_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

ponedjeljak, 29.12.2008.

Badnja večer u Promini II dio

Prije nekoliko dana, objavio sam post „Badnja večer u Promini- fotografije“ (srijeda, 24.12.2008.)
U postu sam objavio fotografije Živih jaslica u Promini, i nekoliko riječi o samom događaju.
Javno sam zamolio „idejnog vođu“, začetnika ove ideje -Anitu Cotu da za promina.blog.hr napiše koju riječ o ovom lijepom događaju…
Još jednom upućujem sve čestitke Aniti, jer su sve reakcije na ovaj događaj pohvalne, ali joj se zahvaljujem i na tekstu koji je napisala.

Evo teksta:

Ako smo vam bar na trenutak uspjeli vratiti dašak tradicijske Badnje večeri i božićnih blagdana, ako ste osjetili toplinu u duši, svjetlost i vjeru u život, ima nade za nas.
O kršćanskoj tradicijskoj kulturi vezanoj za Badnji dan, možete čitati u raznim znanstvenim radovima. Objašnjena je simbolika, apotropejski karakter badnjaka, mistifikacija vatre... Navedeni su mnogi izvori, mnoga mjesta gdje su stari svjedočili o razlikama i promjenama kroz stoljeća, a moram napomenuti i da su razni oblici pučke duhovnosti snažno prisutni u svih Hrvata. Primjerice, u Promini smo svjedoci da se tradicija grobara nije ugasila niti u vrijeme najvećih komunističkih progona.
Ipak, Badnja večer u Promini, iako ritualno slična sa ostatkom Hrvatske i Hercegovine, bilježi i neke posebnosti, prije svega u broju badnjaka koji se unose na ognjište.
U pravilu se svugdje unose tri badnjaka, dva se postavljaju usporedo, a treći preko njih ukoso, ponegdje su se ložili unakrs na ognjištu, a ponegdje je došao i podložnjak (četvrti).
Na jugu Dalmacije palilo se onoliko badnjaka koliko je muških glava u kući, ali i za muškića koji će se u toj kući roditi iduće godine...
Kako li su znali da će biti muško bez ultrazvuka, tko bi znao!?
A tko se u nas još sjeća koliko se badnjaka unosilo, što se molilo, zašto svetom vodom škropilo, da li se posipalo žito po badnjacima, tko je palio sviću, kako se priporučivalo i što se učinilo s ugarcima ostalim od badnjaka?
Jesmo li pucanje izmislili onda kad su nam stigle petarde, kako su izgledale i što su to mačkule...?
Mnogi znaju ponešto, a naš Paško Marić Paiša – baš sve. Bio bi grijeh da zaboravimo dok su živi oni koji znaju.
Zahvaljujem se Jošku, Bari i Joji, djeci i mojim dragim prijateljicama, koji su bez puno mudrovanja prihvatili predstavljanje naše tradicije.
Spojili smo ga s običajem koji su franjevci proširili po crkvama, a traje još od 13. st. kada je sveti Franjo Asiški postavio prve – ŽIVE JASLICE. Oni koji su ih imali prilike vidjeti u drugim gradovima znaju da je to izniman događaj. Interesantno je da većina naših sudionika nije nikada vidjela žive jaslce i da su mnogi tek po završetku predstavljanja shvaćali što sam ja to htjela, a ipak smo to dobro izveli. Ponajprije stoga što su svi pristupili s posebnom angažiranošću i ozbiljnošću. Oni koji su prihvatili tu ideju uživali su u njenoj realizaciji jednako kao i ja.
Zahvaljujem se Tei i Bošku koji su po mišljenju mnogih bili zaista smjerni i dostojanstveni Marija i Josip, Gabrijelu, Anđelu i Mihovilu (primijetili ste da nose imena anđela, a to su i bili), Šimunu i Josipu (pastirima) i naravno Ivanu koji je vladao scenom i osmišljavao istu. Srela sam ga jutro prije kad sam išla u dućan. Ide Ivan u školu po knjižicu, a u ruci nosi neku veliku staru pilu. „Pa kud ćeš Ivane s tom starom pilom?“- pitam ga, a on da će sa Šimunom poslije upilati smrike za štalicu. Onda smo sakrili pilu iza pulta u dućanu da je bar u školu ne unosi.
Tako je to otprilike izgledalo.
A kraljevi?
Svaka čast. Pešo, Vinko i Drago su to kraljevski izveli.
A osvjetljenje, životinje, slama, kamenje, panji, zastori, Barini štapovi...?
A kreativne radionice u školi, prodaja božićnog nakita u humanitarne svrhe, prisutnost udruga, prekrasan bor na trgu, vrhunski bakalar kojeg je majstorski svario naš Ićo...?
Da trebalo je sve osmisliti, koordinirati, od nekih zamisli čak i odustati, ali dok god u Promini postoje ovakva djeca i ljudi, koje jednostavno zamolite da vam provuku neke žice, zabiju brokve, osposobe elektriku, pobrinu se za nekoliko kariola kamenja, nađu malo janje, tele ili da se dijete brine o magarcu i teletu, dakle dok god u Promini postoje ljudi „koji ne gledaju samo svoje interese“ Promina će živjeti.
Nije mi namjera bilo kakvo moraliziranje, ali na kraju moram dodati Papinu božićnu poruku Urbi et Orbi -„Budu li ljudi gledali samo svoje interese, naš će svijet sigurno propasti“.
Promina neće propasti dok god u njoj žive i u nju dolaze djeca i ljudi koje može ponijeti duh tradicijske Badnje večeri i živih jaslica.
Ja sam znala da će se radovati djeca, ali cilj nam je svima bio i da probudimo dječju radost u odraslih.
Mnogi nisu shvatili što se zbiva, nisu došli i sad im je žao.
Danima već slušam kako to neće propustiti iduće godine.
Pa, možemo ponovo!?



Oznake: religija, Život u Prominia, općina promina

- 12:44 - Komentiraj post (2) - Link posta

srijeda, 03.12.2008.

Smijeh pod Prominom

Nedavno sam saznao za TV emisiju/snimku „Smijeh pod Prominom“, koja je nedavno objavljena na HRT3.
Zahvaljujući IB i BB, večeras sam dobio DVD sa snimkom spomenute emisije.





Ukratko…
Vrijeme radnje: Promina 1975 godine.
Glavni junak priče, predsjednik mjesne zajednice iz Razvođa.
Mjesto radnje:Malo u Razvođu, malo u Oklaju za vrijeme održavanja „Prvomajskih utrka“.
Tema: Život i pogledi na život Prominjaca prije tridesetak godina…

Odabrao sam 23 fotografije kako bi vam pokazao o čemu se zapravo radi.
Fotografije možete pogledati pod linkom:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Smijeh%20pod%20Prominom/I%20dio/

Ostale fotografije stižu uskoro….nakon vaših komentara….


Oznake: Život u Prominia, Razvođe, Oklaj

- 22:39 - Komentiraj post (14) - Link posta

ponedjeljak, 10.11.2008.

Prominci u Americi stali uz Obamu

Izbori u Americi uvjek su zahvalna tema za novine.
Ovogodišnja pobjeda demokrata Baracka Obame, vjerojatno će još dugo nakon izbora puniti novinske stupce pričom o nevjerojatnoj Americi, zemlji u kojoj je svaki san moguć.
Ali za svaki san, potrebno je više od sanjara kako bi priča imala svoj smisao.



Sad ću se malo vratiti u prošlost.
Dok sam bio mali, mlijeko u se Oklaju većinom kupovalo od ljudi koji su imali svoje krave, a malo kad u dućanu-bolje rečeno nikad.
Tako bi ja svako večer oko sedam sati krenuo kod babe Ćeze u Džapiće po mlijeko.
Baba Ćeza je bila dobra žena, uvjek spremna za našaliti se i malo popričat o svakodnevnim stvarima. Ali svaka priča, obično bi završavala sa «zamišljenim» pogledom.
Kako sam miljeko nosio godinama, kako sam rastao... tako su i moja pitanja bila «teža».
Meni je bilo žao vidjeti babu Ćezu kako pati što živi sama, dok su njeni sinovi razasuti po cijelom svijetu.
Ipak, teško mi je bilo pitati «Zašto je to tako?».
Bio bi zadovoljan i sa onim što je baba Ćeza sama htjela reći... ispričati priče o svojim sinovima u Americi, o svojoj unučadi....
Koliko sam uspio shvatiti, sinovi babe Ćeze imali su «drugačije mišljenje» o nekim stvarima o politici tog doba...ali je o tome tada bilo «zabranjeno pričati».
Kad je započeo rat u Hrvatskoj, njeni sinovi prvi su poslali pomoć Promincima.
Kad smo se nakon rata vratili u Prominu, oni su se opet prvi javili i poslali svima pomoć.

Netko me jednom prozvao zašto o Dizdarima babe Ćeze nisam ništa napisao na promina.blog.hr-u, a toliko su pomogli Promini?
Zanimljivo je da je danas teško pronaći neki pisani trag o dobrotvornom radu braće Dizdar.
Teško je pronaći i tekst u kojem se spominju poimenice svi sinovi nedavno preminule babe Ćeze.

Ipak, konačno sam danas pronašao jedan članak u kojem se jedan od braće Dizdara spominje.
Tako nam Slobodna Dalmacija u članku «Dizdar: Zavolio sam Obamu nakon bankrota Amerike s Bushem” donosi podatke koje vjerojatno većina Prominjaca nije znala.

Evo samo nekoliko citata:

«U našu udrugu Croatians for Obama uključilo se nekoliko tisuća Hrvata koji su vjerovali u pobjedu prvog Afroamerikanca u povijesti SAD-a. Joe Biden jedan je od najvažnijih Obaminih ljudi, a on jako dobro poznaje situaciju u ovom dijelu Europe - pojašnjava Dizdar koji je svoj glas demokratima dao unaprijed jer je zbog smrti majke, upravo u vrijeme izbora u SAD-u, morao otputovati u rodnu Hrvatsku, u Oklaj pokraj Drniša».

“Anthony Tonči Dizdar u emigraciju je pobjegao prije četrdeset godina jer je, tvrdi, njegova obitelj u Oklaju bila obilježena i stalno šikanirana zbog toga što je njegov stric poginuo kao ustaša na Kozari.
-Svi smo se raselili po svijetu. Nismo mogli podnositi taj pritisak. Samo je jedan brat, Marko, ostao u Zagrebu, a nas petero ostale djece otišli smo u svijet trbuhom za kruhom - ispričao je Dizda”.

Tko zna koliko bi se ovakvih priča moglo ispričati... Tužnih priča sa na kraju ipak sretnim završetkom.
Braća Dizdar u svoje vrijeme nisu bila shvaćena u Promini, Hrvatkoj, ali ipak, došao je dan da njihova razmišljanja padnu na plodno tlo.
San o zemlji u kjoj će svi biti ravnopravni, neopterećeni prošlošću-okrenuti budućnosti.
San o zemlji u kojoj ćeš smjeti imati drugačije mišljenje od ostalih, i nećeš biti zbog toga proganjan...
San o zemlji u kojoj se nećeš morati biti podoban, nego ćeš živjeti od svoga rada....
San u kojem braća iz jedne male Promine, odlaze širom svjeta trbuhom za kruhom... u Ameriku, zemlju u kojoj su svi snovi mogući, i tamo se toliko uzdižu na društvenoj ljestvici da njihov glas može doprinijeti promjeni Američkog predsjednika....

Pitam se... jesmo li mi i danas uopće spremni razumjeti za što su se borila braća Dizdar?

Link na članak u SD je:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/29241/Default.aspx

Ja sam generacijski «daleko» od braće Dizdar, ali vjerujem da promina.blog.hr posjećuju Prominci koji su ih poznavali... koji se sjećaju priča vezanih uz njihovo odrastanje u Promini...Vezane uz njihovu pomoć Promini...
Znam da blog posjećuje ponekad i Marko Dizdar, jedan od braće Dizdara....
Volio bi kad bi i on mogao prokomentirati odlazak braće iz Hrvatske... neshvaćanje i proganjanje od strane okoline u kojoj su živjeli... borbi za Hrvatsku...

Sad sam se sjetio jednog komentara u kojem se spominje emigracija...malo drugačiji pogledi na naš kraj....

Evo komentara u cijelosti:

Anthony T

Dragi moji Prominci,
vecinu od vas poznajem, i moram se malo ukljuciti u ovu diskusiju!

Prije par godina opetovano je uvedena, na našu veliku žalost, jako poznata rijec JANJIČAR. Nadam se da da vam ta riječ dobro poznata u svom značenju i širem socio-psihološkom kontekstu. Moram konstatirati jednu tužnu činjenicu da kako širom tako i užom Hrvatskom vladaju JANJIČARI 21. stoljeća, a to ću vam malo detaljnije eloborirati.

To je klasa ljudi niska nacionalnog, radnog i kognitivnog nivoa koji su spremni sve uraditi za svoju kratkorocnu dobrobit, bez obzira na posljedice svojeg "rada". Janjičari su prozvani jer za tuđe interese prodaju budućnost svog puka i države, a za to dobijaju judine škude. Oni su redom "perjanice procesa euroatlanske integracije" i "uspješni" gospodarsvenici koji nas "vode u EU". To su ljudi izabrani po kriteriju podobnosti, a ne kvalitete i rezultata. To su ljudi koji imaju svoju cijenu. To su ljudi lobotomirani od Vjere, Nacije i Ideologije.
Ukratko stoka sitna zuba, kako bi ih Franc nazvao.
Domovina je puna takvih kadrova na svim nivoima, od općina do vlade (bilo koja ona da je orijentacije). Zasto?
Pa dragi moji prijatelji, zato jer se nasa domovina dici "drustvom znanja" sa 7% obrazovanog kadra, sa generacijama kadrova odraslim u JUGOSLOVENSKOM komunističkom utopiskom modelu gdje je poslušnost, odanost tuđincu bila stvar uspjeha i prezivljavanja velike vecine pojedinaca. Moram ovdje istaknuti da je vrlo malo bilo istinskih HRVATSKIH KOMUNISTA koji su gajili utopisku ideju socialrealizma, a koji su imali snage se oduprijeti velikosrpskom hegemonizmu. Upravo taj nacin razmisljanja tijekom niza desetljeća ako ne i stoljeća je kreirao "svijest" velike vecine Hrvata u domovini i oni su išli linijom manjeg otpora birajući tako "lakši" put života nauštrb svoj osobnog i nacionalnog identiteta.
Nazalost naša emigracija, koja je dala veliku osobnu zrtvu i doprinost ostala je po strani svega, jer je "neprilagođena" za lokalnu sredinu i okruzenje. Upravo oni su cvijet naseg naroda, jer su ostali svoji i moralno uspravni, te nacionalno neporazeni. Obrazovani i profesionalno izgrađeni na principima "Citius, Altius, Fortius" u otvrenom tržištu svijeta. No proglašeni su neperspektivnima za sadašnje "političke i ekonoske vođe", kako lokalno tako i globalno.
Da nebi se politički izjašanjavali lijevo ili desno, mislim da je nazalost situacija ista i kod jednih i drugih. Sve su to kadrovi nastali po gore opisanom janjičarskom principu, i svi su sve stakli tako da su "jamili" prije ili sada.
Dragi moji, pa ako se pitate zasto su onda izabrani, npr u opcini Promina?
Pa zato jer nazalost cvijet puka Promine, jer prognan po svijetu, prije po komunističko - jugosalvenskom ključu podobnosti, a danas po ključu "ne smetaj mi da jamim". Malo je ljudi danas u Promini koji su SLOBODNI, kad kazem slobodni to zanci da mogu javno i argumentirano reci sto misle i da time budu shvaceni i prihvacene od strane kriticne mase ljudi koji zive od svog rada i koji su takodjer slobodni. Nazalost politka cistih racuna stavlja ih na "crne liste" kao i '47, te se time s njima obracunava po istim metodama (ali s drugim oruđima prisile) kao sto su to svojedobno radili "PULAC, Stevo Perica, i cijeli niz političkih komesara/jugoslaveskih dusobriznika tog doba".
Da bi puk Promine (i HRVATSKE) bio slobodan mora nauciti zivjeti od svog znanja i rada koji ce prodavati na svjetskom tržištu rada i kapitala, i to je prijatelji moji ključ svega.
Sve dok JANJIČARI vladaju ovom zemljom nema nam svijetla na kraju tunela, samo druga lokomotiva.

Posebice bih se obratio mom prijatelju, kojeg izuzetno cijenim i postujem, Marku Dizdaru, s jednim pitanjem glede gore navedenog teksta u kojem navodis neke svoje cinjenice.

Marko zar si ti robijao u Staroj Gradisci da bih uvazavao misljenja janjicara tipa Dzape i slicnih?
Molim te reci im svima da su stoka sitna zuba i da ce past travu na Dinari!
Evo ja cu dat svoj financijski prilog (koji moze ici i do miljijunskog iznosa u USD) i otkupimo svi mi sve kao dionicko drustvo (koje ce svu dobit davat mladim darovitim promincima za skolovanja na Harvardu i Standfordu) !
Fond cemo dati na upravu inozemnim profesionalcima od znanja i rezultata, a cijenu koju mi ponudimo oni nece moc platit i da prodaju sve sto su ukrali oni i njihovi cace i didovi u zadnjih 100 godina!

Sa znanjem, radom, vjerom i ponosom otjerajmo JANJIČARE u popravne domove i ropotarnicu povjesti!

Toliko o mene za ovo javljanje iz daleke zemlje raja snova i rada!

Thnx,

Anthony T.

http://www.youtube.com/watch?v=T8A43iO32xE

"Uvijek je bilo i uvijek ce biti
onih sto ce dusu Vragu prodati
a vi zato bdijte, jer morate bditi
domovini ponos vratiti" (Anthony T 20.04.2008. 01:47)

Komentar se nalazi pod linkom:

http://promina.blog.hr/2008/02/1624336341/strateske-smjernice-za-ruralni-razvoj-inovis-sistema.html










Oznake: Život u Prominia, Raseljavanje Promine

- 06:48 - Komentiraj post (5) - Link posta

petak, 07.03.2008.

Završeno uređenje nogostupa u Oklaju

Još prošli tjedan završeni su radovi na uređenju nogostupa u Oklaju, ( ali ja sam bio u gužvi pa kasnim sa postom...)
Izvođaču radova ostalo je koliko mi se čini još samo povući bijele linije, i radovi su gotovi.

Evo nekoliko fotografija koje sam napravio prije nekoliko dana kad su se radovi privodili kraju pod linkom.

Većina redovitih posjetitelja Bloga može primjetiti kako su ovo vjerojatno prvi radovi koji se izvode u Promini, a da se oko njih nije «digla prašina».
Od izlaska Natječaja za izvođenje radova do njihova završetka prošlo je samo koliko mi se čini šest mjeseci.
Možda je za nekoga i šest mjeseci mnogo, ali kad se sjetimo koliko su se dugo uređivali nogostupi u centru Oklaja, onda možemo biti i te kako zadovoljni.

Uglavnom, meni se sviđa način na koji je uređena najprometnija ulica u Oklaju, jedino bi se mogla uputiti zamjerka projektantu što nije predvidio drvored koji je nekad u toj ulici postojao, a sada ga više nema.

Oznake: općina promina, Život u Prominia

- 20:16 - Komentiraj post (2) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


.....

  • ......
    .......



    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2023. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić