_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

srijeda, 05.01.2011.

S Krke Prominske (U KOLOVOZU 1892)

Photobucket

U postu pod naslovom:
„Sanacija makadamske ceste Marasovine do kanjona rijeke Krke“
Link:
http://promina.blog.hr/2010/12/1628617636/sanacija-makadamske-ceste-marasovine-do-kanjona-rijeke-krke.html
....napisao sam:

„Ako malo bolje pogledate fotografiju na kojoj sam crvenom bojom označio cestu koja se uređuje, možete primjetiti da je njen početak na samom arheološkom lokalitetu, gdje se nalazi starohrvatski križ, a
neki kažu i starohrvatsko groblje (ako se ne varam), i bila bi prava šteta ako bi kojim slučajem prilikom uređenja ceste došlo do oštećenja arheološkog lokaliteta.

Nedavno sam pronašao jedan časopis za arheologiju iz 1892 godine koji nam donosi informacije o rimskim cestama-prelazima na rijeci Krki, te se opisuje kako je sa tog lokaliteta kojeg spominjem odnešena jedna
mramorna ploča na groblje Gospe Čatrnjske......

Evo, za ovaj post, donosim cijeli članak u kojem se navode Marasovine, ali i još nekoliko arheoloških lokaliteta uz rijeku Krku.


(Članak je objavljen u:„Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol.14
No.1 Ožujak 1892.“)

***************************************************************

Na Marasovini za rimsko i hrvatsko doba pokazuje se kao važna starinarska točka s ove strane Krke. Znameniti su ostanci rimskoga puta, koji se opažuju s lieve strane vodopada Bobodola, Tankom kosom priko Marasovina vodeći : istoku. Na ždrielu Tanke kose obstoje znatne ruševine, sa nekoliko grobova iz rimske dobe. Tu obstojaše znamenita rimska grobna poklopnica od fina crvenkastobielog mramora sa urisim i nadpisom. Odnesena i prikresana, danas služi za nadgrobnu ploču Jandre Čavline u Lukarskom groblju! Ovdi obstojaše takodjer znameniti starinski krst iz starije hrvatske dobi. Nezna se ili kud odnesen ili razbijen slučajno; ostala mu sama prostrana kamena uđubnica iznad jednog od znatnijeh grobova. Ove ruševine nalaze se siverno Ćavlinove kuće, a u sjevero.istok starog hrvatskog „Baničina" gradca po kilometra dalečine. Koliko na staro rimskoj točki, toliko na Baničinu gradcu i na istočnoj gradcu starinskoj točki (podzemne vodenjače, znakovi kula i dvorišta itd.) redovitim iskapanjem, sva je prilika, da bi se odkrilo znamenitih starina. Tri su poglavito točke e ove strane Krke od kninskog Ljubača do Rožkog slapa, okolo kojih opala se obiljeraznih starina, naime oko puljanske Okrute na Nečvenskomu Daljanu, te oko starog Bogočina. Na prostranoj višavi Okrute razplela se čitava rariža zidina i utvrda po boku, koje se steru osridnje mogile u krug. Na toj premršenoj mriži suhozidina tri se velika kupa razvaline ističu. Okolo podnevnoga kupa razabira se neka pravilnost zidova.
Već je dalekim tavnilom obavilo kroz rušenje i prematanje divljih napadača. I ovde ako nisu preistorifiki puci kroz gluhe vikove čamili, valjda istočni divljaci na ovome tvrdom položaju tvrdili i prigonili.
Prema Okruti stojaše glasoviti Burnum sa obstojećim lukovim rimskoga hrama, koje narod zove Šupljaja ili šuplja crkva. Veliki krug rimski ili puljanski (vallum) na čelu Okrute zaklapa na površju u nutarnje izorite ravnice znatne razvaline zgrada i grobova. Ob ovomu velikomu krugu pisalo se i nagadjalo svakako, ali dok izkopine ne razbistre njegovu prošlost, nije lako razsuditi, koliko je tu staro-rimskoga, koliko li staro-ilirskoga obilježja. (Vidi napomenu 1).Više puta i u razna doba ovdi se kopalo i našlo različitih starina, ali sve to ili je nevidom propalo, ili odneseno, ili razbijeno ili na koji drugi način za znanost izgubljeno! Krug je zamašit visinom i debljinom, vas zatrpat silnim gromilam, koje su zarasle u grmlju, šikarju i debeloj ledini, bez da se i gdi na njemu pokušalo odkopavati. Ništa se nemôže izvjestna dokazati, kako je stajao ovaj vallum prema Burnu; jeli bio spojen mostom ili prevoznim obćilim preko Krke. Neizvjestno je pričanje > gvozdenim kvákam, koja da se nalaze u poli Supljaje i Okrute; a silni vodeni živalj, koji se ubrvao na ždrielu Okrute i Šupljaje, kao i slučajni kataklizmi na Krki oborili su svaki znamen starine, koji je slučajno mogao obstajati za prelaz sjedne na drugu stranu. Svakako je znamenito, i po čemu bi se tvrditi dalo, da ova liburničko-rimska utvrda nije bila osamljena, pošto sa ovog položaja, uzpoređno vodio je put i kolosek rimski k Promoni sivero-istočnim obronkom brda Promine. Putu je trag dobro sačuvan, koloseku na nikoliko mista znatan je trag, ali u prostornoj cjelini vidi mu se slika samo više Šundovljevih kuća na Puljanim. U zidu kuće Ivana Šundova nalazi se komad nadpisa starijim slovim. To je razbijeni komad „are" kako je tu prispio ili sa kruga Okrute, ili iz brine, sa položaja duge stine, ili Petra-longa, kojoj se danas od starinara pripisuje važnost sa uklačenoga obstojećega nadpisa na Mratovu, nezna se. Na podne okruti stere se garovita visoravnica Miljacke. Na toj višavi polukružnim i dugoljastim vlakam prosulo se do dvie stotine manjih i većih mogila razbacanih na prostoru od kilometra i po. Na podne istim dižu se po tri crte tavnih suhozidina u četiri reda, upirući na uzdignutu kosu Daljana i na sivero-istočnu točku donjih Puljana. To su kao čudoliki
Napomena
Na krugu se nije kopalo još nigda, ali na unutarnjim razvalinam gradišta potražilo se novaca. Potražnici novaca i radoznale neznalice, još prvom polovicom ovoga stoljeća, i u razne povrate tu su pokušali kopanje; što se našlo, to se sve razprodalo ili razbilo. Koliko se danas priča, našlo se oglavina, stupova, posuđja, orudja, dva znamenita sarkofaga te na finoj mramoritoj ploči bass-rilief sa slikom kralja i kraljice sa krunom na glavi i ornatom zlatnim ili kakova znamenita vojvode itd. šanci ili okopi mogilastih gradišta. Slike tih mnogobrojnih šiljastih kružnih mogila i pomenutih zidina izgledaju kao zagonetna dva tabora čadorova, samo što ti ta slika s daleke davnine probija, kao kroz niku fantazmagoričnu prestavu nepoznatih boraca iz nepoznatijih doba. Kosa velikog Daljana diže se kao najznačajnija brina nad Krkom, od Nečvenkula do male Miljacke. Glava velikog Daljana izorito se diže iznad okolnih brina i duboke live obale Miljacke. Glavom Daljana stere se udobna ravnica od po kilometra prostora. Ovdi se stere drugi znameniti krug gradište taborište, slutim najprvo libumičko pak rimsko, te u pučkoj predaji hrvatski gradac Daljan sa velikom staro-slovenskom iliti hrvatskom mogilom. Krug koso paše višavu sa istočnoga ruba velike uvale do nad ponor podnevnoj brini prostor area u trokutnoj duljinom slici iznosi hektometar i po širine 10—12, 6, 8 — 10 metara visine. Krilnim debelim zidovim zahvaća višavu s jedne i s druge strane do u sastavak zapadnom završku, koji se uzdigao kamenitim pročeljem pod kupom tih razvaljenih zidina. Na unutarnjoj prostoriji zidina opaža se različitih ruševina iz najstarije rimske i hrvatske dobi. Unutri kruga nalazi se nekoliko grobova, koji sliče staro-hrvatskim grobovim na Bogatićskom starinarskom grobištu više Bogočina, okrenuti su od istoka : zapadu dugoljastom polukružnom slikom; na čelu i podnožju grobova usadjeni su kameni stejci sa nikom vrstom urisanih crta. Na sridini ili na čelu kruga diže se stara ogromna slavenska ili hrvatska mogila. Na povoru mogile razasuti stejci, grobovi, okresati kameni razne slike i spodobe nalik tučke, koplja, kosira, runa itd. Premisa klačarđasta, koja se opaža poglavito na dva prelomljena prodora kruga, na glavi i obronku istoga, pokazuju troje doba toga pradavnoga gradišta najkasnije hrvatske utvrde ili gradca. Znamenite su narodne priče o Daljanu, koje slute na njegovu najstariju prošlost hrvatsku u ovim krajevima. Po vrhu toga predaja jasno priča, da je Daljan bio utvrdjenim hrvatskim gradcem, a najkasnije razoren od divljih pasoglavaca? Ovliko površno iznašam > gradištu Daljana, > komu do sad još nitko nije pisao. Tri su znamenita taborišta na obalah Krke, koje Rimljani, prisvojiv od Liburna i Dalmata, utvrdiše i razširiše, to jest Krug (vallum) puljanski na Okruti, Daljan nečvenski više Miljaeke i Čučevski s one strane Krke do Šubića Banikula. Kao > Daljanu, tako i o Čučevskom gradištu ništa se do sad nije pisalo. Uhvam, da c'u ih zgodno obširnije i točno opisati, iznašajuč znamenitija pojedina starinska označja, obzirom na prilike izkopina, na značajnim crtam gradišta, bez kojih i u napried ova zamašna znanja ostat će kao nieme švinge ljubopitnih gatalaca u neodkrivenu starinu, u daleku prošlost.
Grgur Urlić Ivanović.

***************************************************************




Osim ovo zapisa, na nekadašnjem forumu drnic.com-a pronašao sam jedan navod nepoznatog autora, koji donosim u nekoliko odabranih navoda:

Magistralni prijelaz preko rijeke Krke u antici u Marasovinama

Magistralni rimski put, Krku je prielazio preko niske sedrene barijere Bobodol (Čavlina buk op.a). Ovdjee, 7 km nizvodno od Knina počinje srednji tok rijeke i to je prva sedrena barijera Krčkog kanjona. Nalazi se u ataru sela Radučić s desne strane Krke i sela Marsovine na lijevoj strani rijeke. Seljani Marasovina slap zovu Čavlina buk, dok ga seljani Radučića nazivaju Bobodol. U novinskim člancima i povijesnim izvorima najcešće se javlja ime Bobodol. Treba razlikovati susjedno selo Bobodol, koje se nalazi malo izdvojeno od desne obale rijeke, odnosno od lokacije istoimenog slapa. Danas je mali slap Bobodol (Čavlina buk op.a) gotovo potpuno uništen prokopom kanala usred sedre slapišta, kroz koji sada protječe sav tok rijeke. Nekada se pod samim slapom širilo tzv. Marasovsko (po nekima Bobodlosko jezero op.a) jezero, dugacko 1100 m, široko 300 metara. Jezero je nestalo smanjenjem visine Bilušića buka, sljedećeg slapa u nizu krčkih slapova. Ovakva nemilosrdna devastacija slapova na ovom dijelu rijeke motivirana je pokušajima da se ubrza protok vode i spriječe ili bar smanje poplave okoline Knina. Međutim jedina korist ovakvih radnji, bilo je bogatstvo arheoloških nalaza koji su pronađeni na lokalitetu slapa Bobodol (Čavlina buk op.a).

Već u 18. Stoljeću putopisac Alberto Fortis obilazeci Krku bilježi interesantan nalaz u sedri slapa Bobodol:
"Prije nekoliko godina prilikom iskopavanja na tom mijestu po vladarevoj naredbi, pronađen sedam stopa duboko u sedri arhitrav i krovni vijenac od grčkog mramora divno ukrašen bareljefima koji predstavlja cvijetne vijencice, kornjače, krokodile i druge vodozemne životinje. Vjerojatno je stajao na vratima nekog nimfeja. Kninski su ga fratri dovukli do Bobodola i uzeli jedan njegov dio razbivsi ga na žalost po običaju vijerskog barbarstva za nekakav ukras u svojoj crkvi".

Stoljeće kasnije, 1847. godine, list "La Dalamazia" donosi izvjestaj o nalazima pronađenim prilikom hidrauličkih radova u sedri slapa Bobodol. Tako se u pomenutom novinskom clanku nabrajaju:
"piloni di pietra" - kameni piloni,
"un capitelo di pietra di ordine corinto"- korintski kapitel,
"un idoletto di metallo" - matalna figurica,
"un tubo di piombo con testa di leone ad un estremita" - olovna cijev s lavljom glavom na jednom kraju.

Iste nalaze spominje i britanski putopisac Sir. James Gardner-Wilkinson, s dodatkom jos jednog predmeta pronadjenog u slapu Bobodol, "spiral column" - spiralni stup.
Prilikom ovih radova 1847. godine pronadjen je i jedan epigrafski spomenik, neuobičajen rimski natpis koga je tesko protumaciti jer je pisan iskljucivo skracenicama.

M A S
Q B R
F N V S
V L S

Posveta M A S vjerovatno je namjenjena bogu rata Martu, obzirom na blizinu vojnog logora Burnum, ali i na nedaleki nalaz s istom posvetom,. Međutim natpis se moze citati i kao Mercuri Augusto Sacrum, odnosno mogao je biti podignut i bogu Merkuru. Poslednji red je sasvim sigurno Votum Libens Solvit.
U korpusu rimskih natpisa provincije Dalmacija CIL III pod brojem 2827 nalazi se dokumentiran jos jedan rimski epigrafski spomenik pronađen kod slapa Bobodol:
NEPTVNO
SAC
L
LIPO
V S L

Natpis je očito posvećen bogu voda Neptunu, što je i logično s obzirom na mjesto gde je pronađen. Spajajući činjenice pronalaska ovog natpisa, sa pronalaskom dijela arhitrava ((ili epistil- greda koja leži na kapitelima stupova op.a) s reljefima vodozemnih životinja, pa i odlomku spiralnog stupa, možda ne bi bilo previše tražiti na ovom mjestu postojanje i Neptunova hrama, ili ako pustimo mašti na volju, možda hrama nekog Liburnskog Neptuna, kao sto je to npr. Japodski Bindus Neptunus iz dolini Une. Krka je sigurno mnogo značila u životu domaćeg stanovništva, tako da se bar šire paralele sa obožavanjem Binda Neptuna, sa lokaliteta Privilica nedaleko Bihaca, logično nameću. Međutim ako i nije riječ o bilo kakvoj vezi sa domaćim kultovima, mogao je to biti rimski Neptun, koga su kao boga rijeke obožavali stanovnici Burnuma, i okolnih naselja, sa rimskim ili romaniziranim stanovnistvom.. Nije suviše napomenuti da je negdje na podrucju Burnuma, mozda čak u kanjonu Krke, pronadjen dio skulpture, "kolosalno poprsje Neptunovo", koje se do pred kraj 19.stoljeća, zajedno sa mnogim vrijednim spomenicima nalazilo izlozeno na trgu u Kistanjama, najvecem naselju na podrucju srednjeg toka rijeke Krka.
Ipak prisustvo Neptuna, opet ne mozemo drugacije objasniti nego poštovanjem rijeke Krke, koja je sasvim sigurno bila postovana i prije dolaska rimskih legija.

Pedesetih godina XX stoljeće vršeni su posljednji radovi na prokopavanju slapa Bobodol. Tada je u sredini slapišta sedrena barijera potpuno uništena i tom prilikom su iz sedre izvađeni veliki kvadratni blokovi pravilno obradjenog kamenja, sasvim sigurno djelovi rimskog mosta. Kameni blokovi su izvuceni u selo Marasovine, neki su iskorišteni kao građevinski kamen, a neki se mogu i danas vidjeti u centru sela.

Rekapituliramo li sve nalaze pronađene kod slapa, odnosno u samom slapu Bobodol, vidjeti cemo da se tu pored velikih kamenih blokova, nasao epistal s reljefima vodozemnih zivotinja, korintski kapitel, spiralni stup, natpis posvećen Neptunu, natpis posvecen vjerojatno bogu Martu, protočna slavina u obliku lavlje glave s razjapljenom čeljusti, kroz koju je proticala voda, i metalna figurica. Sve to jasno govori da se ovdje kod Bobodola nalazio rimski most na trasi važnog rimskog putnog pravca Salona - Burnum, ali kao što smo već rekli, postoji mogucnost da je kod samog mosta bio je podignut i hram bogu vode Neptunu.

Protočna olovna slavina s lavljom glavom čuva se danas u Arheološkom muzeju u Zadru. Do sada se smatralo da potice iz samog Zadra, ili iz neke anticke sjeverno dalmatinske gradske sredine, jer je u muzejskim inventarskim knjigama vodjena bez mjesta nalaza. Medjutim u pomenutom članku lista "La Dalmazia" jasno stoji da su metalni idol i olovna cijev s lavljom glavom preneseni u Zadar.

Pored navedenih nalaza iz samog slapa, u blizoj okolini imamo jos nekoliko arheoloskih nalazista. Tako i na vrhu, s lijeve strane kanjona, neposredno iznad slapa Bobodol, nalazimo ostatke iz vremena rimske dominacije. Lokalitet se nalazi bas na mijestu gdje put izlazi iz kanjona, i prilazi na ravan dio prominskog platoa. To je atar sela Marasovine, a odavde potice nalaz fragmentovano ocuvanog epigrafičkog spomenika, Natpis je gotovo potpuno unisten, sačuvana su samo fragmenti dva reda natpisnog polja:

I . AVG . F . D
VII

Prema K. Patschu čitanje natpisa bi bilo:

Ti. Caesari div ) i Aug (usti) f (ilio) D (ivi nepoti Auigusto.../
imperatori) VII....

Natpis je sa svih strana pa, i na poleđini oštećen, tako da nije jasno nije li u ovom slučaju riječ o fragmentovanom miljokazu.
Na istom mjestu nadjen je i poklopac sarkofaga, ako cemo tako protumaciti rijec "poklopnica", kako se nalaz nevijesto opisuje u jednom putopisnom clanku s kraja 19. stoljeća, ili je možda riječ o nadgrobnoj steli, jer jedini opis ovog danas izgubljenog spomenika pominje urise i natpis, što nam opet može govoriti da se na ovom mjestu nalazila i rimska nekropola.

Ostaci koji se danas vide na ovom polozaju ne pripadaju antickom periodu, vec kasnom srednjem vijeku. Tu se nalazi nekoliko razbijenih pločastih stećaka i jedan križ ukrašen poluloptastim ispupćenjima na završetcima krakova križa, i u sredini s ukrasom reljefa jelena izvijene glave, tako da su mu rogovi okrenuti prema dolje. Nalazi s ovog lokaliteta, koji je u bliskoj vezi sa slapom Bobodol još jedan su dokaz važnosti upravo ovog pravca puta za Burnum.

Na suprotnoj desnoj obali rijeke Krka nalazi se selo Raducic. Međutim pošto prema podjelama seoskih atara, slap Bobodol nekako više pripada selu Marasovine, na lijevoj obali, tako u Radučiću izgleda da nema nalaza koji poticu iz samog slapišta. Ipak i ovdje su zabilježeni vrlo zanimljivi nalazi iz perioda rimske dominacije. Ističu se dva natpisa,pronađena krajem prošlog stoljeća, uzidani u kucu Šime Radića iz Radučića Posebno natpis koji nosi titulaciju cara Klaudija, a koga podiže P. Antius, zabilježen kao namjesnik provincije Dalmacije 51/52. godine. Natpis je vjerojatno stajao na nekom većem javnom spomeniku.

Drugi natpis iz Raducica je uobicajen nadgrobni spomenik. Svi spomenuti nalazi, koji su pronađeni kod samog slapa Bobodol, potpuno su zanemareni u arheoloskoj, pa i putopisnoj literaturi, prve polovine 19. i cijelog 20. stoljeća, a lokalitet je ponovo aktualiziran tek sada, što ipak nije sasvim logično s obzirom da je rijec o pravcu magistralne rimske komunikacije, sagrađene još u I vijeku, za namjesnika Dolabele, tzv. "forma Dollabelliana", u pravcu Salona-Andetrium-Magnum-Promona-Burnum, koja je u Dolabelino vrijeme završavala u podnožju brda Ilica, odnosno "ad imum montem Ditionem Ulcirum". U arheoloskoj znanosti do dosada se smatralo da se rimski magistralni prelaz nalazio kod slapa Brljan, pod Burnumom, vojnim logorom XI legije, medjutim tu je prijelaz mnogo komplikovaniji, bolje receno u rimsko vrijeme bio je gotovo nemoguc, a mora se konstatirati i cinjenica da ovdje uz samu rijeku nema nikakvih arheoloskih tragova.

Arheologe koji su se bavili tim problemom zavaravao je suvremeni prijelaz kod Brljana, i protočna brana koja je skrenula tok rijeke Krke kroz podzemni tunel prema hidroelektrani Manojlovac. Suvremeni prijelaz je moguć zbog toga sto je u strme hridine na desnoj obali Brljana, jednostavno usječen suvremeni put.
(Kraj članka/komentara nepotpisanog autora objavljenog na forumu web stranice www.drnic.com 2002 godine- ja mu se ovim putem zahvaljujem na temeljitoj obradi ove teme)

Nadam se da sam ovim člankom naveo dovoljno razloga da izvođač radova na „Sanaciji makadamske ceste Marasovine do kanjona rijeke Krke“ obrati pažnju na moguće arheološke iskopine, te ukoliko na njih naiđe, neće poput mnogih prije njih uništiti bagerom (dokaze)- kako bi si olakšao i ubrzao posao (jer dolazak arheologa usporava radove!).


Oznake: Marasovine, Gospa Čatrnjska, Bobodol

- 20:58 - Komentiraj post (3) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


 

Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»

.....

  • .......

    ......

    http://adria.fesb.hr/Drniš

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2016. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić