_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

subota, 27.04.2013.

Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"-Obitelj Stipana Budanka

Jučer sam u postu pod naslovom:
Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"-5.dio
Link posta-
napisao:

"Najmlađi putnik u Ameriku, bio je Marko Budanko, koji sa samo mjesec dana starosti 05. svibnja 1910. godine, brodom Caroline iz luke Havre u Francuskoj, stiže sa svojom majkom Jelom i sestrom Ankom, ocu Stipanu Budanku u grad Sharon u državi Pennsylvania".

Već danas, priča ima svoj nastavak koji će zanimati Čitlučane s prezimenom Budanko:

Na e-mail bloga, dobio sam sljedeću poruku:

Pozdrav,

Istraživala sam moje obiteljsko stablo, jer moj muž i ja planiramo putovanje u Hrvatsku u rujnu.
Preko vašeg Promina bloga pronašla sam moje djedove i druge velike obitelji na popisu.
Pa sam mislila da bi mogli biti zainteresirani za moju priču.

Mi smo oduvijek znali da su naši djedovi i / ili pradjedovi iselila iz Hrvatske, ali nismo imali podatke. Od početka mog istraživanja, naučila sam mnogo pojedinosti.
Jedan dio obitelji, moj pradjed i prababaka živjeli su u Čitluku.
Njegovo ime je Stepan Budanko.
Nakon njihovog braka u SAD-u 1909, bakino ime je postala Helen Budanko, ali u evidenciji sam je pronašla kao Jele Budanko.
Bila je udovica, kada je došla u Ameriku oko 1906-1907.
Ime joj je u to vrijeme bio Jala Brunish.
Njezin prvi suprug umro je 1903.
Prema putnom listu, ona je iz Austrije, ali mislim da je to vjerojatno Hrvatska, možda u blizini ili Čitluka.
Godine 1910, Jela Budanko je naveden kako ulazi na otok Ellis.
Ona kaže da je stigla u SAD-u 2 godine prije toga.
Bila je u pratnji svoje dvoje djece, Anke i Marka.

Anka je moja voljena baka.
Ona mi je ispričao priču kako je jako mlada, s majkom putovala u Hrvatsku zbog podjele zemlje.
Kako je navedeno, Marko je tada rođen, tako da je imao dvojno državljanstvo u SAD-u i Hrvatskoj.
Tako da je objavljena priča istinita.

Budankovi su se naselili u Farrell, PA, što je također navedenu u zapisima kao Južni Sharon. Moja baka mi je pričaka da joj je majka Helen vodila pansion što joj je pomagalo u plaćanju računa.

Prva generacija živjela je vrlo teško, ali su bili marljivi radnici.
Moja baka je u braku s hrvatom Michaelom Daric.
Njegovi roditelji bili su iz Zagrebačkog područja, a njezini roditelji nisu odobravali brak, jer on nije bio iz Dalmacije.
Oni su podigli dvoje djece, Helen i Edward.
Helen je bila moja majka. Ona je bila prva osoba u obitelji s diplomom koledža.
Bila je javni školski učitelj.
Anka i Michael imaju devetero unučadi, i to je moja generacija.

Naše djelatnosti su računovođa, financijski savjetnik, nastavnici, šef administracije u bolnici, ministar, i radnici.

Naša djeca su studenti ili apsolventi.
Blagoslovljeni smo što možemo živjeti u Americi, zahvaljujući hrabrosti i inteligenciji naših djedova i baka.

Mi ćemo biti u vašem području Hrvatske oko 6 i 9. rujna i planiramo posjetiti Čitluk.

Bili bi oduševljeni kad bi saznali bilo koje druge informacije o našoj obitelji.

Hvala vam,

Jane Turčić

Nadam se da sam uspješno preveo poruku, te da će ova priča imati svoj lijep nastavak.

Oznake: Raseljavanje Promine, Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"

- 12:17 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 26.04.2013.

Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"-5.dio

Prethodni postovi na ovu temu, nalaze se pod linkom:

https://blog.dnevnik.hr/promina/oznaka/prominci-u-arhivima-ellis-island-foundationa

Ponovit ću samo dijelić zadnje posta na ovu temu:

***
Objavom popisa imena i prezimena svih Prominaca koji su putovali u Ameriku od 1892. godine do 1924. godine, možemo uočiti iz kojih se prominskih sela najviše odlazilo na rad u Ameriku, kao i podatak da su u na tom putu najbrojniji bili Gojčete (Čitluk), Sarići (Lukar), Perići (Lukar)….

-Tko je i kada od svih navedenih prvi krenuo u Ameriku?
-Kod koga je i u koji grad putovao?
-Koliko je godina imao najstariji Prominjac koji je krenuo u Ameriku?
-Koliko je mjeseci imalo najmlađe dijete?
-Koja je žena prva krenula u Ameriku?

***

Odgovore na navedena pitanja, obećao sam objaviti u sljedećem postu na ovu temu……

Pitanja su vrlo jednostavna, ali sastavljanje njihovih odgovora, zahtjevalo je od mene jako puno sati rada, pretraživanja baze putnih listova Ellis Island Foundationa, kreiranja posebne baze podataka.

Skoro tri mjeseca, svakodnevno po nekoliko sati radio sam na ovoj temi, tako da bi mogao reći da je ovo jedna od najzahtjevnijih priča koju sam pisao do sada.

Pa krenimo redo s odogovorima na pitanja za koja sam pomislio da i vas zanimaju jednako kao i mene:

-Tko je i kada od svih navedenih prvi krenuo u Ameriku?

Odgovor na ovo pitanje, zahtjevao je obradu datuma putovanja svih putnika iz Promine, koji su stiglu i Ameriku u promatranom periodu- 1897-1924, godina.

Prvo prominsko prezime koje se pojavljuje u arhivima Ellis Island Foundationa je Barisic.

Putnik imenom i prezimenom Matte Barisic stigao je u Ameriku 05 travnja, 1897. godine.
Nažalost podatci koji se nalaze u registru ne navode njegovo mjesto iz kojeg u Ameriku stiže, kod koga putuje, i rodbinu koju ostavlja u zemlji iz koje dolazi (navodi se Italy, Italian).

Prezime Barišić je dosta često i rašireno, tako da je teško tvrditi da se radi baš o Promincu.
Da ipak koji slučajem jeste iz Promine, onda bi barem netko od ostalih oko 530 putnika Prominjaca, koje sam uspio pronaći u Arhivi- spomenuo Mattea Barisica kao osobu kod koje putuje?

Sljedeće prominsko prezime koje se pojavljuje u Arhivi je Parać.

Godine 1903, točno 28. srpnja, brodom Umbria (1902), iz luke Genova, u Ameriku stiže Puljanac Andria Parać star 31. godinu.
Putuje u New York kod prijatelja Vinka Čudine.

Prema mojoj analizi podataka, Andrija Parać je prvi Prominjac za kojeg se prema podatcima u Arhivi može tvrditi da je krenuo na rad u Ameriku.

-Koja je žena prva krenula-stigla u Ameriku?

Prva žena s prominskim prezimenom u Arhivi je Jeka Zelić stara 27. godina, za koju se navodi da joj je zadnje prebivalište „Zelići“.
U Ameriku iz luke Havre stiže brodom La Lorraine 25. rujna 1903. godine.
Putovala je u grad Mc Keesport u Pennsylvania, kod ujca Miće Zelića kojeg nažalost nisam pronašao u Arhivi.
Isto kao i Barišić, prezime Zelić je dosta često i rašireno.
Kod svih ostalih Zelića koji se spominju u Arhivi, a porjeklom su iz Promine, kao zadnje mjesto prebivališta navodi se selo Matese, a nikad Zelići.
Da li je Jeka iz Promine, teško je reći.

Sljedeća žena s prominskim prezimenom je Ruža Perić stara 24. godine, iz Lukara.
Stiže u Ameriku 26. travnja 1907. godine zajedno sa svojom kćeri Marijom starom 6. godina-prvim djetetom iz Promine koje stiže u Ameriku, i (pretpostavljam) svojim suprugom Ivanom Perićem starim 27. godina.
Nažalost, u putnom listu se ne može pročitati kod koga i u koji grad u Americi putuju.

-Koliko je godina imao najstariji Prominjac koji je krenuo u Ameriku?

Najstariji putnik u Ameriku bio je Josip Bakmaz iz Mratova, koje je u Ameriku putovao sa 54. godine.

-Koliko je mjeseci imalo najmlađe dijete?

Najmlađi putnik u Ameriku, bio je Marko Budanko, koji sa samo mjesec dana starosti 05. svibnja 1910. godine, brodom Caroline iz luke Havre u Francuskoj, stiže sa svojom majkom Jelom i sestrom Ankom, ocu Stipanu Budanku u grad Sharon u državi Pennsylvania.

Zamislite samo putovanje 1910. godne jedne majke, sa dvoje djece, prvo od Promine do luke Havre u Francuskoj, a zatim do Amerike, i cijelo vrijeme u naručju djete koje broji svoje prve dane života?

Podatke koje sam prikupio, može se analizirati na nebrojeno načina, naravno ovisno o stručnosti oka promatrača.

Ja nažalost nisam nikakav stručnjak u ovom području, ali ću se ipak potruditi učiniti ovu temu svima zanimljivom, i tko zna, možda ona nekoga od čitatelja potakne na neka nova razmišljanja i poglede na temu iseljavanja Prominjaca u Ameriku.

nastavlja se...

Oznake: Raseljavanje Promine, Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"

- 11:19 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 01.02.2013.

Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"-4.dio

Prethodni post na ovu temu, nalazi se pod linkom:

http://promina.blog.hr/2013/01/1631506846/prominci-u-arhivima-ellis-island-foundationa3dio.html

Nema smisla ponavljati o čemu se do sada pisalo na ovu temu, jer je to vjerojatno svima koji prete ovu temu već poznato.

Pa krenimo redom:

11. puta se pojavljuju sljedeća prezimena:

Andrea Parac, Andrya Parac, Ante Parac, Ante Parać, Grgo Parac, Ivan Parac, Marko Parac,
Nikola Parac, Nikola Parac, Peter Parac, Petar Parać,

Fela (Pera) Perica , Ivan Perica, Josef Perica, Josip Perica, Jvan Perica, Marteo (Marko) Perica,
Marko Perica, Nikola Perica, Nikola Perica, Pera Perica, Petar Perica

13. puta se pojavljuje sljedeće prezime:

Ante Bilušić, Frane Bilusic, Ivan Bielusic (Bilušić), Ivan Bilusic, Ivan Bilusic, Josip Bilusic,
Jwan Bilusic (Ivan), Manda Bilusic, Nicola Bilusic, Nikola Bilusic, Nikola Bilusic, Pasko Bilusic,
Paško Belušić (Bilušić)

14. puta se pojavljuju sljedeća prezimena:

Ante Pandza, Ante Pandza, Ivan Pandza, Ivan Pandza, Ivan Pandza, Ivan Pandza,
Iwan Pandza, Jwan Pandza, Mate Nikolia Pandza, Marko Pandža, Mate Pandža
Petar Pandza, Petar Pandsa (Pandža), Tomica Pandza,

Anica Validzic, Ouks Vukagjic (Ante Validžić), Anton Validzic, Antonio Validzic, Blaz Validzic
Filip Validzic, Mate Validzic, Mate Validzic, Matz Validzic, Josip Validžić,
Paskal Validzic, Pasko Validzic, Pasko Validzic, Stana Validzic

15. puta se pojavljuje sljedeće prezime:

Ante Bronic, Ante Bronie (Bronić), Ante Nile Bronic, Anton Bronica (Anton Bronić),
Giovanni Bronic, Jakov Bronic, Jine Bronic, Jela Bronić, Jure Bronic, Jure Bronic
Marco Bronic, Mate Bronic, Mate Bronic, Nikola Bronic, Pasquale Bronic

18. puta se pojavljuje sljedeće prezime:

...usa Bagic (Mile?), Bastan Bagic, Dane Bagic, Fandrija Bagic, Ivan Bajic (Bagić),Josip Bagić
Jacob Bagic, Jandrya Bagic, Josip Bagic, Josip Bajic (Bagić), Jvan Bagic, Ljubia Bagic
Marko Bagić, Nikola Bagic, Nikola Bagić, Paskalj Bagic, Pasko Bagic, Stipan Baić (Bagić)

20. puta se pojavljuje sljedeće prezime:

Anton Perica (Perić), Ante Peric (Perić), Ante Peric (Perić), Ante Peric (Perić), Boja Peric
Harica Peric, Ivan Perić (?), Jure Perica (Perić), Josip Peric, Manda Peric, Mate Perica (Perić)
Ivan Peric, Pera Peric, Marija Peric, Mirke Peric, Mate Perić, Nikola Perić, Peter Peric
Pasko Perica (Perić), Zorka Peric

22. puta se pojavljuje sljedeće prezime:

Andrea Sarić (Andrija), Ante Saric, Anton Saric, Ivan Saric, Jacob Saric, Josip Saric, Josip Saric,
Josip Saric, Joso Saric, Jukic Saric, Marko Saric, Petar Saric, Petar Saric
Petar Saric, Petar Garic (Sarić), Petar Saric, Laric Petar (Saric Petar),
Petar Saric,Peter Saric, Sure (Jure) Saric

25. puta se pojavljuje sljedeće prezime:

Andrija Gojceta, Andrija Gojceta, Ante Gojceta, Antz Gojceta, Icka Gojceta, Iwan Gojceta
Jandrya Gojceta, Jeka Gojceta, Jeka Gojceta, J… Goiccla (Jure Gojčeta), Josip Gojčeta
Jure Gojceta, Kaja Gojceta, Kata Gojceta, Losip Gojceta, Luka Gojceta,Maria Gojecta (Gojčeta)
Maria Gojceta, Mate Gojceta, Mirko Gojceta, Nikola Gojceta, Pasko Gojceta,Simon Gojceta
Šimun Gojčeta, Ywan Gojceta

Objavom popisa imena i prezimena svih Prominaca koji su putovali u Ameriku od 1892. godine do 1924. godine, možemo uočiti iz kojih se prominskih sela najviše odlazilo na rad u Ameriku, kao i podatak da su u na tom putu najbrojniji bili Gojčete (Čitluk), Sarići (Lukar), Perići (Lukar)….

-Tko je i kada od svih navedenih prvi krenuo u Ameriku?
-Kod koga je i u koji grad putovao?
-Koliko je godina imao najstariji Prominjac koji je krenuo u Ameriku?
-Koliko je mjeseci imalo najmlađe dijete?
-Koja je žena prva krenula u Ameriku?

Odgovore na navedena pitanja, saznat će te u sljedećem postu na ovu temu……

Oznake: Raseljavanje Promine, Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"

- 20:03 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 30.01.2013.

Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"-3.dio

Prethodni post na ovu temu, nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2013/01/1631497486/prominci-u-arhivima-ellis-island-foundationa2dio.html

Malo ponavljanja objavljenog u prošlom postu:

Popis putnika, može se promatrati na više načina.

Za ovaj post, (i još nekoliko njih), odlučio sam objaviti (imena i) prezimena, redom njihove učestalosti u popisu.
Odnosno, prvo objavljujem prominska prezimena koja se pojavljuju samo jednom, dva puta, tri puta…..dvadeset i pet puta u promatranom periodu (1892-1924. godina).

Imena su napisana u obliku u kojem ih možete pronaći pretražujući „Ellis Island Foundation“.
Neka se navode dva i više puta, a da li se radi o istoj osobi ili ne, to posebno treba istražiti.
Imena koja su napisana u „normalnom“ obliku, sa č,ć,ž….ne mogu se pronaći „normalnom“ pretragoma, nego u skupnim listama drugih putnika…ali to je već posebna priča, koju ću obraditi drugom prilikom.

Pa krenimo redom:

6. puta se pojavljuju sljedeća prezimena:

Ante Bracic, Ivan Bračić, Ivan Bracic, Ivan Bracic, Mate Bračić, Pasko Bracic,
Ante Cavlina, Ivan Oavlina (Čavlina), Joso Čavlina, Mate Cavlina, Mate Cavlina,Marko Oavlina (Čavlina)
Ivan Tošić, Ivan Tošić, Josef Tosic, Lure Tosic,Petar Tosic, Peter Tosic
Ivan Sojic, Ivan Sojic, Jeka Sojic, Josip Sojic, Mariana Sojic, Mirko Sojic
Ante Skarica, Jandrije Skarica, Luka Skarica, Lukja Skarica, Marco Skarica, Marko Skarica
Amanda Cveljo, Franjo Cveljo, Ivan Cveljo (?), Jure Cveljo, Kata Cveljo,Mate Cvelju (Mile Čveljo?)

7. puta se pojavljuju sljedeća prezimena:

Ivan Bare, Ivan Ciril Bare, Josef Bare, Juan Bare, Mavko Bare, Mate Bare,Tomica Bare
Ante Bolandzija (Bilandžija), Anton Martin Bilandzija, Josip Bilandžija, Antun Bolanduja (Bilandžija), Pasko Bilandija, Paško Bilandžija, Stipan Bilandgia (Bilandžija)
Josip Dizdar, Luka Dizdar, Luka Dizdar, Marko Dizdar,Marko Disdar (Dizdar), Stipan Dizdar, Vikola Dizdar (Nikola)
Andrya Jurić, Jere Jurica (Jurić?), Ivan Jurić, Jwan Juric (Jurić), Jandrija Jurić, Pasko Juric (Jurić), Pasco Jurica (Paško Juric)
Iovan Kovacevic, Petar Kovacevic, Peter Kovacevic, Simo Kovacevic, Jovan Rovarsevic (Kovačević), Jovan Kovačević, Tomo Kovačević

8. puta se pojavljuju sljedeća prezimena:

Josef Cilas, Josip Čilaš, Josip Cilas, Miat Čilaš, Mile Čilaš, Mile Čilaš, Nikola Cilas, Pranje Cilas
Foso Duvancic, Zusanovic Juan (Ivan Duvančić), Ivan Dugancić (Duvančić?), Ivan Duancic, Jakaria Duancic, Marko Duvancic, Mile Duvančić, Stipan Dugancić (Duvančić?)
Ana Dzapo, Anica Dzapo, Ante Dzapo, Bozo Dzapo, Josip Dzapo, Marko Dzapo, Mate Dzapo, Mate Giapo (Džapo), Petar Dzapo
Andrija Gomlija, Jandrija Gjomlja, Jovan Gjonlija (Đomlija), Nikola Glumlija, Petar Gomlja (Đomlija), Stepan Gjomlja (Đomlija), Stevan Gomlija (nije u pretraživaču), Stevan Gomlija
Ante Knežević, Josip Ruezevic (Knežević), Josip Knezevic,Mate Knežević, Marco Knezevic (Kula?), Marko Knežević, Pasko Knezovic (Knežević), Petar Knogevic (Knežević)
Antan Zelic, Ante Zelic, Ante Zelic, Jeka Zelic (Ilija?), Ilija Zelić, Jeya Zelic (Ilija), Mile Zelic, Petar Zelic

9. puta se pojavljuju sljedeća prezimena:

Amica Barisic, Ante Barisic, Josef Barisic, Mate Barisic, Matte Barisic, Matteo Barisic, Paskal Barisic,Paskal Barisic, Pasko Barisic
Anka Budanko, Anton Budanko, Jela Budanko, Joan Budanko, Josif Budanko, Josip Budanko, Marko Budanko, Paško Budanko,Stepan Budanko
Andrija Culina, Diute Culina, Ivan Culina, Ivan Culina, Ivan Culina, Joan Culina, Josip Culina, Marko Čulina, Radya Culina (Tadija)
Antonio Dzepina, Antz Dzepina, Ilia Dzepina, Ilija Džepina, Ivan Dzepina, Josip Džepina, Marco Dzepina, Marko Dzepina, Marko Dzepina,
Ilia Pokrajac, Ljubica Pokrajac, Luka Pokrajac, Mara Pokrajac, Maria Pokrajac, Milica Pokrajac, Milo Pokrajac, Petar Pokrajac, Peter Pokrajac
Ante Vucic, Ivan Vucic, Jure Vinic (Vucić), Marko Vucic, Mate Vucic, Mate Vucic, Mate Vucić, Pasko Vucic, Pasko Djak Vucic

10. puta se pojavljuju sljedeća prezimena:

Ilija Bakmaz, Josip Bakmas (Bakmaz), Josip Bamaz (Bakmaz), Jure Bakmaz, Marko Bakmaz,
Marya Bakmaz, Mile Bakmaz, Mile Bakmaz, Petar Bakmaz, Roko Bakmaz,
Ante Dujic, Anton Dujic, Ivan Dujic, Ivan Dujic, Iwan Dujc (Ivan Dujić), Josip Dujic, Kata Dujic, Marko Dujic, Stefan Dujic, Yosep Dujic
Ante Džaja, Ante Džaja, Manda Dzaja, Mile Draja (Džaja), Fzajo Paskaly (Paškalj Džaja), Paškalj Džaja, Pasko Dzaja, Petar Dzaja, Petar Dzaja, Petar Dzaja
Filip Svetina, Ivan Dvetina (Svetina), Ivan Svetina, Josip Sartina (Svetina), Kata Svetina, Maria Svetina, Marko Svetina, Morjia Svetina, Ilia Svetina, Tran Svetina,
Anica Ujaković, Ilija Ujaković,Josip Ujakovic, Josip Ujakovic, Jure Ujakovic, Marko Ujakovic, Paško Ujaković, Petar Ujakovic, Petar Ujakovic, Simun Ujakovic

Nastavlja se…..

Oznake: Raseljavanje Promine, Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"

- 16:52 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 27.01.2013.

Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"-2.dio

Uvodni post na temu iz naslova, nalazi se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2013/01/1631480297/prominci-u-arhivima-ellis-island-foundationa.html

Ukratko, na osnovu popisa prominskih prezimena (koja se nalaze pod linkom: http://promina.blog.hr/2008/04/1624621879/prezimena-u-promini.html)
odlučio sam potražiti Promince i Prominke koji su u periodu od 1892. godine, do 1924. godine, krenuli trbuhom za kruhom u Ameriku.

U predhodnom postu sam opisivao način pretraživanja baze podataka, Ellis Island Foundationa, i trebalo mi je više od mjesec dana rada, da napravim konačan popis od 530 Prominjaca i Prominki koji su bolji život tražili u Americi.

Teško je zapravo tvrditi koliko je ta brojka zapravo točna.
Vjerojatno je ona veća, ali ja sam u popis uvrstio samo osobe za koje sam čitajući njihove popratne podatke mogao biti skoro pa 100% siguran da su iz našeg kraja.
(One za koje nisam siguran, u postovima pored njih stavljam upitnik)

Popis putnika, može se promatrati na više načina.

Za ovaj post, (i još nekoliko njih), odlučio sam objaviti (imena i) prezimena, redom njihove učestalosti u popisu.
Odnosno, prvo objavljujem prominska prezimena koja se pojavljuju samo jednom, dva puta, tri puta…..dvadeset i pet puta u promatranom periodu (1892-1924. godina.).

U zadnjem postu, vidjet će te koje prominsko prezime je bilo najbrojnije na putu u Ameriku,
Ali neka nešto ostane i za sljedeće postove:

Evo prezimena redom:

1. put se pojavljuje sljedeće prominsko prezime:

Niko Bersa, Manda Bilandzic (Bilandžić), Juan (Ivan) Juric, Stipan Kabic,Ilia Keric, Nikola Konjevic, Paško Ljubičić, Marko Mandaric, Nikola Manojlo, Yandre Maric?, Ilija Nadrcic,M ate Pijuk, Sava Stojanovic, Luka Šundov, Ante Tarabaric, Petar Tolic, Perica Zlojutro

2. puta se pojavljuju sljedeće prezime:

Ivan Burnac, Mute Burnac
Pilip Cavka, Josip Covka (Josip Čavka)
Jure Djak, Jure Djak
Nikola Gazic, Nikola Gazic
Spiro Jankovic, Ilyja Jankov (Ilija Janković)
Giovanni Jurenovic, Josip Jurenović
Nicola Jelenic (Nikola Jelinić), Jelnic, Petar Jelnic (Jelinić)
Ante Kasap, Josef Kasap
Ivan Karaga, Luka Karaga
Jozef Klepo, Josip Klepo
Ilia Medic, Nikola Medić
Josip Pizić, Mate Pižić
Pasko Pokrovac, Ivan Pokrovac
Ante Suman, Ilia Suman
Jovan Vranjes, Savo Vranjes,

3. puta se pojavljuju sljedeće prezime:

Luka Aralica, Nikola Aralica, Paškalj Aralica
Josip Bikic, Luka Bikic, Petar Ikić (Bikić?)
Božo Cvitić?, Sava/Malozen Cvitic, Stana Cvitic
Josip Cipin, Josip Čipin ?,Petar Cipin
Ante Dogan, Josef Dogan, Mate Dogan
Josef Gluic, Martin Gluic, Mijait Gujic (Mijat Gluić)
Andria Ikica, Ante Ikica, Nikola Ikica
Marko Kevic, Petar Kevic , Petar Kevic
Ante Kulić, Blaz Kulic , Ture Kulic
Josip Lucic, Mate Lucic, Encic Mikola (Nikola Lučić)
Anton Maletic, Josip Miletić (Josip Maletić), Pasko Maletic
Bariša (?) Mudrinić, Ivan Mudrinic, Ante Mudrucic (Mudrinić)
Ante Novak, Mitar Novak, Petar Novak
Ivan Škarpa, Ivan Skarpa, Peter Skarpa
Ivan Traljic, Josip Tralic,Josip Tralic

4. puta se pojavljuju sljedeća prezimena:

Ante Bandolo Varat, Giovanni Bandalo, Josip Bandalo, Nicola Bandalo
Paško Bilić (Bibić), Basko Bibic, Mate Bibic, Mate Bibić
Ante Cota, Ante Cota, Mate Cota, Mile Cota
Ljnbonur Popovic, Marko Popović, Seino Popovic, Vlada Popovic
Marko Prgesa, Pasko Prgesa, Pasko Prgesa, Petar Prgesa
Ivan Sicic, Luka Sicic, Marta Scio (Sičić), Mate Scio (Sičić)
Filip Seso, Marko Šešo, Petar Seso, Philip Seso
Ante Zdrela (Zrile?), Ivan Srile (Zrile ), Ivan Zrile, Ivan Zrile

5. puta se pojavljuju sljedeća prezimena:

Filip Lacic, Ime (?) Lacic, Josip Lacic, Marko Lacić ?, Stipan Lacić ?
Andrije Markic, Anica Markic, Manda Markic,Marie Markic, Mate Markić
Bozo Mlinar, Marko Mlinar, Mijat Mlinar, Milan Mlinar, Myat Mlinar
Ivan Radas Matin, Josip Radas, Jure Rados (Radas), Krste Radas,Mijat Radas

Nastavlja se…..

Oznake: Raseljavanje Promine, Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"

- 18:52 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 20.01.2013.

Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"

Razgovarajući s prijateljem na temu raseljavanja Promine, dotakli smo se teme iseljavanja u Ameriku početkom prošlog stoljeća.

-„Znaš li da je jedan grad u Americi 40-ih godina prošlog stoljeća imao više stanovnika porijeklom iz Nečvena, nego što ih je tada živjelo u Nečvenu?“- pitao me tada prijatelj.

Svoju tvrdnju zasnovao je na popisu stanovništva tog grada u Americi….-imam popis, reče mi tada….

Nažalost, o toj temi nismo poslije razgovarali, i sve bi ostalo na tome da se našeg razgovora nisam nedavno sjetio.

Ako je samo iz Nečvena toliko ljudi otišlo trbuhom za kruhom u Ameriku, koliko je zapravo Prominjaca iselilo u Ameriku?

Tom temom, koliko je meni poznato, u Promini se nitko nije bavio, ako griješim-volio bih da me ispravite.

Tražeći materijal za ovu temu, naišao sam na web stranicu:
„The Statue of Liberty-Ellis Island Foundation, Inc“.

O čemu se zapravo radi?

Najkonkretniji odgovor sam pronašao u dokumentu pod naslovom-
„Merika-Iseljavanje iz srednje Europe u Ameriku 1880.–1914.“, autora Ervina Dubrovića, a tamo piše:

Isprva kroz Castle Garden (od 1855.), a poslije kroz Ellis Island (od 1892.) moraju proći svi useljenici koji dolaze u New York.
Tu ih američke vlasti registriraju, ustanovljuju njihovo tjelesno i duševno stanje i provjeravaju neće li pasti državi na teret.
Budući useljenici moraju dokazati da imaju dovoljno novca za život ili nekoga tko će za njih jamčiti.
Moraju biti i podobni za uključivanje u američko društvo pa su obvezni
izjaviti da nisu ni anarhisti ni poligamisti!
One koji ne zadovoljavaju kriterije, brodari su dužni vratiti u Europu, a ostali kreću na odredišta diljem Amerike, uglavnom tamo gdje imaju kakva rođaka, susjeda ili znanca.
Ellis Island bio je čvrsto ustrojena savezna ustanova.
Njegovu važnost potvrđuje i to što je upravitelja birao sam predsjednik SAD-a.
Unatoč naoko privlačnim zgradama od crvene cigle i bijelog mramora, s četiri slikovita tornja s lukovicama, zbog izdvojenosti i položaja usred mora, Ellis Island više podsjeća na zatvor nego na mjesto na kojem se s dobrodošlicom primaju budući građani SAD-a.

Ipak, centar je bio ustrojen po svim pravilima tadašnjih filantropskih nazora, s prostorima za boravak, blagovaonicama, spavaonicama, bolnicom, knjižnicom te zabavištima i igralištima za djecu, a glavna mu je zadaća da što brže i što pouzdanije razdvoji one kojima će ulazak u SAD biti odobren, od onih koji će biti vraćeni u Europu.

Unatoč desecima useljeničkih stanica preko kojih se moglo ući u SAD, Ellis Island je nekoliko desetljeća predstavljao glavna vrata Amerike i bio ključno mjesto odluke od koje su strepili milijuni useljenika………

Nastavak ovog nadasve zanimljivog rada, koji se bavi procesom iseljavanja, sudbinom iseljenika –„od kuće“ do grada u Americi, poslova koje su radili…njihovih pisama…života u Amreci…ili povratka u domovinu….

….svakako nastavite čitati pod linkom:
http://muzej-rijeka.hr/merika/merika.pdf

Vratimo se opet web stranici „The Statue of Liberty-Ellis Island Foundation, Inc“.
Link: http://www.ellisisland.org/

Arhiva Ellis Island Foundationa sadrži skeniranu orginalnu dokumentaciju, u kojoj možete saznati mnoštvo podataka o svakom useljeniku, o svakom od njih ukupno 24 milijuna!

Osim imena i prezimena, tu su podaci o starosti, bračnom statusu, zamimanju, pismenosti, državi iz koje dolazi, gdje je živio, kod koga ide u Ameriku….u koji grad..

Dokumneti se mogu pretraživati na nekoliko načina, što ovisi isključivo o vama samima, i naravno samoj organiziranosti web stranice.

Ali uglavnom, osnovno pretraživanje je po imenu i prezimenu osobe za koju vas zanima kad je stigla u Ameriku.
Nezgodno je što su podaci često nečitki, tako da i osoba koju trežite može biti „izgubljena u prijepisu“.

Uglavnom, ono što je mene zanimalo, podatak o broju Prominjaca koji su u periodu dok je bio aktivan „Ellis Island“ stigli u Ameriku, nije moguće pronaći „jednim klikom“.

Isto tako, nije moguće pronaći ni po mjestima iz kojeg dolaze doseljenici, jer imamo npr sljedeću situaciju za selo Suknovce (način njegova evidentiranja-pisanja):

Suknovic, Saknovci, Suknovic, Suknowic, Sukovac, …i da ne nabrajam dalje.

Ista situacija je i za ostala mjesta, kao i za prezimena putnika.

Put do pronalaska svih Prominjaca koji su stigli u Ameriku preko „Ellis Island“, moguć je jedino na način da se pretražuje jedno po jedno prominsko prezime, i tako redom njih, ako se ne varam preko 120 prezimena!

Takvom pretragom baze „Ellis Island“, pronašao sam negdje oko 380 Prominjaca, koji su stigli u Ameriku u periodu od 1897. do 1924. godine.

Otvarajući jedan po jedan „List or Manifest of alien passengers for the…..“, za svakog pretragom pronađenog Prominjca, pronašao sam još negdje oko 150 „nepopisanih“ Prominjaca, neevidentiranih…koje je nemoguće pronaći „normalnom pretragom“.

Na kraju sam došao do brojke od oko 510 putnika u Ameriku, koji su porijeklom iz Promine.

Osim toga, pronašao sam i prominska prezimena Pižić i Zlojutro, i još neka, za koja nikad nisam čuo.
Ili npr prezime Vucić-Djak?
Dali su se Prominjci s prezimenom Djak, nekada prezivali Vucić?!

Zanimljivo je saznati i rasprostranjenost prezimena u Hrvatskoj, jer ako upišete svoje prezime u pretraživač „Ellis Island Foundationa“, saznat će te iz kojih su sve mjesta vaši prezimenjaci stigli u Ameriku početkom 20-og stoljeća..

Ali, treba nešto ostaviti i za sljedeći post….a vama prepuštam pretrage svojih prezimenjaka u Americi pod linkom:

http://www.ellisisland.org/

Nastavlja se pod linkom:
http://promina.blog.hr/2013/01/1631497486/prominci-u-arhivima-ellis-island-foundationa2dio.html

Oznake: Raseljavanje Promine, Prominci u arhivima -"Ellis Island Foundationa"

- 15:47 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 05.04.2009.

Moje ime je Nathalie ...

Prije nekoliko dana dobio sam sljedeći e-mail:

„Bonjour,

Je m'appelle Nathalie VALIDZIC, mon grand-pčre s'appelait Ivan VALIDZIC, il est né en 1913 ŕ Citluk et je souhaite savoir si j'ai encore de la famille ŕ Citluk et prendre contact avec eux.
Je vis en France et je ne parle pas le croate mais je voudrais vraiment reprendre contact avec mes racines“.

Francuski nisam nikad učio... i sve se mislim... o čemu se tu zapravo radi?
Na svu sreću, postoji googlov program za prevođenje, i tako sam uspio saznati što mi želi reći Nathalie, unuka pokojnog Ivana Validžića čija obitelj nosi nadimak Dundovi.

Da se ne bi mislili što to piše na Francuskom Nathalie, evo prijevoda:

Moje ime je Nathalie VALIDZIC, moj djed se zvao Ivan VALIDZIC, a on je rođen 1913 u Čitluku i bilo bi pravo čudo kad bi imali nekoga od rodbine u Čitluku i uspostavili kontakt s njima.
Živim u Francuskoj i ja ne govorim hrvatski, ali stvarno želim uspostaviti kontakt sa svojim korijenima.

Možda i nije najbolji prijevod... ali nadam se da ste razumjeli poruku.

Nakon ove prve poruke, bio je još cijeli niz poruka kako s moje, tako i s njene strane... i dogovorili smo se da na promina.blog.hr-u objavim ovu priču, u kojoj pozivam njenu rodbinu Validžiće-Dundove, da joj se jave, a posebno ako sam dobro razumio, bratići Slobodan i Radmila.
Nisam siguran da li netko od vas posjetitelja Promina bloga poznaje Slobodana i Radmilu Validžić koji prema nekim informacijama žive u Zagrebu...ali ako tko poznaje...ja Vas molim da se javite na e-mail promina.blog.hr@gmail.com.

Nathalie sam obećao poslati fotografije kuće njenog djeda i Čitluka, da malo bolje upozna kraj iz kojeg je njen djed vjerojatno trbuhom za kruhom otišao u Svijet.
Nadam se da su joj se svidjele fotografije iz Čitluka, te da će ga jednog dana sa svojom obitelji i posjetiti....

Eto, prepoštam ovu priču vihoru interneta neka je nosi u Svijet,
Neka je nosi do Validžića...
Neka netko uputi našu odletjelu pticu...
Da upozna svoje „rodno jato“....

Zahvaljujem se svima koji će se aktivno uključiti u ovu priču.....

Oznake: Trbuhom za kruhom, Čitluk, Raseljavanje Promine

- 10:53 - Komentiraj post (4) - Link posta

ponedjeljak, 10.11.2008.

Prominci u Americi stali uz Obamu

Izbori u Americi uvjek su zahvalna tema za novine.
Ovogodišnja pobjeda demokrata Baracka Obame, vjerojatno će još dugo nakon izbora puniti novinske stupce pričom o nevjerojatnoj Americi, zemlji u kojoj je svaki san moguć.
Ali za svaki san, potrebno je više od sanjara kako bi priča imala svoj smisao.

Sad ću se malo vratiti u prošlost.
Dok sam bio mali, mlijeko u se Oklaju većinom kupovalo od ljudi koji su imali svoje krave, a malo kad u dućanu-bolje rečeno nikad.
Tako bi ja svako večer oko sedam sati krenuo kod babe Ćeze u Džapiće po mlijeko.
Baba Ćeza je bila dobra žena, uvjek spremna za našaliti se i malo popričat o svakodnevnim stvarima. Ali svaka priča, obično bi završavala sa «zamišljenim» pogledom.
Kako sam miljeko nosio godinama, kako sam rastao... tako su i moja pitanja bila «teža».
Meni je bilo žao vidjeti babu Ćezu kako pati što živi sama, dok su njeni sinovi razasuti po cijelom svijetu.
Ipak, teško mi je bilo pitati «Zašto je to tako?».
Bio bi zadovoljan i sa onim što je baba Ćeza sama htjela reći... ispričati priče o svojim sinovima u Americi, o svojoj unučadi....
Koliko sam uspio shvatiti, sinovi babe Ćeze imali su «drugačije mišljenje» o nekim stvarima o politici tog doba...ali je o tome tada bilo «zabranjeno pričati».
Kad je započeo rat u Hrvatskoj, njeni sinovi prvi su poslali pomoć Promincima.
Kad smo se nakon rata vratili u Prominu, oni su se opet prvi javili i poslali svima pomoć.

Netko me jednom prozvao zašto o Dizdarima babe Ćeze nisam ništa napisao na promina.blog.hr-u, a toliko su pomogli Promini?
Zanimljivo je da je danas teško pronaći neki pisani trag o dobrotvornom radu braće Dizdar.
Teško je pronaći i tekst u kojem se spominju poimenice svi sinovi nedavno preminule babe Ćeze.

Ipak, konačno sam danas pronašao jedan članak u kojem se jedan od braće Dizdara spominje.
Tako nam Slobodna Dalmacija u članku «Dizdar: Zavolio sam Obamu nakon bankrota Amerike s Bushem” donosi podatke koje vjerojatno većina Prominjaca nije znala.

Evo samo nekoliko citata:

«U našu udrugu Croatians for Obama uključilo se nekoliko tisuća Hrvata koji su vjerovali u pobjedu prvog Afroamerikanca u povijesti SAD-a. Joe Biden jedan je od najvažnijih Obaminih ljudi, a on jako dobro poznaje situaciju u ovom dijelu Europe - pojašnjava Dizdar koji je svoj glas demokratima dao unaprijed jer je zbog smrti majke, upravo u vrijeme izbora u SAD-u, morao otputovati u rodnu Hrvatsku, u Oklaj pokraj Drniša».

“Anthony Tonči Dizdar u emigraciju je pobjegao prije četrdeset godina jer je, tvrdi, njegova obitelj u Oklaju bila obilježena i stalno šikanirana zbog toga što je njegov stric poginuo kao ustaša na Kozari.
-Svi smo se raselili po svijetu. Nismo mogli podnositi taj pritisak. Samo je jedan brat, Marko, ostao u Zagrebu, a nas petero ostale djece otišli smo u svijet trbuhom za kruhom - ispričao je Dizda”.

Tko zna koliko bi se ovakvih priča moglo ispričati... Tužnih priča sa na kraju ipak sretnim završetkom.
Braća Dizdar u svoje vrijeme nisu bila shvaćena u Promini, Hrvatkoj, ali ipak, došao je dan da njihova razmišljanja padnu na plodno tlo.
San o zemlji u kjoj će svi biti ravnopravni, neopterećeni prošlošću-okrenuti budućnosti.
San o zemlji u kojoj ćeš smjeti imati drugačije mišljenje od ostalih, i nećeš biti zbog toga proganjan...
San o zemlji u kojoj se nećeš morati biti podoban, nego ćeš živjeti od svoga rada....
San u kojem braća iz jedne male Promine, odlaze širom svjeta trbuhom za kruhom... u Ameriku, zemlju u kojoj su svi snovi mogući, i tamo se toliko uzdižu na društvenoj ljestvici da njihov glas može doprinijeti promjeni Američkog predsjednika....

Pitam se... jesmo li mi i danas uopće spremni razumjeti za što su se borila braća Dizdar?

Link na članak u SD je:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/29241/Default.aspx

Ja sam generacijski «daleko» od braće Dizdar, ali vjerujem da promina.blog.hr posjećuju Prominci koji su ih poznavali... koji se sjećaju priča vezanih uz njihovo odrastanje u Promini...Vezane uz njihovu pomoć Promini...
Znam da blog posjećuje ponekad i Marko Dizdar, jedan od braće Dizdara....
Volio bi kad bi i on mogao prokomentirati odlazak braće iz Hrvatske... neshvaćanje i proganjanje od strane okoline u kojoj su živjeli... borbi za Hrvatsku...

Sad sam se sjetio jednog komentara u kojem se spominje emigracija...malo drugačiji pogledi na naš kraj....

Evo komentara u cijelosti:

Anthony T

Dragi moji Prominci,
vecinu od vas poznajem, i moram se malo ukljuciti u ovu diskusiju!

Prije par godina opetovano je uvedena, na našu veliku žalost, jako poznata rijec JANJIČAR. Nadam se da da vam ta riječ dobro poznata u svom značenju i širem socio-psihološkom kontekstu. Moram konstatirati jednu tužnu činjenicu da kako širom tako i užom Hrvatskom vladaju JANJIČARI 21. stoljeća, a to ću vam malo detaljnije eloborirati.

To je klasa ljudi niska nacionalnog, radnog i kognitivnog nivoa koji su spremni sve uraditi za svoju kratkorocnu dobrobit, bez obzira na posljedice svojeg "rada". Janjičari su prozvani jer za tuđe interese prodaju budućnost svog puka i države, a za to dobijaju judine škude. Oni su redom "perjanice procesa euroatlanske integracije" i "uspješni" gospodarsvenici koji nas "vode u EU". To su ljudi izabrani po kriteriju podobnosti, a ne kvalitete i rezultata. To su ljudi koji imaju svoju cijenu. To su ljudi lobotomirani od Vjere, Nacije i Ideologije.
Ukratko stoka sitna zuba, kako bi ih Franc nazvao.
Domovina je puna takvih kadrova na svim nivoima, od općina do vlade (bilo koja ona da je orijentacije). Zasto?
Pa dragi moji prijatelji, zato jer se nasa domovina dici "drustvom znanja" sa 7% obrazovanog kadra, sa generacijama kadrova odraslim u JUGOSLOVENSKOM komunističkom utopiskom modelu gdje je poslušnost, odanost tuđincu bila stvar uspjeha i prezivljavanja velike vecine pojedinaca. Moram ovdje istaknuti da je vrlo malo bilo istinskih HRVATSKIH KOMUNISTA koji su gajili utopisku ideju socialrealizma, a koji su imali snage se oduprijeti velikosrpskom hegemonizmu. Upravo taj nacin razmisljanja tijekom niza desetljeća ako ne i stoljeća je kreirao "svijest" velike vecine Hrvata u domovini i oni su išli linijom manjeg otpora birajući tako "lakši" put života nauštrb svoj osobnog i nacionalnog identiteta.
Nazalost naša emigracija, koja je dala veliku osobnu zrtvu i doprinost ostala je po strani svega, jer je "neprilagođena" za lokalnu sredinu i okruzenje. Upravo oni su cvijet naseg naroda, jer su ostali svoji i moralno uspravni, te nacionalno neporazeni. Obrazovani i profesionalno izgrađeni na principima "Citius, Altius, Fortius" u otvrenom tržištu svijeta. No proglašeni su neperspektivnima za sadašnje "političke i ekonoske vođe", kako lokalno tako i globalno.
Da nebi se politički izjašanjavali lijevo ili desno, mislim da je nazalost situacija ista i kod jednih i drugih. Sve su to kadrovi nastali po gore opisanom janjičarskom principu, i svi su sve stakli tako da su "jamili" prije ili sada.
Dragi moji, pa ako se pitate zasto su onda izabrani, npr u opcini Promina?
Pa zato jer nazalost cvijet puka Promine, jer prognan po svijetu, prije po komunističko - jugosalvenskom ključu podobnosti, a danas po ključu "ne smetaj mi da jamim". Malo je ljudi danas u Promini koji su SLOBODNI, kad kazem slobodni to zanci da mogu javno i argumentirano reci sto misle i da time budu shvaceni i prihvacene od strane kriticne mase ljudi koji zive od svog rada i koji su takodjer slobodni. Nazalost politka cistih racuna stavlja ih na "crne liste" kao i '47, te se time s njima obracunava po istim metodama (ali s drugim oruđima prisile) kao sto su to svojedobno radili "PULAC, Stevo Perica, i cijeli niz političkih komesara/jugoslaveskih dusobriznika tog doba".
Da bi puk Promine (i HRVATSKE) bio slobodan mora nauciti zivjeti od svog znanja i rada koji ce prodavati na svjetskom tržištu rada i kapitala, i to je prijatelji moji ključ svega.
Sve dok JANJIČARI vladaju ovom zemljom nema nam svijetla na kraju tunela, samo druga lokomotiva.

Posebice bih se obratio mom prijatelju, kojeg izuzetno cijenim i postujem, Marku Dizdaru, s jednim pitanjem glede gore navedenog teksta u kojem navodis neke svoje cinjenice.

Marko zar si ti robijao u Staroj Gradisci da bih uvazavao misljenja janjicara tipa Dzape i slicnih?
Molim te reci im svima da su stoka sitna zuba i da ce past travu na Dinari!
Evo ja cu dat svoj financijski prilog (koji moze ici i do miljijunskog iznosa u USD) i otkupimo svi mi sve kao dionicko drustvo (koje ce svu dobit davat mladim darovitim promincima za skolovanja na Harvardu i Standfordu) !
Fond cemo dati na upravu inozemnim profesionalcima od znanja i rezultata, a cijenu koju mi ponudimo oni nece moc platit i da prodaju sve sto su ukrali oni i njihovi cace i didovi u zadnjih 100 godina!

Sa znanjem, radom, vjerom i ponosom otjerajmo JANJIČARE u popravne domove i ropotarnicu povjesti!

Toliko o mene za ovo javljanje iz daleke zemlje raja snova i rada!

Thnx,

Anthony T.

http://www.youtube.com/watch?v=T8A43iO32xE

"Uvijek je bilo i uvijek ce biti
onih sto ce dusu Vragu prodati
a vi zato bdijte, jer morate bditi
domovini ponos vratiti" (Anthony T 20.04.2008. 01:47)

Komentar se nalazi pod linkom:

http://promina.blog.hr/2008/02/1624336341/strateske-smjernice-za-ruralni-razvoj-inovis-sistema.html

Oznake: Život u Prominia, Raseljavanje Promine

- 06:48 - Komentiraj post (5) - Link posta

utorak, 14.08.2007.

Prominci u Slavoniji

Već sam nebrojeno puta spominjao kako je Promina kraj iz kojeg se uvjek u svijet odlazilo, a vrlo malo u nju doseljavalo, vraćalo.
Neki kažu da je Promina kroz svoju povijest u zadnjih 500 godina imala tri "vala" naseljavanja i raseljavanja.
Prema nekim povijesnim podacima, neki su Prominci u jednoj od "seoba" odselili čak i do Gradišća.
Žao mi je što povjesničar Zdravko Dizdar tu temu nije obradio u jednoj od svojih knjiga, ali nikad nije kasno, ja se još uvjek nadam da će netko tu temu obraditi.

Što me potaklo na ovaj post?

Potakao me sljedeći komentar, ostavljen u jednom od mojih postova, a glasi:

"Poštovanje, zapravo nije komentar nego molba. Da li možete savjetovati mojoj kolegici s prezimenom Bilandžija i kojoj su roditelji nastanjeni u Njemcima u Slavoniji kome bi se mogla obratiti u vezi istraživanja svoga prominskog porijekla i korijena???Unaprijed hvala!
Anita Pokrovac Patekar (Anita Pokrovac Patekar 13.08.2007. 22:44)"

Jedan moj prijatelj koji živi u Njemačkoj upoznao je kroz folklor obitelj Bilanđžđija koja je u Njemačku došla iz Slavonije, a rekli su mu da su im korjeni zapravo iz Promine.
I oni su se raspitivali za svoje korjene, ali im on nije mogao pomoći jer i sam slabo poznaje prominska prezimena i njihove korjene.

Znam da dosta Bilandžija posjećuje ovaj Blog, i da su sigurno spremni pomoći svojoj "dalekoj" rodbini u Slavoniji. Možda nebi bilo loše napisati još koju informaciju više o godini kad su Bilandžije odselile u Slavoniju, da li je netko od njihove rodbine ostao živjeti u Promini isl.

Možda odgovor neće stići odmah, ali kad se samo sjetim koliko je komentara napisano na pitanje "Znate li što o prezimenu Mandarić iz Lukara?", vjerojatno će i ova priča imati dosta nastavaka i dosta kvalitetnih odgovora na postavljeno pitanje.

Ali kad smo već kod prezimena, i prezime Pokrovac je iz Promine, iz sela Seline.
Kad je Slavonija u pitanju i prezime Pokrovac, odmah se sjetim jednog ulomka iz knjige Peke Cote "Svjedočenja" u kojem se spominje jedan Pokrovac koji se za vrijeme Drogog svjetskog rata zaljubljuje u jednu Slavonku i odlučuje ostati živjeti u Slavoniji....

Nedavno sam čuo neke informacije da bi uskoro KUU "Promina" mogla krenuti u Slavoniju u posjet svojim Promincima. Da su neki dogovori u tijeku....
Baš bi volio da se jedan takav susret dogodi.
Jedan mi je prijatelj pričao kako je jednom u Slavoniji imao priliku gledati kako Slavonci plešu "Prominska kola"... U stvari radilo se prema njegovoj priči o davno iseljenim Promincima, koja su kroz pjesmu i plesove čuvali uspomenu na svoj rodni kraj-Prominu.

Ja se nadam da će Bilandžije iz Slavonije dobiti odgovor na pitanje o svojim korjenima, a kad se otkriju i mjesta "ognjišta"- kuća iz kojih potječu, rado ću im poslati njihove fotografije kako bi vidjeli kako njihova "starina" danas izgleda.

Pozdrav Promincima u Slavoniji, Živili!

Oznake: Raseljavanje Promine, Prominsko prezime

- 08:11 - Komentiraj post (4) - Link posta

subota, 02.06.2007.

Marasovinama u pohode

Malo je knjiga koje kod nas tako dobro predviđaju budućnost kao što to čine knjige sa temama depopulacije Hrvatske.
Prije dvadesetak godina prema knjizi Ivice Nejašmića « Depopulacija u Hrvatskoj-korijeni, stanje, izgledi» za nekoliko prominskih sela predvidjelo se izumiranje. Jedno od navedenih sela bile su i Marasovine-selo smješteno uz rijeku Krku na putu između Ljubotića i Matasa u općini Pormina, koje je tada brojalo stotinjak stanovnika.
Predviđanja o izumiranju u ovom slučaju slijedila su sva «teoretska pravila struke» kad je iseljavanje u pitanju.
Stanovnici su prvo odlazili svaki dan na posao, te se preselili trajno u mjesta u kojima rade. Dolazili bi samo vikendom, dok nisu roditelji umrli, a onda sve rjeđe i rjeđe.
Nestajali su uređeni vinogradi, polja žita, stoka sa škrtih polja…guvno je obraslo u travi…. a duge na bačvama se rasušile.

Kakvo je stanje danas?

Danas me u Marasovine pozvao moj prijatelj čiji su roditelji sedamdesetih godina potražili posao u Njemačkoj, te tamo sa svoja tri sina uporno radili sa uvijek istom željom. «Vratiti se u Marasovine-u Prominu».
Pred ulazom u selo škola, bolje reći ostatci škole koja je radila do osamdesetih godina.
Ulazimo u selo (ja i moja obitelj) koje je svaki puta kad Ga posjetim bogatije za još jednu obnovljenu kuću.
Lijepo je vidjeti sve te kuće, obnovljene poštujući tradiciju gradnje kuća u ovim našim krajevima…

Pred prijateljevom kućom dočekuje nas pas Gare misleći da vraćamo iz bolnice njegova dida Tunu, koji je već 15 dana u bolnici. Žalostan što dida Tune opet nema, samo nijemo nastavi gledati u pravcu u kojem su Ga kola hitne pomoći odvezla.
(Prema zadnjoj informaciji koju sam dobio danas 05.06.07. did Tune- odnosno Tone je dobro, ali je preselio u starački dom u Kninu. Eto, sad Marasovine imaju samo šest stalnih stanovnika).

Did Tune je jedan od sedam stanovnika Marasovina čija se starost kreće od četrdeset do osamdeset i pet godina koliko ima najstarija baka.

Do prije nekoliko godina i otac mog prijatelja živio je u Njemačkoj, ali je onda jednog dana spakovao kofere i rekao bilo je dosta… «Ja u Njemačkoj nemam što više tražiti».
Njegova želja je bila da odlaskom u Njemačku zaradi novac da se sa obitelji može vratiti u Prominu i pristojno živjeti.
Radilo se teško iz dana u dan, a samo za dan kad će se krenuti kući.
Sreća je bila što su supruga i njihovi sinovi bili uz njega, te nisu poput mnogih živjeli odvojeno, te se tuđina lakše podnosila.
Pred mirovinu sagradili su i lijepu kuću u Marasovinama, te su on i supruga brojali dane do povratka, a sinovi kako odluče… Ili Njemečka, ili Zagreb… ili Promina.
Nažalost, jednog dana… njegova supruga je nakon povratka s posla, sjela u fotelju i zauvijek zaspala, i usnula se vratila u Prominu.
I kako obično biva… kad ode majka otišla je i najčvršća poveznica svih članova obitelji.
Oca više ništa nije moglo zadržati u Njemačkoj… Sinovi su krenuli svako svojim putem… jedan sa obitelji i u Australiju….ali niti jedan u Hrvatsku ili Prominu…

Kad sam imao petnaestak godina sjećam se kad sam sa prijateljima gledao skupe auto… Pravilo je bilo da što je bolji auto, to ga stariji vozač vozi.. Jedan od prijatelja je rekao: «šta će mi auto kad budem ovako star… da ga je bar imat sa dvadeset…».

Tako je bilo i sa životom oca moga prijatelja.
Da mu je bilo imati sve ovo što sad ima u vrijeme kad je sedamdesetih godina kad je krenuo u Njemačku, kako bi se u životu nauživao…

Sada velika kuća, lijepo uređeno dvorište i «pušnica» , prekrasan vinograd, u garaži skupocjeni auto… ne znače baš ništa kad je čovjek ostao «sam».

Prošetao sam sa prijateljem kroz selo sve do križa koji već stoljećima pozdravlja putnike uz Krku… spomenika na kojeg malo tko obraća pažnju, jer mnogi nisu ni svjesni njegove starosti i povijesne vrijednosti.

Prolazeći kroz selo prelazimo preko iskopanih šahti za vodu koja bi «uskoro» trebala doći već skoro dvadeset godina, a zadnje dvije godine se malo «upornije» radi, samo im je izgleda opet nestalo novca.
Balotalište u sjeni koštela ovog vikenda opet nije dočekalo svoje igrače, a balote i dalje uporno čekaju….
Prošao sam i pored punionice meda o kojoj se nedavno govorilo u medijima, ali osim tri pasa u susjedu i jednog dida u vrtlu… nikakvih znakova života oko punionice nije bilo….

Mir i tišina ovog sela iz dana u dan postaju sve veći.
Dječji plač se više ne čuje, a «blago» ne odlazi na pašu.
Gare više ne laje, jer svih preostalih šestero stanovnika već odavno u «dušu» poznaje.

A život nesuđenih Marasovljana u nekom drugom kutku svijeta ide dalje, jer tako je izgleda «moralo bit'».

Oznake: Marasovine, Život u Promini, Raseljavanje Promine

- 21:55 - Komentiraj post (9) - Link posta

petak, 11.05.2007.

Prominci u svijetu

Danas je pod postom "Prezimena u Promini i poznati Prominci" ostavljen jedan zanimljiv komentar.

"....Mi Prominci nismo ostavili samo traga u Hrvatskoj nego i sire.
Npr. Marin Cavka dvostruki prvak Svicarske u Tekwando-u u teskoj kategoriji.
Trebao je ici na Olimpijske igre u Peking ali nije zelio uzeti Svicarsko drzavljanstvo jer je preponosan na svoje korijene....(Prominac iz CH )

Posjetio sam web stranicu koju je Prominac iz CH preporučio i pronašao sljedeće:

"Najprije je do svoje trinaeste godine igrao nogomet, u FC SChaffhausen, a potom je, 1.98 cm visoki Marin Čavka, na nagovor brata počeo trenirati taekwondo. Nizali su se uspjesi, a kruna njegovog strelovitog uspona je osvajanje titule prvaka Švicarske u klasi iznad 86 kilograma 26. listopada u Lausanni. Moja najveća želja je braniti boje Hrvatske na olimpijskim igrama u Pekingu 2008. godine - poručuje borac koji je navršio tek šesnaest godina i dodaje - već sam kontaktirao trenera Marasa, ali vidjeti ćemo kako će se stvari odvijati. Do tada moram puno trenirati".

Cijeli članak pogledajte na web stranici www.hrvati.ch pod linkom.

Nešem Promincu Čavki želim još puno zlatnih medalja, ali i ostvarenje želje da brani "boje" Hrvatske na Olimpijskim igrama.

Oznake: Raseljavanje Promine

- 11:35 - Komentiraj post (1) - Link posta

subota, 28.10.2006.

Od Promine do Tasmanije

Malo tko bi pretpostavio da Promina i Tasmanija u Australiji imaju nekakve veze.
Ipak veza postoji, ali i zanimljiva priča vezana uz nju.
Pretraživanjem interneta naišao sam na članak u kojem se spominje Promina u jednom za nas već uobičajenom kontekstu-kraj iz kojeg se odlazi.
Tako je prije više od tridesetak godina Prominu napustio Ante Tošić u potrazi za boljim životom.
Iz rodne Promine prebacio se do Trsta i tamo cekao vizu za Kanadu, Njemacku ili Australiju.
Sudbina je htjela da to bude Australija.
Ali ljubav prema domovini i Promini prenosila se kroz priče na njihovu djecu.
Tako je njihova kćer Mary Tošić odlučila posjetiti Hrvatsku i rekla:"Ako se zaposlim, ostajem u domovini".

Članak koju Vam spominjem napisan je još 1999. godine, i baš me zanima kako se Mary snašla u Hrvatskoj.
Da li se uspjela uklopiti u naš pogled na svjet?
Da li je posjetila rodbinu u Promini?
Da li je još u Hrvatskoj?

Jedna priča.... a puno otvorenih pitanja.

Pročitajte cjeli članak o Mary Tošić pod linkom.