_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

petak, 11.04.2008.

Povijest … samo povijest….

Danas sam na mail dobio poruku koja je sadržava tekst pod naslovom:

„PROMINA" (Kratak povijesni prikaz od prapovijesti do 1918.)

Tekst je prilično dug, ali mislim da bi bila prava šteta objavljivati ga u nastavcima, jer je tako lijepo napisan da bi svaka moja eventualna „intervencija“ mogla nanijeti štetu.




Zdravko Dizdar (Ilije /Iće/ i Marije r. Džapo), rođen 20. XI. 1947. u Oklaju,
općina Promina, župa sv. Mihovila, kod Knina, povjesničar.

PROMINA-(Kratak povijesni prikaz od prapovijesti do 1918.)

Promina je dobila naziv po, Liburnskom gradu Promoni koji se prvi put spominje u pisanim izvorima 51. g. p. n. e. kada su ga od Liburna zauzeli Dalmati i granicu pomakli na rijeku Krku. 34. g. p. n. e. Liburnima su pomogli Rimljani, koji su već do tada osnovali vojni logor u Burnumu, današnjoj Šupljaji, te na čelu sa carem Oktavijanom zauzeli Promonu i sravnili je sa zemljom. Naziv je dobila po latinskom PRO = za MONS = brijegom, što odgovara, ako se zna da se Promona nalazila (iza brda Promine) nedaleko od današnje željezničke stanice Tepljuh na susjednom vrhu, zauzimajući vrlo značajni strateški položaj između Petrovog i Kosova polja. Iako se Promona nije više obnovila ostalo je ime planini na čijim se obroncima nalazila i području zapadno od nje. Promatrano iz središta Rimske provincije Dalmacije Salone PROMONS ZABRDOM ostala je područje koje se danas naziva Promina.


Povijest Promine započela je mnogo ranije od njenog prvog spomena u povijesnim izvorima i datira od prvih početaka ljudske povijesti. Kako su u neposrednoj okolini, točnije u dolini Čikole, u pećinama pronađeni arheološki nalazi iz paleolita - starijeg kamenog doba, može se pretpostaviti da su ljudi iz toga razdoblja obitavali i na području Promine, možda u pećinama u kanjonu Krke. Najstariji za sada pronađeni ostaci koji govore o boravku ljudi na području Promine pronađeni su u Mratovu i potječu iz neolitika-mlađeg kamenog doba, (oko 5.000 do 3.500 g. p. n. e.) Nalazi iz kasnijih razdoblja ljudske povijesti u Razvođu, Čitluku, Oklaju, Lukaru, Puljanima i Bobodolu pokazuju da je život gotovo neprekidno tekao na području Promine. Sa stvaranjem plemena, Prominu nastanjuju Iliri, odnosno pleme Liburna, a sredinom prvog vijeka p. n. e. zauzimaju je od Liburna Dalmati te rijeka Krka postaje prirodna granica između ova dva ilirska plemena. Poslije pada Promone 34. g. p. n. e. Prominu zauzimaju Rimljani i vladaju njome oko 6,5 stoljeća. Najviše nalaza iz toga razdoblja pronađeno je u Oklaju i Puljanima, dok pojedinačnih nalaza ima po cijeloj Promini. Oklaj se nalazio na raskrsnici između Castrum Burnuma (čiji se jedan dio nalazio na gradini kod Puljana) i Promone, te Scardone. Naziv mjesta je ilirskog porijekla (točnije Dalmatinskog) pa je vjerojatno sa zauzimanjem područja Promine od strane Dalmata i nastao a znači onaj dio zemlje koji se ne obrađuje, rubni dio polja (okrajak - delmatski - oklajak), što odgovara položaju Oklaja koji je smješten na rubovima Bilog polja. Iz vremena seobe naroda (VI.-VII. st.) gotovo da nema nikakvih značajnijih arheoloških nalaza, ali ih zato ima iz perioda srednjovjekovne hrvatske države. Najstariji nalazi potječu iz Lukara kod župske crkve, gdje su u grobovima pronađene starohrvatske ostruge, zlatne naušnice, stećci na tom lokalitetu. Nešto kasnije u desetom stoljeću spominje se prvi put crkvena općina Promina, koja je obuhvaćala izgleda cjelokupno područje ispod Promine od Knina do Drniša. Od današnjih sela jedino su ista imena sačuvali Ljubotić i Badanj (koji više ne pripada današnjem području Promine). Od 10. stoljeća javlja se više istaknutih hrvatskih plemićkih porodica u Promini od kojih ćemo spomenuti Svačiće (od kojih je u Promini rođen i posljednji hrvatski kralj narodne krvi Petar Svačić u današnjem Bogatiću, gdje i danas postoje zemlje koje narod zove Svačice), zatim Šubiće, Nelipiće, Martinuševiće i Utišinoviće. Upravo zbog sukoba ovih plemića, između kojih je bilo i par hrvatskih banova, s jedne te Šubića s druge strane uz rijeku Krku niklo je u Promini nekoliko gradova i to: Nečven knezova Nelipića iz roda Svačića, nasuprot kojega su Šubići podigli Čučevo na desnoj obali Krke; zatim Bogočin, sjedište Martinuševića, na mjestu današnjeg Bogatića, (koji je postojao još u 9. stoljeću kao sijelo hrvatske županije). Kasnije je vlasništvo porodice Bogetića po kojima je dobilo ime Kamičac, grad Nelipića a kasnije Utišinovića, kod Roškog slapa. Tu se rodio poznati kardinal Juraj Utišinović (1482.-1551.), branitelj Ugarske i Erdelja, te hrvatski ban Marko Mišljenović (1506.-1508.) poznat po krvavim borbama protiv Turaka.


Prvi upadi Turaka na područje Promine zabilježeni su početkom 15. stoljeća. Oni uzrokuju iseljavanje stanovništva iz Promine prema sjeveru k Bihaću i dalje na sjever tako, da pojedine porodice stižu i u današnje Gradišće u Austriji. S druge strane preostali plemići (kao npr. Ivan Kučić iz Razvođa) na svoje posjede naseljavaju Vlahe. Najžešći napad Turaka na Prominu zbio se 1499. g. kada je kako kaže kroničar cjelokupna “Općina Promina u potpunosti orobljena i opustošena”. Padom Knina. (28. svibnja 1522.) Turci zauzimaju i Prominu. Za razliku od drugih gradova u Promini Turci nisu srušili grad Nečven već u njega smjestiše najprije općinu Nečven, koja je obuhvaćala današnju Prominu a jedno vrijeme u njemu se nalazilo i sijelo sandžaka Zakrčje, dok nije prešlo u Knin. Turci su u Oklaju podigli kontrolnu kulu, gdje je bila smještena manja vojna posada na čelu s dizdarom upravo sa svrhom da čuva puteve i “lovi bandu” u prvom redu hajduke. Ona se u dokumentima od 16. st. naziva i “Bandalovića kula”. Budući da je njihova vlast na tome području početkom 17. stoljeća bila znatno ugrožena upadima Morlaka, uskoka i Mlečana, u Lukaru podižu veoma snažan grad Šušelj. U borbama protiv Turaka istaklo se više Prominaca, Validžići, Bilušići, dok za Marka Džepinu narodna pjesma kaže da je bio jedan od najvećih i da je ubio više od 30 Turaka. Za vrijeme tih borbi nekoliko je puta gotovo cjelokupno kršćansko stanovništvo selilo na susjedni mletački teritorij u okolicu grada Šibenika te bilo desetkovano kako u borbi s Turcima tako i od kuge. Zbog toga su poslije oslobođenja Promine od Turaka 1688. g. Mlečani poradili na tome kod Morlaka da je i napuče, pošto su Prominski Turci uglavnom (ukoliko nisu bili pobijeni i zarobljeni, u borbama) iselili na područje Bosne (Bihaća i šire okolice). Tako je u jednom morlačkom prodoru na područje Bosanske krajine 1689. g. dovedeno oko 1.000 porodica “Turaka i Vlaha” koji su naseljeni na područje Promine, te oko Knina i Drniša. Ti “Turci” koji su se naselili u Prominu su, prema jednom sačuvanom dokumentu 1711. g. prešli na “pravoslavnu i katoličku vjeru” zbog gladi. Poslije propasti Venecije 1795. g. Promina dolazi pod vlast Austrije. U njoj kao u cijeloj Dalmaciji u drugoj polovini 19. st. dolazi do narodnog preporoda, rezultat čega je pobjeda narodnjaka na općinskim izborima 1883. g., kada je za prvog predsjednika izabran Marko Škovrlj. Poslije propasti Austro-ugarske monarhije Promina 1919. ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije.


Iako je malo podataka o naseljima i broju stanovnika u općini Promina ipak se oni mogu potpunije pratiti od 1857. kada se počinju uvoditi i službeni popisi stanovništva. Tako je prema tom prvom popisu 1857. g. općina Promina brojila 4.240 stanovnika. Najveće naselje u Promini tada je Razvođe sa 709 stanovnika a zatim slijede: Oklaj s Kulom 507, Mratovo i Lukar po 410, Bogatić 409, Čitluk 389, Puljane 387, Suknovci 363, Ljubotić 252, Matasi 211 i Bobodol sa 193 stanovnika. Na temelju popisa stanovništva vidljivo je da se broj žitelja u Promini postupno povećavao do 1953. godine kada počinje opadati zbog intenzivnog iseljavanja. Tako je na primjer Promina 1900. brojila 6.006, 1953. godine 6.929, a 1971. godine svega 4.152 stanovnika, dakle manje nego prije 125 godina. Prema popisu iz 1981. godine bilo je u Promini 4.705 stanovnika iz čega je vidljivo da je trend pada zaustavljen i postupno raste.


Kad se govori o Promini treba posebno istaći njezine prirodne i kulturno-povijesne znamenitosti. Prvo je planina Promina sa svojim vrhom Čavnovka (1.148 m) s kojega se vidi Jadransko more koje je udaljeno dvadesetak km zračne linije. Tu zatim spada kraška ljepotica ne samo Promine i Dalmacije već i cijele naše zemlje - rijeka Krka sa svojim kanjonom dugim 75 km ukrašenim veličanstvenim sedrenim slapovima: Bilušić buk (v. 19,6 m), Brljan slap (v. 15 m), Manojlovac slap (v. 52 m, sa slikovitim mlinicama i stupama), Miljacka slap (v. 23,8 m), Roški slap (v. 25,5. m) i Skradinski buk, najljepši sedreni slap u Evropi visok 45,7 m debljina sedrene barijere iznosi 500 m.

Mi koji smo tamo rođeni uvijek se na nju vraćamo. Sve naše uspomene su za nju vezane. Za nas je ona najljepša rijeka na svijetu. Čas je mirna, čas silno hirovita. Lakoćom preskače sadrene barijere kao da žuri k moru, da bi se na domak njemu smirila i utihnula, kao da predosjeća da će sva njena snaga i ljepota zaploviti u morski beskraj.

Uzvodno od čuvenih slapova Krka, se široko razlila u pravo plavetno-zelenkasto jezero. Na sred jezera sav u zelenilu palmi i drugog mediteranskog raslinja otočić Visovac kao da plovi zajedno s rijekom. Ovaj se otočić u starim zapisima spominje kao Lapis alba (bijela stijena), a prvi spomen naseljenosti datira iz 1400. godine kada je na njemu bio eremitorij - pustinjaci reda Svetog Pavla. U 14. st. otočić je pripadao bribirskim knezovima - Šubićima. Pustinjaci su na njemu sagradili samostan i crkvicu posvećenu sv. Pavlu. Oko 1440. oni napuštaju otok i odlaze na otočić blizu Korčule. Franjevački samostan sa crkvom izgrađen je 1576. godine. Franjevci su na ovaj otočić došli još 1445. iz Kreševa u Bosni bježeći pred Turcima. Crkva je veoma interesantna. Rijetkost predstavljaju dva oltara jedan do drugoga, raspelo iz srednjeg vijeka, orgulje, slika Svetog Franje rad nepoznatog autora španjolske škole koju su franjevci donijeli sa sobom iz Bosne, nadgrobna ploča, nedavno otkrivena sa natpisom na starom hrvatskom pismu bosančici. U crkvi su sahranjivani mnogi velikani iz ovoga kraja (osam knezova Nakića). Samostan čuva veoma rijetku i vrijednu zbirku knjiga, nošnji i predmeta iz ovoga kraja. Kao posebna vrijednost tu je Ljetopis popa Dukljanina, Ljetopis Arhiđakona Tome, Ezopove basne (samo tri primjerka na svijetu: Oxford, London i Visovac), zatim tu je najmanja knjiga na svijetu - Očenaš na sedam jezika. Tu je i sablja Vuka Mandušića rođenog u ovome kraju. Sablju je poklonio jednom fratru, te se čuva i pismo toga fratra o tome kako je sablju od Vuka dobio). Vuk, tako ga je narod zvao, a pravo mu je ime bilo Pavao. Među Turke je upadao “kao vuk” zato je dobio i ime. Inače Mandušić je poginuo u borbi s Turcima na kuli Zečevo 1648. nekoliko kilometara sjeverozapadno od Visovca. Njegova kula u selu Rupe sačuvala se sve do posljednjeg rata - sada su tu samo ruševine. U samostanu ima još mnogo veoma značajnih stvari kao što je i portret Jurja Utišinovića (1482.-1551.) koji je bio ugarsko-erdeljski državnik punih 28 godina, a rođen je u drevnom Kamičcu hrvatskom gradu dva kilometra uzvodno od Visovca.

Na visokim kanjonima koji se dižu nad Krkom i preko 200 metara poredani su stari hrvatski gradovi - orlovska gnijezda - kako ih narod i sada s ponosom zove: Rog, Kamičac, Bogočin, Nečvan, Čučevo. Za te gradove vezana su imena Ugrinića, Utišinovića, Svačića, Mišljenovića, Nelipića, Nakića, tu su kolijevke velikana naše povijesti. Aranđelovac se prvi put spominje 1350. Pravoslavnim monasima darovala ga Jelena Šubića sestra cara Dušana.
Još i danas su vidljiva dva stila građenja: zvonik je izgrađen u romaničkom stilu, a bizantska kupola je kasnije izgrađena. U manastirskoj riznici se čuvalo nekoliko ikona i umjetničkih predmeta iz 17. i 18. st. a u biblioteci Paterik (1346.) i knjige iz 16. i 17. stoljeća.
U Lukaru se spominje prva crkva u vrijeme hrvatskih narodnih vladara.
Pored crkve Gospe Čatranjske iz 18. st. nalazi se groblje na kome su pronađeni starohrvatski predmeti (ostruge, zlatne naušnice). Uz ovu crkvu u Lukaru treba pripomenuti najstariju sačuvanu crkvicu iz starohrvatskih vremena (14. st. a vjerojatno i ranije) koja je danas sakristija crkve sv. Martina u Mratovu. Ima tipičan pločati krov, unutar na svod i zvonik na preslicu.
U neposrednoj blizini Promine je Knin sa starohrvatskim utvrdama - Sveti Spas - u kome je stolovao Petar Svačić; Biskupija sijelo kninskih biskupa. (Tu je ubijen kralj Zvonimir). Značajna je crkvica sv. Marije - sagrađena po Meštrovićevu projektu, u ratu zapaljena, obnovljena u posljednjim godinama.
U blizini je Drniš sa starom kulom i ostacima minareta - jedini sačuvani ostaci džamije u Dalmaciji.
Šibenik, Krešimirov grad, prava je riznica povijesnih znamenitosti, jedini je hrvatski grad na Jadranu bez tragova antike, a prvi pisani spomenik o njemu potječe iz 1066. godine.

Zagreb, 14. siječnja 1983., prigodan tekst uz prvu “Prominsku noć” u Zagrebu.

mr. Zdravko Dizdar



Zahvaljujem se prijetalju što mi je poslao ovaj lijepi tekst, ali isto tako zahvaljujem se i dr sc Zdarvku Dizdaru na svim tekstovima kojima nas „nosi“ kroz razne dijelove prominske povijesti.



Oznake: dr Zdravko Dizdar, Povijest Promine

- 20:37 - Komentiraj post (6) - Link posta

srijeda, 09.04.2008.

Svoji na svome

Pod prethodnim postom može se pročitati nekoliko komentara, koji zahtijevaju cijeli post kao odgovor.

Pošto se radi o činjenicama iz prošlosti Promine, poslužit ću se tekstom Prominca dr Zdravka Dizdara koji je objavljen u „Prominskom glasniku“ 1993. godine pod naslovom „Svoji na svome“.
Citirat ću samo dio teksta koji se odnosi na povijest Promine, iz kojega se može vidjeti mogući uzrok postojanja istih prezimena u Promini, i određenim područjima u Bosni.


"Svoji na svome" -
Napisao dr Zdravko Dizdar u Porminskom glasniku 1993. godine

Od doseljenja Hrvata u Prominu u sedmom stoljeću pa do naših dana oni su često bili na udarima osvajača i na velikim iskušenjima. Ali, usprkos svemu, opstali su na rodnoj grudi pa će tako i u budućnosti. O tome svjedoče brojni povijesni spomenici i dokumenti. Dovoljno se prisjetiti ostataka srednjovjekovnog grada Bogočina u Bogatićima, pogledati dokumente i spoznati da je ovaj grad već i IX stoljeću bio jedno vrijeme sijelo hrvatske županije, a kasnije sjedište poznatih hrvatskih plemićkih porodica Martinušića i Bogetića. Toponim Svačice istome mjestu podsjeća nas i na tu uglednu hrvatsku plemićku porodicu i na posljednjega hrvatskog kralja narodne krvi Petra Svačića.
Tu su ostaci i srednjovjekovnog grada Nečvena poznatih hrvatskih knezova Nelipića. U desetom stoljeću na ovom području dolazi do organiziranja rimokatoličke općine Promina, kao dijela kninske biskupije.

Prvi upadi Turaka u Prominu početkom 15. stoljeća, koji su sa sobom donosili pljačku i pustoš, doveli su njeno pučanstvo pred veliko iskušenje. Pred opasnošću od uništenja znatan dio prominskog pučanstva iseljava prema Bihaću i dalje na sjever, od kojih je dio dospio i do Gradišća u Austriji. Većina ipak ostaje na rodnom ognjištu. Preostali plemići nastoje svoje znatno ispražnjene posjede napučiti novim stanovnicima, prvenstveno Vlasima. Tako 1484. plemić Ivan Kučić na svoje posjede u Razvođu nastanjuje Vlahe (Vjesnik kraljevskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga zemaljskog arkiva, God XVI, Zagreb 1914, Prilog na povijest Vlaha u Dalmaciji, str. 318-319.)
Turci vladaju Prominom od 1522. do 1688. U Nečvenu je bilo sjedište nahije (općine) Nečven, koja je obuhvaćala područje današnje općine Promina. Kako se turska vlast bližila kraju to je nekada brojno kršćansko prominsko pučanstvo bilo desetkovano u borbi s Turcima ali i u privremenom izbjeglištvu na šibenskom području stradalo od kuge i drugih bolesti, posebno 1649. godine. (Dr fra Karlo Kosor, Drniška krajina za turskog vladanja, Kačić zbornik franjevačke provincije presvjetlog otkupljenja, Tom XI, Split 1979, str. 125-194.)
Zato Venecija, koja vlada Prominom od 1688. do 1795., naseljava u nju novo pučanstvo, uglavnom iz Bosne, koje se vrlo brzo saživljuje sa strosjediocima…..

Oznake: dr Zdravko Dizdar, prošlost

- 19:12 - Komentiraj post (2) - Link posta

utorak, 01.05.2007.

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 7.dio

U Razvođu su 1735. popisana 22 roda s 48 obitelji te ukupno 322 stanovnika.










To su bili:

Bibić- 1 dim-1 član;
Boljanić- 1 obitelj –8 članova;
Cvitić- 1 obitelj –16 članova;
Čučić- 1 obitelj- 5 članova;
Dodić- 2 obitelji- 34 člana;
Duić (Dujić)- 5 obitelji- 25 članova;
Jakovljević- 2 dima- 2 člana;
Klepić- 3 obitelji – 24 člana;
Kulić- 2 obitelji- 18 članova;
Lacić-2 dima-2 člana;
Maleš- jedan uz dodatak Dodić- 3 obitelji- 16 članova;
Mirković- 5 obitelji – 34 člana;
Pantelić- 1 obitelj-6 članova;
Pokrajac- 6 obitelji- 44 člana;
Rajčević- 1 dim ( 1 rod u Velušiću);
Sekulić- 2 obitelji- 7 članova;
Stanić zvani Josić- 4 obitelji- 47 članova;
Skomalj- (kasnije Škovrlj)- 1 obitelj- 10 članova;
Suman- 1 dim- 1 član;
Vuković- 1 obitelj- 8 članova;
Vojčić- 1 obitelj- 5 članova;
Vaslaga- 1 obitelj- 8 članova;


Prema sudskim spisima u Razvođu se navode još obitelji Beršić i Tošić (1808-13.), te Tralić, Duvančić (s istoimenim zaseokom na imanjima Mirkovića i Stanića) i Manojlo (1828).


U Suknovcima je 1709. popisano 11 rodova s 18 obitelji te ukupno 178 stanovnika.

To su bili:

Bandalo- 3 obitelji- 32 člana;
Bilandžija- 2 obitelji- 15 članova;
Deves- 1 obitelj- 10 članova;
Duić- 3 obitelji- 27 članova;
Gečić- 1 obitelji- 13 članova;
Knežević- 1 obitelj- 4 člana;
Kovač (ević)- 1 obitelj- 10 članova;
Milković- 1 obitelj- 8 članova;
Vulić- 1 obitelj- 17 članova;
Čavčić- 2 obitelji- 20 članova;
Tolić (ranije zvan Antulov)- 2 obitelji 22 člana;


Tada su još tu živjeli Žepina (Džepina), Knežević i Jurinović, koji su preselili u Oklaj, i jedan Knežević koji je preselio u Nečven.
Takvo stanje je nepromijenjeno i u popisu iz 1735. godine.
No u sudskim spisima nastalim 1809-28, u Suknovcima nalazimo i slijedeće obitelji: Adžić, Agić, Barić, Dizdar ( od kojih je Luka Dizdar 1809. imao nadimak Pandža, i od tada se njegovi potomci tako prezivaju), zatim Konjević, Rančić, Pliskov, Sredoja, Zrilić i Žulj.



Ovi podaci ukazuju na svu složenost i zanimljivost istraživanja podrijetla prominskih obitelji. No oni ispravljaju neka dosadašnja pogrešna tumačenja i zaključke o njima.
Tek će nova istraživanja u arhivima Carigrada, Beča, Venecije, Rima i Budimpešte, od kojih su neka u tijeku, dati poneki novi podatak o našoj Promini i njezinim žiteljima u proteklih tisuću godina i odgovor na neka još otvorena pitanja.

Hvala!

dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».


Eto dragi moji Prominci i posjetitelji promina.blog.hr –a , konačno sam završio sa prepisivanjem govora dr Zdravka Dizdara.
Nadam se da je ova tema bila zanimljiva za praćenje, te da ću jednog dana doći do još novih stranica posvećenih povijesti Promine, pisanih «perom» našeg Prominca povjesničara dr Zdravka Dizdara.

Oznake: dr Zdravko Dizdar, Prominsko, Povijest Promine, Razvođe, Suknovci

- 20:52 - Komentiraj post (13) - Link posta

petak, 27.04.2007.

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 6.dio

U Matasima je 1735. popisano 9 rodova s 19 obitelji te ukupno 110 stanovnika.









Bili su to:


Adamović- 1 stanovnika- 1 dim;
Ciganović-1 obitelj- 12 članova;
Dumiak-1 obitelj- 6 članova;
Fališijić (Validžić)- 4 obitelji- 18 članova;
Godina-1 obitelj- 2 člana;
Knežević- 1 obitelj-7 članova;
Svetina- 2 obitelji-13 članova;
Šundić- 1 obitelj- 12 članova;
Vučić- 7 obitelji- 39 članova;

Dio mjesta s obitelji Matas bio je iskazan u popisu stanovnika Bobodola, ali je u kasnijim popisima u sastavu mjesta Matasi.
Tako se u sudskim spisima iz 1816. spominju još u Matasima obitelji Barišić, Matas, Sangut i Zelić.

To je i posljednji spomen prezimena Matas, koje potom nestaje, ali očito je da se ono sačuvalo i danas u imenu mjesta.



Za Mratovo takav popis trenutno nedostaje.
No u sudskim spisima iz 1814-16. u njemu se navode ove obitelji:
Bakmaz, Dragarić, Džaja (Žaja), Čilaš, Martinović, Mlinar, Perica, Radas i Sičić.



U Nečvenu je 1735. popisano 18 rodova s 25 obitelji, te ukupno 182 stanovnika.

To su bili:

Benešić, Bilomavionić, Blažević, Bosić, Bračić, Burmanović, Burgnaćia, Dogan, Guberina, Katić, Miačić, Mihailović, Perinić, Perišić, Poić, Saksić, Šundov i Žepina (Džepina).

Prema sudskim podacima u Nečvenu su 1811-15 živjele još slijedeće obitelji:
Aralica, Perica, Sičić i Svetina.


Za Puljane popis trenutno nedostaje, a prema sudskim spisima nastalim između 1809. do 1815. g. Spominju se slijedeće obitelji:
Aralica, Bračić, Burnać, Crnogorac (1739), Čilis?, Dogan, Gojčeta, Maksim, Parać, Perica, Pokrovac, Šundov i Đižanusić?



dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».

Nastavlja se…..



Oznake: dr Zdravko Dizdar, Prominsko, Povijest Promine, Matasi, Mratovo, Puljane

- 12:49 - Komentiraj post (3) - Link posta

srijeda, 25.04.2007.

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 5.dio

U Lukaru je 1709. popisano 14 rodova i 32 obitelji, s ukupno 150 stanovnika.









Bili su to:

Klarišić- 1 obitelj- 7 članova;
Dizdar- 1 obitelj- 2 člana;
Draganić- 1 obitelj- 3 člana;
Fališijić (Validžić)- 3 obitelji- 8 članova iako imovinu nisu još podjelili;
Medić- 5 obitelji- 29 članova;
Milašević- 1 obitelj- 7 članova;
Novaković- 1 obitelj- 9 članova;
Panić- 2 obitelji- 7 članova;
Prgeša- 1 obitelj- 6 članova;
Perić- 2 obitelji- 20 članova;
Petropoljac Novak 1 obitelj- 3 člana;
Sarić- 3 obitelji- 37 članova-harambaša;
Scrbaz- 1 obitelj-2 člana;
Čulina- 7 obitelji-10 članova-imovinu nisu podjelili;


U Lukaru su još obitelji Duić, Vulić, Džepina (dvije) i Bielanović imale imovinu, ali nisu tu živjeli.

Nakon 100 godina, prema dokumentima, u Lukaru su živjele i slijedeće obitelji:

Babić, Čavlina, Čipin, Franić, Galić, Mandarić, Mazar, Novak, Parać, Stojanović i Vučić.



U Ljubotiću je 1735. popisano 7 rodova s 27 obitelji te ukupno 160 stanovnika.

To su bili:

Bilušić- 6 obitelji- 48 članova;
Klarić- 2 obitelji- 3 člana:
Jurić- 3 obitelji- 22 člana;
Knežević- 4 obitelji- 20 članova;
Lučić- 2 obitelji- 8 članova;
Vukiša- 2 obitelji- 11 članova;
Čavlina- 9 obitelji- 49 članova;


Posjede je tu imala i obitelj Brajković, ali nije tu živjela.
Prema sudskim spisima iz 1815. tu je živjela i obitelj Škrgić.



dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».

Nastavlja se…..



Oznake: dr Zdravko Dizdar, Prominsko, Povijest Promine, Lukar

- 21:19 - Komentiraj post (19) - Link posta

subota, 21.04.2007.

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 4.dio

U Čitluku je 1735. g. Popisano 25 rodova s 33 obitelji s ukupno 258 stanovnika.







To su bili:

Anić, Antolović, Bandalović, Bilonjić, Deves, Duić, Dumniak, Fališijić (Validžić), Kinjano, Geleđo, Godinović, Inkulco Jurinović, Knežević, Kovačević, Ljubičić, Marić, Miroslavić, Pešić, Radoević, Svetinović, Vuić, Vučić, Žiljević i Žepina (Džepina).

Tu su tada imali posjede Grgić, Perić, Prgeša, Sarić i Čulinović svi iz Lukara, ali u Čitluku nisu živjeli.

Treba reći da je Čitluk tada bio ne samo središte Župe Promina već i upravnih venecijskih vlasti zbog čega i nalazimo naprije navedene obitelji s talijaniskim prezimenima.

Prema sudskim spisima iz 1816-28.g u Čitluku se spominju još obitelji: Adamović, Čilaš, Duvnjak i Kardov.



U mjestu Fališ/i/jić-u (Validžiću), kasnijim Podima, uključenim u novije vrijeme većinom u sastav Čitluka, a manjim dijelom u sastav Oklaja, 1735. popisano je 10 rodova i 18 obitelji te ukupno 160 stanovnika.


To su bili:

Adamović-1 obitelj- 5 članova;
Dumiak- 1 obitelj – 8 članova;
Faližijić tj Validžić (koji su imali prve i glavne posjede u Lukaru)-3 obitelji-32 člana;
Fustarović- 1 obitelj- 10 članova;
Ivandina- 1 udovica;
Knežević- 1 obitelj- 20 članova;
Perić- 1 obitelj- 5 članova;
Godina- 1 obitelj- 7 članova;
Vucić- 6 obitelji- 41 član;
Svetina- 2 obitelji- 23 člana;

Tada su tu u Podima; Bandalo, Kuronja, Čavčić i Dizdar imali posjede ali nisu tu živjeli.

dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».

Nastavlja se…..

Oznake: dr Zdravko Dizdar, Prominsko, Povijest Promine, Čitluk, Podi

- 21:36 - Komentiraj post (12) - Link posta

petak, 20.04.2007.

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 3.dio

U Babodolu (Bobodolu) koji je uz današnji Bobodol tada u popisu 1709. obuhvaćao Marasovine i dio Matasa, popisano je 7 rodova i 24 obitelji s ukupno 165 stanovnika.







To su bili:

Bartan- 1 obitelj s 4 člana;
Ćorić-1 obitelj s 7 članova;
Janković-5 obitelji s 53 člana;
Matas-6 obitelji s 46 članova;
Miljezović-2 obitelji s 7 članova;
Popović-1 obitelj s 11 članova;
Vranješević-4 obitelji s 33 člana;

Istodobno su tu imali posjede još obitelji Jurić i Čavlina, ali nisu tu živjele.

U popisu iz 1735. uz sve ranije rodove i obitelji nalazimo i dvije nove i to:

Jelinić-1 obitelj s 2 člana;
Klepo-1 obitelj s 5 članova;

Iz sudskih spisa iz 1809-15. nalazimo u zaseoku Marasovinama nastanjene obitelji Čavlina, Čulina, Jurić i Ujaković, dok su u Bobodolu Vranješevići skratili prezime i od 1815. pišu se samo Vranješ, a obitelji s prezimenom Matas su nestale, ali je ostalo u nazivu mjesta.



U Bogetiću (Bogatiću) prominskom 1735. popisano je 7 rodova s 21 obitelji i ukupno 99 stanovnika.

To su bili:

Bagić-4 obitelji s 21 članom;
Dogan-4 obitelji s 12 članova;
Gluić- 3 obitelji s 7 članova;
Parania-2 obitelji s 9 članova;
Popović-1 obitelj s 11 članova;
Škarica- 3 obitelji s 21 članom;
Žepina (Džepina)-4 obitelji s 18 članova;

Dvadeset godina ranije u mjestu se spominje i obitelj Divić (Diviz), ali je više nema.
Na katarstarskom posjedu obitelji Gluić tada se navodi i posjed Svačica-što upućuje na stari plemićki rod Svačića, vladara Bogočina i Promine, od kojih je i posljednji hrvastki kralj narodne krvi Petar Svačić (1903-1097.) po kojem je na klub dobio ime.

dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».

Nastavlja se…..



Oznake: dr Zdravko Dizdar, Prominsko, Povijest Promine, Bobodol, Marasovine, Matase

- 21:32 - Komentiraj post (4) - Link posta

četvrtak, 19.04.2007.

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 2.dio

U Oklaju je prema popisu iz 1709. živjelo 188 stanovnika, raspodijeljenih u 13 rodova (onih s različitim prezimenima) te 26 obitelji ( koje su imale svoj dim-tj. Kuću).






Bile su to obitelji:

Žulj-6 obitelji (Bare, Frane, Jakov, Jere, Luke i Stipan) s ukupno 42 člana;
Džepina-4 obitelji (Dijana, Lovre, Marka i Tomice) s 28 članova;
Marić-2 obitelji (Krisana i Marka) s 19 članova;
Plavšić zvan Dizdar-2 obitelji (Đardija/Andrije/ i Frane) s 18 članova;
Jurinović-1 obitelj (Krisana) s 12 članova;
Sredoe-1 obitelj (Frane Rančića zvanog Sredoe) s 10 članova;
Bandalo-3 obitelji (Jure, Martina i Tome) s 10 članova;
Blagoe-1 obitelj (Posana) s 9 članova;
Ljubičić- 1 obitelj (Marka) s 8 članova obitelji;
Rančić-1 obitelj(Đakoma) s 8 članova;
Lasić-1 obitelj (Stipana) s 5 članova
Kovačević- 1 obitelj (Vučena) s 4 člana.

Prema tom istom popisu u Oklaju su imali svoje posjede obitelji;

-Mate i Marka Antulova;
-Mihe Bandala;
-Petra i Frane Kneževića;
-Grge Vulića svi iz Suknovaca,
te Krisan i Ivan Sarić iz Lukara gdje su isti živjeli.

Popis iz 1735. uz naprijed navedene navodi u Oklaju i dvije nove obitelji i to;

-Ivana Žulja s 10 članova;
-Mate Bikića s 7 članova;

Dok kod Plavšića nestaje to prezime i ostaje im od tada pa sve do danas samo raniji nadimak Dizdar, kao novo prezime.

Iz spisa Kotarskog suda Knin iz 1816. utvrdio sam nastanak dvaju novih prezimena u Oklaju.
To su nadimak Čveljo, te njegovi potomci prema dokumentima od tada nose to prezime, a Ante Žulj je imao nadimak Džapo, pa i njegovi potomci od tada nose to prezime.

A tada, 1816., u Oklaju žive i obitelji s novim prezimenima i to:

-Bilandžić (Bilandžija),
-Ćorić
-Svetina.

U Babodolu (Bobodolu) koji je………


dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».

Nastavlja se…..



Oznake: dr Zdravko Dizdar, Prominsko, Povijest Promine, Oklaj

- 20:32 - Komentiraj post (7) - Link posta

utorak, 17.04.2007.

Dr Zdravko Dizdar-Upoznajmo naš stari zavičaj 1.dio

Već sam pročitao dosta knjiga u kojima se barem malim dijelom spominje Promina.

Pomoću tih knjiga stvaram sebi sliku kako se i od čega živjelo u ovim našim krajevima, odakle se u Prominu dolazilo i gdje se iz nje odlazilo-iseljavalo.

Jedan mi je prijatelj jednom spomenuo kako naš povjesničar Dr Zdravko Dizdar ima jako puno dokumenata (20000 stranica teksta) vezanih uz prošlost Promine, te da će jednog dana objaviti knjigu s povijesnom tematikom vezanom uz prošlost Promine.
Jedva čekam tu knjigu koja će opisati bogatu prominsku povijest, koja se mnogima čini puno «tanja» nego što u stvari jeste.

Jutros mi je jedan prijatelj koji zna koliko me zanima prošlost Promine donio govor dr Zdravka Dizdara održan 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».
(Inženjeru hvala na pomoći…..)

Govor je prilično dug, tako da ću ga raspodijeliti u nekoliko postova.

Prvi dio govora dr Zdravka Dizdara održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».

Drage Prominke i Prominci te prijatelji Prominaca!

Neobično mi je drago da Vas mogu najsrdačnije pozdraviti na ovoj našoj tradicionalnoj prominskoj noći, koju s malim prekidom tijekom rata (1992-1997). održavamo od 11.01.1983.
Kako ne bismo zaboravili naše korijene to smo, prema odluci Izvršnog odbora Prominskog zavičajnog kluba «Petar Svačić», pri ovim susretima unijeli točku pod nazivom: «Upoznajmo naš stari zavičaj».
Do sada smo čuli čitav niz povijesnih značajki i zanimljivosti iz preko2000 godina pisane povijesti Promine.
Na zamolbu skupine naših Prominaca večeras ćemo Vas upoznati s prominskim obiteljima popisanim od venecijske vlasti 1709. i 1735. godine prilikom izrade katastra.

Mnogi od nas se pitaju od kada se njihove obitelji pojavljuju u Promini?

Dio odgovora daju nam i ovi venecijski popisi nastali nakon protjerivanja Turaka 1688. iz Promine.

U vrijeme njihovog nastanka završen je povratak malobrojnih izbjeglih Prominaca, ali i glavna seoba novog pučanstva u Promini tada krajem 17. i početkom 18. stoljeća .

Tada je u 11 prominskih naselja (bez Mratova i Puljana) popisano 133 roda podijeljenih u 291 obitelj s ukupno 1972 stanovnika, uglavnom katolika, pošto se pravoslavni u tim popisima ne spominju.

Od tada se u Prominu doseljava ili je napušta tek poneka obitelj.
Tako se potomci gotovo svih današnjih obitelji nalaze i na tim venecijskim popisima od prije gotovo tristo godina.

U Oklaju je prema popisu iz 1709. živjelo………………

Nastavak u sljedećem postu….

Oznake: dr Zdravko Dizdar, Prominsko, Povijest Promine

- 20:46 - Komentiraj post (4) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


.....

  • ......
    .......



    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2023. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić