_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

srijeda, 05.12.2012.

Pismo profesora Paška

Stalni čitatelji Promina bloga, sigurno se sjećaju postova pod naslovom:
„Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar“
Link: https://blog.dnevnik.hr/promina/oznaka/promina-prije-pola-stoljea-prof-pako-mlinar

Postovi temeljeni na neobjavljenoj knjizi-skripti profesora Paška, bavili su se temom prominskih prezimena, ali i općenito životom, događajima u Promini prije više od pedeset godina.

Pod već navedenim linkom, možete se još jednom posjetiti na sadržaj tih postova.

Na e-mail sam dobio i nekoliko upita zainteresiranih za kupnju Knjige prof Paška....pa i ovim putem moram još jednom ponoviti da ista nije još tiskana, ali nikad se nezna....možda jednog dana i izađe iz tiska!


Nedavno sam se čuo s prof. Paškom, i obećao mi je poslati jedan tekst-pismo, i nekoliko fotografija…te ukoliko mi materijali budu zanimljivi, da ih objavim na blogu…



Evo pisma i fotografija;



****************

Poštovani Sanimire,

Iako moja generacija nije baš vična modernoj komunikaciji, ipak pratimo tvoj rad na Promina blogu divimo se upornosti kojom pratiš sva zbivanja u našem kraju.
Ja i moje društvo – a to su uglavnom profesori Vlade Bikić i Ante Juric, kipar Vlade Radas i mladi Ivica Bilušić, a zna nam se pridružiti i Crna Kraljica –okupljamo se subotom i glavna tema naših razgovora najčešće je Promina.

O svom kraju imam više sjećanja nego materijalnih dokumenata, ali mali prilog tvojoj tematici iz prominske ne tako davne prošlosti mogu biti ove fotografije iz mojeg skromnog albuma, koji će vjerojatno zainteresirati sve koji prate promina.blog.

Na fotografijama je moje prvo radno mjesto, škola Bobodol, Marasovine.




Izgrađena je oko 1950. a ja sam ključeve preuzeo 1952. od Anke Bilušić .

Tu je još radilo nekoliko Prominaca, kao što su Paško Bikić, Mile Dujić, a prije nas Andrija Dujić.

Na drugoj fotografiji je kuća Čavlina, u neposrednoj blizini škole, koja je izgrađena uz tada vrlo prometni put nastao u vrijeme Napoleona i na koji je bila orijentirana većina prominskih sela.




Kuća je prvo bila gostionica, a podigla su je braća Čavlina.

- Prominci su u to vrijeme živjeli u zajednicama, zato se navode sva trojica kao graditelji (o čemu svjedoči kamen iznad vrata s njihovim imenima).
Ta braća Čavlina su u vrijeme Drugog svjetskog rata bila vezana uz NOB, a posebno srednji, Pajo.

Pričao mi je otac koji je prvi izašao iz brine u to nemilo vrijeme, da je u selu našao zaklane roditelje braće Čavlina i bačene na đubrenjak.
Nakon Drugog svjetskog rata tu je bio mjesni ured, i tada je s kamena iznad vrata isklesan natpis „uz pomoć Boga“.



Crno-bijela fotografija nastala je 1976. dan uoči Sv. Ane, nakon akcije čišćenja mratovske ceste koju sam organizirao i u šali nazvao Dan narodnog običaja.



Snimio sam je kod kuće Klicića, a na njoj su svi koji su sudjelovali u akciji – tu su i neki od Đomlija. S akcijama smo nastavili i poslije 1995., na primjer kad se obnavljala crkva (uz pomoć države).

Treća skupina fotografija je iz Razvođa, vrlo su zanimljive i mnogima iz samog sela nepoznate.
Snimio sam ih 2011. kad sam tražio kesten u dvorištu bivšegnačelnika Promine, Marka Škovrlja, ponukan napisom Ante Tomića kako je prije rata bio u Promini i „za kamenim stolom u hladovini pod kestenom pio prominsku žutinu“.



Uz kesten, koji je rijetkost u našem kraju, pronašao sam i natpis na ulaznim vratima, koji je očito nastao u vrijeme Domovinskog rata– Civilima zabranjen ulaz (pisano latinicom – jer oni na koje se to odnosi ne znaju drugo pismo).




Na vratima konobe, pak, piše ćirilicom – Prdekana! I radno vrijeme od 0-24.




Valjda je taj šaljivdžija time htio dati važnost uredu koji je tu postojao.
Tko je u tom zatvoru boravio, meni nije poznato, a možda je to bila samo prolazna postaja.

Lijepo te pozdravljam, i nadam se da se dogodine vidimo,

Paško Mlinar

****************


Zahvaljujem se profesoru Pašku na lijepim riječima podrške, ali i na ovom kratkom putovanju u prominsku prošlost, sjećanju na minula vremena.

Živili mi profesore Paško, i vidimo se za Svetu Anu u Mratovu!


Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar, Marasovine, Bobodol, Razvođe, Mratovo

- 10:02 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 20.02.2012.

Nekolio fotografija iz sniježnih Marasovina

Dobio sam nekoliko fotografija od prijateljice, blogerice Crne Kraljice, na temu snijega u Marasovinama.

Autor fotografija je David Jurić, a osim motiva snijegom zabjeljenih dvorišta i ulica, dvije fotografije
prikazuju jednu lijepo uređenu konobu.

Sve je fotografirano 18.02. kada se snijeg već dobrim dijelom otopio, ali i sad se jasno vidi koliko su veliki nanosi bili.

Evo fotografija redom:

*

*

*

Zahvaljujem se Crnoj Kraljici i Davidu Juriću na lijepim i zanimljivim fotografijama, ako imate još koju zanimljivu
fotografiju iz marasovske bliže ili dalje prošlosti, slobodno pošaljite- s guštom ću ih objaviti!




Oznake: Marasovine

- 17:44 - Komentiraj post (1) - Link posta

petak, 17.02.2012.

Zima kao davne 1893 godine?

Davne 1893. godine Grgur Urlić Ivanović, prominski učitelj napisao je tekst u Narodnom listu pod
naslovom «Zimske slike na Krki».

Grgur nam tako opisuje zimu u siječnju 1893. godine u Oklaju, Čitluku i na Krki.

Evo samo nekoliko navoda iz teksta:


********************************************************************************************

«Dana 24. siječnja stigao glas od dogonica s Brljana i Bobodola. Krka silno zamrzla na širokim Marasovinama,
oko Brljana i Rošnjaka.

Jedva dočekao 26. siječnja, da razgledam slike smrznute Krke.

Sa mnom je Pajan Parać, junak u vratolomiji, na sklizanju Krke, i još dva njegova druga.

Dana 15 i 17. siječnja, pričao mi Parać, kako Mate i Pajan Čavlina dana 18. i 20. siječnja jurišali na pomrzlicu
pod Bobodolom.

Najprvo odvalili s brijega od 300. i više kila kamen, da opaze tvrdinu leda.

Kad je kamen otpuzao preko promrzlice, na drugu stranu, ko lagana žaljnjača, tad on s družinom tamo i amo,
na umetanje i sklizanje, na lov ptičadi i prosijecanje mraza i pobijanje kolaca na vodi….»

.... «Tu na širokom Bobodulu nazad 27. godina Krka zamrzla, i jedna djevojka iz roda Čavlina , udarila na sred
promrzlice sjekirom, probila i zatukla kolac.

E pa tako i ja pokušah, priča Parać…

Dana 17. siječnja, sve smrzlo na debelo, bila smo tri druga.

Jedan na daskam, drugi na dva štapa s šiljkom gvozdenim u mraz, ja goloruk u opancima, udarili s kraja na
Veliki vir.

Ja sam mogao preskakati preko valovite promrzlice, dva tri puta se prevalio, ali dopao nasred Krke, probijajući
mraz debeo više od metra.

Zatakao kolac i tako pomladio spomen naše pokrčke amazonke.

Eno ti kolac, na njemu barjak, da se priča kakova je zima vladala u siječnju 1893. godine.

Nego, lijepe ti duše, pazi da se i moje ime čuje u svijetu».

********************************************************************************************


Ovo je jedini zapis koji sam pronašao, u kojem se spominje zamrzavanje Krke „oko Brljana i Rošnjaka“.

Bilo bi zanimljivo vidjeti na fotografijama kako je Krka tada izgledala, a kako Krka danas, 17.02.2012 izgleda,
pogledajte na sljedećim fotografijama:

(Usput, ide i nekoliko fotografija uređenog vidikovca na Manojlovcu)


*

*

*

*

*



Obično je u ovo doba godine, Krka prilično bogata vodom, ali Ćorića Buk, Manojlovac i Rošnjak, slapove
koje vidite čine vode biološkog minimuma na brani Brljan- što znači 1,5 metara kubičnih u sekundi.
Da "cijela Krka" sada teče preko navedenih slapova, teklo bi ukupno negdje oko 6 metara kubičnih u sekundi,
što je zanemarivo malo u odnosu na "prosječne godine" od nekih 20-ak metara kubičnih u sekundi.



Ali, maknimo se malo dalje od zaleđene Krke...malo južnije u Pode.

Današnja Slobodna Dalmacija nam donosi članak pod naslovom:

"MUKE STOČARA S PROMINE Divovsku zmiju led utjerao u toplu štalu pa noću siše ovce"

Link: http://www.slobodnadalmacija.hr/Šibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/164727/Default.aspx

...a u članku između ostalog piše:

"Uza sve ove muke Validžić i njegovo stado suočili su se s još jednim neobičnim problemom.

"- Valjda pod naletom snijega i hladnoće, u staji mi se nastanila jedna ogromna zmija koja se hrani ovčjim
mlijekom. Riječ je o gorostasu dugom preko dva i pol metra, s golemom glavom. Danju se uvuče na tavan
među bale sijena i „uživa“ u toplini koju dišući stvaraju ovce, a noću se spušta među ovce i doji.
Vjerojatno je to i šok za ovce koje je znaju udariti nogom".

...cijeli članak pročitajte pod već navedenim linkom:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Šibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/164727/Default.aspx

Da je zima to smo svi znali...ali da je tolika, da se i zmije moraju skloniti na toplo, malo tko bi povjerovao da nije
ovog članka.



Oznake: Krka, Marasovine, Bobodol, Čitluk, Oklaj, Pode

- 21:03 - Komentiraj post (3) - Link posta

subota, 21.05.2011.

Revolucionarni proizvod obiteljskog obrta Prominka

Slušam nekidan vijesti Radio Drniša, i čujem:

„Ocat od meda - novi revolucionarni proizvod obiteljskog obrta Prominka“

Teško je pohvatati svaki detalj informacije koja se može čuti na radiju, ali je zato dobro što Radio Drniš ima svoju web stranicu. Odnedavno je ta web stranica promijenila dizajn, ali što je još važnije, svakodnevno se uređuje i nadopunjava novima informacijama.

Ali, vratimo se temi iz naslova.

Dakle na web stranici Radio Drniša možemo pročitati:

******************************************************************

Ocat od meda - novi revolucionarni proizvod obiteljskog obrta Prominka
Petak, 20 Svibanj 2011 12:03 | Autor Anita Vukušić

Nakon više od tri godine sustavnog rada, uz stručnu pomoć kninskog Veleučilišta i stručnjaka s Agronomskog fakulteta u Zagrebu, Poljoprivredni obrt "Prominka" predstavio je svoj novi proizvod, kojem je potvrdu dao i Zavod za javno zdravstvo. Riječ je o octu od meda, ekološkom pripravku punom vitamina, minerala, enzima, aminokiselina, karotena i drugih svojstva, za koji se tvrdi da ima i afrodizijačka svojstva. Uspjeli su ga proizvesti i prvi u Europi registrirati bračni par Miljenko i Marija Čavlina vlasnici Poljoprivrednog obrta "Prominka" iz Marasovina.

Pripravak iako je već predstavljen na nekoliko sajmova, nakon što je njegova svojstva ispitivalo čak šest doktora znanosti i 11 inženjera, službeno je predstavljen u četvrtak na imanju Čavlina u Marasovinama, čime kreće i njegova prodaja. Nakon nekoliko vrsta meda, raznih mednih pripravaka i likera od meda, 18-ti je to proizvod obrta "Prominka" čijoj su prezentaciji nazočili brojni znanstvenici, gospodarstvenici, predstavnici Šibensko-kninske županije predvođeni županom Goranom Paukom, te čelnici susjednih gradova i općina.

Nastavakčlanka pročitajte pod linkom:
http://www.radiodrnis.hr/jm/index.php?option=com_content&view=article&id=672&catid=1

Evo i jedne od fotografija koje se nalaze pod objavljenim tekstom:


Oznake: Marasovine

- 15:05 - Komentiraj post (1) - Link posta

srijeda, 05.01.2011.

S Krke Prominske (U KOLOVOZU 1892)

Photobucket

U postu pod naslovom:
„Sanacija makadamske ceste Marasovine do kanjona rijeke Krke“
Link:
http://promina.blog.hr/2010/12/1628617636/sanacija-makadamske-ceste-marasovine-do-kanjona-rijeke-krke.html
....napisao sam:

„Ako malo bolje pogledate fotografiju na kojoj sam crvenom bojom označio cestu koja se uređuje, možete primjetiti da je njen početak na samom arheološkom lokalitetu, gdje se nalazi starohrvatski križ, a
neki kažu i starohrvatsko groblje (ako se ne varam), i bila bi prava šteta ako bi kojim slučajem prilikom uređenja ceste došlo do oštećenja arheološkog lokaliteta.

Nedavno sam pronašao jedan časopis za arheologiju iz 1892 godine koji nam donosi informacije o rimskim cestama-prelazima na rijeci Krki, te se opisuje kako je sa tog lokaliteta kojeg spominjem odnešena jedna
mramorna ploča na groblje Gospe Čatrnjske......

Evo, za ovaj post, donosim cijeli članak u kojem se navode Marasovine, ali i još nekoliko arheoloških lokaliteta uz rijeku Krku.


(Članak je objavljen u:„Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol.14
No.1 Ožujak 1892.“)

***************************************************************

Na Marasovini za rimsko i hrvatsko doba pokazuje se kao važna starinarska točka s ove strane Krke. Znameniti su ostanci rimskoga puta, koji se opažuju s lieve strane vodopada Bobodola, Tankom kosom priko Marasovina vodeći : istoku. Na ždrielu Tanke kose obstoje znatne ruševine, sa nekoliko grobova iz rimske dobe. Tu obstojaše znamenita rimska grobna poklopnica od fina crvenkastobielog mramora sa urisim i nadpisom. Odnesena i prikresana, danas služi za nadgrobnu ploču Jandre Čavline u Lukarskom groblju! Ovdi obstojaše takodjer znameniti starinski krst iz starije hrvatske dobi. Nezna se ili kud odnesen ili razbijen slučajno; ostala mu sama prostrana kamena uđubnica iznad jednog od znatnijeh grobova. Ove ruševine nalaze se siverno Ćavlinove kuće, a u sjevero.istok starog hrvatskog „Baničina" gradca po kilometra dalečine. Koliko na staro rimskoj točki, toliko na Baničinu gradcu i na istočnoj gradcu starinskoj točki (podzemne vodenjače, znakovi kula i dvorišta itd.) redovitim iskapanjem, sva je prilika, da bi se odkrilo znamenitih starina. Tri su poglavito točke e ove strane Krke od kninskog Ljubača do Rožkog slapa, okolo kojih opala se obiljeraznih starina, naime oko puljanske Okrute na Nečvenskomu Daljanu, te oko starog Bogočina. Na prostranoj višavi Okrute razplela se čitava rariža zidina i utvrda po boku, koje se steru osridnje mogile u krug. Na toj premršenoj mriži suhozidina tri se velika kupa razvaline ističu. Okolo podnevnoga kupa razabira se neka pravilnost zidova.
Već je dalekim tavnilom obavilo kroz rušenje i prematanje divljih napadača. I ovde ako nisu preistorifiki puci kroz gluhe vikove čamili, valjda istočni divljaci na ovome tvrdom položaju tvrdili i prigonili.
Prema Okruti stojaše glasoviti Burnum sa obstojećim lukovim rimskoga hrama, koje narod zove Šupljaja ili šuplja crkva. Veliki krug rimski ili puljanski (vallum) na čelu Okrute zaklapa na površju u nutarnje izorite ravnice znatne razvaline zgrada i grobova. Ob ovomu velikomu krugu pisalo se i nagadjalo svakako, ali dok izkopine ne razbistre njegovu prošlost, nije lako razsuditi, koliko je tu staro-rimskoga, koliko li staro-ilirskoga obilježja. (Vidi napomenu 1).Više puta i u razna doba ovdi se kopalo i našlo različitih starina, ali sve to ili je nevidom propalo, ili odneseno, ili razbijeno ili na koji drugi način za znanost izgubljeno! Krug je zamašit visinom i debljinom, vas zatrpat silnim gromilam, koje su zarasle u grmlju, šikarju i debeloj ledini, bez da se i gdi na njemu pokušalo odkopavati. Ništa se nemôže izvjestna dokazati, kako je stajao ovaj vallum prema Burnu; jeli bio spojen mostom ili prevoznim obćilim preko Krke. Neizvjestno je pričanje > gvozdenim kvákam, koja da se nalaze u poli Supljaje i Okrute; a silni vodeni živalj, koji se ubrvao na ždrielu Okrute i Šupljaje, kao i slučajni kataklizmi na Krki oborili su svaki znamen starine, koji je slučajno mogao obstajati za prelaz sjedne na drugu stranu. Svakako je znamenito, i po čemu bi se tvrditi dalo, da ova liburničko-rimska utvrda nije bila osamljena, pošto sa ovog položaja, uzpoređno vodio je put i kolosek rimski k Promoni sivero-istočnim obronkom brda Promine. Putu je trag dobro sačuvan, koloseku na nikoliko mista znatan je trag, ali u prostornoj cjelini vidi mu se slika samo više Šundovljevih kuća na Puljanim. U zidu kuće Ivana Šundova nalazi se komad nadpisa starijim slovim. To je razbijeni komad „are" kako je tu prispio ili sa kruga Okrute, ili iz brine, sa položaja duge stine, ili Petra-longa, kojoj se danas od starinara pripisuje važnost sa uklačenoga obstojećega nadpisa na Mratovu, nezna se. Na podne okruti stere se garovita visoravnica Miljacke. Na toj višavi polukružnim i dugoljastim vlakam prosulo se do dvie stotine manjih i većih mogila razbacanih na prostoru od kilometra i po. Na podne istim dižu se po tri crte tavnih suhozidina u četiri reda, upirući na uzdignutu kosu Daljana i na sivero-istočnu točku donjih Puljana. To su kao čudoliki
Napomena
Na krugu se nije kopalo još nigda, ali na unutarnjim razvalinam gradišta potražilo se novaca. Potražnici novaca i radoznale neznalice, još prvom polovicom ovoga stoljeća, i u razne povrate tu su pokušali kopanje; što se našlo, to se sve razprodalo ili razbilo. Koliko se danas priča, našlo se oglavina, stupova, posuđja, orudja, dva znamenita sarkofaga te na finoj mramoritoj ploči bass-rilief sa slikom kralja i kraljice sa krunom na glavi i ornatom zlatnim ili kakova znamenita vojvode itd. šanci ili okopi mogilastih gradišta. Slike tih mnogobrojnih šiljastih kružnih mogila i pomenutih zidina izgledaju kao zagonetna dva tabora čadorova, samo što ti ta slika s daleke davnine probija, kao kroz niku fantazmagoričnu prestavu nepoznatih boraca iz nepoznatijih doba. Kosa velikog Daljana diže se kao najznačajnija brina nad Krkom, od Nečvenkula do male Miljacke. Glava velikog Daljana izorito se diže iznad okolnih brina i duboke live obale Miljacke. Glavom Daljana stere se udobna ravnica od po kilometra prostora. Ovdi se stere drugi znameniti krug gradište taborište, slutim najprvo libumičko pak rimsko, te u pučkoj predaji hrvatski gradac Daljan sa velikom staro-slovenskom iliti hrvatskom mogilom. Krug koso paše višavu sa istočnoga ruba velike uvale do nad ponor podnevnoj brini prostor area u trokutnoj duljinom slici iznosi hektometar i po širine 10—12, 6, 8 — 10 metara visine. Krilnim debelim zidovim zahvaća višavu s jedne i s druge strane do u sastavak zapadnom završku, koji se uzdigao kamenitim pročeljem pod kupom tih razvaljenih zidina. Na unutarnjoj prostoriji zidina opaža se različitih ruševina iz najstarije rimske i hrvatske dobi. Unutri kruga nalazi se nekoliko grobova, koji sliče staro-hrvatskim grobovim na Bogatićskom starinarskom grobištu više Bogočina, okrenuti su od istoka : zapadu dugoljastom polukružnom slikom; na čelu i podnožju grobova usadjeni su kameni stejci sa nikom vrstom urisanih crta. Na sridini ili na čelu kruga diže se stara ogromna slavenska ili hrvatska mogila. Na povoru mogile razasuti stejci, grobovi, okresati kameni razne slike i spodobe nalik tučke, koplja, kosira, runa itd. Premisa klačarđasta, koja se opaža poglavito na dva prelomljena prodora kruga, na glavi i obronku istoga, pokazuju troje doba toga pradavnoga gradišta najkasnije hrvatske utvrde ili gradca. Znamenite su narodne priče o Daljanu, koje slute na njegovu najstariju prošlost hrvatsku u ovim krajevima. Po vrhu toga predaja jasno priča, da je Daljan bio utvrdjenim hrvatskim gradcem, a najkasnije razoren od divljih pasoglavaca? Ovliko površno iznašam > gradištu Daljana, > komu do sad još nitko nije pisao. Tri su znamenita taborišta na obalah Krke, koje Rimljani, prisvojiv od Liburna i Dalmata, utvrdiše i razširiše, to jest Krug (vallum) puljanski na Okruti, Daljan nečvenski više Miljaeke i Čučevski s one strane Krke do Šubića Banikula. Kao > Daljanu, tako i o Čučevskom gradištu ništa se do sad nije pisalo. Uhvam, da c'u ih zgodno obširnije i točno opisati, iznašajuč znamenitija pojedina starinska označja, obzirom na prilike izkopina, na značajnim crtam gradišta, bez kojih i u napried ova zamašna znanja ostat će kao nieme švinge ljubopitnih gatalaca u neodkrivenu starinu, u daleku prošlost.
Grgur Urlić Ivanović.

***************************************************************




Osim ovo zapisa, na nekadašnjem forumu drnic.com-a pronašao sam jedan navod nepoznatog autora, koji donosim u nekoliko odabranih navoda:

Magistralni prijelaz preko rijeke Krke u antici u Marasovinama

Magistralni rimski put, Krku je prielazio preko niske sedrene barijere Bobodol (Čavlina buk op.a). Ovdjee, 7 km nizvodno od Knina počinje srednji tok rijeke i to je prva sedrena barijera Krčkog kanjona. Nalazi se u ataru sela Radučić s desne strane Krke i sela Marsovine na lijevoj strani rijeke. Seljani Marasovina slap zovu Čavlina buk, dok ga seljani Radučića nazivaju Bobodol. U novinskim člancima i povijesnim izvorima najcešće se javlja ime Bobodol. Treba razlikovati susjedno selo Bobodol, koje se nalazi malo izdvojeno od desne obale rijeke, odnosno od lokacije istoimenog slapa. Danas je mali slap Bobodol (Čavlina buk op.a) gotovo potpuno uništen prokopom kanala usred sedre slapišta, kroz koji sada protječe sav tok rijeke. Nekada se pod samim slapom širilo tzv. Marasovsko (po nekima Bobodlosko jezero op.a) jezero, dugacko 1100 m, široko 300 metara. Jezero je nestalo smanjenjem visine Bilušića buka, sljedećeg slapa u nizu krčkih slapova. Ovakva nemilosrdna devastacija slapova na ovom dijelu rijeke motivirana je pokušajima da se ubrza protok vode i spriječe ili bar smanje poplave okoline Knina. Međutim jedina korist ovakvih radnji, bilo je bogatstvo arheoloških nalaza koji su pronađeni na lokalitetu slapa Bobodol (Čavlina buk op.a).

Već u 18. Stoljeću putopisac Alberto Fortis obilazeci Krku bilježi interesantan nalaz u sedri slapa Bobodol:
"Prije nekoliko godina prilikom iskopavanja na tom mijestu po vladarevoj naredbi, pronađen sedam stopa duboko u sedri arhitrav i krovni vijenac od grčkog mramora divno ukrašen bareljefima koji predstavlja cvijetne vijencice, kornjače, krokodile i druge vodozemne životinje. Vjerojatno je stajao na vratima nekog nimfeja. Kninski su ga fratri dovukli do Bobodola i uzeli jedan njegov dio razbivsi ga na žalost po običaju vijerskog barbarstva za nekakav ukras u svojoj crkvi".

Stoljeće kasnije, 1847. godine, list "La Dalamazia" donosi izvjestaj o nalazima pronađenim prilikom hidrauličkih radova u sedri slapa Bobodol. Tako se u pomenutom novinskom clanku nabrajaju:
"piloni di pietra" - kameni piloni,
"un capitelo di pietra di ordine corinto"- korintski kapitel,
"un idoletto di metallo" - matalna figurica,
"un tubo di piombo con testa di leone ad un estremita" - olovna cijev s lavljom glavom na jednom kraju.

Iste nalaze spominje i britanski putopisac Sir. James Gardner-Wilkinson, s dodatkom jos jednog predmeta pronadjenog u slapu Bobodol, "spiral column" - spiralni stup.
Prilikom ovih radova 1847. godine pronadjen je i jedan epigrafski spomenik, neuobičajen rimski natpis koga je tesko protumaciti jer je pisan iskljucivo skracenicama.

M A S
Q B R
F N V S
V L S

Posveta M A S vjerovatno je namjenjena bogu rata Martu, obzirom na blizinu vojnog logora Burnum, ali i na nedaleki nalaz s istom posvetom,. Međutim natpis se moze citati i kao Mercuri Augusto Sacrum, odnosno mogao je biti podignut i bogu Merkuru. Poslednji red je sasvim sigurno Votum Libens Solvit.
U korpusu rimskih natpisa provincije Dalmacija CIL III pod brojem 2827 nalazi se dokumentiran jos jedan rimski epigrafski spomenik pronađen kod slapa Bobodol:
NEPTVNO
SAC
L
LIPO
V S L

Natpis je očito posvećen bogu voda Neptunu, što je i logično s obzirom na mjesto gde je pronađen. Spajajući činjenice pronalaska ovog natpisa, sa pronalaskom dijela arhitrava ((ili epistil- greda koja leži na kapitelima stupova op.a) s reljefima vodozemnih životinja, pa i odlomku spiralnog stupa, možda ne bi bilo previše tražiti na ovom mjestu postojanje i Neptunova hrama, ili ako pustimo mašti na volju, možda hrama nekog Liburnskog Neptuna, kao sto je to npr. Japodski Bindus Neptunus iz dolini Une. Krka je sigurno mnogo značila u životu domaćeg stanovništva, tako da se bar šire paralele sa obožavanjem Binda Neptuna, sa lokaliteta Privilica nedaleko Bihaca, logično nameću. Međutim ako i nije riječ o bilo kakvoj vezi sa domaćim kultovima, mogao je to biti rimski Neptun, koga su kao boga rijeke obožavali stanovnici Burnuma, i okolnih naselja, sa rimskim ili romaniziranim stanovnistvom.. Nije suviše napomenuti da je negdje na podrucju Burnuma, mozda čak u kanjonu Krke, pronadjen dio skulpture, "kolosalno poprsje Neptunovo", koje se do pred kraj 19.stoljeća, zajedno sa mnogim vrijednim spomenicima nalazilo izlozeno na trgu u Kistanjama, najvecem naselju na podrucju srednjeg toka rijeke Krka.
Ipak prisustvo Neptuna, opet ne mozemo drugacije objasniti nego poštovanjem rijeke Krke, koja je sasvim sigurno bila postovana i prije dolaska rimskih legija.

Pedesetih godina XX stoljeće vršeni su posljednji radovi na prokopavanju slapa Bobodol. Tada je u sredini slapišta sedrena barijera potpuno uništena i tom prilikom su iz sedre izvađeni veliki kvadratni blokovi pravilno obradjenog kamenja, sasvim sigurno djelovi rimskog mosta. Kameni blokovi su izvuceni u selo Marasovine, neki su iskorišteni kao građevinski kamen, a neki se mogu i danas vidjeti u centru sela.

Rekapituliramo li sve nalaze pronađene kod slapa, odnosno u samom slapu Bobodol, vidjeti cemo da se tu pored velikih kamenih blokova, nasao epistal s reljefima vodozemnih zivotinja, korintski kapitel, spiralni stup, natpis posvećen Neptunu, natpis posvecen vjerojatno bogu Martu, protočna slavina u obliku lavlje glave s razjapljenom čeljusti, kroz koju je proticala voda, i metalna figurica. Sve to jasno govori da se ovdje kod Bobodola nalazio rimski most na trasi važnog rimskog putnog pravca Salona - Burnum, ali kao što smo već rekli, postoji mogucnost da je kod samog mosta bio je podignut i hram bogu vode Neptunu.

Protočna olovna slavina s lavljom glavom čuva se danas u Arheološkom muzeju u Zadru. Do sada se smatralo da potice iz samog Zadra, ili iz neke anticke sjeverno dalmatinske gradske sredine, jer je u muzejskim inventarskim knjigama vodjena bez mjesta nalaza. Medjutim u pomenutom članku lista "La Dalmazia" jasno stoji da su metalni idol i olovna cijev s lavljom glavom preneseni u Zadar.

Pored navedenih nalaza iz samog slapa, u blizoj okolini imamo jos nekoliko arheoloskih nalazista. Tako i na vrhu, s lijeve strane kanjona, neposredno iznad slapa Bobodol, nalazimo ostatke iz vremena rimske dominacije. Lokalitet se nalazi bas na mijestu gdje put izlazi iz kanjona, i prilazi na ravan dio prominskog platoa. To je atar sela Marasovine, a odavde potice nalaz fragmentovano ocuvanog epigrafičkog spomenika, Natpis je gotovo potpuno unisten, sačuvana su samo fragmenti dva reda natpisnog polja:

I . AVG . F . D
VII

Prema K. Patschu čitanje natpisa bi bilo:

Ti. Caesari div ) i Aug (usti) f (ilio) D (ivi nepoti Auigusto.../
imperatori) VII....

Natpis je sa svih strana pa, i na poleđini oštećen, tako da nije jasno nije li u ovom slučaju riječ o fragmentovanom miljokazu.
Na istom mjestu nadjen je i poklopac sarkofaga, ako cemo tako protumaciti rijec "poklopnica", kako se nalaz nevijesto opisuje u jednom putopisnom clanku s kraja 19. stoljeća, ili je možda riječ o nadgrobnoj steli, jer jedini opis ovog danas izgubljenog spomenika pominje urise i natpis, što nam opet može govoriti da se na ovom mjestu nalazila i rimska nekropola.

Ostaci koji se danas vide na ovom polozaju ne pripadaju antickom periodu, vec kasnom srednjem vijeku. Tu se nalazi nekoliko razbijenih pločastih stećaka i jedan križ ukrašen poluloptastim ispupćenjima na završetcima krakova križa, i u sredini s ukrasom reljefa jelena izvijene glave, tako da su mu rogovi okrenuti prema dolje. Nalazi s ovog lokaliteta, koji je u bliskoj vezi sa slapom Bobodol još jedan su dokaz važnosti upravo ovog pravca puta za Burnum.

Na suprotnoj desnoj obali rijeke Krka nalazi se selo Raducic. Međutim pošto prema podjelama seoskih atara, slap Bobodol nekako više pripada selu Marasovine, na lijevoj obali, tako u Radučiću izgleda da nema nalaza koji poticu iz samog slapišta. Ipak i ovdje su zabilježeni vrlo zanimljivi nalazi iz perioda rimske dominacije. Ističu se dva natpisa,pronađena krajem prošlog stoljeća, uzidani u kucu Šime Radića iz Radučića Posebno natpis koji nosi titulaciju cara Klaudija, a koga podiže P. Antius, zabilježen kao namjesnik provincije Dalmacije 51/52. godine. Natpis je vjerojatno stajao na nekom većem javnom spomeniku.

Drugi natpis iz Raducica je uobicajen nadgrobni spomenik. Svi spomenuti nalazi, koji su pronađeni kod samog slapa Bobodol, potpuno su zanemareni u arheoloskoj, pa i putopisnoj literaturi, prve polovine 19. i cijelog 20. stoljeća, a lokalitet je ponovo aktualiziran tek sada, što ipak nije sasvim logično s obzirom da je rijec o pravcu magistralne rimske komunikacije, sagrađene još u I vijeku, za namjesnika Dolabele, tzv. "forma Dollabelliana", u pravcu Salona-Andetrium-Magnum-Promona-Burnum, koja je u Dolabelino vrijeme završavala u podnožju brda Ilica, odnosno "ad imum montem Ditionem Ulcirum". U arheoloskoj znanosti do dosada se smatralo da se rimski magistralni prelaz nalazio kod slapa Brljan, pod Burnumom, vojnim logorom XI legije, medjutim tu je prijelaz mnogo komplikovaniji, bolje receno u rimsko vrijeme bio je gotovo nemoguc, a mora se konstatirati i cinjenica da ovdje uz samu rijeku nema nikakvih arheoloskih tragova.

Arheologe koji su se bavili tim problemom zavaravao je suvremeni prijelaz kod Brljana, i protočna brana koja je skrenula tok rijeke Krke kroz podzemni tunel prema hidroelektrani Manojlovac. Suvremeni prijelaz je moguć zbog toga sto je u strme hridine na desnoj obali Brljana, jednostavno usječen suvremeni put.
(Kraj članka/komentara nepotpisanog autora objavljenog na forumu web stranice www.drnic.com 2002 godine- ja mu se ovim putem zahvaljujem na temeljitoj obradi ove teme)

Nadam se da sam ovim člankom naveo dovoljno razloga da izvođač radova na „Sanaciji makadamske ceste Marasovine do kanjona rijeke Krke“ obrati pažnju na moguće arheološke iskopine, te ukoliko na njih naiđe, neće poput mnogih prije njih uništiti bagerom (dokaze)- kako bi si olakšao i ubrzao posao (jer dolazak arheologa usporava radove!).


Oznake: Marasovine, Gospa Čatrnjska, Bobodol

- 20:58 - Komentiraj post (3) - Link posta

četvrtak, 30.12.2010.

Sanacija makadamske ceste Marasovine do kanjona rijeke Krke

Photobucket

Već duže vremena planiram objaviti post na temu uređenja makadamske ceste od Marasovina do marasovske brine, do „dna“ nekadašnjeg bobodolskog jezera.

Dan pod dan i skoro sam zaboravio na tu temu. Nekidan, na sv. Ivana, pohodio sam Matase, i vidim da je put od Marasovina prema brini razrovan, da se uređuje.

Odgovor na pitanje tko uređuje cestu, krije se u sljedećem tekstu koji možete pronaći na internetu:

* * * * * * * * * * * * * * * * * *

NABAVA MALE VRIJEDNOSTI

JAVNI NARUČITELJ: Javna ustanova Nacionalni park Krka
PREDMET NABAVE: Sanacija makadamske ceste Marasovine do kanjona rijeke Krke
Glavno mjesto izvođenja javnih radova: Područje NP Krka
Krajnji rok za dostavu/preuzimanje ili uvid u dokumentaciju za nadmetanje
Datum: 14/06/2010(dan/mj./god.) Vrijeme: 12:00
IV.3.4. Krajnji rok za dostavu ponuda, odnosno zahtjeva za sudjelovanje
Datum: 14/06/2010 (dan/mj./god.) Vrijeme: 12:00
Mjesto (ako je poznato): JU Nacionalni park Krka, Trg Ivana Pavla II.
br.5, Šibenik
VI.5. Datum slanja objave: 01/06/2010 (dan/mj/god)

* * * * * * * * * * * * * * * * * *


Iz svega navedenog, lako možemo zaključiti da je radove naručio NP Krka prije skoro 6. mjeseci.
Tko je odabrani izvođač radova, kolika je vriijednost radova, to nisam pronašao-a nije mi toliko ni bitno-glavno da se cesta, ili možda slikovitije rečeno „vododerina“ uređuje.

Ako malo bolje pogledate fotografiju na kojoj sam crvenom bojom označio cestu koja se uređuje, možete primjetiti da je njen početak na samom arheološkom lokalitetu, gdje se nalazi starohrvatski križ, a neki kažu i starohrvatsko groblje (ako se ne varam), i bila bi prava šteta ako bi kojim slučajem prilikom uređenja ceste došlo do oštećenja arheološkog lokaliteta.

Nedavno sam pronašao jedan časopis za arheologiju iz 1892 godine koji nam donosi informacije o rimskim cestama-prelazima na rijeci Krki, te se opisuje kako je sa tog lokaliteta kojeg spominjem odnešena jedna mramorna ploča na groblje Gospe Čatrnjske......

Ali to je priče za neki drugi post........

Oznake: NP Krka, Marasovine

- 11:49 - Komentiraj post (5) - Link posta

nedjelja, 03.05.2009.

Ne teku nam uvijek med i mlijeko

Čitajući Večernji list, pronašao sam sljedeći naslov koji nam donosi vijesti iz Promine:
«Od priznanja za eko proizvod se ne živi!”
PČELARSTVO Recesija se uvlači čak i u oklajske košnice
Link: http://www.vecernji.hr/newsroom/regions/dalmatia/3284089/index.do;jsessionid=BC5E1B70D8BEF4E6BA001FEE3A95F882.1

Evo nekoliko navoda iz spomenutog članka:

“Teška su vremena, što će biti s proizvodnjom meda, domaće rakije i propolisa na kanjonu rijeke Krke, ne bih znala reći. Kriza nas je već dobrano pogodila, posla je sve manje, a dugovi se gomilaju.
Pomoći niotkud – požalila se Marija, koja se sa suprugom Miljenkom Čavlinom već pet godina u Marasovinama nedaleko od Oklaja bavi pčelarstvom”.

“U posao smo uložili nešto manje od pola milijuna kuna i ne možemo od toga odustati.
Na svim sajmovima dobivamo pohvale za rad, ali od zahvalnica nitko ne može živjeti.
Proboj na tržište težak je, posebno ako živite daleko od grada – dodao je Miljenko Čavlina.
U poslu im pomažu stručnjaci s Veleučilišta Marka Marulića u Kninu te Agronomskoga fakulteta iz Zagreba”.



Prije skoro pa točno dvije godine (27.04.2009), u dnevnim novinama se mogao pročitati sljedeći članak:

“Oklaj: novi proizvodni pogon za preradu meda”
Link: http://www.kapital-plus.net/index.php?Vijesti&prikaz=vijest&id=571

U Matasima u općini Promina danas je otvorena linija za preradu meda i proizvodnju pripravaka na bazi meda kao što su propolis, vosak i slično.
Vlasnik je Miljenko Čavlina, koji je u opremu i uređenja prostora uložio vlastita, mahom kreditna sredstva, u vrijednosti nešto manjoj od milijun kuna.
Uz 60-ak pčelara te predstavnike javnog i političkog života općine Promina i Šibensko-kninske županije, na svečanosti su bili i profesori i studenti Veleučilišta Marka Marulića iz Knina, te kninskog Centra za poduzetništvo. Liniju za preradu meda simbolično je pokrenuo privremeni kninski dekan dr. Marko Jelić. Vlasnik ovog obiteljskog pogona Marko Čavlina najavljuje i skoru proizvodnju medovače - rakije od meda.


Na ruku prominskim pčelarima, nisu sigurno ni dvije prilično sušne godine-2007 i 2008, ali prema svemu sudeći, ovo bi trebala biti medom bogata godina- jer nam je kiša već svima dosadila.
Polja su bogata rascvjetalim biljkama, i samo još fali lagano zatopljenje, i zujanje pčela će se začuti svuda oko nas.

Nažalost, pčelare osim financijskih problema zbog loše prodaje ili naplate prodanih proizvoda...i ove godine muče sve češća masovna uginuća pčela.

“Mnogi znanstvenici glavnog krivca vide u nametniku Varroi koji parazitira na pčelama i prenosi im virusne bolesti, ali isto tako kao mogući uzroci uginuća se navode stare i nove generacije pesticida, zračenja mobitela i dalekovoda, virusi, GMO, nova generacija hrane za pčele, požari i globalno zagrijavanje”.(link: http://www.radio-varazdin.hr/vijesti/?p=3162).


Koliku zapravo važnu ulogu igraju pčele u našem životu, najbolje potvrđuje sljedeći navod:

“Treba istaknuti da se čovječanstvo hrani sa stotinjak usjeva, a da pčele oprašuju preko 70% tih usjeva. Stoga bi nestanak pčela na određenoj lokaciji uzrokovao ubrzani nestanak preko 20.000 biljnih vrsta što bi se negativno odrazilo na cjelokupnu ekološku ravnotežu.
Bilo bi nerazborito promatrati pčele samo kao ekonomske životinje, već ih moramo promatrati kao ekološka bića važna za cijelu biocenozu”. (link: http://www.pcela.hr/index.php?option=com_content&task=view&id=322)

Malo sam odlutao od Marasovina, do pčelarskih problema općenito.... ali nadam se da mi ne zamjerate...

Uglavnom, i pred pčelarima, ali i pred pčelama je neizvjesna budućnost....a kad se sve zbroji možda bi se svi trebali zamisliti nad cijelom situacijom?


Oznake: Marasovine

- 12:25 - Komentiraj post (3) - Link posta

utorak, 10.03.2009.

Prominski vidici i sudbine V dio

Evo nastavka teksta iz knjige „Prominski vidici i sudbine“- autora Prominca Paška Bikića:

…..Donosimo pregled prominskih naselja s prezimenima žitelja koji obitavaju u njima:



Lukar

Lukar je selo prislonjeno uz sjeverozapadnu padinu planine Promine i u njemu je obitavalo sedamdesetak obitelji s prezimenima: Sarić, Šešo, Čulina, Perić, Prgeša, Čavlina, Ujaković, Mandarić, Medić, Stojanović, Panić, Novak i Kovaćević.
Žitelji posljednjih pet prezimena su pravoslavne vjeroispovijesti i čine manjinu u selu.
Katolici se pokapaju u šamatoriju Gospe Čatrnjske, a pravoslavni, u novije doba, u improviziranome seoskom groblju pri planini.
Mletački popisi ovdje navode obitelji: Klarišić, Dizdar, Draganić, Medić, Milašević, Novaković, Panić, Pargesa, Perić, Sarić, Scrbaz, Čulina, Duić, Vulić, Žepina i Bielanović.
Početkom devetnaestoga stoljeća u selu se navode i obitelji: Babić, Čavlina, Čipin, Franić, Galić, Mandarić, Mazar, Parać, Novak, Stojanović i Vučić.

Ljubotić

U Ljubotiću je obitavalo pedeset šest obitelji s prezimenima: Bilušić, Jurić, Markić, Škarpa, Kević, Parać, Kasap, Lučić, Pižić, Gazić i Bračić. Samo je obitelj Bračić doseljenička — iz Biskupije, a ostali su starosjedilački žitelji. Obitelj Pižić i Gazić se gase. Posljednji član obitelji — muškarac poginuo u partizanima u proljeće 1945. godine. Zanimljivo je da na južnim padinama Velebita iznad Starigrada ima selo Ljubotić i u njemu obitelji s prezimenom Gazić. U Ljubotiću su obitavali i žitelji s prezimenom Dračar i odseliti nekamo u Srijem.
Svi žitelji Ljubotića su katolici i pokapaju se na groblju kod Gospe Čatrnjske u Lukaru.
Mletački popisi u Ljubotiću navode obitelji: Bilušić, Kla-rić, Jurić, Knežević, Lučić, Vukiša, Čavlina i Brajković. Na početku devetnaestoga stoljeća spominje se i prezime Škrgić.

Marasovine

Marasovine su seoce u nekadašnjoj mataskoj kapitaniji s desetak domaćinstava s prezimenima: Čavlina, Barišić i Jurić.
Svi su katolici i pokapaju se na groblju kod Gospe Čatrnjske
u Lukaru.
(Prema nekim informacijama, Barišići su u Marasovine doselili iz Matasa-opaska autora bloga)

Nastavlja se……

Oznake: Prominski vidici i sudbine, Paško Bikić, Lukar, Ljubotić, Marasovine, Prominsko prezime

- 21:16 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 14.01.2008.

Ptičja perspektiva

Klikni za veću fotografiju

Vjerujem da većina ljudi razmišlja kako njegova kuća, grad ili selo izgleda gledano iz ptičje perspektive.
Prije skoro dvije godine dobio sam od prijatelja program Google Earth.
Program je odličan za sve koji su sanjali "vinuti se u visine" i vidjeti kako stvari zapravo izgledaju gledajući ih sa npr 1000 metara visine.
Nažalost, neki gradovi su na Googleovoj karti ili bolje rečeno zemaljskoj kugli obljepljenoj sa "mali milion" fotografija-prikazani detaljnije, neki jako loše.

Svako pretraživanje određenih područja u "Google Earth-u" evidentira se, te se vjerojatno na osnovu statistike tih posjeta poboljšava rezoluciju fotografija od kojih je zemaljska kugla sastavljena.

Prije desetak dana otvorio sam po neznam koji put Google Earth u nadi da se Promina barem malo bolje vidi.
Oduševio sam se vidjevši da je na našem području povećana rezolucija-kvaliteta prikaza.

Isti dan sam ugledao i komentar ...Marina:

"na Google Earth moze se lipo vidit Promina odnosno područje oko Promine (satelitske snimke..."

Ukoliko vas zanima spomenuti program, posjetite web stranicu Google Earth i besplatno ga preuzmite.

Iznenadit će te se kad vidite kako se u Oklaju bez problema može vidjeti svaka kuća, dok se Šibenik npr. vidi samo kao ispisano ime na karti.

Program je odličan i ukoliko vas zanima npr. kolika je zračna udaljenost između vrha Promine i vrha Dinare.
Alat koji je za to namjenjen, mjeri s točnošću od +/- 10 cm.

Moguće je da veliki dio vas koji čitate ovaj post već ima spomenuti program, ali vjerojatno ima i onih koji nisu za njega čuli.

Nadopuna posta:

Ukoliko ne želite instalirati Google Earth na svoje računalo, možete se poslužiti i web stranicom
http://maps.google.com/ koja služi za pretraživanje satelitskih snimaka

Zahvaljujem se Marinu na linku prema ovoj web stranici.

Satelitske snimke ostalih sela u Promini možete pogledati pod sljedećim linkvima:

Zelići -
Prikaz veće karte

Matase -
Prikaz veće karte

Marasovine -
Prikaz veće karte

Ljubotić -
Prikaz veće karte

Čitluk -
Prikaz veće karte

Puljane -
Prikaz veće karte

Nečven-
Prikaz veće karte

Mratovo-
Prikaz veće karte

Bogatići prominski-
Prikaz veće karte

Razvođe-
Prikaz veće karte

Oklaj-
Prikaz veće karte

Suknovci-
Prikaz veće karte

Lukar-
Prikaz veće karte

Bobodol-
Prikaz veće karte

Nadam se da sam vam sa linkovima na svako selo zasebno, olakšao pretraživanje karata.

Oznake: Zelići, Matase, Marasovine, Ljubotić, Bobodol, Suknovci, Oklaj, Lukar, Čitluk, Razvođe, Bogatići, Puljane, Nečven

- 11:39 - Komentiraj post (12) - Link posta

nedjelja, 30.09.2007.

Folklor Promine-Goran Knežević-III dio

Teško bi bilo danas u Promini naći troje starijih Prominjaca koji bi se u baš svakom detalju složili sa opisom naše narodne nošnje, a o mlađima da i ne govorim.

Neslaganja znaju biti različita.

Prema zapisima u jednoj knjizi Ivana Aralice, cure-neudane djevojke su u našim krajevima nosile crvenu kapicu, kao znak spremnosti za udaju.
I dok tako piše Ivan Aralica, i baba "Nikinca" iz Marasovina u svojim pričama opisuje kako su joj njeni dok je bila cura, kupili tu crvenu kapicu... neki drugi se ne slažu da su u nas ikad djevojke nosile tu kapicu.

Dok jedni kažu da muška kapa nikad nije imala rese (koje padaju niz leđa onoga tko je nosi) kao u ličana... moja baba kaže da su kapu s "kitom" nosili samo oni koji su stvarno bili bogati.
Što su bili bogatiji... to je kita-odnosno to su rese bile duže.

Često se postavljalo pitanje da li se pas kod muškaraca veže tako da njegov završetak visi niz lijevu ili desnu nogu?
Neki kažu da se veže tako da mu kraj završava na lijevu stranu, ali opet drugi pitaju zašto je kipar Vlado Radas na svom spomeniku "Prominskoj obitelji" (pred crkvom sv Roka u Čitluku) pas stavio da završava na desnu stranu?

Pitanja je puno, i dobro je da se ta pitanja uopće postavljaju i da to nekoga zanima... da to negdje ostane zapisano... da se ne zaboravi.

Goran Knežević u svojoj temu "Folklor Promine" nije trošio puno riječi na opisivanje muške i ženske narodne nošnje, nego je jednostavno priložio fotografije Prominke i Prominca u narodnoj nošnji, i svih djelova koji čine narodnu nošnju-posebno.

U nastavku posta nalaze se fotografije Prominca i Prominke u kompletnoj narodnoj nošnji, a fotografije je napravio Zoran Knežević.

................................



Koji detalji čine žensku narodnu nošnju prominskog kraja, pogledajte pod linkom, na www.ethno.hr-u.
Isto tako, pogledajte kako izgleda muška narodna nošnja našeg kraja pod linkom.


Sljedeći post na temu folklora u Promini, bit će posvećena načinu pjevanja u Promini.



Oznake: Folklor u Promini, Ivan Aralica, Marasovine

- 11:46 - Komentiraj post (3) - Link posta

subota, 02.06.2007.

Marasovinama u pohode

Kuća u Marasovinama

Malo je knjiga koje kod nas tako dobro predviđaju budućnost kao što to čine knjige sa temama depopulacije Hrvatske.
Prije dvadesetak godina prema knjizi Ivice Nejašmića « Depopulacija u Hrvatskoj-korijeni, stanje, izgledi» za nekoliko prominskih sela predvidjelo se izumiranje. Jedno od navedenih sela bile su i Marasovine-selo smješteno uz rijeku Krku na putu između Ljubotića i Matasa u općini Pormina, koje je tada brojalo stotinjak stanovnika.
Predviđanja o izumiranju u ovom slučaju slijedila su sva «teoretska pravila struke» kad je iseljavanje u pitanju.
Stanovnici su prvo odlazili svaki dan na posao, te se preselili trajno u mjesta u kojima rade. Dolazili bi samo vikendom, dok nisu roditelji umrli, a onda sve rjeđe i rjeđe.
Nestajali su uređeni vinogradi, polja žita, stoka sa škrtih polja…guvno je obraslo u travi…. a duge na bačvama se rasušile.

Kakvo je stanje danas?

Danas me u Marasovine pozvao moj prijatelj čiji su roditelji sedamdesetih godina potražili posao u Njemačkoj, te tamo sa svoja tri sina uporno radili sa uvijek istom željom. «Vratiti se u Marasovine-u Prominu».
Pred ulazom u selo škola, bolje reći ostatci škole koja je radila do osamdesetih godina.
Ulazimo u selo (ja i moja obitelj) koje je svaki puta kad Ga posjetim bogatije za još jednu obnovljenu kuću.
Lijepo je vidjeti sve te kuće, obnovljene poštujući tradiciju gradnje kuća u ovim našim krajevima…

Pred prijateljevom kućom dočekuje nas pas Gare misleći da vraćamo iz bolnice njegova dida Tunu, koji je već 15 dana u bolnici. Žalostan što dida Tune opet nema, samo nijemo nastavi gledati u pravcu u kojem su Ga kola hitne pomoći odvezla.
(Prema zadnjoj informaciji koju sam dobio danas 05.06.07. did Tune- odnosno Tone je dobro, ali je preselio u starački dom u Kninu. Eto, sad Marasovine imaju samo šest stalnih stanovnika).

Did Tune je jedan od sedam stanovnika Marasovina čija se starost kreće od četrdeset do osamdeset i pet godina koliko ima najstarija baka.

Do prije nekoliko godina i otac mog prijatelja živio je u Njemačkoj, ali je onda jednog dana spakovao kofere i rekao bilo je dosta… «Ja u Njemačkoj nemam što više tražiti».
Njegova želja je bila da odlaskom u Njemačku zaradi novac da se sa obitelji može vratiti u Prominu i pristojno živjeti.
Radilo se teško iz dana u dan, a samo za dan kad će se krenuti kući.
Sreća je bila što su supruga i njihovi sinovi bili uz njega, te nisu poput mnogih živjeli odvojeno, te se tuđina lakše podnosila.
Pred mirovinu sagradili su i lijepu kuću u Marasovinama, te su on i supruga brojali dane do povratka, a sinovi kako odluče… Ili Njemečka, ili Zagreb… ili Promina.
Nažalost, jednog dana… njegova supruga je nakon povratka s posla, sjela u fotelju i zauvijek zaspala, i usnula se vratila u Prominu.
I kako obično biva… kad ode majka otišla je i najčvršća poveznica svih članova obitelji.
Oca više ništa nije moglo zadržati u Njemačkoj… Sinovi su krenuli svako svojim putem… jedan sa obitelji i u Australiju….ali niti jedan u Hrvatsku ili Prominu…

Kad sam imao petnaestak godina sjećam se kad sam sa prijateljima gledao skupe auto… Pravilo je bilo da što je bolji auto, to ga stariji vozač vozi.. Jedan od prijatelja je rekao: «šta će mi auto kad budem ovako star… da ga je bar imat sa dvadeset…».

Tako je bilo i sa životom oca moga prijatelja.
Da mu je bilo imati sve ovo što sad ima u vrijeme kad je sedamdesetih godina kad je krenuo u Njemačku, kako bi se u životu nauživao…

Sada velika kuća, lijepo uređeno dvorište i «pušnica» , prekrasan vinograd, u garaži skupocjeni auto… ne znače baš ništa kad je čovjek ostao «sam».

Prošetao sam sa prijateljem kroz selo sve do križa koji već stoljećima pozdravlja putnike uz Krku… spomenika na kojeg malo tko obraća pažnju, jer mnogi nisu ni svjesni njegove starosti i povijesne vrijednosti.

Prolazeći kroz selo prelazimo preko iskopanih šahti za vodu koja bi «uskoro» trebala doći već skoro dvadeset godina, a zadnje dvije godine se malo «upornije» radi, samo im je izgleda opet nestalo novca.
Balotalište u sjeni koštela ovog vikenda opet nije dočekalo svoje igrače, a balote i dalje uporno čekaju….
Prošao sam i pored punionice meda o kojoj se nedavno govorilo u medijima, ali osim tri pasa u susjedu i jednog dida u vrtlu… nikakvih znakova života oko punionice nije bilo….


Mir i tišina ovog sela iz dana u dan postaju sve veći.
Dječji plač se više ne čuje, a «blago» ne odlazi na pašu.
Gare više ne laje, jer svih preostalih šestero stanovnika već odavno u «dušu» poznaje.

A život nesuđenih Marasovljana u nekom drugom kutku svijeta ide dalje, jer tako je izgleda «moralo bit'».



Oznake: Marasovine, Život u Promini, Raseljavanje Promine

- 21:55 - Komentiraj post (9) - Link posta

petak, 20.04.2007.

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 3.dio

U Babodolu (Bobodolu) koji je uz današnji Bobodol tada u popisu 1709. obuhvaćao Marasovine i dio Matasa, popisano je 7 rodova i 24 obitelji s ukupno 165 stanovnika.







To su bili:

Bartan- 1 obitelj s 4 člana;
Ćorić-1 obitelj s 7 članova;
Janković-5 obitelji s 53 člana;
Matas-6 obitelji s 46 članova;
Miljezović-2 obitelji s 7 članova;
Popović-1 obitelj s 11 članova;
Vranješević-4 obitelji s 33 člana;

Istodobno su tu imali posjede još obitelji Jurić i Čavlina, ali nisu tu živjele.

U popisu iz 1735. uz sve ranije rodove i obitelji nalazimo i dvije nove i to:

Jelinić-1 obitelj s 2 člana;
Klepo-1 obitelj s 5 članova;

Iz sudskih spisa iz 1809-15. nalazimo u zaseoku Marasovinama nastanjene obitelji Čavlina, Čulina, Jurić i Ujaković, dok su u Bobodolu Vranješevići skratili prezime i od 1815. pišu se samo Vranješ, a obitelji s prezimenom Matas su nestale, ali je ostalo u nazivu mjesta.



U Bogetiću (Bogatiću) prominskom 1735. popisano je 7 rodova s 21 obitelji i ukupno 99 stanovnika.

To su bili:

Bagić-4 obitelji s 21 članom;
Dogan-4 obitelji s 12 članova;
Gluić- 3 obitelji s 7 članova;
Parania-2 obitelji s 9 članova;
Popović-1 obitelj s 11 članova;
Škarica- 3 obitelji s 21 članom;
Žepina (Džepina)-4 obitelji s 18 članova;

Dvadeset godina ranije u mjestu se spominje i obitelj Divić (Diviz), ali je više nema.
Na katarstarskom posjedu obitelji Gluić tada se navodi i posjed Svačica-što upućuje na stari plemićki rod Svačića, vladara Bogočina i Promine, od kojih je i posljednji hrvastki kralj narodne krvi Petar Svačić (1903-1097.) po kojem je na klub dobio ime.

dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».

Nastavlja se…..



Oznake: dr Zdravko Dizdar, Prominsko, Povijest Promine, Bobodol, Marasovine, Matase

- 21:32 - Komentiraj post (4) - Link posta

četvrtak, 21.12.2006.

Zime u Promini

Jednom sam pročitao u nekoj knjizi da je u Promini bila toliko strašna zima da je čak i Krka zaledila, i nekoliko dana nije tekla!
Kad sam to pričao ljudima, nisu mi vjerovali.
Krka zaledila… ma možeš mislit… Kad je to bilo?
Sad šta je najgore, ja znam da sam to pročitao, ali ne znam gdje?
Ima godinu dana ja se mučim pronaći taj tekst, ali evo konačno sam ga pronašao.

Davne 1893. godine Grgur Urlić Ivanović, prominski učitelj napisao je tekst u Narodnom listu pod naslovom «Zimske slike na Krki».
Grgur nam tako opisuje zimu u siječnju 1893. godine u Oklaju, Čitluku i na Krki.

Prilično je to dug tekst, a ja ću citirati ono što mislim da je najupečatljivije u njemu.

«Dana 24. siječnja stigao glas od dogonica s Brljana i Bobodola. Krka silno zamrzla na širokim Marasovinama, oko Brljana i Rošnjaka.
Jedva dočekao 26. siječnja, da razgledam slike smrznute Krke.
Sa mnom je Pajan Parać, junak u vratolomiji, na sklizanju Krke, i još dva njegova druga.
Dana 15 i 17. siječnja, pričao mi Parać, kako Mate i Pajan Čavlina dana 18. i 20. siječnja jurišali na pomrzlicu pod Bobodolom.
Najprvo odvalili s brijega od 300. i više kila kamen, da opaze tvrdinu leda.
Kad je kamen otpuzao preko promrzlice, na drugu stranu, ko lagana žaljnjača, tad on s družinom tamo i amo,na umetanje i sklizanje, na lov ptičadi i prosijecanje mraza i pobijanje kolaca na vodi….»

Sad ono najzanimljivije:

«Tu na širokom Bobodulu nazad 27. godina Krka zamrzla, i jedna djevojka iz roda Čavlina , udarila na sred promrzlice sjekirom, probila i zatukla kolac.
E pa tako i ja pokušah, priča Parać…
Dana 17. siječnja, sve smrzlo na debelo, bila smo tri druga.
Jedan da daskam, drugi na dva štapa s šiljkom gvozdenim u mraz, ja goloruk u opancima, udarili s kraja na Veliki vir.
Ja sam mogao preskakati preko valovite promrzlice, dva tri puta se prevalio, ali dopao nasred Krke, probijajući mraz debeo više od metra.
Zatakao kolac i tako pomladio spomen naše pokrčke amazonke.
Eno ti kolac, na njemu barjak, da se priča kakova je zima vladala u siječnju 1893. godine.
Nego, lijepe ti duše, pazi da se i moje ime čuje u svijetu».

Ovo je samo dio priče koji nas podsjeća kako su nekad bila hladne zime u našim krajevima.
Ujedno je prilika da oživim sjećanje unuka i praunuka Čavlina i Paraća na njihove «slavne» djedove i naravno nečiju Baku koja je rodom iz Čavlina.

Priča ima svoj nastavak…. Koju ću objaviti samo ako Vas zanima….



Oznake: NP Krka, Život u Promini, Marasovine, Bobodol

- 12:41 - Komentiraj post (2) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


.....

  • ......
    .......



    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2023. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić