župnog lista «Promina» djelomično objaviti i na Blogu.

Za ovaj post izdvojit ću dio članka koji se odnosi na dosadašnje aktivnosti Općine i planove općine Promina za 2007 godinu.

Tako nam načelnik Žarko Duvančić donosi sljedeće informacije:......

Pod ovim postom možete vidjeti što nam je to naš Načelnik obećao "riješiti" u 2007. godini, odnosno možete vidjeti da li je išta od obećanog ispunio.

subota, 06.01.2007.

Šibenski list sa vijestima vezanim za Prominu

"Počeo proboj tunela Ploča kroz Trtar "

Gradnja prometnice i tunela košta oko 50 milijuna kuna, koje je osiguralo Ministarstvo mora, prometa, turizma i razvitka, a radovi bi trebali biti završeni do kraja lipnja ove godine.

Ovim radovima, krenula je izgradnja brze ceste Šibenik-Drniš-Oklaj-Knin.

Starački dom u Oklaju tema je članka:

"DOM ZA STARE I NEMOĆNE OSOBE U OKLAJU VEĆ PET GODINA TRUNE - OBNOVLJEN"


utorak, 09.01.2007.

Mine u Promini

Ovih dana u tijeku je razminiranje u djelu NP Krka, odnosno područje koje okružuje bivšu vojarnu Manojlovac-Miljacka koju za svoje potrebe uređuje NP Krka ( o čemu sam već nekoliko puta pisao na Blogu).

srijeda, 10.01.2007.

Novi metri asfalta u Oklaju

Jučer su započeli pripremni radovi za postavljanje asfalta u «Novom naselju» u Oklaju.......


nedjelja, 14.01.2007.

Fra Šime i «Statistika života Promine»

U 2006 godini u Promini je rođeno/kršteno 12. djece, što je jako malo kad se sjetimo godina u kojima je bilo preko 120 rođenih/krštenih.

Broj umrlih je u 2006. stao na brojci 41. što je izgleda uobičajena brojka, koja ima male oscilacije kroz godine koje su iza nas.....

petak, 19.01.2007.

Prominac.blog.hr

Slučajno sam ovih dana pronašao na internetu novi Blog koji se bavi životom u Promini. .....

petak, 09.02.2007.

Predsjedniče molimo Vas pomognite da se otvori Starački dom u Oklaju!

Odgovor na naša pisma nije nikada stigao...
Nema pomoći niti od Predsjednika....

četvrtak, 22.02.2007.

Odsustvo do buđenja

Moj prvi (neuspješni) oproštaj od promina.blog.hr-a.

Svjestan sam da se neke stvari ne mogu promjeniti.
Svjestan sam da mi u tome ne želite pomoći.
Svjestan sam da Vam svima ovakva situacija odgovara, jer je očito ne želite mjenjati.
Slažem se sa svima Vama i nastavljam "lebdjeti" u masi, i ničim povrh klasja stršati.

Svi moji poznati, a za mene nepoznati možete se smijati!

Da li se nešto od tog posta promjenilo u Pormini??????

srijeda, 21.03.2007.

Ulje i nafta HŽ-a teku Krkom!

Na brani Brljan elektrane HE Miljacka,te Krkom uzvodno i nizvodno na nekoliko mjesta od sinoć neprekidno dežuraju ekipe za zaštitu okoliša na specijanlim branama postavljenim za sprječavanje ekološkog incidenta.

Anketno pitanje je tada bilo "Što mislite hoće li netko odgovarati za zagađenje Krke?".....

ponedjeljak, 26.03.2007.

Šibensko-Kninski župan Goran Pauk o brzoj cesti Šibenik-Knin


"Kako bi buduća žila kucavica Šibenske županije ušla u program Hrvatskih cesta od 2008. do 2012. godine treba izraditi studiju kojom će se utvrditi točna trasa".

Eto nakon tolikih napisa u medijima posljednjih nekoliko godina o brzoj cesti i početku njene gradnje, još se nezna ni njena trasa!

četvrtak, 29.03.2007.

Razminiranje u tijeku

"Pirotehničar Mirsad Tokić (38) teško je ozlijeđen na jednom minskom polju pokraj oklajskog sela Nečven jučer oko 11 sati kada je nagazio na minu PMR-2a, takozvanu paštetu.

petak, 30.03.2007.

SMOTRE ŽUDIJA DALMACIJE – VID 2007.

Običaj čuvanja Gospodinova groba ostao je sačuvan samo u nekoliko Župa u Dalmaciji.....

subota, 31.03.2007.

Aquator gradi tvornicu vode u Kistanjama

Punionica vode koja je trebala biti u Promini, nažalost je završila u Kistanjama....
Baš čudno?

petak, 06.04.2007.

Župan Goran Pauk u Promini

Kao glavna dva problema koji se javljaju u općini Promina su Gospodarska zona i Dom za starije i nemoćne osobe.

Za ova dva navedena problema župan će pokušati iznaći rješenje preko nadležnih ministarstava kako bi ove bitan problem za ovaj kraj uspješno riješili.....

I jedno i drugo su i dalje ne riješeni....

subota, 14.04.2007.

Varaždinsko smeće u Knin, a za koju godinu Oklaj?

Pored izgradnje novoga R(egionalnog) C(entra) za G(ospodarenje) O(tpadom)-a, Regionalnim planom se predlaže izgradnja dvije prekrcajne stanice za otpad na području Pirovca i Oklaja, smještenih u sjeverozapadnom, odnosno središnjem dijelu županije.

ponedjeljak, 23.04.2007.

Plinifikacija Promine?

Sam pogled na fotografiju u postu jasno daje do znanja svima da će budući plinovod svojom trasom prolaziti kroz Općinu Promina.
(A da Općina Promina nema plan plinifikacije Promine).

četvrtak, 26.04.2007.


Proračun Općine Promina za 2007. godinu

Konačno sam uspio pronaći proračun Općine Promina na početku godine za koju se isti donosi......

petak, 11.05.2007.

Bez vode do daljnjega!????-stanje na terenu

JAVNI NATJEČAJ OPĆINE PROMINA

JAVNI NATJEČAJ ...za davanje u zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH za područje Općine Promina.....


www.oklaj.net

Promina je konačno dobila jedan malo ozbiljniji web portal.......

subota, 12.05.2007.

Nove nagrade prominskim vinima na Vinoviti 2007

Već prvog dana, na samom otvaranju sajma vinar Marko Duvančić iz Razvođa proglašen je za najboljeg mladog vinara Hrvatske.

nedjelja, 13.05.2007.

KUU «Promina» u Metkoviću na smotri folklora

Već sam u postu «Na Neretvu misečina pala» najavio odlazak KUU «Promina» u Metković na smotru folklora pod imenom «Na Neretvu misečina pala» koja se održava već po 23. put u Metkoviću.

utorak, 15.05.2007.

HEP obilježio 100 godina rada «HE Miljacka»

Većina stalnih posjetitelja promina.blog.hr-a još se sjeća mojih postova iz prosinca 2006. u kojima sam pisao o proslavi «Sto godina HE Miljacka»......

ponedjeljak, 28.05.2007.

«Prva Pričest» u Promini

Njih šesnaest, sedam djevojčica i devet dječaka primilo je svoju Prvu Pričest u crkvi Sv. Mihovila, na Misi koju je vodio naš župnik fra Šime Nimac.....



subota, 02.06.2007.

Marasovinama u pohode

....Pred prijateljevom kućom dočekuje nas pas Gare misleći da vraćamo iz bolnice njegova dida Tunu, koji je već 15 dana u bolnici. ...

Gare više nema... ubio Ga je njegov gazda....
Baba "Nikinca" je u bolnici i teško da ću moći snimiti nastavak njenog kazivanja na temu folklora u Promini.
Pred ovaj Božić, još je jedna kuća u Marasovinama opustjela jer je njen domaćin otišao prema Gospi, a supruga djeci u grad..
Marasovine sada imaju samo četiri stalna stanovnika.......

petak, 15.06.2007.

Varaždinsko smeće ipak u Kninu?

"Poglavarstvo i Vijeće općine Biskupije već su odlučno odbili takvu ponudu, ali gradonačelnica tvrdi da je to bila samo prva reakcija zbog njihove neobrazovanosti".


Putevima droge

Naime, mnogi od nas misle misle da je droga nešto što postoji u filmovima i drugim gradovima, ali to nije istina!!
To je među nama u Promini!! .......

utorak, 19.06.2007.

Blog na čekanju......

Većina Vas vjerojatno očekuje nove informacije iz Promine, ali kako stvari sada stoje, neko vrijeme ih neće biti...
Zašto?
Prije nekoliko dana, točnije u subotu, moje računalo je otkazalo poslušnost i zahtjeva jedno ulaganje od kojih tisuću, možda dvije tisuće kuna.

Zbog ovog problema nisam ništa pisao skoro 20-ak dana....

srijeda, 18.07.2007.

Poziv na javnu tribinu

Općina Promina poziva sve stanovnike na javnu tribinu sa temom "Pretovarna stanica za smeće na području Općine Promina".
Prema nekim neslužbenim informacijama pretovarna stanica za smeće trebala bi se sagraditi negdje ispod Manojla u Razvođu.

nedjelja, 22.07.2007.

Prominci protiv pretovarne stanice za smeće u Promini

Načelnik Općine Promina Žare Duvančić kaže:
"Ako su Prominci protiv gradnje pretovarne stanice. njihovo mišljenje će se poštivati, i ona se neće graditi!"

(A onda se aktivnosti na sređivanju dokumentacije za njen dolazak nastaviše po planu ha ha ha!)


nedjelja, 29.07.2007.

Novi kamenolomi u Promini?

Često se u zadnje vrijeme spominju otvaranja novih kamenoloma u Promini....

(Još je jedan kamenolom započeo sa radom u Promini, premda nema nikakvih dokumenata... ali to sad ionako nije važno.....)

subota, 18.08.2007.

Prominske igre-Oklaj 15.08.2007.

Početak narodnih igara bio je najavljen za 17:30 sati, a organizator je "usmenom predajom" najavio polazak svih natjecatelja u povorci od centra Oklaja do "Hipodroma" za 16:45 sati......

nedjelja, 19.08.2007.

Fešta u Promini povodom Velike Gospe 15.08.2007.

utorak, 04.09.2007.

Modernizacija prometnice u naselju Oklaj

Općina Promina objavila je u "Narodnim novinama" broj 36. od 03.09.2007 natječaj za modernizacija prometnice u naselju Oklaj.

petak, 07.09.2007.

Natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta na području Promine III dio

Zakup poljoprivrednog zemljišta na Gluvačama u Razvođu posvađao Promince. Općinsko vijeće bajamik dodijelilo grupi građana koje predvodi vijećnik Rajko Žulj.


utorak, 11.09.2007.

Prominska misa u Zagrebu

Prošle godine Misi u Zagrebu nazočili su i članovi KUU "Promina", te nakon Mise zapjevali naše pjesme i zaplesali kola iz prominskog kraja.

Hoće li ove godine KUU "Promina" krenuti u Zagreb?

petak, 14.09.2007.

Malonogometna ekipa Promine osvojila 1. mjesto!!!

srijeda, 03.10.2007.

Ljekarna u Oklaju

Poglavarstvo je dalo suglasnost na Odluku Upravnog vijeća Doma Zdravlja Drniš o davanju u najam dijela prostora u zgradi ambulante u Oklaju Ljekarni Drniš u svrhu otvaranja ljekarničke jedinice u Oklaju.



subota, 13.10.2007.

Milijun kuna za Prominu

Ovim postom sam navukao na sebe bijes ljudi s kojima se nije zamijerat.......

Pročitajte moj post, a nakon njega fra Šimin tekst u novom župnom listu "Promina", i vidjet će te tko je govorio istinu...

četvrtak, 01.11.2007.

Laži laži laži me....

Kad će proraditi Starački dom u Oklaju?
Načelnik izjavljuje najkasnije do kraja tekuće godine.
Čini mi se da je lako utvrditi tko je govorio istinu, a tko je davao lažna obećanja...

petak, 09.11.2007.

Starački dom Oklaj- Nestali milijuni kuna?

utorak, 13.11.2007.

Od kamenoloma male zarade?

Šibensko-kninska županija ima više štete nego koristi od iskorištavanja kamena. Ovdje se vadi, drobi, koriste se i uništavaju naše ceste i onda se izvozi u Veneciju, a za sve to županija dobiva mizernu naknadu od 190 tisuća kuna godišnje!

srijeda, 14.11.2007.

Knin-Promina 1:1

Premda su mnogi pomislili da se tu stvarno radi o nekakvoj utakmici, radi se o nečemu sasvim drugom...
"Vezni igrači" u životu mogu i pomoći i odnemoći...
Kako pomažu u namještanju zaposlenja, tako pomažu i u namještanju otkaza....
Mislim da Vam je sada sve jasno.....

petak, 16.11.2007.

Stipendije djeci Općinara?

A šta reć?

Parola Općinara je "Mi se borimo", samo što nikad ne završe rečenicu do kraja i kažu:
"Mi se borimo-za sebe i svoju djecu".
Svi ostali koji imaju kakvih problema, neka sljedeći put izađu na izbore, kandidiraju se za Vijećnike, i riješe svoje probleme.
Ipak, ima nekoliko Vijećnika koji nisu tamo zbog svoje koristi, nego zato što vole Prominu svim srcem, neću ih imenovat... samo im držim fige da izdrže i ostanu pošteni.


subota, 17.11.2007.

Starački dom- Načelnik prebacuje lopticu na Ministarstvo?

To bi bilo ukratko sve što se događalo u 2007, dok sam redovito pisao postove.


Trenutno nemam volje pisati postove o životu u Promini jer sam stekao dojam da sam ostao "sam protiv svih".

Izgleda da je najbolje živjeti pod parolom:

"A di sam tu ja?"

Ponašati se kao većina Prominjaca, tražiti u svemu samo svoj interes i korist.
Lajati dok se ne dobije nešto za glođat...a onda veselo mljackati, i mahati repom.

Svim čitateljima želim puno sreće i zdravlja u 2008. godini, i neka mi oproste oni što sam ih možda nekim svojim postom uvrijedio.

Oznake: Život u Promini

Izbrisani postovi Promine?

Svako malo na promina.blog.hr-u osvane komentar nad kojim se zamislim kad ga pročitam.

Komentar današnjeg dana je:

«Ukoliko vam moderator promina.blog.hr izbriše post slobodno ga pošaljite bez bojazni da će biti izbrisan..
Možete psovat, kritizirat i sl. ali vam post neće biti izbrisan.»

Šta reći na komentar?

Prvo…., postove pišem samo «ja», i nitko drugi, tako da ja vaše «postove» ne brišem, jer ih na ovom Blogu, niste u mogućnosti niti pisati.

Ovo ne pišem bez veze, jer je za post «Knin-Promina 1:1» optužen jedan moj kolega, pa je skoro on «pobranao» ono što sam ja «zaslužio».

Tako, još jednom za sve koji to još nisu zaključili, ponavljam, samo je jedan Urednik promina.blog.hr-a, i nije potrebno druge ljude «proganjati» zbog mojih postova!

Upozoravao sam nebrojeno puta da u svojim komentarima na postove ne psujete, ali neki se toga nisu htjeli ili mogli pridržavati.
Kao primjer mogu navesti «Meternika» koji je napisao nekoliko odličnih komentara, ali svakog je barem u jednom dijelu «začinio» psovkom, i bio sam u nedoumici što s takvim komentarima napraviti.
Jednog sam ostavio… jednog cenzurirao… a jednog izbrisao….

U jednu ruku, čak mi je i drago da se pojavio netko tko će kritizirati moj rad… jer ispada da sam ja sve komentare upućene na moj račun brisao.
Eto, pozivam sve koji se žele «obračunati» sa mojim «cenzuriranjem», neka posjete Blog Izbrisani postovi Promine pod linkom.

Inače, ovih dana razmišljam po ne znam koji put do sada, da li nastaviti pisati Blog ili ne.. da li uopće napisati post na tu temu.
Od više prijatelja dobio sam dobronamjerna upozorenja koja nisu za zanemariti… pogotovo s obzirom na opasnosti koje mi prijete od ljudi čije titule nisu baš «bezazlene».
Iznenadio sam se kad sam čuo koga su sve moji postovi «dotakli», i tko sve prati promina.blog.hr, te koliko su neki postovi «odjeknuli» u nečijim glavama.

Iskreno, nije me strah nikoga, jer sve ispričane priče su istinite i stojim iza svega što sam napisao.

Žalostan sam kad se ljudi sa «titulama» boje promina.blog.hr-a.
Besmisleno je pisati Blog u kojem me jedni prozivaju zbog brisanja «kritičkih komentara», a drugi mi rade o glavi zbog napisanih postova.

«Biti u pravu u krivo vrijeme, isto je što i biti u krivu.»

Do nekog sljedećeg posta….
Živili,

Oznake: Život u Promini

HDZ-Pokrenuo Prominu!?

Na internetu sam pronašao "letak" HDZ-a u kojem se spominju uspjesi te stranke u Šibensko-kninskoj županiji.

Cijeli tekst možete pročitati na web stranici spomenute stranke, a ja vam donosim samo dio teksta koji se odnosi na ulaganja Države u Prominu.

Ulaganja države u Općinu Prominu u razdoblju od 2004. do 2007. godine iznose 10,000,000 kuna od kojih se najveći dio, 5,400,000 kuna, odnosi na ustupljeni dio dobiti i dohotka, te povrat poreza na dohodak te 2,400,000 kuna za regionalni razvoj.
Nadalje, općina Promina je iz državnog proračuna dobila 1,100,000 kuna za kapitalne projekte socijalne skrbi.
Pored toga dobila je 600,000 kuna za stambeno zbrinjavanje i razvoj područja posebne državne skrbi, te još 600,000 kuna za razvoj gospodarstvo i poduzetništvo odnosno poduzetničke zone.

Oznake: Život u Promini, općina promina, Izbori u Promini

Lažni zdravstveni djelatnici "haraju" Prominom

Jučer čitam u Slobodnoj Dalmaciji članak, u kojem se navodi:

"Tri nepoznate ženske osobe proteklih dana obilaze izolirana staračka domaćinstva u drniškom kraju, posebno na području općine Promina i lažno se predstavljaju kao zdravstveni djelatnici.
Ljudima nude njegu u obliku medicinske masaže te uslugu potom naplate 300 kuna".

Ne mogu vjerovat da se i takve stvari događaju.
Danas pošten čovjek više ne može vjerovat nikome.

Ali za one koji ne znaju, a posebno stariji stanovnici koji redovito posjećuju promina.blog.hr važno je znati i sljedeće što se navodi u članku koji je napisala Matilda Jelčić:

"Važno je naglasiti da je pregled HZZO-a potpuno besplatan, a sestra Juras pacijente obilazi po nalogu Zavoda".

Sad će se iz kuće babe Kate, kad netko priđe začuti:

"Stoj! 'ko ide?
-Patronažna sestra!
"E neš' mene zaj..... pokaži značku kao oni na CE ES AJ, ili aj!"
-Nemaju bako patronažne značku!
"A 'ko ti more virovat?"

Izgleda da je Promina laka meta za svakakve prevare?

Članak "Osamljene starce obilaze prevaranti" objavljen u SD, pročitaje pod linkom.

A ljudi kažu nema posla?
Kako nema... možda su te tri žene do jučer bile na birou, a vidiš sad, rade sve u šesnaest.
Izabereš koji 'ćeš posa' radit, kupiš mantil, i 'ajmo u Prominu.
Mantil 75.00 kuna, a babu istrljaš rakijom i eto ti 300.00 kuna.
Sljedeći put obučeš plavi mantil, i rečeš da si iz HEP-a i naplatiš razliku struje.
Onda opet, obučeš bili mantil za deset dana, i rečeš da si veterinar i proglasiš opasnost od ptičje gripe.
Kad babe odu u kuću, skupiš im kokoši, i još im naplatiš.

Ma mi smo raj na zemlji... samo se treba sitit načina i bogate starce "oderat".

Za nuspojave se obratite liječniku ili ljekarniku... odnosno na "Kroniku 92".

Oznake: Život u Promini

Natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta na području Promine 7. dio

Danas je pod postom "Natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta na području Promine 6. dio", gosp. Marko Dizdar ostavio novi komentar koji
sadrži nekoliko zanimljivh informacija, te sam odlučio tom komentaru posvetiti cijeli post.
Komentar prenosim djelomično, a cijeli komentar se nalazi pod navedenim postom.

Evo najzanimljivijih djelova komentara:


"Danas je poznato da je za INU naftnu industriju na natječaj izišlo ravno troje kandidata, a da je za Gluvače izišlo ravno 21 kandidat.

Znamo, da je jedan od slavnih dobitnika u protuzakonitoj radnji sukoba interesa osobno pisao 6 ponuda u kojima se pojavljuje u ovakovoj ili onakovoj ponudbenoj varijanti, ali uglavnom samo ciljano, kako obesmisliti kvalitetnu obnovu i korištenje humanih i prirodnih potencijala toga kraja a sve suprotno Zakonu o sukobu interesa, kao što je i sada u odnosu na isti, jer je i on vijećnik Općine Promina.

Max zašto ne čitaš u zadnjoj rečenici dokumenta koji se Ž. Džapo toliko trudio postaviti na ove stranice a koja glasi točno onako kako zahtijeva članak 66. Zakona o općem upravnom postupku.

Kažeš Max, da ne razmišljaš o smeću, onda nam objasni, tko je jedinstvenu parcelu Gluvača, uspješno pretvorio u desetak parcela na drniškom katastru i u koje namjene?

Zašto Max, nisi na koncu konca, otišao kod g. Džape i pitao ga tko je u stvari pobjednik, famoznog natječaja, jer i dalje ispada da je on iz nepoznatih razloga obmanuo pomoćnicu ministra pokazujući joj lažni rezultat istoga, jer je Gluvače po njemu dobio gosp Josip Duvančić, opet protivno Zakonu o sukobu interesa!

Max, otiđi svakako u Općinu i pitaj Tajnika neka Ti pokaže kopije dokumenata koje smo uputili na nadležna tijela kao opravdanu reakciju na sve nepravilnosti prilikom donošenja i rješavanja sramotnoga natječaja o slučaju Gluvače!

Maximuse, vjeruj mi da znam za tu orjunašku namjeru po kojoj treba prokazati hrvatskog čovjeka kao suprotno od brižnog, upravnog i posjedovnog faktora te mu nametnuti strukturu gotovo stogodišnje fašističke organizacije ORJUNA-e, koja, nota bene, danas nosi drugo već nekoliko puta izmijenjeno ime.

Volio bih objašnjenje, tko je tražio ukidanje Općine Promina, prilikom zadnjega dijela vlasti HDZ-a i početka tada novoustoličene koalicijske vlasti, te njezino priključenje općini Drniš?

Tada je Predsjednik RH gosp Stipe Mesić zamoljen od našega gradonačelnika, da posjeti Prominu.
Predsjednik se pozitivno oglasio, što je bilo presudno za razbijanje ove destruktivne grupacije tajnoga bratstva.
Radi odsutnosti iz zemlje, poslao je izaslanika u osobi dr Vesne Pusić. Promina će u svakom slučaju njegovati izvrsno sjećanje na taj posjet jer je zahvaljujući njoj:

- spašena Općina
- dobivena sredstva za dovršetak vodovoda
- završen starački dom
- dobiven kredit presudan za održanje «Sintal»-a
- još dva kapitalna kredita



Nakon svih mojih zadnjih postova, upitam se postoji li uopće projekt u Promini koji ima svoj početak, sredinu i sretan kraj?
Ima li smisla uopće pisati o ovim problemima u Promini, kad se situacija uopće ne mjenja, a iste laži i obećanja se ponavljaju godinama?
Većina čitatelja nema hrabrosti napisati jedan običan komentar, a na Blogu svi očekuju postove sa "vrućim" temama iz Promine.

Većina se Vas čitatelja "ne želi zamjerati" jer nikad se ne zna kad će koja veza dobro doć, a zbog koga ili čega se onda ja zamjeram?

Ljudi probudite se.... svatko od nas može mjenjati budućnost Promine, pa makar i svojim kvalitetnim komentarom... nekom novom informacijom.

Oznake: općina promina, Gluvače, Život u Promini

Pismo prozvanog vijećnika općine Promina

Nedavno je u jednom od komentara u kojem se spominjalo asfaltiranje lokalne prometnice prozvan Roca, kao glavni i odgovorni za kašnjenje radova na istoj.
Danas sam od Roce, točnije Ante Bandala, vijećnika općine Promina dobio sljedeće pismo koje prenosim u cjelosti:

«Odgovor Josi Mudriniću»
od 08.11.2007. 12:18

Nisam onaj koji se skriva, ali podržavam one koji se skrivaju iza nadimaka, posebno ako su mladi ljudi, jer su čelnici lokalne uprave osvetoljubivi, ne samo prema njima, nego i prema djeci.
Pišeš da se uz kompjuter mlati i laprda .To ti činiš. Nudiš nam lopove, koji će nas odvesti u bolje sutra. Proizlazi, da su sada pošteni, nisu ništa napravili – s ovim se slažem – treba ih mijenjati, slažem se, ali nisam za lopove koje nudiš.
Za prominski puk, nije dobro spominjati rak ranu kamenolom, uskoro će progovoriti o istom oni koji znaju više od tebe, a to su ljudi koji žive u neposrednoj blizini. Nije ti poznato, da u blizini čovjek ne može imati tanjure na stolu kada se vrši miniranje.
Prozivaš Meternika, isti dobro poznaje prilike u Promini, te pozivaš da se prijavi lopovluk i malverzacija. Za sada to se nema kome prijaviti, jer je običnom čovjeku teško nešto dokazati. Kada se spominje pranje novca, osobnog sam mišljenja da se mislilo na «Slatki dom» koji je nekoliko puta započeo i prekidao proizvodnju. Da li je koristio pogodnosti Posebne državne skrbi – kao što je Promina?
Dalje, navodiš komentar Džape, koji želi zainteresirati mlade da se vanstranački uključe u rad Općine. Ja ti kažem da mladi izgube pravo na stambeno zbrinjavanje koje financira Ministarstvo, isključivo zbog nemara i nerada Lokalne uprave. Brineš se za bajamnik, a nisi se upitao zbog čega nije proveden natječaj u zakonskom roku, te se na vrijeme izabrao pinuditelj.
Mi u Promini ćemo iste zaštititi.
Apeliraš na rukovodstvo Općine, da otvori sranicu Općine na internetu, Ne bi bili realni kod iznošenja stvari, pa ću ti reći:
- da li bi pisali o tome, zašto nije donijet Prostorni plan, jedina Općina u županiji Šibensko-kninskoj
- da li će navesti akte koje objave u Službenom vjesniku, a da ih ne donese Općinsko vijeće
- da li će navesti kada će biti izdana uporabna dozvola za prominski vodovod, instalirana crpna stanica, te teritorij kojim prolazi da ne liči kao «napuštena zemlja»
- kad spominjem vodovod, onda dalje, da li će pisati o tome tko je izvodio radove za vodovod Bogatiće, koliko je koštalo, što je sve izvedeno, zašto nije do sada odobren priključak vode, a voda se troši, a i ti to činiš, kao i da ne plaćaš komunalnu naknadu,
- mene prozivaš da sam kriv što nije izdana lokacijska dozvola. Ovo ti je rekao načelnik Općine ili donačelnik, svejedno, sada ovo:
- prije minulih Parlamentarnih izbora ja i Rajko Žulj krivi smo za uređenje Doma kulture u Oklaju, zasigurno nije bilo sredstava, a prošle su četiri godine Dom kulture nije uređen, u Proračunu stalno se spominje u nekoliko verzija visinom sredstava,
- sada, u nastojećim Parlamentarnim izborima, ja sam kriv što nije izdana lokacijska dozvola i ne radi se asfalt za Bogatiće, drugi je sada ponovno u istoj stranci te je i izostavljen,
- u proračunu za 2007.g, za ceste je predviđen iznos od 900,000.00 kn, a prema Polugodišnjem izviješću ostvareno je 450,000.00 kn, a to je za asfalt koji nije plaćen u 2006.g.
- možda se načelnik nije sjetio, mogao me prozvati da sam skinuo plastični prozor sa zgrade Općine, jer ga nema, već stoji paleta, a to je obnova, tu je bio nadzor, tu su bili dokumenti, tu je bio i projekt za cjelokupnu obnovu Promine,
- za četiri godine osobni automobil prešao je više od 300 000 km, te ti može biti jasno koliko se radi, pa je kupnja novog neophodna, a stari auto je izgubio opanke,
- glavna i jedina investicija u 2007. g, bila je navoženje nekoliko auta pijeska za Bogatiće, zašto to kad će se asfaltirati?
- Uvlačiš se pod kožu dužnosnicima lokalne vlasti, oni ne trebaju tvoju pomoć, u pogledu branjenja, mogu oni to sami. Možda se bojiš za sebe, jer sam saznao da si dobro kapitalizirao Domovinski rat. Nama u Promini nudiš ulazak u svijet, ja tebi predlažem slijedeće:
- Budi inicijator da se sagradi sakralni objekt u mjestu Bogatiću, da se izbjegne održavanje Mise u kontejneru, budi sponzor, a mi ostali Prominci ćemo se rado odazvati. Ovo radi toga: ti si zaista pogriješio i potrebna ti je slava Božja. Dalje, u buduće kada misliš nešto pisati, prije se interesiraj o osobi, sjeti se izreke: «Rijeke se upoznaje plivanjem, a čovjek razgovorom»
- Kada sam pročitao tvoje pisanje, a saznavši o tebi, samo mogu reći da te smatram vjetropirom.

Oklaj 14.11.2007.g,

P.S. Glavni krivac za neizdavanje lokacijske dozvole je načelnik Općine Promina – Oklaj, njegov nerad i nemar

Ante Bandalo Roca


Pismo je preneseno u cijelosti bez kraćenja.

Zahvaljujem se Anti Bandalu-Roci što se kao Vijećnik općine Promina, prvi usudio progovoriti na Blogu o stanju u Općini.

Oznake: općina promina, Život u Promini

Knin-Promina 1:1

Pozdravljamo sve slušatelje koji su se upravo uključili u radio «Promina».
Vaš se lutajući reporter javlja uživo sa imaginarnog stadiona «Brljan», sa istočne obale rijeke Krke.
Stadion je lijepo popunjen, i dok navijača Knina ima sve više, tribine na strani Promine se još sporo popunjavaju.
Evo nekoliko kratkih crta o prvenstvu «Izbori se za svoje radno mjesto 2004-2008».
Širom lijepe naše održava se spomenuto prvenstvo, a igrač koji se pokaže aktivan i «postigne gol» dobiva šansu za radno mjesto u firmi glavnog sponzora natjecanja.
Za sve one koji su se tek uključili u program moram reći da je u žestokom nadmetanju mladih snaga Knina i mladih snaga Promine, presudio tajanstveni vezni igrač, i član mladeži xdz-a Knina je postigao zgoditak!
Ne treba ni napominjati da je «slavodobnik» već započeo sa radom u firmi sponzora.
Čestitamo mladom igraču i želimo mu puno sreće na novom radnom mjestu.
Utakmica se nastavlja.
Daklen, Knin-Promina 1:0.
Ekipa Knina ima još jakih igrača, a među njima i dosta jakih «veznih igrača» iz Promine, kojima Prominci žvikaju iz sveg glasa.
Čuju se tu razne pjesme koje vrijeđaju «vezne igrače».
«Kninska kraljice-izdala si Promince!» pjevaju Prominci u jedan glas na istočnim obalama Krke.
Sve se ori… vaš je reporter malo zbunjen… ne zna o kome se zapravo radi… ali valjda će se i to saznati….
Stadion je sada skoro pun.
Svi su svjesni da je ovo odlučujuća utakmica jer se bliži 25.11.2007. kad je završetak ovog velikog prvenstva, i nitko još ne zna kako će se i po kojim pravilima nastaviti.
Navijači Promine žvižde i treneru svoje momčadi Žiki Domikelisu koji pasivno promatra igru.
Nezadovoljna je i ekipa mladeži Promine… igrači se osipaju i u igru ulazi jedan stari iskusni veteran.
Navijači su ostali zbunjeni, ali pedesetsedmogodišnji igrač utrčava u stadion.
Promina napada… svi njeni igrači kreću u napad…
Kninjani se brane… svi su redovito bili na skupovima i treninzima i nadaju se svatko u svog veznog igrača…
Naš veteran napada… napada….i ide… ide…. Evo ga već na terenu pred golom suparničke momčadi….
Sam je protiv njih šest….
Zamahuje nogom… puca iiiiiii GOOOOOOOOOOOOOOllllllll!!!!
Knin-Promina 1:1
Navijači Promine su u šoku i nevjerici….
Pa ljudi moji da li je to moguće….
Tamo gdje mladež nije ništa mogla…
Tamo gdje su svi vezni igrači već prešli u protivnički bolje plaćeni klub….
Tamo gdje je nada već odavno umrla…
Jedan veteran je postigao gol.
Bravo… bravo…..

Ali utakmica se nastavlja, i vezni igrači su maksimalno aktivni.
Nagrada glavnog sponzora nije baš zanemariva i svi daju sve od sebe.
Ostalo je još samo 10 dana do kraja utakmice, i svi šapuću kako bi se pravila mogla promijeniti, kao i glavni sponzor.

Čak i većina igrača koji su na opisani način došli u redove «sponzora» negoduju na nastavak ovakvog načina nagrađivanja-zapošljavanja igrača… ali pravila su pravila…..

Sada slijede reklame, a ukoliko bude kakva zanimljiva akcija.. odmah ćemo se uključiti uživo na stadion «Brljan».

Pozdravljam sve slušatelje radio «Promine», i nadam se da ste uspjeli «pratiti» ovaj prijenos uživo vašeg reportera-amatera.


Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je slučajna.
Radnja priče je temeljena na nedavnom snu Urednika promina.blog.hr-a, pa ako Vama koji ste sve ovo pročitali nije ništa jasno…. To nije strašno.
Svatko snove tumači na svoj način, a neki dijelovi sna ni Uredniku nisu baš jasni.

Oznake: Život u Promini

Gradim kuću u Promini

Prije nekoliko dana, jedna mlada obitelj odlučila je ili graditi, ili kupiti kuću u Promini.
Njihovi preci su porjeklom iz Promine, i sviđa im se naš kraj.
Odmah je do njih došla informacija da se povoljno prodaje zapaljena kuća na putu Oklaj-Čitluk, poznata svima kao «Vila Mira».
Premda je kuća u ratu zapaljena, ipak su se odlučili raspitati za njenu cijenu.
Nekako su došli do tel. broja vlasnika, i doznali cijenu «Vile Mira».
Cijena prava sitnica… 110,000.00 eura!

Nakon toga su odlučili da je ipak bolje kupiti građevinsku česticu i sam graditi kuću.
Odlučili su otići u Općinu i raspitati se za kupnju slobodne građevinske čestice.
Nažalost, naši općinari ne znaju da li u Promini ima slobodnih čestica!!!!
(Čudno, a Načelnik na građanskom satu GONGA prošlo ljeto, kaže da ima građevinskih čestica).
«Pa tko zna, ako Vi ne znate-upitali su pravnika Općine Žaru Sumana!!!!????»
«Najbolje da odete u Drniš u katastar» kaže Suman.

Nakon posjeta katastru u Drnišu, otkrili su da u cijelom Oklaju ima samo jedna slobodna građevinska čestica, ali ni ona nije «čista», jer Općina nije «ucrtala» put, pa se ne može dobiti građevinska dozvola i na nju već čeka 10 kupaca!

Ništa… vrate se oni do Općine da vide kad će se formirat nove čestice.
Odgovor je da neće baš uskoro… nema interesa.
«Pa koliki je interes… koliko se ljudi raspitivalo za kupnju građevinske čestice u Oklaju» -pita «naša» mlada obitelj?.
«Ma nije nešto baš previše… možda 25 ljudi!!!!????» odgovaraju im u Općini!

Za Zagreb 25 kupaca građevinskih čestica i nije neka brojka, ali da za Prominu nije, e to je sasvim neka druga Priča.

Ja ovim putem zamoljavam sve koji imaju namjeru prodati građevinsku česticu u Oklaju da se jave na mail promina.blog.hr@gmail.com.

Ja ću informaciju prosljediti mladoj obitelj… i tko zna možda se i dogovorite…

Oznake: Život u Promini, općina promina

Natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta na području Promine 6. dio

Priča o bajemima u Gluvačama se nastavlja.
U prošlom postu na tu temu mogli ste pročitati izjavu gospodina Marka Dizdara u kojoj se navodi:
"Žalba je očekivano prihvaćena na svim višim instancama i svim učesnicima u krivičnom djelu kršenja Zakona o sukobu interesa uslijediti ce jasan sudski poziv za raspravu".

Bio je to ujedno odgovor "Maxu" koji je u jednom od svojih komentara napisao:
"Žalba očekivano odbijena. Upućena na krivu adresu".

Max je obećao dostaviti dokumentaciju iz koje se može zaključiti da govori istinu, i tako je sinoć na adresu promina.blog.hr@gmail.com stigao sljedeći dokument koji možete pogledati pod linkom, a ako taj link kod Vas ne radi onda link2.

Također,može se zaključiti i ono što se odavno znalo, a to je da se iza imena "Max" krije gospodin Željko Džapo.

Kad smo već kod bajema u Gluvačama, moram napomenuti da se još vodi sudski spor oko njihova vlasništva, te da je PZ "Promina" u stečaju (nekadašnja zadruga) čak na prvostupanjskom sudu dobila spor u svoju korist.
Bajemi su prema toj presudi njihovi, a zemlja Državna.
Možda zvući glupo da npr. kupite zemlju, ali da onda skužite da vam vlasnik nije prodao i voćke na tom zemljištu, ali u praksi ima i takvih slučajeva.
Koliko je točna ova informacija koju sam dobio vrijeme će pokazati, a tko želi istu provjeriti može nazvati Dragana Bijelića, dipl. oec. iz Šibenika-stečajnog upravitelja PZ "Promina".

Kad smo već u komentarima dotakli i zadrugu, a gosp. Džapo naveo sljedće:

"....stara zadruga se pokušala aktivirat odnosno organizirat ROCU se imenovalo uoraviteljem kao ozbiljnu i odgovornu osobu nije izvršeno zakonom predviđeno usklađenje i ode sve u stečaj a samo od poticaja za bajamik mogla je inkasirat 1500000 do 2000000 kuna i bez problema stat na noge i zaposlit desetak prominaca.Ljudi nisu pronašli sebe i ode prilika u nepovrat".

Istina je da je osnovana "PZ GLUVAČE", što se može i provjeriti pod linkom na www.totaldalmacija.com.
Rečenica "Ljudi nisu pronašli sebe i ode prilika u nepovrat" zvuči zanimljivo, jer je pitanje tko u cijeloj priči nije pronašao sebe?

PZ "Promina" nije "ugašena", i nakon rata je imala 11 zaposlenih djelatnika. Direktorica zadruge je bila Ljilja Klepo i postojala je namjera da zadruga započme sa radom.
Sa druge strane, Općini nije bilo u interesu da se oživi "stara zadruga", nego su osnovali novu "PZ Gluvače" s namjerom da svu imovinu PZ "Promina" prebace na tu novu zadrugu, a 11 radnika izbace na cestu.
Veliki dio imovine je PZ "Promina (sumnjivo) oduzet, ali na svu sreću za stečajnog je upravitelja pred kraj "scenarija" došao Dragan Bijelić, dipl. oec.
Tek tada se PZ "Promina", odnosno njeni radnici uzimaju u obzir da bi se i o njima moglo "popričati".

Evo jedan dokument koji možete pronaći u "Narodnim novanama", a koji se odnosi na PZ "Pormina":

Trgovački sud u Šibeniku oglašava da je u stečajnom postupku nad dužnikom:
Poljoprivredna zadruga PROMINA iz Oklaja, 9. ožujka 2006. riješeno:

1. Zaključuje se stečajni postupak nad stečajnim dužnikom Poljoprivrednom zadrugom Promina u stečaju, iz Oklaja.
2. Registarski odjel ovog suda po pravomoćnosti ovog rješenja provest će brisanje dužnika iz Sudskog registra.
3. Nastavlja se postupak radi naknadne diobe, pa se Dragan Bijelić, dipl. oec. iz Šibenika, Put kroz Meterize 25, imenuje upraviteljem Stečajne mase PZ Promina u stečaju, koji je ovlašten da u ime i za račun stečajne mase nastavi prikupljati imovinu zastupanjem iste u postupcima pred sudom.
(Broj: II St-25/02 od 9. III. 2006.) (477)

Bajemi u Gluvačama davno bi bili riješeni da se to htjelo, a PZ "Promina" je i danas mogla imati svoju trgovinu i gostionicu, kao i poslovne prostore u Zagrebu i Bihaću.

Pročitao sam dosta knjiga u kojima se spominjao način formiranja "Zadruga" u ex. Jugoslaviji, i slažem se da su na taj način nanešene velike nepravde ljudima.
Naša je Općina vjerojatno odlučila 1995. raskrstiti i sa zadnjim ostacima komunizma u Promini (PZ "Promina") u ime svih nepravdi koje su zadruge nanosile ljudima u našem kraju u prošlom stoljeću.
"Osvetom" za nepravde u prošlosti, napravili su opet nepravdu u sadašnjosti premda se želimo prikazati kao društvo u kojem se poštuju svi zakoni Hrvatske države.

Zgrada PZ "Promina" u Oklaju, iznajmljena je već godinama, i baš bi bilo zanimljivo vidjeti koliko je Općina inkasirala od najma tih poslovnih prostora.
Na kraju se najamnina "prebija" sa kavom koju popiju naši vridni Općinari.

Prije se "U ime naroda" oduzimalo pojedincu da bi se izgradilo društvo,
a danas se "U ime glasača" daje pojedincu, a društvo-zajednica nek' čeka svoju priliku.

P.S.
Sad bi bilo zanimljivo kad bi nam i gospodin Marko Dizdar dostavio koji novi dokument koji je dobio kao odgovor sa "viših instanca".

"Idemo dalje"... (bez obzira čiji je ovo predizborni slogan).

Oznake: Gluvače, općina promina, Život u Promini

Po lokacijsku i građevinsku dozvolu-pravac Šibenik

Kako stvari stoje od Nove godine Županija šibensko-kninska će za sve svoje gradove i općine izdavati lokacijske, građevinske i uporabne dozvole kao i sve ostale papire iz domene korištenja prostora i gradnje.

Slobodna Dalmacija nam još donosi sljedeće:

"Građane najviše zanima hoće li ubuduće brže i jednostavnije do lokacijske, građevinske i uporabne dozvole.
Intencije spomenutog zakona su upravo to.
Međutim, da bismo to mogli osigurati na razini Županije, nužno je donijeti prostorne i planove nižeg reda.
Samo općina Promina i Rogoznica su bez prostornih planova.
No čekaju nas veliki poslovi oko donošenja urbanističkih planova uređenja i detaljnih urbanističkih planova.
Da bi bez teškoća mogli izdavati lokacijske i građevinske, samo u priobalnom području, a odatle je i najviše zahtjeva za gradnjom, trebamo donijeti čak 90 takvih planova.
Bez toga neće biti većeg pomaka — kaže župan Pauk."


Cjeli članak iz SD od 18.10.2007. možete pročitati pod linkom

Oznake: Život u Promini, općina promina, prostorni plan

Klasa «Realist»

Kad sam započeo pisati promina.blog.hr prije više od dvije godine, namjera mi je bila «prikupljati» sve dostupne informacije sa interneta na jedno mjesto.
Na taj način sam vjerojatno uštedio dosta vremena mnogim Promincima u pretraživanju interneta, u potrazi za vijestima iz Promine.
Namjeravao sam objavljivati samo pozitivne informacije, a negativne prepustiti zaboravu.
Želja mi je bila predstaviti Promini sa što više (pozitivnih) informacija na jednom mjestu, ali i čuti mišljenja čitatelja Bloga, o situaciji u Promini.
Ali sve je čini mi se krenulo u nekom drugom smjeru.

Zadnjih dana razmišljam o komentaru gospodina Džape koji glasi:

«Šteta što se blog u većem dijelu pretvorio u trla baba lan da joj posjetioci dođu na blog svaki dan .Bila bi šteta da se pretvori u radio milevu.»

Teško je olako prijeći preko takve, iskreno rečeno loše ocjene za moj rad i trud u prezentaciji Promine.
Ipak, i naslovi «Tek samo ćakule» imaju svoju težinu i to nisu gluposti.
Kad sam napisao da se u Miljacku prima novi radnik, mislio sam da će se netko od Prominjaca aktivirati-probuditi da se zaposli netko iz Promine. Zar je glupo očekivati da se u četiri godine od 2004-2007 od preko desetak novih radnika primi makar jedan Prominjac?
Ćakula je završila kako sam i napisao-pretpostavio. Znam da Prominci imaju veze za zapošljavanje u HEP-u, ali znam da tim vezama ne zapošljavaju Promince, nego svoju bližu rodbinu i stranačke kolege -što je u današnje vrijeme nepotizma sasvim normalna stvar, ali to može i ne mora biti tema jednog od budućih postova.

Gospodin Džapo opet navodi:

«….nisam baš naišao ni na jednu inicijativu da ne kažem akciju koja bi potakla promince da daju svoj doprinos poboljšanju života u promini i da naravno za to izdvoje koju vlastitu makar i simboličnu kunu”

Lijepo ovo zvuči, samo gospodine Džapo zaboravljate da feštu povodom Velike Gospe u Promini niste htjeli sponzorirati s obrazloženjem : «Volim Prominu, ali ne volim Promince… S guštom sam dao Drvaru 100,000.00 kuna, a Vama nedam ništa!»
Možda se Varam ili loše čujem, ali do mene ne dolaze o Vama informacije kao o nekom velikom «humanitarcu».
Ako se svrstavate u skupinu «40 Prominjaca iz Zagreba» koji su «navodno» donirali milijun kuna, onda je to druga priča.
Bilo bi zanimljivo kad bi fra Šime javno objavio spisak donatora, kao što je to objavio KUU «Pormina», onda bi sve bilo puno jasnije. Samo bi onda bio problem što bi se milijun pretvorio u 350,000.00 kuna, a ostatak do milijun bi bilo teško objasniti.

Ipak, gospodin Džapo se vjerojatno nije javio zbog mog lošeg pisanja, nego zbog moje «cinične» ankete u vezi otvaranja staračkog doma i rada našeg Načelnika.

Komentar Bogatićanina: «Lako je ovako sjesti pred PC ili se
nalaktiti na šank i rušiti sve vlasti i vlade a ne poduzimati ništa”, dao mi je razmišljati jesam li možda ja taj koji samo grinta i "ruši" vlast?

Ispada da sam je protiv otvaranja doma.
Pa ljudi moji, tko bi bio sretniji od mene kad bi konačno mogao objaviti informaciju da je Dom otvoren, ali treba biti realan.
Zar ste zaboravili da je još prije skoro dva mjeseca raspisan natječaj za uređenje nogostupa prema Osmanovcu, i što se dogodilo? NIŠTA.

Ajmo na brzinu pretpostaviti što je sve potrebno da bi se Dom otvorio:

-Raspisati natječaj za «sanaciju i izmještaj biodiska» npr do 15.11.2007.
-Izabrati najpovoljnijeg ponuđača 25.11.2007.
-Izraditi novi «biodisk» pretpostavimo do 10.12.2007
-Izraditi ateste struje, vode, kućanskih aparata…. 15.12.2007.
-Raspisati natječaj za Ravnatelja? Izabrati ga do 31.12.2007.
-Novi ravnatelj raspisati natječaj za zapošljavanje djelatnika u Dom- 15.01.2008.
-
Eto nas već u 2008, i Načelnik je opet u situaciji da poziva novinare i najavljuje otvaranje za dva mjeseca, jer fale još neke "sitnice"!

Ali u cjeloj se priči zaboravlja i mala sitnica.
Tko je zapravo vlasnik Doma?
Općina Promina ili županija Šibensko-kninska?
Koliko se sjećam i Župan Goran Pauk je obećao otvaranje do Nove godine???

Gospodin Džapo-Predsjednik Općinskog Poglavarstva Promine navodi i sljedeće:
“U PROMINI trenutno ima nezaposlenih 50-tak ljudi, 35 žena i 15 muškaraca. Pitam se koliko ih zapravo traži posa, a znam da završen tečaj za njegovateljicu imaju 3 žene”.

Mene zanima što je Općina napravila na osposobljavanju budućeg kadra za starački Dom.
Valjda ste u ovih pet godina imali vremana napraviti kakav Program, akciju?
Koliko se sjećam za njegovateljice je Zavod za zapošljavanje Drniš organizirao osposobljavanje, ali svih šest žena je bilo iz općine Drniš, a ne Promina, i svi su im troškovi bili plaćeni!
Tri žene iz Promine koje spominjete, tečaj su završile zahvaljujući općini Knin, a ne općini Promina!
Općina Knin im je platila dio tečaja, dok su ostatak platili sami iz svog džepa!

Mogao bih Vam još napisati milijun odgovora, premda sam Vam htio napisati samo sljedeće:

Gledajući sve što se dešava u Promini i kako prolaze oni koji se bilo što pitaju zaključio sam da je možda najbolje držati se sljedeće poslovice:
«Čovjeku je bolje prilagoditi se nego prepusti vremenu i drugima da ga prilagođavaju».
To što se sad javljate Vi, a nikako Načalnik Žare Duvančić, najbolje objašnjava sljedeći citat:

«Obećanjima jednog čovjeka ne može se do beskraja vjerovati, jer ih ni jedan ne može ispuniti u cijelosti, zato ih je potrebno čuti iz drugih usta, da bi im ponovno svi vjerovali»

Znam da će te sad još žešće navaliti na mene.
Znam da bi mi bilo bolje ćutati, ako ne zbog mene, onda zbog supruge i budućnosti svoje djece.
Sve znam, ali znam da volim Prominu, ja u njoj i za nju živim.
Ako prestanem pisati «Ćakule» iz Promine, to će biti samo zbog moje obitelji.
Moja djeca -moje «grijehe» nisu dužna nositi.

Oznake: Život u Promini

Ljubotiću u pohode

Ljubotić je jedno od sela u Pormini za koje su demografi još prije više od dvadeset godina predvidjeli polagani nestanak-izumiranje.
Prije nekoliko mjeseci bio sam na svadbi svom rođaku u Ljubotiću, i odmah smo malo kroz šalu malo zaozbiljno započeli priču o sljedećem koji bi se mogao oženiti ili udati iz Ljubotića.

Para i Hrvoje su odmah skočili:
"Ljubotićani su sada odveli našu curu iz Bandala, ali i mi imamo odgovor... nećemo tako lako priko toga prić!
'Di si Lax... amo dolazi... da si se odma' ...sutra spremija... vrime ti je da ženiš Anu! Neće oni nama krast cure"

Više od dvadeset godina, u ljubotiću se nije rodilo i zaplakalo djete.....
Ako se ne varam baš je Ana zadnje djete rođeno u Ljubotiću...
Kako stvari stoje, teško će i moj rođak sa svojom obitelji započeti život u Ljubotiću, ali nikad se ne zna.


Ipak, Ljubotić je mnogima zanimljivo selo za posjet, pa makar na jedan dan.

Pronašao sam u Vjesniku sljedeći članak koji je napisala:
Gordana PETROVČIĆ:

"Zvonjava uz prozor"

Pogled puca na rijeku Krku, cesta se spušta do vode i prolazi preko nje. Uz put se crvene trešnje. Dok ih jedemo, tri psa pokušavaju zadobiti našu pažnju.
Nastavljamo dalje kroz makiju i niske vinograde.
Narančasta nova tabla s natpisom Ljubotić odudara od ravnog, krševitog
krajolika nad kojim se nadvija brdo Promina po kojem cijeli kraj nosi ime. Kamene kuće, u dvorištima kokoši i psi, a uz njih zeleni vrtovi nabujali od rascvjetanog krumpira, salate, boba i uspravnih stabiljaka rajčica uredno privezanih uz drvene kolce.
U susret nam dolazi čovjek, hoda polako, s rukama iza leđa, dok mu crnobijeli pas prati korak.
Pozdravlja nas dizanjem ruke, saginje se i proviruje kroz prozor ne bi li u autu ugledao poznato lice.
To je Ivica Jurić Keretić iz zaselka Jurići u selu Ljubotiću, kraj Čitluka kod Oklaja, između Knina i Drniša.
U svakodnevnoj je popodnevnoj šetnji, kaže, tijekom koje obvezno obiđe vinograd koji pomno obrađuje i na koji je ponosan.
Sprema se idućih dana izorati ga, zajedno sa svojom voljenom suprugom Anom, a uz pomoć susjedovog konja.
Nakon zarađene mirovine u Zagrebu vratio se sa suprugom, koja je rodom iz istog kraja, i ne krije da su to jedva dočekali........

Cijeli članak pročitajte pod linkom u Vjesniku.

Oznake: Ljubotić, Život u Promini

Tek samo ćakule

Zadnjih nekoliko dana nisam napisao niti jedan post.
Kako se većina zadnjih postova bavila prošlošću (koja izgleda malo koga zanima), tako je i broj komentara pao, i baš mi je to «zatišje» u ovom trenutku odgovaralo.
Puno je lakše otvoriti Blog i vidjeti da taj dan nitko nije za nešto optužen… kriv… da ni ja nisam nikome stao na žulj….nema negativne energije.

Istina nije se puno toga značajnog niti dogodilo zadnjih dana u Promini… a možda i jeste… Zavisi iz kojeg kuta se gleda.

Evo nekih zanimljivih ćakula:

Prema nekim ćakulama uskoro se u Miljacku prima dvoje radnika (čini mi se dipl.ing elektro struke i tekničar strojar ili električar)….Natječaj po običaju nećete nigdje pročitati… nego će se po običaju od 2004. od nekud stvoriti novi ljudi… ali čisto sumnjam da će to biti Prominci.
To su naravno samo ćakule… ali tako se ćakulama zadnje četiri godine zaposlilo desetak ljudi (a nitko iz Promine).
Tko ima volje i želje neka se maksimalno «politički» angažira – idu izbori.. vrijeme kad zapošljavaju oni koji (možda) odlaze, ili nakon izbora oni koji će tek doći… Ako mislite zvati Miljacku i pitati o čemu se radi… tu ste odmah promašili… za Vas onda taj posao sigurno nije…Ponavljam da su to samo ćakule nekih ljudi iz Knina koji se za koji dan spremaju zaposliti u Miljacki…

Na web stranici Šibensko-kninske županije može se pročitati da je općina Promina od EU fondova (ako se ne varam) dobila 300.000,00 kuna za asfaltiranje lokalnih cesta. Koje će se ceste asfaltirati, nije mi poznato.

Osnovna škola Oklaj za informatiku ima sedam računala od kojih šest nije ispravno. Dobio sam prije mjesec dana obećanje iz koncerna Končar za donaciju tri rashodovana računala… ali za sada od obećanog ništa.
Tko može pomoći u nabavi računala… dobro bi došao.
Znam da su se donatori istrošili na crkvu u Lukaru i sv Roka… ali valjda je ostala još koja kuna i za obrazovanje….

Oklaj od ponedjeljka opet ima dva kafića. Makelja je nakon temeljite obnove opet otvorio svoj kafić, i sad će naravno konkurencija dovesti do povećanja kvalitete ugostiteljstva u Promini.
Prema nekim ćakulama… u Oklaju bi se uskoro mogla otvoriti još jedna trgovina, i još jedan kafić…

Prije desetak dana dobili smo novi kiosk Tiska koji je puno ljepši u odnosu na prethodni.

Maloprije sam na žagri primjetio stotinjak novih kontejnera, za koje je iz proračunu općine Promina izdvojeno neki čini mi se stotinjak tisuća kuna.

Zanimljiva je vijest da je netko u zadnjih desetak dana ukrao poklopce kontrolnih šahti cjevovoda oborinskih voda od lokve Kuljače gdje cjevovod završava, pa prema centru Oklaja.
Netko je tako izračunao da bi prodajom poklopaca (vjerojatno u staro željezo) mogao zaraditi koju stotinu kuna… i dao se u «posao».
Sad ljudi moji koji se vozite prema Krivićim oprez, da ne bi upali u koju šahtu.

Iz jednog od Maxovih komentara moglo se saznati da je Općina dobila dozvolu za konačno otvaranje «Staračkog doma»… Ali i do sada je bilo informacija kako će se Dom otvoriti, tako da ću u njegovo «otvaranje» povjerovati tek kad vidim starce kako šetaju po Oklaju.

Zanimljivo mi je kad me ljudi po Promini «napadaju» zbog tema o kojima pišem na Blogu. Najzanimljivije mi je kad mi babe prepričavaju što je objavljeno na promina.blog-u. Da mi je znat kojom se one to vezom spajaju na Internet. Tko je njihov «provajder»… Biće da je milevanet.hr… kakav maxadsl!
Što je najgore ja sam kriv i za svoje postove i za Vaše komentare… «sve je to onaj sa promina.blog-a kriv!!!»

Kad već spominjem maxadsl… nije mi poznato što se dogodilo nakon prikupljenih 30-ak potpisa… Ja se nadam da će urednik Oklaj.net-a ostavit koji komentar na ovu temu da znamo na čemu smo…

Eto.. to su po meni bile «najvažnije» vijesti iz Promine

Oznake: općina promina, Život u Promini, Školstvo u Promini, Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju

Milijun kuna za Prominu

Prije dva dana na web stranici «Radio Drniša», pronašao sam članak vezan za Prominu pod naslovom:

«S milijun kuna prikupljenih međusobno četrdesetak Prominjana koji žive u Zagrebu uredili su Gospu Čatrnjsku u Lukaru i prostor oko crkve Sv. Roka u Čitluku»

Prije nekoliko dana, točnije 07.10.2007. u Čitluku je svečano «otvoren» novouređeni trg ispred kapele sv Roka.
Bila je to prigoda da fra Šime uruči zahvalnice svima onima koji su mu pomogli urediti trg, ali i prilika za još jednu zahvalu svima onima koji su pomogli urediti crkvu Gospe Čatrnjske.

Evo nekoliko citata iz teksta Matilde Jelčić, novinarke Radio Drniša:

«U radove je utrošeno oko 500 tisuća kuna a zajedno smo se dogovorili na koji način urediti prostor oko crkve. Riječ je o novcu kojega su prikupili Prominjani koji žive u Zagrebu a htjeli su nešto učiniti za svoj rodni kraj, kazao nam je Prominski župnik fra Šime Nimac».

«Koliko su raseljeni žitelji Promine vezani uz rodnu grudu govori i činjenica da je uređenje trga uz crkvu Sv. Roka u Čitluku već druga ovakva akcija.
Naime, za blagdan Male Gospe 08. rujna u novom ruhu predstavljena je i Gospa Čatrnjska u Lukaru.
- Postavljen je novi mramorni pod od 250 kvadrata, izmijenjen je inventar crkve, uređeno je kameno predvorje kao i samo groblje uz crkvu.
I ove radove su u visini od 500 tisuća kuna financirali Prominci iz Zagreba. Njih 40-tak doniralo je čak milijun kuna, a sveukupno radovi su potrajali godinu dana, naglasio je fra Šime».

Čini mi se da je fra Šime zaboravio spomenuti novinarki da je za Malu Gospu uručio zahvalnice ljudima iz HEP-a… Končara…. Brodarskog Instituta….HE Miljacke,…. Ljudi čije porijeklo nema nikakve veze sa Prominom, a pomogli su uređenje crkve sa skoro dvjesto tisuća kuna!
Iza cijele priče oko Gospe Čatrnjske stoji Prominka koja ne živi u Zagrebu, ali je uspjela nagovoriti rukovodstvo HE Miljacke - HEP na pomoć u uređenju crkve…. ali to je ipak jedna malo duža priča…..

Zadivljen sam rečenicom: »Njih 40-tak doniralo je čak milijun kuna»…

Kad se samo sjetim da u Zagrebu živi preko deset tisuća Prominjaca i njihovih potomaka…. a Split, Zadar, Rijeku…Šibenik da i ne spominjem….

Ma mi bi sa samo malo napora mogli skupit i milijune kuna i pokrenuti Prominu… i gdje bi nam bio kraj…

Članak Matilde Jelčić možete pogledati pod linkom.



Kad su započeli radovi uređenja kapele sv Roka, napisao sam post na tu temu.
U tom postu možete pogledati kako je okoliš kapele izgledao tada, i kako je prema nacrtu trebao izgledati novi trg.
Post se nalazi pod linkom.

Oznake: religija, Gospa Čatrnjska, Život u Promini

Tamo "Gdje pijevac ne pjeva"…

Prije tri dana u ruke mi je sasvim slučajno došla knjiga Ivana Aralice pod naslovom «Gdje pijevac ne pjeva».
Prelistam prvih nekoliko stranica.. malo pročitam i vidim da su priče vezane djelom i uz Prominu… Drniš…

Sam pisac je u uvodu napisao slijedeće:

«Što želim staviti ispod ovog naslova kao uvod u zbirku pripovjedaka, koju sam pisao četiri ratne godine, nije ni priča ni građa za priču.
Ovo je rana koja zacjeljuje, ovo je mjesto na zidu gdje svaki prolaznik ispisuje svoj zapis, ovo je spilja u kojoj stvari steknu boju i oblik tek kad se među njima nađeš i osvijetliš ih svjetiljkom uznemirena duha, ovo je rahla zemlja rasadnika na kojem priče niču i rastu kao što drugdje niču i rastu ruže, tuilipani i ljiljani. Dvanaest pripovjedaka što se iza ovog uvoda nižu u ovoj knjizi samo je presada biljaka niklih u tom rasadniku, možebit i presad loša vrtlara koji nije izvršio pravi odabir niti je pune veličine znao uzgojiti ono što je niklo na ratnim naplavinama. Tješi ga da taj posao niti započinje niti završava, da će na tom poslu biti poslanika koliko hoćeš».

Što mislite moji Prominci uz koje je mjesto vezan naslov ove knjige?

Šesta po redu pripovijetka pod naslovom, koji je ujedno i naslov knjige, opisuje život žena koje su ostale u tada okupiranom Ljubotiću.
Iz priče se može saznati u kakvoj su oskudici živjeli, i s kakvim su se strahovima svakodnevno morali suočavati.
Najveći i najljući neprijatelj prestrašenih žena, jedan od mnogih bio je «Est Srećica» koji je svakodnevno obilazio žene i trudio se shvatiti što bi bilo potrebno napraviti da te žene konačno potjera iz Ljubotića… iz Promine….
Zaključio je da će sve žene morati napustiti selo kad ostanu bez hrane… svojih kokica koje im nesu jaja i pjevca koji je glavni i odgovorni za dolazak na svijet pilića- osnovne hrane za preživljavanje u tim najtežim danima.
«Est Srećica» se nadao da će nestankom pjevčeve svakodnevne «budnice» nestati života u preostalim selima Promine…
Prevario se….

Svaka od dvanaest pripovijetki zanimljiva je na svoj način.
Kad bi uz svaki naslov morao napisati ukratko radnju, izgledalo bi otprilike ovako:

1. Cvijet na reveru

Pripovijetka opisuje prikupljanje novca za opremanje 142. Drniške brigade u Munchenu i Frankfurtu. Situacije u kojima su neki prikupljali novac na Brigadu… a neki izgleda za sebe….

2. Sokak triju ruža

Pripovijetka opisuje stradavanje jedne obitelji koja je iza Drugog svjetskog rata doselila u Berak, mjesto koje je većinom bilo naseljeno pravoslavcima… Pripovijetka koja opisuje tanku granicu između života i smrti… opstanka i nestanka

3. Most i mostovi

Ova pripovijetka opisuje prijateljstvo troje prijatelja, odnosno prestanak prijateljstva početkom rata, kad otac jednog od trojice prijatelja-časnik tzv JNA prelazi na «drugu stranu» i kao pilot JNA razara Zadar…. i kuće «bivših» prijatelja svoga sina.

4. Uskrsni krijes Kuzme i Damjana

Zadarsko zaleđe… Hrvatski vojnici koji sa prve crte gledaju svoje kuće.. a k njima ne smiju. Jednu večer uoči Uskrsa, odlučuju se posjetiti svoje selo po svaku cijenu…

5. E moj Ive

Ovu pripovijetku Ivan Aralica posvetio je svojoj majci, koja je također ostala u okupiranoj Promini u svom selu u Puljanima. Ivanova majka opisuje što je sve proživjela, kako su ih pretresali… zastrašivali… uništavali im kuće…

6. Gdje pijevac ne pjeva
(Već sam opisao temu ove pripovijetke)

7.Crna bjelina

Život hrvatske iseljenice u Australiji koja je rodom iz okolice Opuzena.
Tema ove pripovijetke je svima poznata i teška tema u ratnim vremenima.
Brak Hrvatice i Srbina… Rasplamsavanje rata u Domovini…. Rasplamsava podjele u do tada skladnoj obitelji….

8.Sveti vitez Dragoslav snima film

Kako su zapravo izgledali «Kninski kazamati»… kako se lako gubio život.. iz nečijeg hira… pijanstva… ludosti?
Mladi student završava u Kninskom zatvoru pod najtežim optužbama…. Dan prije razmjene jedan «Beli orao» zasijeca mu nožem vrat sa namjerom da pokaže kako bi on klao «Ustaše».
Rana nije baš «lijepa», pa se odustaje od razmjene i on ostaje sam u zatvoru.
Zapovjednik «Belih orlova» dolazi sa ekipom «snimatelja» u zatvor sa namjerom da snimi film u kojem «dobro» pobjeđuje «zlo»… u kojem je studentu namijenjena uloga onoga koji bi u filmu trebao umrijeti… ali ne «filmski»….

9.Molitva do neba

Ona je ratna novinarka… Otac joj je oficir JNA… Porijeklom su iz Drinovaca… žive u Splitu. Ona skoro pogine kao novinarka u Vukovaru proganjana metcima i granatama vojske u kojoj je njen otac oficir.
Na koju «stranu» će obitelj krenuti, koju će izabrati?

10.Zovem se

Teška pripovijetka s temom stradavanja žene iz Rizvanovića kod Prijedora.
Priča žene koja je kroz nekoliko mjeseci doživjela na vlastitoj koži sve strahote rata… Smrt najmilijih… silovanje… protjerivanje iz vlastitog doma.

11.Ne dijeli nedjeljivo

Ova pripovijetke sastavljena je od pisama kćeri koja živi u Zagrebu, svojoj majci koja je ostala u Kninu. Majka je bila udata za Prominca iz Puljana koji za vrijeme rata umire. U svojim pismima majka opisuje selo Puljane i život u njima u tom ratnom razdoblju.
Meni je čitanje ovih iskrenih pisama u dopisivanju majke i kćeri bilo najdirljivije. Možda je razlog tomu veća sposobnost majke nastavnice i kćeri doktorice u prenošenju svojih osjećaja u tekst, nego što je to bilo u svim prethodnim pričama.

12. Oko manastirskog mačka

Policija u zaraslom vinogradu kod Ivoševaca pronalazi oficira tzv JNA u dotrajaloj paradnoj uniformi. Tko je… kako se zove… pitanje kojim se bavi ova priča.
Priča se bavi čovjekom oficirom koji ubijanjem žene i djeteta u jednoj od svojih hrabrih akcija.. ostaje zauvijek zarobljen u «svom svijetu».
Oficir koji nije bio spreman ubiti….

Ovo je čini mi se prva knjiga kojoj je naslov posvećen jednom selu u Promini, prva knjiga koja se bavi stradavanjima prominjaca u Domovinskom ratu.
Nadam se da nije zadnja koja će od zaborava sačuvati one kojih više nema.

Oznake: Ivan Aralica, Život u Promini

Samo još jedna priča

Maloprije sam se vraćao iz Marića, i gledajući naš «Starački dom» u otvaranju (već skoro petu godinu!), sjetio sam se da sam zaboravio na Blogu napisati jednu zanimljivu priču.

Nedavno sam u razgovoru s jednim odvjetnikom spomenuo naš «Starački dom» i probleme koji se vežu uz njegovo otvaranje.

Nije to ništa! Pazi sad ovu priču… (reče mi odvjetnik)…

Ja sam ti iz kraja koji je isto u ratu stradao kao i tvoja Promina.
Jednog dana pozvao me ravnatelj razrušene bolnice u mom gradu da mu pomognem kao odvjetnik u prikupljanju dokumentacije za obnovu iste.
Malo po malo.. bolnica je obnovljena.. još je lijepša nego prije rata.
Taman smo raspisali natječaj za kupnju namještaja i kompletno opremanje bolnice, i povodom toga napravili «veselicu» kojoj je prisustvovao i tadašnji doministar nadležnog ministarstva….
Malo po malo… ekipa se opustila… zapjevalo se.. i postali smo «iskreni».
Pitam ja doministra… «Jel' prijatelju… onda kad možemo očekivati otvaranje bolnice?»
«Kakvo otvaranje bolnice? Pa bolnica se neće otvarati… ona je namijenjena za prodaju!»

Rastrijeznim se ja na brzinu… i trk svom prijatelju ravnatelju «buduće bolnice».
«Čuj stari… od bolnice ništa… takva i takva stvar… spašavajmo što se može».
«A što se može?»…
«Pa povucimo natječaj za opremanje koji smo nekidan objavili… makar da tih pet milijuna kuna sačuvamo Državi!»

Čim smo povukli natječaj… zove bivši doministar:
«Tko Vam je rekao da povučete natječaj kad smo Vam osigurali sredstva za njega (usput nam opsuje sve po spisku)»
«Pa zar Vi niste rekli da se bolnica ne otvara… nego prodaje?»
«Jesam… ali se prodaje sa namještajem!»….

I ništa… moj Ravnatelj buduće «bolnice», objavio opet natječaj… dobio po prstima…. I bolnica je sada «pretvorena» u privatni starački dom…

Kakve veze ima ova priča sa staračkim domom u Oklaju?

Možda nikakve… a možda se radi o nedovršenoj priči iz modela «slučaja bolnica».

Što mislite kakve su šanse da se «Starački dom» u Oklaju nekomu sada, nakon skoro pet godina neotvaranja, da u «koncesiju»?

Svaka priča ima svoj kraj… valjda će se i ovaj dom jednog dana otvoriti… a onda će nam možda ovo višegodišnje čekanje biti «jasnije».

Onda ćemo ljude koji otvore dom doživjeti kao «spasitelje»….
Odlučivat će tko je podoban za posao.. tko ne… i mi će mo im biti zahvalni….
A sa druge strane smo kao porezni obveznici platili preko 23 milijuna kuna da taj dom proradi….

Oznake: Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju, Život u Promini

Ljekarna u Oklaju

Čuj ljudstvo… jel' ideš u Knin ili Drniš?
Ajde molim te donesi mi ove li'kove i uplati loto…

Ovu priču sam do sada čuo nebrojeno puta….
Neki ljudi dok vide kombi HE Miljacke, odmah nose recepte.. i skoro pa više ništa i ne pitaju… samo vozaču «gurnu» recepte.. i svako svojim putem…

Često se u Promini postavljalo pitanje kada će proraditi ljekarna u domu zdravlja.

Dobra vijest za Promince je sljedeća:

Na 27. sjednici Županijskog poglavarstva, kojom je predsjedavao župan Goran Pauk jednoglasno su prihvaćene i usvojene sve točke dnevnog reda.

Jedna od prihvaćenih točaka dnevnog reda je i sljedeća:

Poglavarstvo je dalo suglasnost na Odluku Upravnog vijeća Doma Zdravlja Drniš o davanju u najam dijela prostora u zgradi ambulante u Oklaju Ljekarni Drniš u svrhu otvaranja ljekarničke jedinice u Oklaju.

Vijest je objavljena 27.09.2007 14:18:13 na web stranici Šibensko-kninske županije.

Nadam se da će Odluku Upravnog vijeća Doma Zdravlja biti uskoro realizirana.

Oznake: Ljekarna Oklaj, Život u Promini

Kupujem-prodajem nekretnine u Promini

Zadnjih nekoliko godina često susrećem ljude koji bi kupili kuću u Promini, a ne znaju da li netko prodaje kuću.
Istovremeno, pozajem ljude koji prodaju kuće, ali nikako da pronađu kupca.
Veliki su problem i građevinske parcele kojih "nema" u Promini, dok veliki broj građevinskih parcela "leži" neiskorišteno i čekaju svog kupca.

Nedavno sam otvorio mejl adresu promina.blog.hr@gmail.com , te pozivam sve zainteresirane da pošalju svoj oglas ukoliko žele prodati ili kupiti nekretninu u Promini.

Ovaj post je namjenjen za buduće objavljivanje takvih oglasa, i ja se nadam da će pomoći svima onima koji su zainteresirani za kupnju ili prodaju nekretnina.


Prvi oglas, već je stigao:

x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x xx x x x x x x x x x x x x x x x x

Kupujem stare ruševine kamenih kuća, pojata, zidina i grumila.
Kamen mi je potreban za gradnju starinske kamene kuće u
Bogatićima. Informacije na mob. 098 209-551.

Osim ovoga kupujem stari kar u bilo kakvom stanju.

„Gumenjak“ ne dolazi u obzir.

Oglas objavljen 15.09.2007.(16:00)

x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x xx x x x x x x x x x x x x x x x x

Oklaj kod Drniša, teren 70 000 m2 pogodan za sve namjene, svi priključci u blizini, cijena 10 EUR/m2, uz moguć dogovor

Oglas sam pronašao pod linkom na stranici Momag-prodaja nekretnina Split

Oglas objavljen 16.09.2007.(18:15)

x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x x xx x x x x x x x x x x x x x x x x

Oznake: Život u Promini

Malonogometna ekipa Promine osvojila 1. mjesto!!!

Maloprije sam pročitao sljedeći komentar na Blogu:

Čestitke ekipi Promine na osvojenom malonogometnom turniru u Drnišu.
Čveljo, vrati se u DOŠK!

Drnišanin,

I ja čestitam ekipi Pormine na osvojenom malonogometnom turniru "Sv. Roko Drniš 2007."

Drago mi je da je na kraju pobjedila ekipa koja nosi ime svog kraja, jer je to ujedno potvrda da je želja za pobjedom uvjek jača kad se brane boje svoga kraja, nego kad te netko "plati" da za njega igraš.

Svaka čast momci.

Ja nisam pratio turnir i baš mi je žao što nemam priču.......


Nadopuna posta:

Ovih dana sam bio u tolikoj gužvi, tako da sam post na ovu temu napisao prilično površno, što su mi moji vjerni čitatelji u komentarima "zamjerili".

Malonogometni turnir „Sv. Roko Drniš 2007.“ obično počima krajem srpnja, a završava na dan fešte sv Roka 16. kolovoza.
Nažalost, ove godine, turnir je zbog niza događaja koji su odgađali odigravanje utakmica završio tek prekjučer... sa skoro punih mjesec dana zakašnjenja.
Od samog početka turnira, Prominci su svakodnevno odlazili bodriti svoju ekipu na natjecanju, pa se "cijeli život" prilagođavao odlasku na turnir u Drniš.
Čak je i oklajski malonogometni turnir "JOKS 2007" nekoliko puta odgađan, zbog nastupa naše ekipe u Drnišu.

Logično je pitanje tko je sve igrao za ekipu Promine?

Vratar je bio Marko Odža koji je na kraju proglašen za najboljeg vratara turnira.
Za najboljeg igrača turnira proglašen je Mile Čveljo, a ostali dio ekipe čine braća Duić, Jurenović i momci za čija imena i prezimena nisam siguran, a nadam se da će ih netko napisati u komentaru.

Odmah po objavio ovog posta, te mom pozivu da Vi kao čitatelji nadopunite "rupe" u postu, na mejl promina.blog.hr@gmail.com stigle su fotografije turnira-ekipe Promine.


Zahvaljujući novinarki Radio Drniša Matildi Jelčić koja mi je poslala fotografije tehničara Radio Drniša Tomislava Bajića, posjetitelji Bloga mogu pogledati fotografije ekipe Promine na turniru "Sv. Roko Drniš-2007".
Matilda je fotografije poslala na mejl adresu Bloga, a ja sam ih postavio na www.oklaj.net i možete ih pogledati pod linkom.

Zahvaljujem se Matildi i Tomislavu na fotografijama.

Matildin članak sa istom temom možete pročitati na web stranici Radio Drniša., ili pod linom novosti, ako predhodni link ne radi.


Još jedna nadopuna posta:

Komentatorica "bb17" je napisala imena svih igrača ekipe Promina u svom sljedećem komentaru:

"Mislim da je sastav ekipe bio:
Marko Odža - najbolji golman turnira
Ivica Dujić
Mile Čveljo - najbolji igrač turnira
Denis Mijatović
Šime Cigić
Joško Goreta
Ivan Jurenović - Ićo
Hrvoje Dujić
Anto Palavra
Luka Brajković (bio na popisu).
Legendarni trener: Denis Bronić
Voditelj ekipe: Hrvoje Pandža".

Zahvaljujem se "bb 17" na popisu igrača.

Oznake: JOKS, Život u Promini

Neka kradljivac zadrži BMW, ali vrati papire II dio

Prije skoro godinu dana pronašao sam u Jutarnjem listu članak pod naslovom:
"Neka kradljivac zadrži BMW, ali vrati papire" autora Željka Huljeva i o tome napisao post koji možete pročitati pod linkom.

Već sam zaboravio na napisani post i na ukradeni BMW, ali me brazilska verzija bećarca ispred kuće Olivera Sredoje malo potakla na razmišljanje i pitanje "tko to tamo pjeva"?

Nekoliko stabala maslina posađenih ispred Oliverove kuće, skrivalo je veselu i raspjevanu obitelj od znatiželjnih pogleda, ali u jednom momentu ispod grana maslina istrčao je maleni Prominac-Brazilac vidjevši da cestom prolaze djeca.
Uskoro se pojavila i njegova majka dozivajući Ga da se vrati.

Obitelj Sredoja je konačno na okupu, i baš mi je navečer gušt proći šetnjom pored njihove kuće i čuti njihovu veselu pjesmu i vidjeti ih kako zajedno uživaju.


Članak u kojem se spominje krađa BMW-a objavljena je u nekoliko dnevnih novina, ali vijest da je Oliver uspio ponovno prikupiti "papire" i dovesti sina i suprugu u Hrvatsku u Prominu nije do sada objavio nitko!

Ovo je svakako lijepa vijest, i prava je šteta ne objaviti je, pa makar i sa možda mjesec dana zakašnjenja,kao što ja sad činim.

Baš je lijepo što se ova priča može zaključiti rečenicom:

"I oni su od toga dana živjeli dugo, sretno i zadovoljno, a njihovoj radosti nije bilo kraja"

Oznake: Život u Promini

Sljedeći dani u Promini nam donose....

Ljeto je vrijeme za putovanja. Neka mjesta tako ostaju pusta, a neka ožive i u tim trenutcima žive punim plućima.
Promina bi se mogla ubrojiti djelomično i u jedna i u druga mjesta.
Prominci već godinama napuštaju svoj rodni kraj u potrazi za boljim i lakšim životom, ali opet postoje dani u godini kad se barem na koji dan u nju vraćaju i uživaju u svemu što im nedostaje u krajevima u kojima žive.
Kolovoz je mjesec u kojem najviše iseljenih Prominaca dolazi u posjet svojoj djedovini.
Ako ovih dana predvečer prošetate kroz Prominu, osjetit će te posebnu živost, mnoštvo automobila u centru Oklaja, i dosta "nove" djece na ulicama.

Za neke je to kratko vrijeme u kojem žele pokazati kako su kupili novi automobile, za neke vrijeme da se jave svojim "starim" prijateljima, za djecu vrijeme buđenja novih simpatija....

Evo jedna "svježa" dječja priča:

"Tata zašto mi nikad ne pijemo "Red bull"?
Šta Vam je to sad palo napamet?
Ma znaš onaj mali od susjeda iz Zagreba šta ide u drugi razred... on ti pije Red bull... Kaže da je u Zagrebu to zabranjeno dici do 18 godina, ali kad je u Promini onda smije.
Njega to opušta, i jedva čeka da dođe u Prominu, da gušta u Red bullu."

Eto kako lako možete malu djecu privuć u Prominu... koji Red bull, i djeca dobiju krila za leta po Promini.

Ali vratimo se naslovu posta.
Šta nam sljedeći dani u Promini donose?

-Ovih dana osvanuo je plakat koji najavljuje turnir u nogometu JOKS 2007 za kraj sljedećeg tjedna (10.08.07 čini mise). Sutra ću objaviti post na tu temu kad bolje pročitam plakat.
-Za sve one koje zanima djelovanje i napredak KUU "Promina", dobra je vijest da ih u nedjelju 05.08.2007 mogu pogledati u popodnevnim satima u Kninu, a u večernjim satima u Čavoglavama na obilježavanju "Dana Oluje".
-Na Veliku Gospu svi Prominci odaleze na Misu na Visovac, a nakon toga u Promini bi se trebale održati utrke konja, magaraca, bicikla.... kao prošle godine.
Za sada za "Narodne igre" nema plakata, ali ja se nadam da bi ovih dana mogli "osvanuti" na oglasnim pločama-bolje rečeno koštelama.
Za Veliku Gospu bi u Promini trebali biti prava fešta, ali o tom više kad dobijem "plakat u ruke".


Konačno sam popravio računalo, pa bi mogla pasti i koja fotografija i koji post više.

Pozdrav iz Promine,

Oznake: Život u Promini

Blog na čekanju do daljnjega.....

Prošlo je skoro pola mjeseca, a od mene niti jednog posta.
U Promini se ipak dosta toga dogodilo i događa se ... fotografije su na fotoaparatu kao svjedok svemu tomu, ali računalo još nisam popravio pa ih ne mogu "skinuti" s aparata...
Računalo mi je kod prijatelja i ovih dan očekujem da mi javi da li se isplati popravljati ga ili kupiti novo računalo.

Sad će netko reći da mi treba puno vrimena da otklonim kvar....

Sad se sjetim kad smo ja i moj prijatelj dok smo još bili prognanici u Spliti kupovali brisače za auto....
Prošli smo cijeli Split od Duilova do Poljuda pješke... trgovinu po trgovinu da nađemo di su najjeftiniji i da ušparamo pišljivih desetak kuna-gledano iz današnje perspektive.
Za jedne obične brisače, mi smo se danima spremali jer nismo imali novaca....
Sad će netko reć "koji glupani"... ali to su bili prilično teški dani u kojima je samo razmišljanje bilo "mukte".

Eto, tako i ja ovih zadnjih petnajstak dana "razmišljam mukte", jer mi je to puno lakše nego izdvojiti 2500,00 kuna za novo računalo. I sve se nadam da će moj prijatelj Ive reć da se kvar može riješit za male novce, ali tog odgovora nikako nema...

Zanimljiv mi je komentar:

"I konačno,dobar prijedlog"čitateljice",iako mislim,da bi naj primjerenije bilo,da Općina plati taj popravak računala ili da jednostavno kupi novo."

Općina sada može odahnuti, jer informacije iz Promine više ne odlaze u "svijet" putem interneta, i vraćamo se u svijet "rekla kazala".... te pomoć od njih ne očekujem.

U stvari... pomoć ne očekujem ni od koga....

Ja vjerujem da ću problem sa računalom riješiti uskoro.... a kako?

Nemam pojma....



Sad kad već pišem post, mogu se opet osvrnuti na problem narkomana u Promini.
Ljudi moji, prije nego me odlučite popljuvati što sam "javno objavio imena prominskih narkomana", dobro pročitajte moje postove.
Prije nego što me upitate "Da li se drogiram, i koliko dobro razlikujem droge", opet pročitajte moj post na tu temu.

Ljudi moji... prvo pročitajte ono što sam napisao u postu, pa tek onda "udarajte krivca".

Oznake: Život u Promini

Blog na čekanju......

Većina Vas vjerojatno očekuje nove informacije iz Promine, ali kako stvari sada stoje, neko vrijeme ih neće biti...

Zašto?

Prije nekoliko dana, točnije u subotu, moje računalo je otkazalo poslušnost i zahtjeva jedno ulaganje od kojih tisuću, možda dvije tisuće kuna.

Većina Vas je uočila komentare koji ne zaslužuju svoje mjesto na Blogu, a ja ih "nisam htio zbrisati".
Nažalost, ja ih od subote nisam mogao vidjeti.

"Žena" je svoj komentar započela riječima:

"Bilo je stvarno jadno čitati podebljana imena ovisnika u Promini......"

Slažem se s komentarom, i ujedno me stid i sram što je takav komentar stajao na Blogu dan, dva ili koliko već dana.


Ispričavam se svima koje je taj, sada izbrisani komentar uvriijedio, te ujedno još jodnom pozivam sve posjetitelje Bloga da se suzdrže od javnog objavljivanja imena (na Blogu) "dilera" i narkomana, jer bi na kraju ja kao Urednik bloga mogao snositi pravne posljedice.

Pokušajte se sami zamisliti u situcaiji da netko objavi ime Vašeg djeteta na listi narkomana, kako bi se Vi osobno osjećali?

Ja vas sve zamoljavam još jednom na pristojnost prilikom pisanja komentara, jer ću u protivnom morati zabraniti komentiranje ili zbrisati promina.blog.hr

Nove postove više ne mogu pisati dok ne popravim računalo, a kako stvari sada stoje to baš neće biti uskoro.

Žao mi je što je došlo do ovakve situacije, ali poslovica kaže "pokrij se sa onoliko koliko imaš, a ne koliko trebaš"...



Ali cijeli ovaj post je mogao krenuti i sasvim jednom drugom pričom....

Prije mjesec dana, moja kći je dobila jedno od onih glupih pisama koje treba slati dalje u desetak primjeraka...
Zatekao sam je kako drži pismo u ruci i pita se tko je to njoj uputio i zašto?

Prije godinu dan smo dobili isto jedno takvo pismo i onda ga je žena odnila fratru da čuje njegovo mišljenje... Fratar je dobro rekao: "Morate znati ušto u životu vjerujete.... neka kletva s pisma prijeđe na mene i vi se više ne sikirajte".

Tako sam i ja rekao mojoj ćeri...
Ne sikiraj se s tim glupostima, ako kletva postoji, neka na meni ostane i neka ta glupa pisma već jednom nestanu.....

Već nakon nekoliko dana pokvario mi se auto.... nekoliko tisuća kuna otišlo je u trenu...
Računam. ajde OK ovih dana "sist" će na račun Doplatak za djecu.... ali na tekućem stanje se uporno topi.....
Zovnem ekipu za DD, i oni kažu da su svi papiri OK, ali ću morati pričekati koji mjesec da rješenje ovjeri Zagreb....
Nekidan me zove sin i kaže da se uređuje nogomotno igralište kod škole i pita može li uzeti fotoaparat da "zabilježi" te radove?
Ma nema problema... bit će to lijepo vidjeti na Blogu.
Dođem navečer na "Miljevačke užance" izvadim fotoaparat kako bi fotografirao kultirno umjetnička društva koja nastupaju, kad ono objektiv oštećen!
U međuvremenu je i računalo otkazalo poslušnost....
I tako to ide kad te krene......

I sad na kraju, ima li to pismo ikakve veze sa svim ovim događajima?

Ako i ima, barem ostalih deset Prominjaca koji su mogli dobiti pismo, mogu odahnuti.

Ago je svojim kamionom odvezao pismo u nepovrat.

Sve je to samo loš slijed događaja, i kad čovjek malo bolje pogleda... i u mraku je nekad dobro, jer ste onda sigurni da nakon mraka sigurno sviče dan....

Oznake: Život u Promini

Putevima droge

Moj prošli post u kojem sam pisao o KUU «Promina» i spomenuo usput «Japanke Branka Uvodića» isprovocirao je «Sancha» na komentar koji svakako zaslužuje cijeli post.

Evo komentara u cjelosti:

“Super blog, i baš dobro da se netko bavi "društvenom kronikom" Promine!!
Drago mi je sto postoji KUU Promina i sve je to divno i krasno, ALI mislim da u ovom trenutku u Promini postoje i drugi problemi i digresije, bitnije od Uvodićevih kratkih hlača i japanki!!

Naime, mnogi od nas misle misle da je droga nešto što postoji u filmovima i drugim gradovima, ali to nije istina!!

To je među nama u Promini!!

A naši dragi prominski momci, neki i ne prominski, svaki dan zalaze sve dublje u to "živo blato"!!

Nije mi namjera ovom prilikom biti prominska Ruža Tomašić, ali svakako treba ukazati na ovaj problem!!
Tužno je kad u Oklaju na kavi, momci koje znamo čitav život, "kljucaju" stol do našeg...
Još gore je što se taj negativan krug širi svakim danom sve više, a dolaze nove generacije, kojima je droga cool i izazov, kao što je i prethodnima bila!!
Ne očekivam, NARAVNO, od prominskog načelnika da će išta pokrenuti, kao niti u čemu do sada!!
Bitno da je njemu dobro!!
Isti gosp. Džapo koji je "pokrenuo" (pokrenuo je svoj džep) kamenolom, i toliko "dobrog" učinio za Prominu, upoznat je sa situacijom svojih zaposlenika, ali ga baš debelo briga!!

Dok god je njemu pun džep!!

Nadam se da postoji još ljudi u Promini kojima je ovo "trn u oku", i koji otvoreno žele reći svoje mišljenje, da ne budemo samo pasivni promatrači iz VIP lože!! (Sancho 14.06.2007. 23:12)”


Droga je sigurno problem koji zaslužuje posebnu pažnju u Promini, ali je svakako i jedna jako teška tema za pisanje.
Po meni je za sada i dalje «malen» broj ljudi koji se drogiraju, i samo njeno spominjanje asocira me odmah na možda nekih 5-6 osoba.
Taj broj toliko i "nije toliko velik" i kad nebi rastao bilo bi odlično, ali nažalost kako stvari stoje idemo u lošem smjeru.
Kako se postaviti prema tim momcima?
Meni je stvarno žao tih momaka i sumnjam da se na njih može utjecati da se izvuku iz pakla u koji su utonuli i oni, ali i njihove obitelji zajedno s njima.

«Isti gosp. Džapo…… upoznat je sa situacijom svojih zaposlenika, ali ga baš debelo briga!!”

Ali šta da im je Džapo dao otkaz, zar bi to bilo u redu?
Pa ti momci rade težak posao kako bi za tu nesretnu drogu zaradili, I šta kad bi na kraju ostali bez posla?

Sreća u nesreći je što većina tih momaka ima posao, ali veliki problemi će nastati tek onda kad oni ostanu bez posla.

Zašto?

Droga je jako skupa, I koliko mi je poznato onima koji se drogiraju potrebno je svaki dan sve više I više droge, a novca je obično sve manje.
Jedini način za brzi dolazak do novca/droge je ili krađa,razne prevare ili dilanje.
Neki od ovih 5-6 momaka koje poznajem već su se upustili I u te vode I tu se nalazi jedna jako velika prjetnja za našu djecu jer su oni u njihovim očima potencijalni kupci.

Zabrinutost Sancha je svakako na mjestu, a mi bi se svi trebali svatko na svoj način uključiti u borbu protiv njenog širenja, samo je pitanje kako I na koji način?

Nebi se iznenadio da ova tema ostane bez komentara, jer I sam sam dugo razmišljao dali objaviti post na ovu temu ili ne kako se nebi mješao u nečiji privatni život I nekoga nenamjerno možda uvrjedio.


Nadam se da moj Blog čita barem jedan dio mladih kojima će možda netko jednog dana doći "sa kartom za pakao"- ponudom bilo kojom vrstom droge.
Tim mladima preporučujem da barem na minutu posjete i pročitaju web stranicu www.moravek.net i pročitaju tekst sa temom "Opasan put u ovisnost" i odluče čvrsto reći NE drogi!

Oznake: Život u Promini

Street Basketa Oklaj 16.06.2007 (subota)

Prošle godine je prvi puta u Promini odigran Street basket challenge.
Prema lanjskoj izjavi organizatora, Općina Promina je potpisala sponzorstvo navedenog natjecanja i za slijedećih nekoliko godina.
Maloprije sam primjetio u centru Oklaja plakate koji najavljuju ovaj događaj i nadam se da će ove godine biti još više ekipa koje će se natjecati.
Prijave za natjecanje su u subotu u 12:00 sati, a sam turnir počima u 14:00 sati.

Čitajući razne forume naletio sam na nekoliko mjesta na pitanje tipa "pa gdje je taj Oklaj gde se održava natjecanje?".
Zahvaljujući Općini, sad će ljudi posjetiti Oklaj i saznati gdje se to mi stvarno nalazimo.

A za one koji i dalje neznaju gdje je Oklaj, neka posjete link sa kartom Dalmacije.


Kako je lani prošao Street basket challenge u Oklaju provjerite pod linkom u arhivi promina.blog.hr-a.

Ako Vas zanima još koja informacija o događaju kojem se radujemo, posjetite linkove:
www.streetbasket.hr, te najavu događaja na www.oklaj.net-u.

Oznake: Život u Promini

Marasovinama u pohode

Malo je knjiga koje kod nas tako dobro predviđaju budućnost kao što to čine knjige sa temama depopulacije Hrvatske.
Prije dvadesetak godina prema knjizi Ivice Nejašmića « Depopulacija u Hrvatskoj-korijeni, stanje, izgledi» za nekoliko prominskih sela predvidjelo se izumiranje. Jedno od navedenih sela bile su i Marasovine-selo smješteno uz rijeku Krku na putu između Ljubotića i Matasa u općini Pormina, koje je tada brojalo stotinjak stanovnika.
Predviđanja o izumiranju u ovom slučaju slijedila su sva «teoretska pravila struke» kad je iseljavanje u pitanju.
Stanovnici su prvo odlazili svaki dan na posao, te se preselili trajno u mjesta u kojima rade. Dolazili bi samo vikendom, dok nisu roditelji umrli, a onda sve rjeđe i rjeđe.
Nestajali su uređeni vinogradi, polja žita, stoka sa škrtih polja…guvno je obraslo u travi…. a duge na bačvama se rasušile.

Kakvo je stanje danas?

Danas me u Marasovine pozvao moj prijatelj čiji su roditelji sedamdesetih godina potražili posao u Njemačkoj, te tamo sa svoja tri sina uporno radili sa uvijek istom željom. «Vratiti se u Marasovine-u Prominu».
Pred ulazom u selo škola, bolje reći ostatci škole koja je radila do osamdesetih godina.
Ulazimo u selo (ja i moja obitelj) koje je svaki puta kad Ga posjetim bogatije za još jednu obnovljenu kuću.
Lijepo je vidjeti sve te kuće, obnovljene poštujući tradiciju gradnje kuća u ovim našim krajevima…

Pred prijateljevom kućom dočekuje nas pas Gare misleći da vraćamo iz bolnice njegova dida Tunu, koji je već 15 dana u bolnici. Žalostan što dida Tune opet nema, samo nijemo nastavi gledati u pravcu u kojem su Ga kola hitne pomoći odvezla.
(Prema zadnjoj informaciji koju sam dobio danas 05.06.07. did Tune- odnosno Tone je dobro, ali je preselio u starački dom u Kninu. Eto, sad Marasovine imaju samo šest stalnih stanovnika).

Did Tune je jedan od sedam stanovnika Marasovina čija se starost kreće od četrdeset do osamdeset i pet godina koliko ima najstarija baka.

Do prije nekoliko godina i otac mog prijatelja živio je u Njemačkoj, ali je onda jednog dana spakovao kofere i rekao bilo je dosta… «Ja u Njemačkoj nemam što više tražiti».
Njegova želja je bila da odlaskom u Njemačku zaradi novac da se sa obitelji može vratiti u Prominu i pristojno živjeti.
Radilo se teško iz dana u dan, a samo za dan kad će se krenuti kući.
Sreća je bila što su supruga i njihovi sinovi bili uz njega, te nisu poput mnogih živjeli odvojeno, te se tuđina lakše podnosila.
Pred mirovinu sagradili su i lijepu kuću u Marasovinama, te su on i supruga brojali dane do povratka, a sinovi kako odluče… Ili Njemečka, ili Zagreb… ili Promina.
Nažalost, jednog dana… njegova supruga je nakon povratka s posla, sjela u fotelju i zauvijek zaspala, i usnula se vratila u Prominu.
I kako obično biva… kad ode majka otišla je i najčvršća poveznica svih članova obitelji.
Oca više ništa nije moglo zadržati u Njemačkoj… Sinovi su krenuli svako svojim putem… jedan sa obitelji i u Australiju….ali niti jedan u Hrvatsku ili Prominu…

Kad sam imao petnaestak godina sjećam se kad sam sa prijateljima gledao skupe auto… Pravilo je bilo da što je bolji auto, to ga stariji vozač vozi.. Jedan od prijatelja je rekao: «šta će mi auto kad budem ovako star… da ga je bar imat sa dvadeset…».

Tako je bilo i sa životom oca moga prijatelja.
Da mu je bilo imati sve ovo što sad ima u vrijeme kad je sedamdesetih godina kad je krenuo u Njemačku, kako bi se u životu nauživao…

Sada velika kuća, lijepo uređeno dvorište i «pušnica» , prekrasan vinograd, u garaži skupocjeni auto… ne znače baš ništa kad je čovjek ostao «sam».

Prošetao sam sa prijateljem kroz selo sve do križa koji već stoljećima pozdravlja putnike uz Krku… spomenika na kojeg malo tko obraća pažnju, jer mnogi nisu ni svjesni njegove starosti i povijesne vrijednosti.

Prolazeći kroz selo prelazimo preko iskopanih šahti za vodu koja bi «uskoro» trebala doći već skoro dvadeset godina, a zadnje dvije godine se malo «upornije» radi, samo im je izgleda opet nestalo novca.
Balotalište u sjeni koštela ovog vikenda opet nije dočekalo svoje igrače, a balote i dalje uporno čekaju….
Prošao sam i pored punionice meda o kojoj se nedavno govorilo u medijima, ali osim tri pasa u susjedu i jednog dida u vrtlu… nikakvih znakova života oko punionice nije bilo….


Mir i tišina ovog sela iz dana u dan postaju sve veći.
Dječji plač se više ne čuje, a «blago» ne odlazi na pašu.
Gare više ne laje, jer svih preostalih šestero stanovnika već odavno u «dušu» poznaje.

A život nesuđenih Marasovljana u nekom drugom kutku svijeta ide dalje, jer tako je izgleda «moralo bit'».

Oznake: Marasovine, Život u Promini, Raseljavanje Promine

Život na čekanju?

Nedavno sam razgovarao sa jednom svojom kolegicom koja radi na «Ugovor o djelu». Od prvog dana kada je započela svoj posao, pa do danas prošlo je skoro pet godina, a ona živi od «ugovora do ugovora» dok ne dobije stalni ugovor o radu.
Frustracije iz dana u dan rastu, ali situacija se ne mijenja.
Sve njene životne odluke vezane su uz taj ugovor… vjenčanje… djeca…
Njen život je jednostavno «na čekanju», a godine prolaze…
Netko bi sad rekao «Blago njoj, ona barem radi», ali ja se s tim razmišljanjem ne bi složio.
Takvo razmišljanje nas je dovelo do toga da ljudi rade za minimalne plaće, a za svoja prava ne smiju niti upitati, jer im poslodavac odmah odgovori « ako ti ne želiš raditi, ima drugih… i tako u nedogled.

Jedna druga prijateljica mi je sva sretna izjavila da konačno ide na godišnji odmor. Iskoristit će dva tjedna-cijeli godišnji odjednom.
Pitao sam je kako ima samo 12 dana godišnjeg, kad je minimum godišnjeg odmora po zakonu o radu 18 radnih dana.

Samo je slegnula ramenima i rekla «a kome ću se žalit?».

Kad sam joj spomenuo sindikat, samo je odmahnula rukom.

Zanimljivo mi je inače spominjanje sindikata u današnjem društvu u kojem «vlada demokracija»…
Velika većina mojih prijatelja poistovjećuje sindikat sa «mračnom prošlošću», ostatkom jednoumlja, komunizmom i tko zna sve čim.

Sindikat je danas barem koliko se može zapaziti u medijima preživio većinom u Državnim firmama.
Ako realno gledamo većina prava radnika koja je stečena do 90-ih godina u tim firmama se barem minimalno poštuje, i to zahvaljujući sindikatima koji svako malo najavljuju štrajkove (npr Željezničari….).

A kad ste čuli npr da je najavljen štrajk nekog od velikih trgovaca u Hrvatskoj, a zna se da su kod njih plaće najmanje?… Da li to znači da su recimo blagajnice zadovoljne s prosječnom plaćom od 2200,00 kuna?

Većina upravo tih blagajnica nada se boljim danima i njihov je život također «na čekanju».

Sjećam se devedesetih godina i obećanja političara koji su izvikivali:
»Od sada će plaće i kod nas biti kao na zapadu, ali morat ćemo i raditi kao na zapadu!»
Ove izjave su me oduševljavale… Koliko radiš, toliko ćeš i mati.. to je najpoštenije.

Ipak meni se čini da su ova obećanja iz devedesetih ispunjena samo velikim poduzetnicima. «Malim ljudima» je također ispunjen dio obećanja, i to onaj: «… ali morat ćemo i raditi kao na zapadu!».

Mene baš zanimaju Vaša razmišljanja ne temu djelovanja sindikata, ili inače zaštite prava radnika…

Tko štiti vaša prava na poslu (ako ga imate) ukoliko je neko od njih povrijeđeno, ili je i Vaš život «na čekanju» dok se stvari ne poboljšaju?

Oznake: Život u Promini

Intervju s babom Lucom

Nekad imam osjećaj da je ljudski život poput «života» trave.
Što se trava više kosi, to ona bujnije raste…
Što čovjeku život donese više patnje, to je on nasmijaniji…
Možda griješim u ovim svojim izjavama.
Možda ovi moji zaključci nisu primjenjivi na sve ljude i njihove sudbine, ali pogledajte ponekad ljude oko sebe i zamislite se nad njihovim životnim sudbinama, i vidjet će te da u mojim riječima ima dosta istine.

Pomisao na moju babu Lucu uvijek mi izmami osmjeh na licu.
Svaka njena rečenica odiše mirom… popraćena je osmjehom… vjerom u život.

Sa svoje 84 godine, sa vidom oštećenim toliko da vidi samo sjene i ljude raspoznaje samo po glasu spremna je reći: «Kako ti je mate, nisam je dugo vidila, morala bi je obić»….

Većina nas misli da zna sve o životu ljudi s kojima živi, ali vjerujte mi malo tko zna koliko priča sa našim djedovima i bakama odlazi, a da su ostale neispričane.

Jedan dan odlučio sam napraviti intervju sa mojom babom Lucom na temu folklora i i života u Promini kakvim ga ona pamti.

Uzeo sam kameru i pitanja koja je Goran Knežević dao KUU «Promina» za intervjuiranje starijih Prominaca i Prominki, s ciljem prikupljanja što boljih podataka za što vjerodostojniji rad folklora.

Postavljajući tako preko sedamdesetak pitanja vezanih uz folklor dotakli smo se još jako puno poznatih i nepoznatih tema iz života moje babe.
Često smo nakon njenih izjava ostajali bez teksta i gušili se u smjehu, ali bilo je i trenutaka da se zapitate što čovjeku daje toliku snagu i volju da savlada sve nepremostive nabujale rijeke života koja ga neprestano razbijaju o stijene.

Po samom rođenju-pri babinom porodu majka joj je umrla….
Živjela je sa ocem i sestrom prodajući višnje i trišnje u Kninu od kuće do kuće, ili noseći mlijeko istim stazama, a sve na svojim leđima od Matasa do Knina.

Da životna muka bude veća, otac joj je nakon jedne žetve nakon što je znojan prilegao uz prozor da se odmori, sljedeće jutro dočekao nepokretan.
«Tendila» ga je tako dugi niz godina sve do smrti.

Ali baba je svejedno bila vesela… ona je «svoj križ» uspravno nosila.
Udala se i djeca su dolazila redom, što bi rekli jedno drugom do uha…
A onda je «rijeka života» opet nabujala i jednom zaostalom ratnom granatom odnijela sina prvorođenoga.
Tu je baba priču zadržala za sebe, ali drugi su mi je pričali.
Sve je staze baba do tada prolazila podnoseći udarce života, ali ovaj je bio težak i previše bolan.
Ipak smjeh se i nakon ovog grča i gorčine vratio na lice.
Ali kako se sve u životu vrti u krug, tako se i dobro lošim, a loše i zlo dobrim mijenja, a godine prolaze.

Nakon što su se kćeri poudale i sin sretno oženio, unuci se rodili, a kuća uredila došlo je vrijeme odmora.
Baba i did su mogli uživati u «Njemačkoj» mirovini uz svoje «blago».

Ali igra života je opet babi udijelila loše karte, i djed se nakon jednog odlaska u oranje vinograda konjem više na nogama kući nije vratio.
Kar s kojim se djed kasno noću vraćao iz brine, prevrnuo se, a djed je ostao teško ozljeđen pod njim, te nakon skoro mjesec dana borbe za život otišao tamo gdje su mnogi babini najmiliji odavno završili.

Ali baba će na cijelu težinu njene životne priče i danas samo reći: «Sinko moj, nitko meni nije kriv šta sam se rano rodila, tako je Bog da», i nasmijati se jer sve je to samo život.

Ali zanimljivo je baba i sa smijehom opisivala najbolje plesače i pjevače svog vremena…

«E kako je Toma Bodlov zna pivat, on je najlipše piva…on bi uvik poveja pismu».

Mene je zanimalo dali se ona sjeća kad su se nosili aljci i istkane pregače, pojasevi…

«Sinko moj… da ti kaže… Ja sam to nosila samo ponekad za vrijeme nekih svečanosti, a tako su i muški nosili aljke, pojaseve… 'ko je bija bogatiji on je to ima, a tko nije ima… a isto ka' i danas…»

Kad se što i kako nosilo, mijenjalo se kroz godine isto kao i danas.
Netko nosi odijelo svaki dan, a netko na sprovode i vjenčanja (ako ima), ako ne onda posudi ili uopće ne nosi.

Sad možda djeluje smiješno, ali ljudi su u «ona davna» vremena kad bi išli na sud ili nekim drugim poslom u grad posuđivali robu i opanke.

Ali priču kako su se i od čega izrađivali opanci ostavljam za jedan drugi post.

Uglavnom, KUU «Promina» izrađuje nošnje kakve su Prominci i Prominke nosili prije više od 80 godina.


Nakon «Slanih opanaka» koji su na fotografiji u naslovu prošlog posta, došli su na red neki «novi» modeli, a i te neke «nove» modele s vremenom je zamjenio «Borovo», «Albatros», «Jugoplastika»….

Prije nabave bilo kojeg novog djela nošnje prilično se dugo obilazilo muzeje i ispitivalo najstarije Promince, te komentar «Joke» u najmanju ruku nije na mjestu.

Oznake: Matase, Život u Promini, KUU Promina

Bez vode do daljnjega!????-stanje na terenu

Maloprije (11.05.2007. 15.00) sam obišao mjesto na kojem je došlo do "puknuća" cjevovoda za Prominu.
Oštećene cijevi su još jučer popravljene (spojene), a djelatnici ako sam dobro čuo "Sarađena" njih 15 čeka beton kojim bi se trebalo "učvrstiti" mjesto spajanja cijevi.

Ovih dana je kružilo nekoliko informacija-dezinformacija o stanju na terenu, a koje bi nebi bilo loše "rasvjetliti".

1. Došlo je do "pucanja cjevovoda".... Pretpostavljam da je došlo do razdvajanja (klizanja niz kosinu brda) djelova cjevovoda jer cjevovod u samoj gradnji nije "usidren" za podlogu, nego su cijevi samo ukopane u zemlju duž cijelog uspona. Netko je rekao da su se cijevi razdvojile čak cijeli jedan metar... ali u tu informaciju nisam baš siguran.

2. Čekaju se bageri koji će iskopati mjesto na kojem je došlo do kvara na cijevovodu..... Koliko sam ja danas uspio vidjeti na teren nije izašao niti jedan bager. Djelatnici spomenute firme ručno su otkopali mjesto na kojem je nastao kvar.

3. Prema izjavi jednog vjećnika Općine Promina (dok je djelio vodu iz cisterni po Oklaju), kvar je riješen prije tri dana, a voda će doći do nedjelje jer se radi o specijalnom betonu kojem treba vremena za sušenje.... Kad sam danas posjetio mjesto kvara, zatekao sam 15 djelatnika kako čekaju beton da bi nastavili radove. Iščekivali su mikser sa betonom i pumpu koja bi beton sa kistanjske strane prebacivala na prominsku. Izgleda da smo do danas čekali da se cement proizvede i ohladi se tri dana....a danas da se upotrebi...

4. Betoniranje je nemoguće izvesti bez helikoptera.... Kako stvari stoje, ovih 15 ljudi izvršit će prebacivanje betona uz nekih 50-ak metara uzbrdice guranjem i povlačenjem karivole.

5. Tek sad dolazi na red sušenje betona od nekoliko dana ( ako uopće danas dođe beton)...


Kad će doći voda, zaključite sami....

E da zaboravio sam na kraju nešto najvažnije.

Znate li tko bi uopće trebao upravljati prominskim vodovodom.

Mislite Drniški "Rad"?

Varate se...

Evo jedne odluke Općine Promina:

Na temelju članka 4. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (“Narodne novine”, broj
26/03- pročišćeni tekst) i članka 68. Statuta Općine Promina, klasa: 012-01/06-01/l, Ur.Br: 2182/09- 06-01, od 27. siječnja 2006. godine, Općinsko vijeće Općine Promina, na 5. sjednici, od 27. siječnja 2006. godine,donosi ODLUKU o upravljanju vodoopskrbnim sustavom Općine Promina


1. Ovom odlukom daje se na upravljanje i gospodarenje izgrađeni vodoopskrbni sustav Općine
Promina, poduzeću Vodovod i odvodnja d.o.o.Šibenik.

2. Međusobna prava i obveze između Općine Promina kao vlasnika vodoopskrbnog sustava i društva
iz točke l. ove odluke preciznije će se regulirati ugovorom. Ovlašćuje se načelnik Općine Promina na
potpisivanje predmetnog ugovora.

3. Ova odluka stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u “Službenom vjesniku Šibensko -
kninske županije”.

Klasa: 325-03/06-01/1
Ur.Br: 2182/09-06-01
Oklaj, 27.siječnja 2006.
OPĆINSKO VIJEĆE OPĆINE PROMINA
PREDSJEDNIK
Žarko Duvančić, v. r.


Malo mi je jedino čudno što svaki mjesec plaćamo vodu "Rad-u" a ne "Vodovodu" Šibenik?



Nastavak posta (11.05.07. 20:00) zadnja vijest:

Djelatnici Vodovoda iz Šibenika probno su puštali u rad prominski cjevovod kako bi vidjeli dali još postoji kakvo propuštanje cjevovoda nakon sanacije istog.
Nakon što su ustanovili da je sanacija izvedena uspješno, te da nema propuštanja na novonapravljenim spojevima na cjevovodu, probni rad je obustavljen,a sanirano mjesto prekriveno betonom.

Sad tek "kreće priča" sa sušenjem betona.

Koliko će to trajati, nije mi poznato...

Oznake: općina promina, Život u Promini

Bez vode do daljnjega!????

Prema prvim informacijama voda je u prominska kućanstva trebala stići gotovo odmah.
Nakon što je «nestala» u nedjelju u popodnevnim satima, informacije o njenom dolasku se širi sve brže i brže, ali dani njenog dolaska su sve dalje i dalje, a otvaranje i zatvaranje špina sa pogledom isčekivanja sve češće.

Prema nekim neslužbenim informacijama trebat će nekoliko dana da se kvar otkloni!

Zašto?

Izvor sa kojeg se Promina napaja vodom nalazi se na cca 78 metara nadmorske visine u kanjonu rijeke Krke.
Odmah na samom početku trasa cjevovoda se uspinje na cca 240 metara nadmorske visine.
Prema «neslužbenim» informacijama na samom usponu cjevovoda uz kanjon Krke došlo je do puknuća tlačnih cijevi vodovoda.
Kad se kopao kanal za tlačni cjevovod za te radove se izvođač radova služio sa dva rovokopača istovremeno.
Jedan je kopao kanal, dok ga je drugi «držao» čeličnim užima da se pri kopanju ne bi poklizao niz kanjon u Krku.

Ako je kvar na tom djelu trase na isti način bi se trebao i odklonuti, što nije nimalo jednostavno jer je trasa cjevovoda već dobro zarasla u visoko raslinje koje uz Krku jako brzo raste, te se treba probiti put do mjesta kvara….


Ovih sam dana u gužvi, inače bi otišao na mjesto «nesreće» i bacio koju fotografiju, i svima bi odmah bilo jasno o čemu se radi.

Sve ove godine imao sam hidrofor za ovakve situacije koje su u Promini «normalna» stvar.
Nažalost, prije nekoliko dana pri jednom nestanku vode, posljednji put se upalio- odnosno zapalio-i otišao u vječna lovišta.

Ponadao sam se da mi više nikad neće trebati… da su ta vrimana iza nas…

Nema druge, sutra idem po novoga jer ovako se bez vode živit ne može!

Živili i što prije vodu dobili!

Oznake: općina promina, Život u Promini

Plinifikacija Promine?

Lutajući internetom pronašao sam dokument sa sljedećim naslovom:

«Pripreme plinifikacije Dalmacije-Studija plinskih sustava gradova Šibenika, Knina i Drniša»

Dokument koji je tema ovog posta možete pročitati pod linkom.

Dokument je malo "poveći" za skidanje, ali koga zanima bit će uporan...

Ukratko,

Sam pogled na fotografiju u postu jasno daje do znanja svima da će budući plinovod svojom trasom prolaziti kroz Općinu Promina.

Čitajući cijeli dokument možete naići i na dio u kojem se navodi:

«Značajan udio u investiciji (odnosno definiranim promjerima plinovoda) imaju okolna naselja.
Poželjno je izvršiti optimiranje i ispitati ekonomičnost razvoja plinskog sustava do svih naselja i u skladu s rezultatima provjeriti mogućnost dodatnog optimiranja investicijskih troškova».



Svi smo svjesni činjenice da cijene energenata u zadnje vrijeme dosežu svoje maksimalne vrijednosti, ali za Hrvatsku je važna činjenica da ima velike prirodne zalihe plina.
Nažalost, plin se jako malo koristi u Hrvatskoj, ali je ipak dobro da se rade projekti za plinifikaciju Dalmacije.

U cijeloj priči i Promina bi morala pronaći svoj interes.
Pogotovo kad se vidi da će nam plin prolaziti doslovno pored kuće, a mi ga nećemo imati!

Možda sad zvuči glupo, ali vjerujte brzo će doći dani kad će u Hrvatskoj nastati pomanjkanje el.energije zbog brzog rasta broja potrošača.

Promina svojim geografskim položajem i već razvijenim el. energetskim sustavom zbog HE Miljacke, mogla bi postati lokacija za gradnju plinske elektrane.

Znam da će sad svi reći da je to čista glupost, ali kad budemo plaćali europsku cijenu struje, brzo će mo zaključiti da nam je potrebna gradnja naših vlastitih izvora el. energije.

Vjerujem da će naša Općina zaključiti koliku bi korist mogli imati plinifikacijom Promine, i uključiti se u županijske projekte aktivno dok je još vrijeme.

Ustvari, nikad nije kasno, ali dobro bi bilo da u nečemu budemo i prvi!

Oznake: općina promina, plinifikacija promine, Život u Promini

Hvala Smrika… fotografije Uskrsa….. feminizam u Promini

Lijepo je pročitati komentar koji izaziva osmjeh na licu.
Baš osmjeh iz duše… reakcija na nešto što Vas iskreno obraduje.

Možda je Smrika i pretjerano pohvalila moj rad na Blogu, ali ima tu dosta zanimljivih sitnica za razmišljanje.

«Urednik im je ostavio dovoljno prostora protekli dana da se iskažu na ovom blogu sa prilozima ili slikama oko uskršnjeg slavlja, ali ti koji blate sve, pišući po ovome blogu, nemaju znanja ni volje da se uključe u rad i razvesele mnoge Prominjce».

Ove godine na Veliki Četvrtak i Veliki Petak za razliku od prijašnjih godina kad sam sve tri večeri Uskrsnog slavlja provodio fotografirajući, bio sam «samo» vjernik, samo jedan mali sudionik u molitvi.

Iz te pozicije, cijeli događaj se vidi jednim sasvim drugim očima.

Primjetio sam da je bilo dosta fotografa i kamermana, pa sam se ponadao da će možda netko poslati «link» na svoje fotografije….
Nažalost ove godine ni Anči, Prominka koja je lani fotografirala događaj i poslala link, nije ništa fotografirala….barem se meni tako čini…bila je kao i ja «jedan običan vjernik».

Inače kad smo kod fotografiranja ili snimanja nekog događaja, a pogotovu događaja u crkvi…
Nešto što mi je najodvratnije je kad ljudi s kamerom ili fotoaparatom doslovno trče kroz crkvu, preskaču oltar, ometaju stalnim šetanjem po oltaru molitvu…
Stanu Vam sa kamerom pred facu i uporno snimaju, kao da ste kip, a ne čovjek.
Ponašaju se kao da su oni «zvijezde» večeri.

Kupio «faca» kameru, i neka cijelo selo zna da je on gazda.
Još se «nabaci» odijelo kupljeno za selo, za ovakve prigode, pa nek' svi znaju da je on netko!

Za takve ljude imam izreku koja im dobro stoji:

«Odjelo ne čini čovjeka, ali Ga zavarava».

Oni su u debeloj zabludi!

Sa takvom kamerom i odjelom u ZG-u, Splitu, Zadru su nitko, ali kad se dođe na selo, e tu si onda «zvijezda».

Ipak, čovjek koji za vrijeme Mise ulazi i izlazi iz crkve kao iz gostione… izađe pred vrata… zapali duvan…. Povuče dva dima da Ga svi dobro uoče…
Samo što na glas ne zapita: «Ajmo… tko je sad veći lola u selu», baci napola popušeni duvan pred vrata crkve… pljune frajerski… te se vrati u «gostionu» nastaviti svoju predstavu za selo….

Za mene je običan Glumac…

Moram se osvrnuti na feminizam u Promini i razmišljanja Škundre.
Kad malo bolje razmislim Škundre je i statistički u pravu kad su odnosi muškarca i žene u ovim našim krajevima u pitanju.(?)

Nedavno se moglo u jednom dnevnom listu pročitati kako najviše neženja živi na selu, a djevojke sa sela mahom odlaze (bježe) u grad.

Škundrini istomišljenici radije će čekati ženu spremnu da trpi i pati, ponizno sluša svoga «Gazdu», nego da priznaju da je davno došlo vrijeme u kojem su muškarac i žena u braku, životu, ravnopravni partneri.
Mnogi su čekajući dočekali i starost, ali svoje mišljenje neće promijeniti.

Na koncu cijela priča nije krenula kao borba jedne feministice, nego samo kritika izjave koja nije u skladu sa stavovima koje propovijeda Crkva.

Oznake: religija, Život u Promini

Aquator gradi tvornicu vode u Kistanjama

Prije nekoliko godina postavio sam na forumu Drnis.com-a pod temom Promina pitanje:

"Punionica vode-da li smo propustili priliku?"

Tih dana izvor Miljacka posjetili su ljudi jedne firme s namjerom odabira lokacije punionice vode.
Bile su dvije potencijalne lokacije koje su ih zanimale.
Vojarna Manojlovac s prominske strane Krke koja tada nije imala nikakvu namjenu, i lokacija u Kistanjama.
Investitor se dvoumio oko lokacije, ali ulaganje nije bilo upitno.

Što mislite koji sada odgovor na moje tada postavljeno pitanje?

Da, propustili smo priliku.

U Kistanjama je u izgradnju punionice vode već uloženo preko 1,5 milijuna eura, i uskoro se planira otvaranjem pogona, te zapošljavanje za početak 40 radnika.

Bila je to jedna jako lijepa prilika za rješavanje problema nezaposlenih u Promini, a najvećim djelom riješio bi se problem nezaposlenih žena.

Bila je to samo jedna prilika u nizu.....

Oznake: Život u Promini, Gospodarstvo

Između dvije statistike Bloga

Prošli post već je bio objavljen prije godinu dana, a sad mi je poslužio da Vas sve koji čitate-pratite rad promina.blog.hr podsjetim na te dane….

Sljedeći post posvetit ću statistici druge godine rada Bloga, iz kojeg će te moći zaključiti koliko sam truda i vremena uložio u njegovo pisanje.

Statistiku jedino narušava zadnji mjesec dana jer nisam napisao niti jedan post, a to je ujedno tema ovog posta.

Zašto nisam mjesec dana ništa pisao, i hoću li nastaviti pisati promina.blog.hr?

Netko je spomenuo da je moj Blog nešto poput «Prominskog kafića» u kojem se svi dobro druže «ćakulajući».
Svakog dana sam sa nestrpljenjem čekao Vaše nove ćakule-komentare, a Vi vjerojatno nove postove iz Promine i naravano nove komentare.

Kao svaki «kafić» i ovaj je bio idiličan dok je dnevno u njega navraćalo 50 do 200 ljudi.

Novinski članak u SD u kojem se spominjao promina.blog.hr privukao je u «kafić» još dodatnih stotinjak ljudi dnevno.
Tako je odjednom u «kafiću» nastala gužva od preko 300 ljudi!

Našlo se tu zanimljivih komentara….

Ali pošto su me neki od komentara uvrijedili, zadnjih mjesec dana nisam odgovarao niti na one koji su me stvarno pozitivno dirnuli, ali ni one koji su me «debelo» vrijeđali.

Kad bi morao navesti koji mi komentar najviše «odzvanja» u ušima, bio bi to komentar u kojem «Sova» navodi:

«… ako se urednik smatra povrijeđenim, mislim da je labilna osoba. Kad bi svi komentari išli u njegov prilog čemu onda mišljenja kritičara. Urednik bi htio da tjeramo vodu na njegov mlin, ali to neide u životu tako».

Tom komentaru se suprotstavila samo jedna komentatorica, te sam zaključio da većina posjetitelja dijeli mišljenje sa «Sovom».

Ako je to tako, te ako sam ja «Labilna osoba», mislim da Promini sigurno nije potrebna jedna takva osoba da je predstavlja svojim postovima na web-u.

Svi smo mi sigurni da u životu biramo najbolji put, ali tek na kraju puta uviđamo dali je vodio cilju kojem smo htjeli ili ne.

Nastojao sam biti objektivan u svojim postovima, čak po cijenu da izgubim i prijatelje iz djetinjstva koji se u njima spominju.

Moram napomenuti da sam sve Vaše komentare i «realne» kritike iznesene u njima uvažavao, te ispravljao nedostatke u postovima i na temelju njih pisao nove postove.

Što reći na komentar da nisam naveo veliki broj prominskih prezimena i poznatih Prominjaca?

Dovoljno govori činjenica da ja mjesec dana čekam komentar Matilde, Šime i Jure sa izostavljenim prezimenima i imenima poznatih Prominjaca, a odgovora nema.

Ako je moja greška što nisam naveo kao «poznate Promince» doktoricu Gojčetu….

Pa ljudi moji nije dovoljno sam navesti ime i prezime poznate osobe iz Promine, i s tim je sve riješeno.

Svako navedeno ime zahtjeva i određeni popratni tekst o navedenoj osobi, osim ako se radi o Ivanu Aralici ili Ivici Mudriniću.

I na kraju…

Nažalost, ako je zaključak posjetitelja Bloga da ja «tjeram vodu na svoj mlin» i radim sve ovo samo za svoju korist i svoje osobne ciljeve, onda je bolje da Vas više ne opterećujem «svojim mlinom».


Na lijevu stranu Bloga postavio sam "Anketu" koja bi nam mogla pomoći oko "proricanja" budućnosti promina.blog.hr ako odgovorite na postavljeno pitanje.

Živili,

Nadopuna:

Anketa kojoj je pitanje glasilo:

Da li želite da nastavim pisati Promina.blog.hr?

Završila je sljedećim rezultatom glasovanja:

DA 98.6% NE 1.4%

Idemo dalje....

Oznake: Život u Promini

Vrijeme je za Maškare

Ove godine u Promini nije bilo organiziranog karnevala ni većih grupa maškara.
Najveća maškarana grupa koja je prošla Oklajom, bila je skupina najmlađih Prominjaca iz vrtića.

Danas (nedjelja) su Prominu obilazile male grupice maškara koje su svojom pojavom izazivale smjeh i radost na koja god su vrata pokucali…

Fotografije najbolje opisuju male i malo veće maškarice, pa pod ovim linkom možete pogledati neke od njih….

Oznake: Život u Promini

Prominski pršut d.o.o.

Prominski pršut...

Zanimljivo bi bilo kad bi sad svatko od čitatelja napisao u komentaru svoje prve misli na spomen tih riječi.
Sušenje mesa u Promini ima svoju dugu tradiciju.
Sjećam se prije rata, obično oko 29.11. krenula bi svinjokolja.
Malo koja obitelj nije imala spremno barem jedno, a dvije , tri svinje bile su sasvim uobičajen prosjek.
Svinjokolja je bila prava mala fešta za svaku obitelj.
Navečer bi se nešto spremilo na gradele, popilo dobrog vina... zapivalo.
Nakon što bi meso odležalo određeno vrijeme u soli... došlo bi vrijeme za njegovo vješanje na "pantu" u pušnicu.
Lagano bi se ložila smreka i grab da svojim dimom "obrane" meso od muha i daju mu posebnu aromu.
Ali u cjeloj priči najbitnija je bura.
"Kad zapuše sa Promine bura, mišat će se na kaminu pura"... zapivao bi moj prijatelj Ante Skelin iz Miljevaca.
Kad bi zapuhala bura u listopadu i studenom... nekda jače, a nekad slabije... ali uvjek bi puhala i uvlačila led u kosti sve do proljeća.

Kako se klima globalno mjenja, tako se mjenja i na ovim našim "malim" prostorima.
Listopad, sudeni.... cijeli sječanj do sada nije zapuhala prava bura.
Ljudi su kasnili skoro mjesec dana sa klanjem svinja računajući na dolazak prave zime.
Ali zime i bure još nema...

Ali vratimo se "Prominskom pršutu".
Prve asocijacije Prominaca kad je hrana u pitanju je uvijek sigurno pršut.
Pršut je "otvarao" mnoga zaključana vrata kad bi Prominci imali kakvih problema.

Ako nestane novca u kući... proda se pršut.
Ako se ide nekome na vjenčanje... uvjek je dobar dar pršut.
Ako se trebalo zahvalit kojem doktoru... ponese se pršut.

Nedavno je u Razvođu započela s radom suvremena sušara za meso.
Oni koji su sušaru posjetili i kod njih kupovali njihove sušene proizvode imaju samo riječi hvale za njih.
Pokušao sam pronaći koju informaciju o toj sušari na internetu, i došao do zanimljivog podatka.
Pronašao sam firmu pod nazivom "Prominski pršut d.o.o.".
Ta firma nema nikakve veze sa Razvođem i spomenutom sušarom, ali šta mislite s kim ima veze u Promini?
Meni se čini ni'skim...
Sjedište "Prominskog pršuta" je u Badnju kod Drniša!
Ako ne vjerujete posjetite link.

Zanimljivo je da se nitko u Promini nije sjetio upotrejebiti to "posebno" ime kao zaštitni znak za svoje suhomesnate proizvode.

Milslim da bi bilo glupo kad bi mi u Promini svoje pršute prodavali pod nazivom "Drniški pršut"... to mi u najmanju ruku djeluje kao "Kićenje tuđim perjem", ali mislim da ni ovo s "Prominskim pršutom" nije baš neka ideja za pohvalu.

Ponedjeljak 29.01.2007.

Pronašao sam firmu koja je otvorila pršutanu i Lacićima u Razvođu.
Osnovne podatke o firmi možete pronaći pod linkom.

Oznake: Razvođe, Život u Promini

Ravnodušni prema svemu

Ovih dana završeni su radovi asfaltiranja cesta u Oklaju (Džapićima, Novom naselju), i put prema Lukaru-Gospi Čatrnjskoj te ulaz prema kapeli sv.Roka u Čitluku.

Čini mi se da se planira još nešto asfaltirati u Razvođu, ali otom-potom.

Nisam se uopće potrudio fotografirati radove, jer sam po vašim komentarima zaključio da Vas to ne zanima.

Inače mi je zanimljivo kako su svi na Blogu postali ravnodušni na pozitivne događaje razvoja Promine.

Izgleda da gledamo na situaciju u Promini na način da smo svi više "promatrači" nego "igrači".
Loše je što je "promatračima" teško aplauzom popratiti "igrače" nakon dobro odigranih utakmica.
Na kraju se čudimo kako više nitko ne "igra" za Prominu.

Ipak ja bi pohvalio sve u Novom naselju u Oklaju koji su pomogli za vrijeme asfaltiranja izvođaču radova, jer su na taj način u samom startu uklonjeni mogući nedostatci na novoasfaltiranim putevima.

Najviše su se istakli svojom aktivnošću Tošić (Brala), Tobija, Milan Sarić i Agić....., ali nije za podcjenjivanje niti doprinos svih ostalih koji su svatko na svoj način pomogli što radom, što novčanim sredstvima za organizaciju ručka za izvođača radova.

Vjerujem da su izvođaču radova i u Džapićima pomogli mještani, pa se nadam da će netko u komentarima spomenuti i te ljude da im se možemo zahvaliti.

Oznake: Oklaj, Razvođe, općina promina, Život u Promini

Revizija 2006. godine u Promini

Koliko je uspješna godina na izmaku, najbolje pokazuju događaji koji su se u njoj dogodili.
Zanimljivo je čitati postove kad se napravi jedan malo veći vremenski odmak.
Tako je I “Revizija 2005” godine u Promini također jako zanimljiva za čitanje jer možete vidjeti s kojim smo se problemima I radostima te godine u Promini susretali I “nosili”. Ako koga zanima 2005. godina u Promini može posjetiti link.

Pa krenimo redom kroz 2006. godinu.

Navest ću naslove postova, a Vas ako zanima više, posjetite linkove "Arhive" sa lijeve strane, odnosno mjesec u kojem je post napisan.


subota, 07.01.2006.

RTL-ov "Mjenjam ženu" stigao u Prominu-Suknovce

Prema ideji producenata RTL-ova showa Mijenjam ženu, jedna od najseksepilnijih Hrvatica u prosincu je provela pet dana u selu Suknovci, petnaestak kilometara udaljenom od Knina…..



četvrtak, 12.01.2006.

Pretovarna stanica za smeće iz Knina seli u Oklaju????

Hrvatski Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost daje 70% potrebnog novca.
Knin-Odlagalište odpada u Kninu prema regionalnom planu gospodarenja odpadom u Šibenko-kninskoj županiji mora niti zatvoreno do kraja 2007.godine. Do tada će biti izgrađena pretovarna stanica za smeće u Oklaju, odakle će se ono odvoziti u Bikarac



četvrtak, 19.01.2006.

Došli i bademi u Gluvačama na novinske stupce



utorak, 24.01.2006.

Raspušta se lokalna vlast u Promini II dio

Prije više od dva mjeseca objavljen je članak u Slobodnoj Dalmaciji sa prjetnjama Ministrice Marine Matulović Dropulić kako će raspustiti vlast u svim općinama gdje se još nije ništa napravilo u donošenju urbanističkih planova…..




srijeda, 01.02.2006.

Pretovarna stanica za smeće u Oklaju II dio

Da bi došlo do gradnje pretovarne stanice, mora se promijeniti Prostorni plan Šibensko-kninske županije. Svaka njegova promjena mora ići na javnu raspravu prije nego se unese bilo koja promjena….




petak, 17.02.2006.

A što sad?

Vratiti se životu. Ipak je malo onih koji se žele povratiti i ovdje živjeti. Mnoge kuće su obnovljene. Škola je….




nedjelja, 19.02.2006.

Šport za sve

Prije nešto više od pola godine u Oklaju je osnovana udruga «Šport za sve»….




srijeda, 01.03.2006.

Bademi u Gluvačama II dio

Pročitao sam ovih dana u Šibenskom listu članak o bademima u Gluvačama….




petak, 03.03.2006.

Hrvatska obnavlja kuću šefu tajne službe 'Krajine'

Škovrlja Prominjani i Drnišani pamte po zlu u vremenu iz rujna 1991. godine kada se kao pripadnik rezervnog sastava JNA javno istaknuo u napadu na Oklaj i Drniš, sjedeći na komandnom tenku JNA s kojeg je neposredno određivao ciljeve za granatiranje…




subota, 04.03.2006.

Prominski unuk uspješan vinogradar

Zanimljivo je kako se često pokaže točnom ona izreka da "Krv nije voda". Promina je odavna poznata kao dobar kraj za uzgoj vinograda…..




utorak, 07.03.2006.

Teretnjaci ’luduju’ kroz Drniš

Riječ je o kamionima i tegljačima koji na putu prema proizvodnim pogonima u drniškoj industrijskoj zoni i obližnjim kamenolomima prolaze čak i kroz sam Drniš, prometnicama….




subota, 11.03.2006.

Prominci na Sajmu GAST 2006. u Splitu

U kategorji "Bijela vina" sudjelovala su i dvojica Prominaca…..




četvrtak, 16.03.2006.

Vijesti iz udruge "Šport za sve"

"Evo par riječi o udruzi „Šport za sve“.Udruga je osnovana u ljeto 2004.godine,a danas broji 50-ak članova.
Prva konkretnija akcija udruge je ostvarena ove zime kada su osigurana dva termina tjedno korištenja školske dvorane za igranje košarke i stolnog tenisa.





petak, 17.03.2006.

Iznajmljuju se poslovni prostori u Oklaju

Općina Promina iznajmljuje poslovne prostore koji su u njenom vlasništvu, a nalaze se u samom centru Oklaja, na period od sedam godina…..





nedjelja, 19.03.2006.

Godinu dana Promina.blog.hr-a




utorak, 21.03.2006.

Knjige o Promini

Komentator M5 je dao zanimljiv prjedlog…. “Mislim da ne bi bilo loše kada bi stavio jedan post u kojem bi čitatelji bloga mogli navesti knjige o našem kraju (nešto po uzoru na prominski menu”




utorak, 28.03.2006.

Poljoprivredna zadruga Promona vina




utorak, 28.03.2006.

Diplome prominskome Debitu

Nije prošlo ni dvadesetak dana da su Stipe Knežević i Marko Duvančić osvojili nagrade na sajmu Gast u Splitu, a u Prominu stižu nove nagrade.




četvrtak, 30.03.2006.

Pretovarna stanica za smeće u Oklaju III dio

Evo dijela teksta iz "Prjedloga Prostornog plana Općine Promina" koji se vjerojatno odnosi na pretovarnu stanicu za smeće…




petak, 31.03.2006.

Fra Luiđ Jurenović

Između 55 župnika, koji su kroz tri zadnja stoljeća služili župu Miljevce, jedan je od najzaslužnijih bio pokojni fra Luiđ Jurenović, rodom iz susjedne župe Promina, koji je Miljevce služio 15 godina tako da je jedan od rijetkih miljevačkih župnika s tolikim župničkim stažom.




ponedjeljak, 03.04.2006.

Karte sa planovima Prostornog plana
Prijedlog nacrta suženog PP Općine Promina



petak, 07.04.2006.

Priča stara 115. godina

Ovo je priča napisana rukom prominskog učitelja Grgura Urlića-Ivanovića 06.08.1890, a objavljena u jednom zadarskom listu.
(Tekst prenosim kako je I objavljen prije više od 115. godina)




subota, 08.04.2006.

Peticijom protiv teških kamiona?

Danas sam pročitao u Šebenskom listu (Broj: 2205 - 07.04.2006.) članak u kojem se spominju "Teški i prekrcani kamioni koji brzom vožnjom ‘luduju’ Drnišom i nesavjesni vozači koji se ne pridržavaju propisanih prometnih pravila izazivaju nemalo ogorčenje Drnišana"….




četvrtak, 13.04.2006.

Uskrs u Promini

Sam centar Oklaja je pun automobila i osjeća se posebna živost. Dolazi nam Uskrs, a sa Velikim Četvrtkom Čuvari Groba u Promini započimaju čuvanje Kristova Groba.




srijeda, 19.04.2006.

Prominci na smotri "Žudija" u Vodicama

Ove godine u Vodicama je bilo sedam župa koje su predstavile svoje "Čuvare" i način na koji se u njihovim žipama čuva Gospodinov Grob…



nedjelja, 23.04.2006.

Prominci u Zatonu

Jučer (22.04.2006.) u Zatonu u crkvi sv. Roka održana je smotra pučkih pjevača trinaest župa Šibenske biskupije…..




nedjelja, 07.05.2006.

Započela utrka za hrvatski eno-gastro tron

Za Prominu je znimljiv dio teksta koji se odnosi na kandidate koji se takmiče za hrvatskog vinara godine, a to su:
Dalmacijavino PJ Drniš, Vinoplod-Vinarija Šibenik, Ivica Piližota iz Šibenika, Obiteljsko gospodarstvo Jose Sladića iz Plastova,Vinarija Bibich iz Plastova, ali za nas je najzanimljivije da se za tu vrijednu titulu bore i naši Prominci Ivica Džapo iz Oklaja, Vinarija Duvančić iz Razvođe.



subota, 13.05.2006.

Prominci u Metkoviću

Na put za Metković krenulo je sedamnaest muškaraca i šesnaest žena-djevojaka u prominskim narodnim nošnjama. Naravno da cijela nošnja nije bila potpuno identična nošnji naših djedova i baka, ali mi smo obukli i obuli ono što za sada imamo.



ponedjeljak, 15.05.2006.

Brza cesta Šibenik-Drniš-Knin



petak, 19.05.2006.

Emancipacija žene na prominski način



subota, 20.05.2006.

Starački dom vrijeme otvaranja se (ne) bliži




nedjelja, 21.05.2006.

Prva pričest u Promini
Prije točno sedam dana (14.05.2006.) bila je Prva pričest u crkvi sv. Mihovila u Oklaju.



srijeda, 24.05.2006.

Ležeći policajci na cesti ispred osnovne škole u Oklaju




srijeda, 31.05.2006.

Ministarstvo zaštitilo utvrde na Krki i Čikoli

Ministarstvo kulture je, na prijedlog Konzervatorskog zavoda iz Šibenika, donijelo odluku o proglašavanju šest srednjovjekovnih utvrda u nacionalnom parku Krka, na obalama rijeka Krke i Čikole, zaštićenom spomeničkom baštinom…..




petak, 23.06.2006.

Vrijeme je za odmor...

Nakon svega, imam osjećaj da su svi ravnodušni prema svemu što se događa u Promini, gledajući broj komentara koji se ostavljaju pod objavljene postove….




utorak, 04.07.2006.

Turnir u malom nogometu JOKS 2006




nedjelja, 09.07.2006.

Street basket challenge u Oklaju




subota, 29.07.2006.

Fra Ivan odlazi u Mirlović Zagoru

Kako stvari stoje, sutra bi fra Ivan trebao održati svoje zadnje mise u Promini u crkvi sv. Mihovila u 10:30h, te nakon toga misu u Matasima pretpostavljam u 12:00h.




utorak, 01.08.2006.

Brza cesta Šibenik-Drniš-Oklaj-Knin

Fešta u Promini 15.08.2006.

Prema za sada neslužbenim informacijama, 15.08. u popodnevnim satima, u Oklaju bi se trebale održati «Narodne igre».





nedjelja, 06.08.2006.

Jedna lasta ne čini jesen

Jedna obitelj odselila iz Promine…..



srijeda, 09.08.2006.

Drvene kuće iz Oklaja izvoze se u Europu

Slatki dom-Hrvatska tvrtka koja proizvodi montažne kuće za europsko tržište, pretstavila je u Oklaju gradnju prve drvene obiteljske kuće za izvoz u austrijsku tvrtku Eurofertighaus….




četvrtak, 17.08.2006.

"Podrum band" u Makelje



petak, 18.08.2006.

Vijest za dioničare Metal-Sinta Oklaj

Država plaća odštetu za ratne zločine u Promini?




nedjelja, 20.08.2006.

NP Krka traži četvrtog stražara za Prominu?



ponedjeljak, 21.08.2006.

Prominci na Visovcu za Veliku Gospu
KUU Promina u Drnišu 14.08.2006.




utorak, 22.08.2006.

Antroponimija i toponimija Promine II dio

Doktorski rad mr. sc. Ankice Čilaš Šimpraga pod naslovom Antroponimija i toponimija Promine obuhvaća ukupno 309 stranica. Rad je podijeljen na jedanaest poglavalja: Uvod (str. 5-8)……




srijeda, 23.08.2006.

Problemi prominskih stočara



srijeda, 30.08.2006.

Narodne igre povodom Velike Gospe u Promini

Prošlo je skoro petnaest dana od fešte, a ja nisam objavio ni' slike niti sam događaj popratio tekstom.
Kad samo pomislim koliko mi vremena treba za postaviti te slike….




nedjelja, 03.09.2006.

Prominci na «Prominskoj misi» u Zagrebu

Dva puta godišnje prominski župnik održava misu za Promince nastanjene u Zagrebu…..




petak, 08.09.2006.

Mala Gospa-Gospa Čatrnjska u Promini

Gospa Čatrnjska je jedna od šest katoličkih crkava u Promini.
Prema jednoj legendi još za vrijeme vladavine turaka ovim krajevima na čatrnji-bunaru sa izvorom žive vode ukazala se Gospa……




nedjelja, 17.09.2006.

16.09.1991-16.09.2006.

Neki školarci još sjede kod kuće




ponedjeljak, 18.09.2006.

Obljetnica rođenja za nebo Službenice Božje majke Klare Žižić

Fra Šime je pozvao sve članove KUU Promina da sa svojim nošnjama dođu na Euharistijsko slavlje, te na taj način odaju počast majki Klari Žižić koja je rodom iz Promine.
Za članove KUU Promina i ostale Promince koji žele poći za Šibenik, fra Šime organizira prjevoz autobusom za Šibenik……




petak, 22.09.2006.

Kardinal Bozanić služio misu za majku Klaru Žižić iz Promine



subota, 23.09.2006.

Koja rič o kamenolomu Bila Strana




utorak, 26.09.2006.

Donacija dječjem vrtiću u Promini-Oklaju

Donaciju je obećala moja rodica iz Zagreba kojoj je majka porijeklom Barišić iz Matasa i njen suprug koji radi u nakladničkoj kući «Naša djeca» iz Zagreba.




srijeda, 04.10.2006.

Berba grožđa u Promini





četvrtak, 05.10.2006.

Pohvale Općini II put

Prvi članak koji sam napisao o zapošljavanju čistačice u Općini Promina izbrisao sam jer mi se činilo da nema smisla o tome u Promini raspravljati. Ali onda se «Brzi» javio svojim komentarom i očitao mi lekciju iz poznavanja «ZAKON O PRAVIMA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA I ČLANOVA NJIHOVIH OBITELJI”…..




petak, 06.10.2006.

Vinogradarstvo i vinarstvo u Promini

Jučer me jedan Prominac upitao "Čujem da ti nešto pišeš na internetu o Promini, a zašto nepišeš o nama vinogradarima i vinarima?"…..




nedjelja, 08.10.2006.

Asfaltiranje lokalnih cesta




četvrtak, 12.10.2006.

Školovanje na selu-nedostatak nastavnika

Sinoć me pitao sin:
S:Tata jel' mogu ja ponit šah u školu?
Ja:Pa šta će ti?
S:Nemam prva dva sata?
Ja:Pa kako nemaš?
S:Otišao Šime na bolovanje i nema ga tko mjenjat, pa prva dva sata nemamo šta radit.
Ja: A šta ste trebali imat?
S: Informatiku.
Ja:Pa otkad nemate informatiku?
S:Skoro od početka škole?

Nastavnika nema, a zamjna još nije na vidiku.




petak, 13.10.2006.

Prvih sto godina hidroelektrane Miljacka

Prije nekoliko dana izašla je iz tiska knjiga Želimira Florijana Škarice pod nazivom «Prvih sto godina hidroelektrane Miljacka».

Gospa Čatrnjska dobila vanjsku rasvjetu

Zahvaljujući angažmanu gospodina Bare (za ime nisam siguran pa ga ne objavljujem) crkva Gospe Čatrnjske sada dominira cjelim prominskim krajem.




srijeda, 18.10.2006

Školovanje na selu-nedostatak nastavnika-RJEŠENO

Danas mi je sin došao iz škole veseo jer je imao prvi sat informatike.
Škola je konačno rješila problem.




četvrtak, 19.10.2006.

Starački dom Promina Oklaj- Stanje bez promjena

"Naime, nekolicina mještana Oklaja polaže pravo na dio zemljišta u sklopu doma na kojem je investitor sagradio biološki pročistač otpadnih voda"…..




nedjelja, 22.10.2006.

Prominski glasnik

Danas smo se na tu temu sa fra Šimom sastali gospodin Z.Bare i ja da vidimo tko bi na koji način mogao doprinjeti što bržoj realizaciji te ideje.

Tako smo dogovorili sljedeće……




petak, 27.10.2006.

Pretovarna stanica za smeće u Oklaju IV dio

Prema pisanju Slobodne Dalmacije od petka, 27.10. doslovno piše
da će se na području Oklaja izgraditi prekrcajna stanica za otpad (smeće )
Odatle bi se prikupljrni otpad specijalnim vozilima prevozio u
centar Bikarac na preradu.
Molim, ako nešto više znate o tome , objavite…..

Proračun Općine Promina

Sve koje zanima financijska situacija Općine Promina mogu posjetiti link, pod kojim se nalaze proračuni svih općina u Šibensko-kninskoj županiji…




ponedjeljak, 30.10.2006.

Općina Promina dobila Prostorni plan

Uprava za inspekcijske poslove (stanje 11. listopada 2006.) zaključila da Općina Promina ima konačni prijedlog plana izrađen, u što se možete uvjeriti pod linkom.




utorak, 31.10.2006.

Nova stakla na školskoj dvorani u Oklaju

Ovih dana je u tijeku sanacija razbijenih prozora na školskoj dvorani u Oklaju. Već sam pisao o načinu na koju su ti prozori razbijeni, pa se na tu temu ne bih opet vraćao……



ponedjeljak, 06.11.2006.

Hodočašće u Međugorje

Rano ujutro u četiri sata iz Oklaja su na put krenula dva autobusa sa stotinjak hodočasnika.
Na ovom hodočašću su u jednom autobusu bili članovi KUU Promina, a u drugom ostali hodočasnici kako se ne bi ponovio «problem» hodočašća u Zagreb…..




četvrtak, 09.11.2006.

Vukovi u Promini

Prominski stočari zadnjih nekoliko godina često imaju probleme s napadima vukova na stoku.
Često su o tome pisale dnevne novine, ali čini mi se da stočari u ovoj priči uvijek izvlače deblji kraj…..




nedjelja, 12.11.2006.

Antroponimija i toponimija Promine III put

Poštovani xxxxxx xxxxx,
uvijek me razveseli kad vidim da nekoga zanima moj doktorat o prominskoj onomastici.
Zasad nema planova da se taj rad objavi kao knjiga, no vjerujem da će se to dogoditi za koju godinu.
Naime, u Institutu, gdje radim, postoji već popis knjiga koje je potrebno objaviti, a koje su prije napisane od moga doktorata, pa jednostavno treba čekati svoj red.




ponedjeljak, 27.11.2006.

Sveta Kata u Puljanima

Kad krenete od Puljana put Nečvena u posjet poznatoj kuli Nečvenskoj , nakon nekih 300-400 metara sa desne strane puta ugledat će te lik svete Kate uklesan u tvrdi prominski kamen……




utorak, 28.11.2006.

Nove nagrade vinima iz Promine

U kategoriji najboljih crnih vina drniškog vinogorja nagrađeni su: Ivan Topić, Ante Radas i Mladen Ponoš. Najbolje bijelo mlado vino imaju: Mile Maleš, Tihomir Budanko i Ivica Džapo. Rose je zadovoljio kvalitetom samo za drugo i treće mjesto, a nagrađeni su Nediljko Madžar i Ante Radas"……




nedjelja, 03.12.2006.

Dvije loše vijesti iz Promine i jedna dobra

…Nažalost, svi djelatnici «Slatkog doma» dobili su otkaz, i firma je zatvorena….

Sveti Ambrozije u Promini

Danas (03.12.2006.) je još jedno umjetničko djelo našeg Prominca akademskog kipara Vlade Radasa našlo svoje mjesto u Promini….




utorak, 05.12.2006.

Zlatni i srebreni pir u obitelji Mlinar



srijeda, 06.12.2006.

Uređuje se dvorište ispred sv. Roka u Čitluku



subota, 09.12.2006.

Nekoliko vijesti iz Razvođa

Asfaltiranje puta prema crkvi je jedan u nizu puteva koji bi ovih dana trebali dobiti asfalt.
Danas sam baš u Lacićima zatekao kamione koji su nasipali put na relaciji od Kašnarove kuće prema Juricima-Lacićima-Klepićima-Tošićima…..



nedjelja, 10.12.2006.

Sumrak prominskog rudarstva

….Zašto sad spominjem rudarski toranj u Razvođu?

Možda niste primjetili, ali njega više nema!….



četvrtak, 14.12.2006.

Osvjetljena crkva Svih Sveti u Razvođu



ponedjeljak, 18.12.2006.

Proslava stogodišnjice elektrane u organizaciji Nezavisnog sindikata radnika HEP-a HE na Krki



utorak, 19.12.2006.

Božićni koncert u sv Mihovilu u Oklaju



nedjelja, 24.12.2006.

Prvi broj lista župe sv. Mihovila –Promina

Fra Šime je pohvalio sve zaslužne za njegovo tiskanje, a posebno Željka Džapu koji je pokrio troškove tiskanja i grafičkog urednika Zvonu Baru.



Eto, to bi bili po meni neki od zanimljivijih događaja.