_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

subota, 29.12.2012.

Maleno mjesto srca moga, rodnog kraja Mataskoga

Dugo nisam bio u Matasima….
Toliko je događaja iz mog djetinjstva vezano uz njih, da mi je možda zbog toga i teško krenuti k njima, a samo su „pedalj mista“ od mene.

Ivandan je uvjek bio fešta u Matasima.
Pjevalo se, pilo, družilo u ovo Božićno vrijeme. Dolazili su Matasani sa svih strana u svoj rodni kraj. A tada su u Matasima mnogi još stalno živjeli.

Čitam u jednom članku koji ću uskoro objaviti na blogu, kako su Matase 31. prosinca 1830. godine imale 84. obitelji, i 664. stanovnika.
Bili su najnaseljenije selo u Promini!

Cijela Promina brojila je tada 3568. stanovnika, Razvođe 532., Oklaj 445., Puljane 390…..

Matase su tada obuhvaćale sela Zeliće, Matase, Marasovine, Bobodol i Ljubotić, a danas (prema popisu stanovništva 2011. godine) sva ta sela zajedno nastanjuje 99. duša.

Malo mi je bilo čudno kad sam u zabilješkama prof Ante Vladimira Bikića pročitao kako je u Matasima 1868. godine, istovremeno kad i u Oklaju otvorena škola, ali čitajući popis stanovništva iz 1830. godine, vidim da je to bio sasvim logičan potez tadašnjih vlasti.



Sjedam sa svojom djecom u auto i krećemo u Matase…
Idemo do moje babe, moje djece prababe Luce… idemo do ujca…nosim prijatelju Alenu „Turistički vodič Promine“…idem napraviti koju fotografiju za sljedeći broj Župnog lista-Promina-(treba na vrijeme početi).

Koliko se toga promjenilo u Matasima od mog rođenja sedamdesetih godina do danas.
„Bili put“ zamjenio je asfalt, nedavno je stigla i voda, ali u samim Matasima danas nažalost živi samo jedno dijete.
Zgradu osnovne školu je zadnji "zaključao moj otac", i prešao raditi kao nastavnik u Oklaj sredinom osamdesetih godina, sada već prošlog stoljeća.

Obišao sam rodbinu, i odmah produžio do crkve, pred kojom su djeca nestrpljivo čekala misu koju je naš župnik-fra Petar zakazao za točno u podne.



Kako smo nešto ranije stigli, odlučio sam na brzinu skoknuti do škole, napravit i tamo koju fotografiju.

Prolozimo pored kuće pokojne tkalje Brankince, pokojne Likotinke…u mislima mi sljedeća fotografija fra Ivana Čupića (nastala oko 2000 godine):



Odlučim ovjekovječiti današnje stanje istog kadra:



Idemo do škole gdje sam naučio svoje prve korake. Sjećam se kako su nekad oko škole pasli mnogobrojni konji, pa od njih nisam smio izađi van dvorišta…Sjećam se sljedeće fotografije:



Danas škola u Matasima izgleda ovako..



Vraćamo se do crkve, a Misa samo što nije počela.
Fra Petar zapisuje mise za duše koje nisu s nama…dogovara tko će što čitati…
Božić je, vrijeme radosnih pjesama, a mi svi zajedno, izgledamo kao jedan malo zborić….
Fra Petar nadahnuto propovjeda, pjeva, pun optimizma s osmjehom obraća se vjernicima.




Nakon mise, vraćam se do kuće mog pokojnog dida Mate….uz jelo i piće razgovaramo kao neki starci o vremenima kojih više nema, o rodbini, susjedima kojih više nema…

Puno toga u Matasima više nema, i mladi će reći „Uvjek se vraćate na prošlost i samo kukate“.

Bojim se ako na vrijeme ne shvatimo što se to dogodilo s Matasima, da će se isto ponoviti i s ostalim mjestima našeg kraja, a onda će i naša djeca, pričati istu priču, kao što je ja pišem danas.

Da li je moguće izbjeći tu sudbinu?

Oznake: Matase, religija

- 11:36 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 26.12.2012.

Izašao je sedmi broj Župskog lista Promina

Kao i svake godine, i ove godine, točno na Badnju noć, Prominci su nakon Ponoćke u rukama imali novi broj Župskog lista "Promina".

Evo naslovnice lista:



Evi i stranice sa sadržajem i ostalim zanimljivm informacijama o samom listu:




I na kraju, ono najvažnije: UVODNA RIJEČ ŽUPNIKA, našeg župnika fra Petra Pletikose:

Dragi župljani u Promini i u svijetu!

Kao vaš župnik morao sam sjesti za stol, uzeti mašinu i napisati nekoliko riječi za naš župni list »Prominu«.

Kako se nalazimo u Godini vjere, pozvao bih sebe i sve vas, da se u ovoj godini zaista upitamo: kakva je i kolika naša vjera.
Svi mi obično kažemo: ja vjerujem, moja obitelj vjeruje, moji su pređi vjerovali, pa neću ni ja biti izdajica.

Ovdje se zaista radi o tome da u ovoj godini obnovimo svoju vjeru, stavimo je prave temelje koji će nam pomoći da živimo po svojoj vjeri, po uputama ne bilo koga nego samoga Isusa Krista, jer to će nam dati život vječni.

Vjera je držati za istinu što nam Bog govori, to stavljati u život i to pokazivati svojim djelima svaki dan i sve dane života našega.
Takva vjera dat će nam život vječni.

Kad je Isus naučavao i činio mnoga čudesa, uvijek je naglašavao: idi, vjera te tvoja spasila, vjera te tvoja ozdravila i tome slično.

Zato i ja, kao vaš župnik, pozivam sve župljane ma gdje bili, da ne živimo samo u uvjerenju svoga krštenja, nego da živimo po vjeri i u vjeri Isusa Krista. To trebamo pokazivati svakidašnjom molitvom u obitelji, nedjeljnim dolascima na svetu misu, čestim ispovjedanjem i pravim sakramentalnim životom.


Župa Promina i njezini župljani poznati su po svojoj povijesti dobrog nacionalnog osjećaja, dobre vjere s dobrim djelima. Ova župa dala je dosta dobrih svećenika, doktora, privrednika i ljudi na dobrom glasu kako u Promini tako i u svijetu.

Migracija je i ovdje učinila svoje, župa je dosta iseljena.
Pozivam sve iseljene župljane da ne zaborave svoju Prominu, da ne zaborave svoju povijest, svoje mučenike za vjeru i za domovinu, jer ovdje se živjelo u znoju lica obrađujući zemlju, sadeći vinograde, radeći u rudnicima i čuvajući svoje blago.

U našoj župnoj kući i crkvicui sv. Roka petkom poslijepodne i subotom održavamo župski vjeronauk. Čuje se žamor djece i živimo u nadi da će ga biti još više. Župljanke čiste dvorište, župnu kuću i crkvicu, župljani su pripremili drva za ogrjev i može se raditi i živjeti kao župnik.
Po starom običaju župljani Promine darovali su grožđe da se nađe čaša dobrog vina u župnoj kući.

Počeli smo s nekim akcijama u našoj župi, ovih dana dolaze željezni prozori za zvonike kod Gospe Čatrnjske i kod sv. Martina.

U suradnji s Provincijom uređujemo župsku kuću i spremamo se za gradnju male vjeronaučne dvorane za razne vjerske potrebe.

U suradnji s općinom trebali bi urediti mrtvačnice kod Gospe Čatrnjske, župne crkve sv. Mihovila i kod sv. Martina.

Planova imamo puno i sve ćemo učiniti za to da nam objekti za slavu Božju i dobro svih nas budu bolji.
U proljeće, kroz korizmu, održat ćemo i duhovnu obnovu.

U želji tolikih planova koja stavljamo u ruke Božje Providnosti, ali i u vaša srca i vaše razumjevanje za pomoć za sve to.

Od sveg srca svima u Promini i vama iseljenima kličem:

Sretan Božić i blagoslovljena nova 2013. godina uz blagoslov Božji želi Vam vaš župnik

fra Petar Pletikosa.





Za sve one koji su daleko, i ne mogu odmah doći do Župskog lista, tu je link:
http://www.franjevci-split.hr/pdf/promina_2012.pdf





Ukoliko vas zanima, na web stranici "Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja - Split", možete pronaći župske listove brojnih župa:
Link: http://www.franjevci-split.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=112&Itemid=48


Oznake: Župni list Promina, religija

- 12:00 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 18.10.2012.

O fra Šimi, rekoše u Promini…





Današnji broj Slobodne Dalmacije donosi nam članak Katarine Rudan pod naslovom:

Objavljeno 17.10.2012. u 21:32
‘ČINIO JE ČUDA’
Mještani Oklaja, Lukara i Čitluka puni hvale za svojeg nekadašnjeg dušobrižnika
Link: http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/190833/Default.aspx

…a u članku izeđu ostalog:

„Zbog svoje energičnosti, poduzetnosti, želje i volje da pokrene Prominu u duhovnom i svjetovnom životu, prozvali su ga Šime kotač. Živio je u župnom dvoru u Čitluku, vozio stariji tip VW passata srednje klase i ni po čemu se nije izdizao od ostalih svećenika, govore Prominci“.


„Riječju, za nas je on bio dobar fratar - rekao nam je Paul Cota, aktualni načelnik Općine Promina, koji je i sam surađivao s fra Šimom, te redovito odlazio na njegove nedjeljne mise“.

„- Čini mi se nestvarnim i nemogućim da jedan crkveni službenik, u ovom slučaju fra Šime, može prodati toliko crkveno bogatstvo i pri tomu biti ovlašten za podizanje ili preuzimanje novca. Valjda postoje pravila po kojima se imovinu prodaje. Ne znam, nevjerojatno je - veli Budanko“.

„Nimac: Za sve je kriva ljubomora

„Nažalost, protiv mene su se urotili neki važni ljudi u Baškoj Vodi, pa čak i fratri. Ljubomora je svemu kriva – odgovorio nam je Šime Nimac, ne želeći otkriti o čemu je razgovarao u ponedjeljak u Nadbiskupskom ordinarijatu, a o sadržaju sastanka ni riječ nismo mogli izvući ni iz uprave splitske Crkve“.


Naravno, ovo su samo kratki navodi, a cijeli tekst pročitajte pod već navedenim linkom:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/190833/Default.aspx


Oznake: religija

- 11:13 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 21.05.2012.

Prva pričest u Promini

Jučer je (nedjelja 20.05.2012) bila Prva pričest i Promini.

Tri djevojčice, Ivana, Anđela i Dora, vjerojatno su s nestrpljenjem čekale ovaj dan.
Veselo su s roditeljima došle na misu, sjele na svoja mjesta…živile svoj san.
Iza njih, u klupe su sjeli njihovi roditelji, djedovi, bake….i s ponosom gledali svoje ljepotice.

Mislim da nema ništa ljepše, nego gledati sretne i zadovoljne ljude, sretne i zadovoljne obitelji na okupu.

Oltar je za ovu prigodu bio posebno ukrašen.
Panj sa tri grozda…a na grozdovima imena Ivana, Anđela, Dora….
Prva asocijacija mi je odmah bila „Neka raste loza naša“- natpis kojim Miljevčani dočekuju svoje goste.

I zapitam se-Raste li još loza naša?

Naše ljepoptice su eto, prva generacija nakon rata koja nema samostalan razred, nego nastavu pohađaju u „spojenim razredima“.

Što je tu je….

Iskrene čestitke djevojčicama, njihovim majkama i očevima, i fra Kreši što ih je lijepo za Prvu pričest pripremio!







Oznake: religija

- 17:34 - Komentiraj post (2) - Link posta

nedjelja, 06.05.2012.

Krizma u Promini

Svaku treću godinu, u našoj Župi… u Promini, imamo obred Krizme, ili Svete potvrde.
Tako je jučer, u subotu, petog svibnja, u crkvi svetkog Mihovila u Oklaju, održana Krizma za djecu rođenu od 1997 do 1999 godine ( od sedmog razreda osnovne škole do prvog razreda srednje škole).
Ukupno trideset i dvoje krizmanika, ako sam dobro zapamtio.

Svaki ovako veliki događaj, ostaje nam duboko urezan u mislima, sjećanjima… možemo ga opisati najljepšim riječima, ako nam je Bog podario dar pisanja, ali ako nije, onda je najbolje pogledati koju fotografiju samog događaja.

Evo ih nekoliko:

***

***

***

***

***

***



Na sljedećoj fotografiji je (lijevo) naš župnik Fra Krešimir Mikelić i umirovljeni, donedavni generalni vikar Šibenske biskupije mons. Dominik Škevin (koji je i podijelio sakrament potvrde 32. krizmanika i krizmanica), i naravno krizmanici i krizmanice....




...a onda smo u jedan kadar "ugurali" još i kumove i kume...



i to je to....

Oznake: religija

- 16:30 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 08.04.2012.

Sretan Vam Uskrs!

Uskrs je u Promini vrijeme okupljanja (raseljenih) obitelji, vrijeme molitve, druženja, radosti…

Razmišljao sam da li da ove godine napravim koju fotografiju na tu temu, ili ne, jer ponekad imam osjećaj da objavljivanjem fotografija vjerskih događaja u Promini-pridonosim „estradizaciji“ vjere.

Nakon obreda Velikog petka, nakon što sam izašao pred crkvu i sa suprugom čekao djecu da krenemo kući…do mene je došao do tada nepoznat Prominjac i pružajući ruku, predstavio se i rekao:
„Ja sam čuo da ste Vi urednik Promina bloga. Znate, ja živim i Njemačkoj i svaki dan pratim Vaš Blog…“ Na to je njegova supruga dometnula „A posebno nedjeljom ujutro“. Nabrajali su zatim i jedno i drugo teme iz nekih postova…fotografije zime u Promini….

Ostao sam bez riječi….Ne jer nisam imao što reći…Nego jer sam se u tom trenutku sjetio zašto sam uopće počeo pisati blog, i u što se to moje pisanje u međuvremenu pretvorilo…

A, zapravo sam počeo pisati Blog upravo iz razloga da povežem sve Prominjce raseljene širom lijepe naše, širom Europe, širom svjeta….baš poput dvoje ljudi koji su mi pružali ruku.

A zadnjih dvije godine…energiju koju sam usmjeravao na nove priče iz Promine, trošim na svakodnevno brisajne uvredljivih komentara koje ostavlja na Blogu čovjek koji nema nikakve veze sa Prominom, sa postovima i temama koje obrađujem…

Žao mi je što se nisam uspio dostojno zahvaliti na lijpim riječima obitelji Čilaš (koje je na privremenom radu u Njemačkoj), te im se ovim putem iskreno i od srca zahvaljujem, jer su me oni svojim riječima potakli da napravim nekoliko fotografija na temu Uskrsa u Promini.

Fotografije za sve moje drage čitatelje koji žive širom svijeta poput Čilaša, ali nisu mogli doći svojim kućama, da zajedno sa svojim obiteljima, rodbinom i prijateljem proslave Uskrs u Promini.

Kad bih Vam morao riječima opisati dane u Velikom tjednu u Promini, onda bi ih izdvojio samo nekoliko koje mi se odmah pojavljuju u mislima: „mir, vjera, zadovoljstvo…radost“.
Ili sa dvije rečenice;„Slušanje propovjedi u tišini i razmišljanju“…“Grobari u lijepim narodnim nošnjama…ozbiljni…uzor mladim momcima….“

Ali, već sam odavno priznao da nevješto nižem riječi u rečenice…priču, pa Vam donosim nekoliko sinoćnih fotografija iz crkve svetog Mihovila u Oklaju;

***

***

***

***

***

***

*



Sretan Uskrs svim ljudima dobre volje, ma gdje god bili!


Nadopuna posta 09.04.2012;

Prominski Čuvari Groba, bili su i jedna od tema sinoćnog Dnevnika Nove TV;



Video i cijeli tekst vijesti možete pogledati pod linkom:

https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/zudije-se-okupile-oko-kristova-groba.html

Šibenski tjednik nam također na jednoj od fotografija "donosi" naše Prominjce;






Oznake: religija

- 10:32 - Komentiraj post (11) - Link posta

ponedjeljak, 26.12.2011.

Župni list Promina 2011 (br. 6)

Već šestu godinu za redom, nakon ponoćke...uz kalendare naše Župe, u rukama kući nosimo i naš Župni list Promina. Nestrpljivo se listaju stranice...komentiraju fotografije iz života župe...čitaju tekstovi....

Tako je hvala Bogu i ove godine.

Evo kako izgleda naslovnica Župnog lista:






A evo što nam kaže Uredništvo lista:

***************************************************************************************

RIJEČ UREDNIŠTVA

Dragi Prominci i Prominke sve vas od srca pozdravljamo, vas koji ste u Promini ili koji ste daleko.
Svima želimo radost i mir Božića, Božji blagoslov u vašem životu i radu.
Radujemo se što i ove (šeste) godine možemo s vama podijeliti radost Božića, toga nepresušnog vrela radosti i nade za sve kršćane diljem svijeta.
Drago nam je da to možemo učiniti preko našeg župskog lista »Promina«.
Želimo da vam njegove stranice budu drago pismo, posebno onima koji su daleko od rodnog kraja i koji se ovih dana mislima rado vraćaju na izvore svoga djetinjstva.
Dok vam pišemo ovih par riječi nismo sigurni dali ćete biti u prilici imati župski list u rukama.
O problemima koje imamo s tiskanjem župskog lista nećemo vas puno zamarati.
Kratko, naš Prominac koji nam je svih ovih pet godina tiskao list to je radio besplatno.
Po prijavi iz Promine postavljeno mu je pitanje zašto nije platio PDV na donaciju.
Daljni komentari su suvišni i nećemo o tome više pisati.
U mnogim župama ima problema s izlaženjem župskog lista ali ovakvog problema nemaju sigurno.
Mnoge općine su sretne da mogu pomoć svojoj župi, a gdje smo mi.
Mi Prominci se najviše bavimo tužbama, sudovima, klevetama...

Ako mislite da ovakav župski list treba Promini pozivamo sve Promince i prijatelje Promine da postanu PRIJATELJI ŽUPSKOG LISTA »PROMINA«.
Svojim prilogom postajete prijatelj i pretplatnik na župski list.
Vaša pretplata neka bude 100 kuna, koliko pretplata napravite toliko ćete župskih listova dobiti na vašu adresu ma gdje bili.
Uplatu možete napraviti na žiro račun župe ili župniku s naznakom »za župski list«,
navesti točnu adresu pretplatnika.

Ako imate župski list u rukama, ovaj put to možemo zahvaliti našim »Inicijatorima za poticanje gospodarskog razvoja Promine« (str. 69-73).

Pozivamo vas da se uključite, kako sa svojim prilogom tako i sa suradnjom u izradi župskog lista. Svaka vaša primjedba ili pohvala dobro će nam doći. U izradi ovog lista sudjeluje mali broj nas Prominaca.
Nije ovo ničiji, kako privatni tako i stranački župski list.
Svi oni koji tako govore doveli su do ovakvog, žalosnog stanja u Promini.

I na kraju, ono najbitnije.

Na dobro vam došlo sveto Porođenje Gospodnje!

Sretan vam i veseo Božić te blagoslovljena nova, 2012. godina!

Uredništvo

***************************************************************************************

Ovim putem čestitam Zvoni Bari što je unatoč svim problemima uspio pripremiti i tiskati i ovaj broj Župnog lista.

Živija Zvone!

Isto tako sve pohvale i donatorima, i iskreno se nadam da njih, kao Željka Džapu koju je pet godina financirao
štampanje Župnog lista, neće posjetiti policija.


Za sve one koji nisu u mogućnosti kupiti Župni list, evo linka za njegovo virtualno izdanje:

www.franjevci-split.hr/pdf/promina_bozic_2011.pdf


Oznake: Župni list Promina, religija

- 11:47 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 20.06.2011.

Obnova zvonika crkve sv Mihovila u Oklaju II dio

Prije nešto više od mjesec dana, objavio sam post pod naslovom:

„Obnova zvonika crkve sv Mihovila u Oklaju“

Link: http://promina.blog.hr/2011/05/1629221718/obnova-zvonika-crkve-sv-mihovila-u-oklaju.2.html

A u njemu piše....

Na web stranici naše Župe možete pročitati sljedeće:

********************************************************************
OBNOVA ZVONIKA

Zvonik župske crkve sv. Mihovila građen je polovicom 18. st. i zasigurno je najvrijedniji objekt u župi.

Zub vremena učinio je svoje, a srbočetnički barbari su, dok su krali zvona, srušili južnu ogradu i tako narušili stabilitet zvonika.

Zvonik se, po procjeni stručnjaka mora, gotovo u potpunosti srušiti i zatim ponovno sazidati mijenjajući kamene dijelove koji su oštećeni.

Za obnovu će nam trebati oko 500 000 kuna. Nakon dugogodišnjih pokušaja da od ministarstva kulture dobijemo sredstva za obnovu još uvijek nismo dobili ništa. Ako i dobijemo nešto, to neće biti dostatno za potpunu obnovu. Zato moramo sami. Već u ovom mjesecu planiramo započeti obnovu. Valjda će se providnost pobrinuti da se zvonik opet sagradi...

Dosada su svoj prilog dali:
Ivan Krivić-Vucić 1000 kn

Svoje priloge možete slati i na žiroračun Župa sv. Mihovila - Promina: 2330003-1100046038; svrha uplate: Za obnovu zvonika; Poziv na broj: 11112011

Ažurirano Nedjelja, 01 Svibanj 2011 07:07

********************************************************************

Podatak o donatorima priloga se promjenio i sada glasi:

Dosada su svoj prilog dali:

Ivan Krivić-Vucić 1000 kn,
Obitelj Bračić 200 kn
Marinko Čavčić 1000 kn
Paolo Cota 1000 kn
Marin Dujić 1000 kn

(Ažurirano Srijeda, 08 Lipanj 2011 08:42)

Još jednom ponavljam rečenicu:

Svoje priloge možete slati i na žiroračun Župa sv. Mihovila - Promina: 2330003-1100046038; svrha uplate: Za obnovu zvonika; Poziv na broj: 11112011

Znam da će sad neki reći- „već nas drugi put pozivaš da sudjelujemo u akciji, a ni sam se nisi odazvao“.
Iskreno rečeno, kad je prvi put fra Krešo oko Božića pozvao da se priključimo akciji prikupljanja sredstava, odlučio sa od 01.2011 pa do 12.2011 godine svaki mjesec uplaćivati po 100.00 kn za obnovu zvonika, na račun naše Župe (uz dotadašnjih 50.00kn mjesečno za rasvjetu Gospe Čatrnjske).
Odjednom uplatiti 1000.00kn (koliko bi otprilike trebala svaka obitelj), nije malo....ali uplaćivati po 100.00kn mjesečno je nekako ipak lakše-barem meni se tako čini.

Ali koliko tko može donirati....to svatko zna sam za sebe najbolje.

Bilo kako bilo....

Jučer sam primjetio da su oko zvonika postavljene skele...radovi su krenuli.

Jutros (ponedjeljak 20.06.2011) sam napravio sljedeću fotografiju zvonika:

Photobucket

Više informacija o obnovi zvonika crkve sv Mihovila, možete saznati pod linkom:

http://zupapromina.com/index.php?option=com_content&view=frontpage


Oznake: Obnova zvonika crkve sv Mihovila, religija, Oklaj

- 10:45 - Komentiraj post (0) - Link posta

subota, 23.04.2011.

ČUVARI KRISTOVA GROBA 25. TRAVNJA U TISNOME 11. festival žudija

Prominski Čuvari kristova groba i ove godine sudjeluju na Festivalu žudija.
Ove godine, festival se održava u Tisnome, a više detalja možete vidjeti na
sljedećem plakatu:

Photobucket

Svi vi koji u ponedjeljak planirate negdje na izlet, a još niste sigurni kamo poći....krenite put Tisnoga
i sigurno će te se dobro provesti....upoznati dio naše kulturne baštine.

Oznake: Čuvari groba Promina, religija

- 12:00 - Komentiraj post (5) - Link posta

srijeda, 20.04.2011.

Ususret Uskrsu u Promini

Vrijeme brzo leti…i evo nam već Uskrsa.
Crkva sv Mihovila je već za Cvjetnicu bila puna, kako bi moja dijeca rekla “nepoznatih ljudi”.
Netko je došao iz Zadra, netko Zagreba…Splita…Šibenika….a neki kao što to svake godine običavaju…iz daleke Njemačke, Francuske, gdje su na “privremenom radu”.

Uskrs je posebno vrijeme i za mlade momke u Promini. Svake godine, najčešće pitanje pred Uskrs je “Tko ove godine od novih čuva Grob?”
I tako moj Ivan i Jope raspravljaju hoće li ili neće ove godine biti Džaja, Stanić, Ikica i Zelić? a ono što im obojici čitam na licima je “hoćemo li jednom biti mi?”.

I kako oni malo stariji momci, tako i oni najmlađi sa zanimanjem raspravljaju, jedva čekajući svoje vrijeme, kad će i oni sami moći s ponosom reći “Ja ove godine čuvam Gospodinov grob”.

Nekad su stari govorili da u “Grobare” idu momci spremni za ženidbu.
Danas se to malo promjenilo, Momci žure “odrasti”, ali se malo tko od njih žuri oženiti.
Neki opet kad odrastu, kao da zauvjek žele ostati djeca…..
Ali možda je tako uvjek bilo….samo kako godine prolaze….mijenjam kut gledanja, koji je malo pomaknut za “stupanj iskustva”.

Sad kad sam napisao doprilike pristojan uvod, mogu prijeći na sam povod moje priče.

Prije godinu dana, na Novoj TV mogli ste pogledati jedan video prilog koji se bavio prominskim “Čuvarima groba”. Dobro, oni ih ( na Novoj TV) tako ne nazivaju, nego Čuvari Kristova groba, ili Žudije.

Prije godinu dana, nisam objavio spomenuti video jer je i promina.blog.hr tada bio izbrisan,
ali to nije razlog da ga sada ne objavim…..

Evo naših “Čuvara Gospodinova groba iz 2010 godine”:





Što reći na kraju nego "Vidimo se za Uskrs"!




Oznake: religija

- 12:00 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 29.03.2011.

Internet stranica Župe sv Mihovila-Promina

Photobucket

Evo jedne kratke vijesti koju sam pronašao na internetu:

Promina, (IKA) – U želji za što boljom komunikacijom unutar župe i šire, kao i prezentiranjem vjerskoga, duhovnog, kulturnog, društvenog i sportskog života župe i mjesta, Promina, franjevačka župa Sv. Mihovila arkanđela u šibenskom zaleđu, otvorila je svoju internetsku stranicu.

Sve župne i druge informacije odsada se mogu naći pod linkom.

Oznake: religija

- 20:55 - Komentiraj post (2) - Link posta

četvrtak, 13.01.2011.

Božićni koncert Gradskog pjevačkog zbora „Neuma“ u župnoj crkvi sv. Mihovila u Oklaju

Zahvaljujući fra Kreši, Prominci su prije nekoliko dana u crkvi sv. Mihovila mogli uživati u kako sam imao prilike čuti od svoje obitelji- prekrasnom koncertu zbora „Neuma“ .
Zahvaljujući Zvoni Bari, dobio sam tekst na tu temu napisan rukom Josipe Prpe, članica (i tajnica) zbora.

Evo nekoliko fotografija i teksta na temu iz naslova;


Photobucket


Na blagdan Krštenja Gospodinova 9. siječnja 2011. na župnoj misi u crkvi sv. Mihovila u Oklaju pjevao je Gradski pjevački zbor „Neuma“ iz Drniša te je nakon mise održao Božićni koncert. U iznimno ugodnom ambijentu više od dva stoljeća stare crkve nije bilo teško pronaći nadahnuće za izvedbu brižljivo uvježbavanog repertoara. Vrlo srdačna publika, koja voli glazbu i cijeni svaki trud, prepoznala je i nagradila naporan rad pjevača koji stoji iza pripreme ovog koncertnog nastupa.

Na programu se moglo pronaći ponešto za istančani ukus svakog posjetitelja. Poruka božićne radosti i ljubavi do publike je doprla u skladnoj cjelini, od gregorijanskog korala (Puer nobis nascitur) na početku koncerta preko svjetski poznatih Adeste fideles, Couperinove Pastorelle, Händelove Joy to the world, do crnačkih duhovnih pjesama i tradicionalnih hrvatskih (Preveliku radost, Narodi nam se) te Zajčevog dvopjeva Offertorium pastorale u izvedbi Lucije Kević i Josipe Prpa. Zborom je ravnala prof. Jelena Prpa uz klavirsku pratnju Monike Kasalo, a posjetitelje je kroz program koncerta vodila Josipa Ivić.

Gradski pjevački zbor „Neuma“ (neume – prvi pisani znakovi za zabilježavanje glazbe) je osnovan u siječnju 2010. godine. Iako tek slavi prvi rođendan, iza sebe ostavlja godinu bogatu uspješnim koncertnim izvedbama. Prvo predstavljenje javnosti imao je u sklopu Devetih večeri Pasionske baštine na cjelovečernjem koncertu u ožujku 2010. godine, u župnoj crkvi Gospe od Ružarija u Drnišu. Uslijedili su nastupi na otvorenju Prvog međunarodnog festivala sira Drniš 2010. te koncert povodom proslave blagdana sv. Roka, Dana grada Drniša. Također je prvu godinu djelovanja obilježio i nastup na humanitarnom koncertu za Ligu protiv raka grada Drniša. Radost i veselje božićnog vremena do ljubitelja glazbe su doprli preko božićnih koncerata koji su održani u župnoj crkvi u Drnišu, u Samostanu sv. Ante Padovanskog u Šibeniku (koji je ujedno bio i prvo gostovanje zbora izvan grada Drniša) te već spomenutog koncerta u Oklaju.

Zbor od osnivanja djeluje pod umjetničkom palicom prof. Jelene Prpa. Uz ustrajan rad i entuzijazam voditeljice i članova zbora, „Neuma“ je postala nezaobilazni dio kulturnih događanja i proslava u duhovnom i svjetovnom životu ovoga kraja. Svim zaljubljenicima u zborsku glazbu vrata su i dalje otvorena. Zainteresirani se mogu javiti na probama (Društveni dom, utorkom i četvrtkom u 20:00) ili preko facebook stranice zbora (http://www.facebook.com/pages/Gradski-pjevacki-zbor-NEUMA-Drnis/293600899472).
Tekst:Josipa Prpa

Photobucket

(Zahvaljujem se autorici na tekstu, i Zvoni na „koordinaciji“ oko objave istog)

Oznake: religija

- 19:53 - Komentiraj post (5) - Link posta

petak, 26.11.2010.

Klarinim pogledom zagledane

Evo nekoliko dijelova jednog članka kojeg sam pronašao na internetu.



Mnoge priče počinju riječima: Jednom davno, vrlo davno u jednoj zemlji...
Tako su se i sestre naše Družbe prisjetile jednog davnog, vrlo davnog datuma: 17. studenoga 1679. godine s mjestom radnje u Šibeniku.
I događaja koji je postao tako značajan kako za prošlost, tako i za sadašnjost, a vjerujemo i za budućnost.
Toga je dana tadašnji šibenski biskup Ivan Dominik Callegari pozitivno odgovorio na molbu majke Klare Žižić
i Kate Burmaz koju su uputile preko fra Franje Kovačevića za životom u redovničkom pozivu.
U tekstvu ustanovljenja stoji: „Presvijetli i preuzvišeni gospodin Biskup primivši iscrpnu obavijest o želji čestitih
žena koje su odlučile primiti redovničko odijelo, autoritetom koji u ovakvim poslovima može obnašati – niti što
drugačije, niti na drugačiji način – odobrava gore priloženu molbu.“

Spominjući se datuma ustanovljenja naše Družbe, sestre su obilježile prvi Dan Družbe u subotu 20. studenoga.
Kako i priliči za prvi put, obilježavanje i proslava ostvareni su u kolijevci nastanka Družbe – u Šibeniku. Velik broj
naših sestara iz mnogih naših zajednica (nas šezdeset i pet) okupilo se u samostanskoj crkvi sv. Lovre gdje su
ukopane naša utemeljiteljica službenica Božja majka Klara Žižić i naše druge sestre. Euharistijsko slavlje
predvodio je šibenski biskup msgr. Ante Ivas u koncelebraciji sa svojim tajnikom don Rokom Glasnovićem i
gvardijanom samostana fra Matom Topićem.


Upoznati rodni kraj otkud je došla naša Utemeljiteljica i promatrati ga njezinim poglediom, bio je cilj ostatka dana.
Stoga smo se zajednički uputile autobusom prema Promini u kojoj su sestre iz kuće matice unaprijed dogovorile
program za cijeli dan. Na putu prema Promini zaustavile smo se iznad Visovca kako bi molitvom pozdravile
Gospu Visovačku, u čijem su okrilju mnoge sestre proživjele godine svoje službe. U Promini nam je
dobrodošlicu izrazio načelnik općine Paul Cota sa svojim suradnicima. Osobito iznenađenje sestrama bili su
članovi KUD-a Promina koji su sestrama izveli prigodni program. Nakon pozdravnih govora načelnika i naše
časne majke, sestre su domaćinima otpjevale himnu naše Družbe. Uz prigodni domjenak zajedničko druženje
je nastavljeno i posjetom Domu za starije i nemoćne osobe Oklaj koji je nedavno otvoren. Smještaj u domu
trenutno je našlo 74 starijih osoba. Sestre su za svakog korisnika pripremile mali darak, a također i za osoblje.
Ravnateljica doma Senka Knežević provela je sestre po sobama kako bi osobno uručile korisnicima poklone.
Bila je to prigoda i za zajedničke razgovore sestara, korisnika i osoblja, kao i za pokoju pjesmu.


Crkva Gospe čatrnjske bila je naše slijedeće odredište. Ime je dobila po izvoru (gusterni/čatrnji) koja se nalazi u
njezinoj neposrednoj blizini, a vodi iz tog izvora pridaju se ljekovite osobine. A kako crkva datira iz 15. stoljeća i
najstarija je u tom kraju, za vjerovati je kako je i naša majka Klara u njoj provodila svoje molitvene trenutke i
primila sakramente. Kako nam povijesna dokumentacija donosi činjenicu kako je u groblju kraj crkve pokopana i
naša s. Metodija Čveljo (+1918.) koja je bila rodom iz ove župe, izmolile smo u crkvi deseticu krunice za nju i
sve koji počivaju na tom groblju. Zaključni dio posjeta Promini ostvaren je u župnoj crkvi sv. Mihovila gdje su
sestre s okupljenim župljanima predmolile krunicu i molitvu Večernje, a župniku fra Krešimiru Mikeliću uručile
sliku majke Klare.

Cijeli članak autorice S. Mandica Starčević pročitajte pod linkom:

http://sibenskefranjevke.hr/vijest.html?news_ID=1985

Oznake: religija, majka Klara Žižić

- 20:44 - Komentiraj post (4) - Link posta

ponedjeljak, 01.11.2010.

Svi Sveti u Promini

Kad bi se sada provozali autom kroz Prominu, što bi vidjeli?

Ako bi u pohode Promini krenuli iz smjera Razvođa, odmah bi uočili da se u tom selu večeras naveliko fešta. Osim u Razvođu, fešta se i u Oklaju u kućama Razvođana koji drže do svojih običaja.
I dok se selom širi miris pečene janjetine, a oko kuća vriska djece, groblje Gospe Čatrnjske, Martina i Mihovila krase buketi cvijeća i svjeće.
Ovih dana Promina je opet, na dan dva živnula, jer su se njeni sinovi i kćeri došli pokloniti svojim najmilijima koji na spomenutim grobljima počivaju.

Nažalost, današnjim danom opet se sve vraća na staro, i Promina tone u tišnu.
Gužve na prominskim prometnicama polako jenjavaju.

Noćna fotografija, poseban je izazov, i odlučio sam napraviti jednu na temu Svih Svetih u Promini.

Evo fotografije crkve sv Martina u Mratovu.

Photobucket



Oznake: religija, Razvođe, Mratovo

- 18:53 - Komentiraj post (4) - Link posta

petak, 25.12.2009.

Župni list Promina-broj 4.

Već četvrtu godinu za redom, u vrijeme Božića, izlazi list župe svetog Mihovila-„Promina“.
Ove godine je bilo upitno hoće li izaći novi broj, jer je idejni začetnik župnog lista fra Šime Nimac prešao u novu župu, u Bašku vodu.

Na svu sreću, Zvone Bare…“igrač iz sjene“ koji je sve ove godine surađivao sa fra Šimom na izdavanju lista, nije se mirio s odustajanjem od tiskanja i ovogodišnjeg izdanja.
Odmah je stupio u kontakt sa našim novim župnikom fra Krešimirom Mikelićem.

Fra Krešo je rado podržao ideju nastavka tiskanja lista „Promina“, i tako i ove godine možemo čitati o događajima u godini koja je još malo, pa iza nas….

Photobucket


Evo i riječi Uredništva lista:

* * *
Dragi Prominci!

U rukama Vam se nalazi naš župni list koji uspijevamo tiskati četiri godine.
Zbog promjena župnika mislili smo da nećemo uspjeti tiskat ovaj broj.
Naš novi župnik podržao nas je u želji da nastavimo s izdavanjem župnog lista.
Želja nam je da to bude list svih župljana Promine ma gdje god bili, a ne list od župnika ili uredništva.
Pozivamo Vas da se i vi uključite u izradu lista, kako svojim primjedbama tako i pohvalama. Tiskanje ovog lista iziskuje mnogo truda i vremena.
Zahvaljujući gosp. Željku Džapi do sada smo to uglavnom uspijevali.
Razmišljamo da list izlazi dva puta godišnje, možda promijenimo i format... O svemu tome htjeli bi čut i vaše mišljenje.
Na naše e-mail adrese, poštom ili kod župnika možete dati svoje želje i primjedbe.
Pozivamo vas da svojim materijalnim prilozima (na žiroračun ili kod župnika) omogućite da naš list bude još bolji. Sve vaše priloge, kako male tako i velike, evidentirat ćemo u sljedećem broju. Župna kuća je u jako lošem stanju pa smo htjeli da uredimo prostor za naše i vaše potrebe. O ulaganju u naše vjerske objekte mogli bi puno pisati (zvonik kod sv. Mihovila, mrtvačnice, unutrašnja obnova sv. Martina, uređenje i održavanje groblja...).
Fra Šime je to radio na svoj način, a ubuduće bi se svi mi trebali više uključiti u sve to.

* * *

Kako bi znali kojim se temama bavi župni list, evo i sadržaja:

UVODNA RIJEČ
RADOST I NADA BOŽIĆA
HRVATSKI BOŽIČNI OBIČAJI U PROŠLOSTI I DANAS
NA HRVATSKOM JORDANU
PROMINA S OKOLICOM U RIMSKO DOBA
STOPAMA NAZARETSKE DJEVICE
VRAGOLIJA PILIPA I MATE
PASTORALNI POHOD OCA BISKUPA ANTE IVASA PROMINI
SV. ROKO -16. KOLOVOZA 2009
LOVAČKA KUĆA
TRODNEVNA PROSLAVA MALE GOSPE
U PROMINI POD OKRILJEM GOSPE ČATRNJSKE
PROMINSKA ŽUTINA U ŽUPNOJ KONOBI
SMOKVA KAO ZNAK GOSTOPRIMSTVA
OPROŠTAJ FRA ŠIME KAO ŽUPNIKA IZ PROMINE
NAŠI KRIZMANICI U 2009. G
NAŠI PRVOPRIČESNICI U 2009. G
NAŠI POKOJNI U 2009. G
TROJEDINI BARJAK NAŠ

Nadam se da će svatko od vas koji budete čitali list, pronaći nešto zanimljivo za sebe, da će vas podsjetiti na neke lijepe i vesele događaje, doživljaje.

List obrađuje dosta tema, a već sada mi je zapela kao zanimljiva tema za objavljivanje na promina.blog.hr-u „Promina s okolicom u Rimsko doba“ profesora Ante Jurica.
Ali o tom…u jednom od narednih postova……

I ovogodišnji župni list je svjedok jednog vremena , koje ostaje u njemu „zarobljeno“, zaštićeno od zaborava.
Malo riječi, malo slike…pričaju nam priču o Prominu 2009-te godine.

Kakvu će priču pričati župni list Promina na Božić 2010-te godine, ovisi o nama koji živimo u Promini, ali i o svima onima koji su događaje spremni pretočiti u rijeku riječi i dostaviti ih Uredništvu.




Oznake: Župni list Promina, religija

- 22:27 - Komentiraj post (2) - Link posta

nedjelja, 13.12.2009.

Radujte se…

Prošlo je evo već skoro mjesec dana od oproštajne mise fra Šime Nimca i od tada je naš novi župnik, fra Krešimir Mikelić (dosadašnji župnik u Dubravicama i Rupama).

Danas sam po prvi puta bio na misi i vidio našeg novog župnika…ali zapravo priča bi mogla krenuti ovako…

Već duže zbog raznih obaveza nisam uspio sa cijelom obitelji otići u crkvu na misu….
Dan baš i nije bio ugodan za šetnju, jer je bilo prilično hladno, pa smo krenuli autom.
Došli smo pred crkvu svetog Mihovila u 10:20 i začudio sam se kako nekako malo auta ima, a misa samo što nije počela.
Vrata crkve su bila zatvorena, i već sam se počeo pitati, da ovu nedjelju nije možda misa u Gospe?
Kad smo otvorili vrata crkve, uočavam prvu promjenu….
Ispred ispovjedaonice red za ispovijed čeka dvadesetak ljudi…..
Klupa je bilo dosta praznih, tako da sam mogao birati gdje ću sa svojima sjesti…
Odmah mi za oko i uho (ugodno) „zapinje“, novi zbor koji je osnovao fra Krešimir.
Ispred oltara smjestili su se mladi Prominci i Prominke sa gitarama, i svako malo od njih dopiru zvukovi „uštimavanja“ sa Zvonom koji svira klavijature….

Nakon dvadesetak minuta….sve su se klupe popunile….tko je bio za ispovijed-ispovjedio se…a iz ispovjedaonice je prema oltaru krenuo fra Krešimir…čovjek srednjih godina (35-40 po mojoj procjeni).
Zbor je odmah zapjevao uvodne pjesme, a fra Krešimir se pridružio u pjesmi….
Odmah me obradovalo kad sam čuo novi zbor, ali i glas fratra koji bez problema hvata terce i poigrava se sa glasom…kao pjevači sa dugogodišnjim iskustvom….

Glavna poruka današnje mise, ili glavna tema propovjedi bila je tema radovanja, spoznavanja ljepših strana života, a ne samo kukanja.

Propovijed prožeta bogatim životnim iskustvom…usporedbama…. Isticanja banalnih razloga zbog kojih ljudi život shvaćaju kao nesreću….
Priča o Dalmatincima-nama…ljudima u kraju gdje svaka pjesma „tuguje“ na neku temu…za razliku od Slavonskih pjesama koje se raduju životu….Čak se fra Krešo otvoreno zapitao hoćemo li mi uopće moći shvatiti današnju propovijed?

Propovijed koja je trajala nepunih desetak minuta, popraćena čestim smijehom vjernika…malo je koga ostavila ravnodušnim i nije ga potakla na razmišljanja da li stvarno pretjerujemo u „kuknjavi“? Da li stvarno u svemu gledamo samo negativnu stranu?
Možemo li mi prepoznati radost i uživati u njoj?

Uglavnom, fra Krešimir je održao jednu jako zanimljivu propovijed…na svima nama jednostavan i razumljiv način…i prava je šteta što danas niste bili na misi, jer bi krenuli kući sa jednim novim načinom razmišljanja o događajima..sreći… nesreći….radosti…tuzi…


Eto, i sad opet kad razmišljam o našem poimanju sreće-radosti, sjetim se izreke kada sam bio dijete: „Nemoj se puno smijati…mogao bi oplakati“.
Svaku radost, želju za „življim“ ponašanjem…odmah u startu stariji bi pokušali dovesti u neke „okvire“.
Previše se radovati, bilo je jednako izazivanju nesreće….
Naš čovjek i kad se krene veseliti…odmah je za nekog ili pijan…ili lud….u svakom slučaju nešto s njim nije u redu…

Ali, na koncu….zar je važno što drugi kažu….
Važno je pronaći u sebi život…pronaći u sebi radost…..
Družiti se i živjeti sa ljudima koji isto tako misle i osjećaju.
Doživljavati padove u životu kao dio leta prema novim visinama…
Proživljavati gubitke sa pitanjem što s njima dobivamo…jer nema dobitka bez gubitka…kao ni gubitka u kojem se barem malo ne dobiva-pa makar to bilo „samo“ životno iskustvo….

Eto….zamislite se malo i vi…i pronađite djelić osobne stvarnosti kojoj se imate razloga radovati….jer radost je svuda oko nas, kao i nesreća, samo je pitanje koje od to dvoje mi više želimo istaknuti….




Oznake: religija

- 19:07 - Komentiraj post (1) - Link posta

četvrtak, 26.11.2009.

Predstavljanje zbornika ‘Majka Klara Žižić’

Na samom početku posta evo nekoliko tekstova već objavljenih na blogu:


* * *
POKRENUT BISKUPIJSKI POSTUPAK ZA PROGLAŠENJE BLAŽENOM MAJKE KLARE ŽIŽIĆ
Glas Koncila, broj: 40 (1580), 3.10.2004.

Biskupijski kanonski postupak za proglašenje blaženom službenice Božje majke Klare Žižić, utemeljiteljice izvorne hrvatske družbe Sestara franjevki od Bezgrešne, započeo je u Šibeniku na blagdan sv. Mateja, 21. rujna, pod predsjedanjem šibenskoga biskupa Ante Ivasa. Šibensku su katedralu toga dana, na 298. obljetnicu Klarine smrti, ispunili brojni vjernici, redovnice i svećenici šibenske biskupije potvrdivši tako vjekovni »glas svetosti« majke Klare - »ogledala Mista«, o kojoj je tadašnja Kronika, prigodom njezine smrti zabilježila: »Žalješe je vas grad i Varoš, budući (je) 27 godina pod svetim habitom kako jedna svića sijala poniženstvom i z dobrom prilikom«. Molitveno-meditativni susret »Biti svjedok Božjeg kraljevstva danas«, svečano misno slavlje te otvaranje sudbenog postupka s imenovanjima i prisegom članova sudišta, povijesno-arhivske te teološke komisije - bila su tri dijela jedne cjeline tijekom koje su se razmatrali »plodovi svetosti« šibenske Crkve iz koje je ponikao prvi hrvatski kanonizirani svetac Nikola Tavelić, sluga Božji fra Ante Antić te majka Klara Žižić koja je, umrijevši na glasu svetosti, svojim sestrama ostavila trajni primjer zajedništva, siromaštva i pokore te brige za siromašne po djelima milosrđa.

Navedeni tekst završava sljedećim odlomkom:

* * *

Kako je u utorak 21. rujna bio radni dan, već od samoga jutra mnoge je Šibenčane zasigurno iznenadio toliki broj redovnica u njihovu gradu. A došle su iz svih strana u kojima djeluju sestre franjevke od Bezgrešne - šibenske biskupije, Zagreba, Splita, Njemačke, Italije - na otvaranje postupka za beatifikaciju njihove utemeljiteljice majke Klare Žižić, koja je i sama godine 1673. došla iz župe Promina u Dalmatinskoj zagori, smještene između Knina i Drniša, u šibenski Varoš.


O Majki Klari Žižić, pisao sam u postovima pod linkovima:


http://promina.blog.hr/2005/06/1610865590/pokrenut-biskupijski-postupak-za-proglasenje-blazenom-majke-klare-zizic.html

http://promina.blog.hr/2006/09/1621572888/kardinal-bozanic-sluzio-misu-za-majku-klaru-zizic-iz-promine.html

http://promina.blog.hr/2006/09/1621553198/obljetnica-rodenja-za-nebo-sluzbenice-bozje-majke-klare-zizic.html



Povod za pisanje je posta tekst objavljen u SD pod naslovom:
Predstavljen zbornik ‘Majka Klara Žižić’

U povodu obilježavanja 300. obljetnice smrti utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne Majke Klare Žižić, predstavljen je zbornik “Majka Klara Žižić i njezina družba 1706.-2006.”.

Zbornik su, u prepunoj dvorani matične kuće šibenskih franjevki, predstavili fra Ivan Šarčević, prof. Zdravko Dizdar, fra Bernardin Škunca, don Stipe Perkov i časna sestra Terezija Zemljić.

Cijeli članak možete pročitati pod linkom:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Šibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/80593/Default.aspx

Vjerojatno ste primjetili između navedenim imena našeg Prominca, povjesničara prof Zdravka Dizdara.
Dobro je da o našoj Prominki Majki Klari Žižić, može govoriti čovjek koji je “Prominska povjesna biblija”.

Nedavno sam imao čast popričati sa profesorom Zdravkom Dizdarom, te “proputovati” malo našom bogatom prošlošću nošen njegovim pričama. Nažalost, susret je bio kratak, ali iskreno se nadam da će mo se još koji put sresti.

Malo sam odlutao od teme…..ali nadam se da se ne ljutite….



Oznake: majka Klara Žižić, religija

- 12:00 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 04.11.2009.

Kako je došlo do ostvarenja Prominskih slavlja u Zagrebu?

Zadnjih dana nema baš previše tema za pisanje, pa sam se odlučio na jedno putovanje u prošlost.

Odlučio sam zaviriti u „Ljetopis prominskih sastanaka u Zagrebu za nedjelje iza Male Gospe i Kandelore, u svetištu Gospe Lurdske od 14.09.1975 i dalje“, napisan perom prominskog svećenika Mirka Validžića Ćelkanovića.




Evi prvom ulomka iz ljetopisa u cijelosti:

******

Ideja o održavanju Prominskih dana-susreta za one Prominjce koji su nastanjeni u Zagrebu, prvi je potakao prominjski svećenik Mirko Validžić Ćelkanović iz Čitluka oko 1960.
Kad se preselio u Zagreb, uočio je da jedna trećina Prominjaca sigurno je naseljena u našem glavnom gradu i da bi ih trebalo iz motiva krvi i vjere okupljati bar koji put godišnje da se osjete svoji.
Ovu misao pozdravili su svi dobronamjerni Prominjci s kojima je Mirko o tom razgovarao, a i tadašnji župnik fra Stanko Brčić. Ostvariti se odmah nije moglo. Prilike nisu bile povoljne. Župnik fra Toma Duka, koji je nasljedio fra Stanka, urgirao je oživotvorenje zamisli. Još uporniji je bio sadašnji župnik fra Srećko Vekić, pa su za njegova župnikovanja i ostvarena prominjska slavlja u Zagrebu.
Nakon mnogih razgovora, upriličen je u Čitluku u Promini početkom srpnja 1975. sastanak župnika fra Srećka, Mirka i fra Ivana Bilušića, svećenika domorodca. Šibenski biskup o. Josip Arnerić u više navrata poticao nas je da svakako ostvarimo Prominske da u Zagrebu.
Na tom sastanku, nakon svestrane analize, zaključeno je: da će se susreti Prominjana održavati unaprijed dva puta na godinu u svetištu Majke Božije Lurdske u Zagrebu, i to u nedjelju iza Male Gospe i u nedjelju iza Kandelore-Svijećnice.
Da bi što više Prominjana u Zagrebu bilo o tom obaviješteno, svake nedjelje na svim misama po Promini oglašen je prvi sastanak.
U tu svrhu otisnut je na ciklostil (?) i oglas, koji je dijeljen Prominjcima da ga pošalju svojima u Zagreb, a u istu svrhu korištena je prilika svetkovine Velike Gospe na Visovcu.
Obavijest u „Glasu koncila“ nije bila na vrijeme.
Na oglasu-obavijesti (tisuću primjeraka!) pisalo je:
Dragi naši Prominjani, ovaj Vam list upravljamo, što se kaže, od srca k srcu, U tom raspoloženju želimo i da ga primite.
Vas je obilno posljednjih godina iselilo iz rodne Promine. Otišli ste na razne strane, pa i u inozemstvo. Glavnina se nastanila u Zagrebu. Nova sredina uvjetuje i nove potrebe, zahtjeva i obaveze. U njoj se pomalo gubi onaj vez jedinstva, koji Vas je ujedinjavao u rodnom mjestu.
Da se tome doskoči i ujedno učvrsti naša iskonska veza…..mnogi naši zemljaci….ustanovili su dane, kad se okupe, zbliže i učvrste. Obično je to povezano uz poglavitu svetkovinu mjesta….Uz svetu misu obavi se i malo „pučko zborovanje“.
Već dugo godina razmišljamo i dogovaramo se, kako bismo utanačili Prominjski dan (ili dane) u Zagrebu, jer je misao o tome potekla od samih Prominjaca.
Nakon zrelog razmišljanja došli smo do zaključka da su najzgodniji dani:-nedjelja iza Male Gospe, iza 8. rujna, - i nedjelja iza Kandelore-Svijećnice, iza 2. veljače, jer su ti blagdani za katolika iz Promine od pamtivjeka veoma svetkovani dani!
Dakle, čekamo Vas u što većem broju ovu godinu-1975.-u nedjelju 14. rujna u crkvi Majke Božje Lurdske….Okupimo se pred crkvom bar četvrt sata prije, jer će misa započeti u 10 sati.
Uspjeh Prominjskog katoličkog dana u Zagrebu ovisi o svima nama! Obavijestite i potaknite sve naše katolike Promince!
Svetište Gospe Lurdske izabrano je zbog toga, što su Franjevci vjekovni župnici Promine.
Pokažimo svi dužno razumjevanje za se i pravu volju, i odazovimo se korisnom pozivu!
Očekuju Vas radosna srca Vaših dušobrižnika i mještana.
Potpisani su: šibenski biskup, prominski župnik i svi prominjski misnici.

Promina-Zagreb, rujan 1975.

******

Premda sam u samom početku posta naveo da „nema baš previše tema za pisanje“, jedna je tema ipak možda trenutno najaktualnija u Promini- Odlazak našeg župnika fra Šime u Bašku vodu i dolazak novog župnika.

Fra Šime je bio za ovu nedjelju 08.11.2009. najavio „oproštajnu“ misu, ali prema nekim informacija ipak se ona odgađa za 15.11.2009. te će se tada održati u crkvi Gospe Čatrnjske.

Tri godine koliko je fra Šime bio naš župnik, proletjele su prilično brzo.
Kad mi netko kaže da godine lete, obično mu odgovorim da barem ne lete uzalud.
Tako bi i u ovom slučaju rekao….
Tri godine koje je fra Šime proveo u Promini, sigurno nisu prošle uzalud, ni njemu ni nama.

Kad prođemo pored crkve sv. Roka u Čitluku, gledajući lijepo uređeni trg i kamene zidove- sjetit ćemo se fra Šime….
Kad pogledamo naša uređena groblja kod Gospe, Martina..Mihovila…sjetit ćemo se da je to fra Šime organizirao….
Kad uđemo u crkvu Gospe Čatrnjske…pogledamo u prekrasni pod…prekrasni kameni oltar…sjetit ćemo se fra Šime kako sa zadovoljstvom zahvaljuje donatorima na pomoći….

Vjerojatno ima još cijeli niz lijepih slika koje će nas na njega podsjećati….ali nabrajanje bi potrajalo, pa te asocijacije prepuštam svima Vama Prominjcima da ih zamislite svatko za sebe pojedinačno…..

Fra Šime želim Vam puno uspjeha u radu….
Zadržite svoj optimističan osmjeh na licu….
…jer osmjeh sva vrata otvara….


Fra Šime,

Živili!

Oznake: Prominska misa, religija

- 21:24 - Komentiraj post (1) - Link posta

nedjelja, 12.07.2009.

Završeno uređenje Gospe Čatrnjske

Subota ujutro, bila je u mom dnevnom rasporedu rezervirana za spavanje makar od 7:30 do 10:30 sati, jer sam se taman vratio iz noćne smjene.
Pokušavao sam zaspati, ali mi se cijelo vrijeme po glavi motao post „Vratija se John Medic iz Amerike“.
Glavnina priče bližila se kraju, a ja polako tonuo u san…kad odjednom „usred zone sna i jave“ zvoni mobitel…


Javim se…kad sa druge strane čuje se glas „'Alo Sany Bare je…slušaj…danas stiže oltar i namještaj za crkvu Gospe Čatrnjske…Bi li mogao doć' i napravit koju fotografiju….
Kad trebam doć? –upitam Bare….
Ajde….čujemo se čim stigne kamion….
Od spavanja nije bilo ništa, pa sam odlučio vrijeme dok čekam Barin sljedeći poziv posvetiti pisanju već spomenutog posta….

Sad malo preskačem događaje….i evo me već pred crkvom Gospe Čatrnjske….

Uobičajena ekipa kad su neki radovi u pitanju je već spremna, i radove (u svom stilu) otvara Ive.
„Njegov križ“ nije lak, i fra Šime mu priskače u pomoć pokušava Ga uputiti na pravi put….
Nakon Ive…krenulo je prenošenje i ostalih prilično teških elemenata od kojih su kamenoklesari trebali sastaviti oltar, ambon i svetohranište.
Kako bi teški elementi izgubili na težini…Ive je svako malo uskakao sa svojim „dozama“ humora….
Nekako u isto vrijeme kad i kamenoklesari….stigao je i stolar sa svojom ekipom koja je donijela namještaj za sakristiju.
Kamen po kamen…ploča po ploča….i svi su elementi bili spremni za montažu….majstori su se uhvatili posla…a ekipa pomoćnika je bacila na šije…i otišla na partiju balota….
Dogovor je bio da se opet sastanemo svi zajedno kad bude podizanje najteže ploče…i tako je i bilo….
Doduše, ja podizanje te ploče nisam fotografirao…ali sam zato napravio jednu „milenijsku“ fotografiju svih koji su pomogli majstorima, olakšali im svatko na svoj način opisani posao.

Nakon obavljenih radova, slijedila je zakuska za sve „sa slike“ u Zlate u organizaciji fra Šime.

Danas (nedjelja) sam napravio još nekoliko fotografija u crkvi Gospe Čatrnjske, i sada možete vidjeti na fotografijama cijelu priču koju spominjem u ovom postu zabilježenu okom kamere pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Postavljanje%20oltara%20u%20Gospe%20Catrnjske/

Tko je izradio projekt….tko obavio kamenoklesarske i stolarske radove….tko sve to financirao…tko organizirao…moći će te pročitati u jednom od mojih postova vjerojatno uskoro…

Fra Šime me zamolio da se nađemo potkraj mjeseca kako bi se dogovorili oko sljedećeg broj Župnog lista „Promina“ i još nekih stvari vezanih za „Prominsko lito“ koje će se održati u sklopu fešte za Malu Gospu….Tako da bi mogao neke informacije o svim planiranim događajima dobiti "iz prve ruke".






Oznake: Gospa Čatrnjska, religija

- 23:34 - Komentiraj post (1) - Link posta

nedjelja, 14.06.2009.

Prva pričest u Promini 2009

Prije tri dana, točnije 11.06.2009 (četvrtak) na Tijelovo, generacija djece rođene 1999. i 2000. godine, imala je svoju Prvu pričest.
Fra Šime je djecu danima pripremao za ovaj veliki, svečani događaj, i to se u svakoj minuti, svakom trenutku osjećalo.
Tako je naših 12. prvopričesnika svako malo izlazilo za Oltar, i samouvjereno recitiralo, čitalo dijelove Biblije.


Crkva Gospe Čatrnjske, tako je u čevrtak bila mjesto koje je zračilo nekom posebno dječjom radošću, mirom, a i fra Šimina propovijed je bila u skladu sa svim spomenutim.

Ipak, riječi su riječi, i teško bi bilo sve opisati, ali zato sam za vas odabrao od svojih 500-tinjak fotografija, 60-ak koje bi mogle ovu moju priču puno ljepše ispričati.

Fotografije možete pogledati pod linkom:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Prva%20pricest%20u%20Promini%202009/

Oznake: religija, Gospa Čatrnjska

- 12:03 - Komentiraj post (1) - Link posta

ponedjeljak, 18.05.2009.

Na putu vjere i ljubavi II dio

Fotografije Svete Krizme u Promini, možete pogledati pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Sveta%20Krizma%20Promina%202009/

Fotografije ipak pričaju puno lijepšu...opširniju... detaljniju priču....

Oznake: religija

- 22:15 - Komentiraj post (7) - Link posta

nedjelja, 17.05.2009.

Na putu vjere i ljubavi

Opisati jučerašnji dan u Promini (subota, 16.05.), koji će svakako mnogima koji su bili u crkvi sv Mihovila u Oklaju ostati u lijepom sjećanju… najlakše je opisati riječima iz naslova „Na putu vjere i ljubavi“.






Ali naslov nije dovoljan… i malog djelića priče….

Svaku treću godinu, u našoj Župi… u Promini, je Sveta Krizma.
Svaki događaj ostaje nam duboko urezan u mislima, sjećanjima… a meni će ova Sveta Krizma ostati u sjećanju po tri „kadra“ koja mi se svako malo odvijaju pred očima….

Prvi kadar:

Mons Ante Ivas-biskup Šibenske biskupije…pozdravio je sve krizmanike, kumove, roditelje, a naš župnik fra Šime Nimac pozvao je Danicu Radas da u ime krizmanika pozdravi sve prisutne…
Danica samouvjereno, smireno izlazi pred oltar…a rijeka riječi poteče….
Ostao sam zadivljen tim riječima, kao putnik namjernik pred slapovima Skradinskog buka.
I isto kao što taj putnik ostaje bez riječi, ostao sam i ja….
Ali ne samo ja….
Nakon njenog obraćanja, crkvom svetog Mihovila u Oklaju, pljesak nazočnih, i osmjesi na licima pričali su svoju priču…

Drugi kadar:

Vrijeme u kojem živimo satkano je nažalost od „crnih“ poruka sa radija, televizije, novinskih naslova… nakon čega se često pitamo postoji li mjesto gdje se cijeni ljudskost, poštenje, ljubav, nada.. opraštanje…Mjesto na kojem možemo poslušati poruku koja poziva na mir, i daje nam nadu da ne mora biti sve tako sivo….
Dugo nisam čuo tako lijepo nadahnutu propovijed… Propovijed nakon koje osjetite mir i neko posebno zadovoljstvo, nakon koje s guštom zaželite svima pružiti mir i primjećujete oko sebe samo dobro… i drugo vas ništa ne zanima….

Treći kadar:

Nakon završetka Svete krizme, pred oltar izlazi Jakov Matas.
Jakov kao i Danica, (bez čitanja) zahvaljuje svim nazočnim na ovom prelijepom događaju, koji će nam svima ostati u lijepom sjećanju.
Koliko se lijepo Jakov obratio svim nazočnim dovoljno govori fotografija (koju će te vidjeti uskoro)- na kojoj Biskup bratskim zagrljajem zahvaljuje Jakovu na lijepim riječima, dok se crkvom širi bučni pljesak nazočnih.

Opisao sam tri „kadra“ koja su meni obilježila jučerašnji dan… dan u kojem se i moj sin kao jedan od 46 Prominjaca i Prominki krizmao… Dan koji se nastavio cjelodnevnim druženjem sa mojom rodbinom, kumovima, prijateljima…

Fra Šime se potrudio da ova i za njega prva Sveta Krizma, ostane svima u lijepom sjećanju, i pazio je na svaku sitnicu…svaki detalj… da sve prođe u najboljem redu-i to mu je u svakom slučaju pošlo za rukom.
Ako postoji ocjena za organizaciju ovakvog događaja, od 1-10… bez imalo razmišljanja fra Šimi podižem u zrak desetku!

Nadam se da sam vam uspio prenijeti djelić atmosfere sa jučerašnje Svete Krizme u Promini.
Ipak, fotografije će puno bolje ispričati priču, pa sam ih „okinio“ oko 400-tinjak.
Kako sam ovih dana u gužvi, ne mogu obećati kad ću ih objaviti… ali svakako ću nastojati što prije…..



Oznake: religija

- 12:21 - Komentiraj post (1) - Link posta

subota, 18.04.2009.

Fotografije posjeta Biskupa mons. Ante Ivas Prominu

Kad sam počeo pisati promina.blog.hr, ako bi svaka dva dana imao kakav post iz Promine, to bi bilo super.
Sada ne samo da imam tema za pisanje svaki dan, nego moram u jednom danu pisati i po dva posta, a još ih je nekoliko na čekanju.




Danas sam dobio od fra Šime CD sa fotografijama posjeta Biskupa mons. Ante Ivasa Promini.
Na CD-u se nalaze i fotografije Ekonomskog i Pastoralnog vijeća naše Župe, ali to ostavljam za jedan od sljedećih postova.

Vratimo se posjetu Biskupa Promini.

Foto priča bi se mogla ovako ispričati:


Biskip mons. Ante Ivas, posjet je započeo Misom za djecu osnovne škole Oklaj, u crkvi sv Mihovila

Djece je bila puna crkva…

Misu je predvodio naš župnik fra Šime Nimac

A nakon fra Šime, djeci se obratio Biskup….

Nakon Mise, Biskup je posjetio Općinu Promina, i sudeći prema fotografijama, zadržao se u razgovoru s našim Općinarima skoro dva sata….

Zatim je slijedio posjet osnovnoj školi, te svečano otvaranje bogato opremljene školske knjižnice…

Odlazak Biskupa iz škole, u pratnji ravnatelja škole Saše Kolomba…

Posjetiti Prominu, a zaobići naše vinare, bila bi prava šteta…

Marko Duvančić je Biskupu nešto objašnjavao….

Zatim je sljedio posjet farmi krava obitelji Tošić u Razvođu…

Nakon farme, posjet Metal-sintu i jedna Milenijska fotografija Sintalovaca sa Biskupom i njegovom pratnjom…

Odlaskom iz Oklaja, pohod se nastavio posjetom hidroelektrani Miljacka…

Obaći sve, a nešto ne pojesti i ne posjetiti jednu prominsku obitelj, isto nebi bilo u redu…
Ovaj put, biskup je posjetio obitelj Tihe Budanka u Čitluku…

Poslije ručka, razgovor sa članovima ekonomskog, i pastoralnog vijeća naše Župe.

Prominci iz Zavičajnog klupa Prominaca iz Zagreba, također su razmijenili nekoliko riječi sa Biskupom.

Naša Župa je velika, ali…trebalo je skoknuti i do Gospe Čatrnjske vidjeti kako „gore“ stvari stoje…

Crkva svetog Mihovila već je bila spremna za večernju misu…

U ime raseljenih i „neraseljenih“ Prominjaca, Biskupu se obratio bivši doministar Ivica Bračić…

Zatim je sljedila misa koju je predvodio Biskup Ivas…

Prominci su pažljivo slušali propovijed…

Sljedilo je darivanje Biskupa prikladnim darovima, kako bi iza duhovnog, ostao i materijalni trag/uspomena Biskupu na ovaj posjet….

Pa je i fra Šime rekao još koju riječ…

Naš akademski kipar Radas, uručio je Biskupu također jedan prikladan poklon…

I, na kraju jedna fotografija za uspomenu na posjet Promini….


Tako sam ja vidio ovu priču, a kako će te vi, najbolje je da provjerite pogledom na fotografije pod linkom:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202009/Biskup%20Ivas%20u%20posjetu%20Promini%2001042009/



Oznake: religija

- 21:00 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 17.04.2009.

Kratki osvrt na Uskrs u Promini

Vidim da se pretražuje promina.blog.hr u potrazi za postom na temu «Kako je prošao Uskrs u Promini?»

Evo kratkog pregleda događaja dana/događaja vezanih za Uskrs.

Na Velki četvrtak, crkva svetog Mihovila, bila je popunjena vjernicima malo više nego za vrjeme nedjeljnih misa.
Fra Šime je održao zanimljivu propovjed na temu Uskrsa...i onoga što bi se svaki vjernik trebao zapitati, o čemu promišljati u danima Velikog tjedna.
Propovjed koja nas je trebala potaknuti na razmišljanje o temeljima vjere, oprostu, razumjevanju....međuljudskim odnosima općenito...
Na Veliki Četvrtak, kod nas u Promini, običaj je da fratar podsjećajući na Isusovo pranje nogu apostolima, pere noge Čuvarima Gospodinova groba.
Ove godine, uspio sam nabrojiti 18 Čuvara-«Grobara».

Na Veliki petak nisam bio na Misi jer sam radio, ali koliko sam mogao čuti, sve je proteklo lijepo i mirno, kao i prethodnih godina....

Na Veliku subotu, vrijeme je za razliku od prijašnjih godina bilo toplo, bez vjetra, bez kiše.
Prvo što sam primjetio dok sam se približavao crkvi sv. Mihovila, bio je veliki broj auta koji su zablokirali pristupne ceste crkvi.
Dosta Prominjaca koji su na «privremenom radu» van Promine, došlo je i za ovaj Uskrs u Prominu.
Crkva je kao i svih godina prije bila pretjesna za sve vjernike.
Kad sam se malo bolje zagledao u sve te ljude, shvatio sam koliko ih zapravo uopće ne poznajem.....
Nakon što je prijatelju došlo slabo od vrućine u crkvi, kao i od mirisa koji su se širili od jela koja su pripremljena za blagoslov... stali smo ispred crkve... Tako smo misu slušali u «valovima», zavisno kako je povjetarac donosio zvukove.

Grobari su uredno izmjenjivali stražu, a onda su jedan po jedna u koloni ušli u crkvu pred «Gospodinov grob», jer se približilo vrijeme Kristova uskrsnuća….
Svim je tad jasno kako će za nekoliko minuta na Barin znak svi Grobari izletjeti iz crkve.
Bez puno riječi, brzo se ispred vrata crkve stvori prolaz…
Onima kojima to nije jasno, brzo shvate o čemu se radi kad im dvadesetak momaka krene u susret….
Tako su nakon nekoliko minuta Grobari izletjeli iz crkve, u neke se “zabili”, a I neko djete su usput pokupili….

Kao što Joso Đak reče kad ga je auto noću pokupilo na biciklu: “Tko je šta dobija, nek, nosi”…I zaputija se kući sa slomljenom nogom….a vozač samo što nije pao u nesvjest kad ga je vidija ispod auta….…..tako mogu reći I oni koji se na vrijeme ne maknu s puta Grobarima…

…a onda su momci zapivali nekoliko pisama…. Doduše nisu zaojkali po starinski…Bez obzira što netko misli o tom načinu pjevanja…nije to ni lako…
Nakon toga…vratili su se u crkvu gdje je fra Šime I dalje služio misu…tijekom koje je podsjetio da među nama još nije naš Mile Čveljo koji je I sam bio Čuvar groba…-poznatiji kao legenda NK Zagora.
Mile se još oporavlja u bolnici u Splitu, I fra Šime pozvao sve da se pomolimo za njegovo što skorije ozdravljenje….Mile drži se!


Eto, tako je otprilike prošao Uskrs u Promini….
Možda bi se događaj mogao I puno bolje opisati, ali mislim da je ovo dovoljno da nam ostane u “Kronici našeg malog mista” kao kratki osvrt na Uskrs.


Oznake: religija

- 20:21 - Komentiraj post (2) - Link posta

nedjelja, 12.04.2009.

Sretan vam Uskrs!

Svim vama koji posjećujete promina.blog.hr-a,
Vašim obiteljima, prijateljima, svima koje volite, poštujete….

Želim sretan i blagoslovljen Uskrs!

Moram samo najaviti dva događaja kojima bi bilo lijepo prisustvovati:
-Uskršnji doručak, Oklaj 9:00 sati –Uskrsni ponedjeljak (13.04.2009)
-IX festival žudija-Knin 10:00 sati- Uskrsni ponedjeljak (13.04.2009)


Nadopuna posta:
Na Dnevnik.hr možete pogledati prominske "Čuvare Kristova groba" pod linkom:

https://dnevnik.hr/bin/tv/?media_id=60210678

Odnosno pročitati prilog novinara:
https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/vjernici-se-pripremaju-za-uskrs.html#video

Oznake: religija

- 09:32 - Komentiraj post (2) - Link posta

četvrtak, 09.04.2009.

Uskrs u Promini

Zavirio sam malo u arhivu promina.blog.hr-a, kako bi pronašao prikladne teme za tjedan u kojem se nalazimo, da vidimo kako je bilo prijašnjih godina.
Nažalost fotografije koje sam još 2002,2003,2004 godine objavljivao na drnis.com-u, otišle su u nepovrat zajedno sa njim.
Ipak, te fotografije nisu izgubljene, one se nalaze u mojoj foto arhivi od preko 20000 fotografija “života u Promini”, I jednog će dana opet ugledati svjetlo dana I podsjetiti nas na protekla vremena…..


Ovih dana Mise su sve s početkom u 20 sati u crkvi sv Mihovila u Oklaju, (kao I svake godine).
Za one koje zanima tradicija čuvanja Gospodinova groba u Dalmaciji, u ponedjeljak 13.04.2009 s početkom u 10:00 sati u Kninu je smotra Žudija-Čuvara groba, koja će sigurno biti zanimljiva za pogledati.

Vratimo se arhivi promina.blog.hr-a u kojoj možete pronaći sljedeće:


2006 godina

Prominci u Vodicama II dio
http://promina.blog.hr/2006/04/1620949321/prominci-u-vodicama-ii-dio.html

Još slika od Uskrsa u Promini
http://www.blog.hr/print/id/1620968367/jos-slika-od-uskrsa-u-promini.html

2007 godina

Prominci na smotri Žudija u Vidu
http://promina.blog.hr/2007/04/1622454045/prominci-na-smotri-zudija-u-vidu.html


2008 godina

Festival Žudija u Šepurinama na otoku Prviću
http://promina.blog.hr/2008/03/1624509980/festival-zudija-u-sepurinama-na-otoku-prvicu.html


Osim postova, popratite malo I komentare…I oni pričaju zanimljivu priču.


Prije sada skoro tri godine (2006) , zajedno sa Željkom Bronićem napravio sam jedan DVD “Uskrs u Promini”.
Željko je to odlično snimio, a ja sam onda to malo amaterski “dotjerao”… dodao muziku…Imali smo planove I za sljedeće godine….

Objavljivati cijelu snimku, nebi imalo smisla, ali za ovu priliku izdvajam dva filmića koji prikazuju Promince na smotri Žudija u Vodicama 2006 godine.
Na snimkama se mogu pogledati I Vrlički čuvari groba, I njihov KUD…..

Prominci na smotri Zudija Vodice 2006 1 dio pogledajte pod linkom:

http://www.youtube.com/watch?v=zDIwbxjmVws

Prominci na smotri Zudija Vodice 2006 2 dio pogledajte pod linkom:

http://www.youtube.com/watch?v=ppvtLFbGTa4

Nadam se da Vam se svidjelo ovo putovanje u nedaleku prošlost.




Oznake: religija

- 13:55 - Komentiraj post (2) - Link posta

srijeda, 08.04.2009.

Pružite ruku mira jedni drugima….

Najdraži dio Mise upravo mi je ovaj iz naslova :“ Pružite ruku mira jedni drugima….“.

Ljudi koji me dobro poznaju, znaju da već duže nisam čest gost na Misama.

Dok je bio fra Ivan, nedjeljom sam redovito sa cijelom obitelji odlazio u crkvu.

Isto tako nastavio sam i kad je fra Šime došao u Prominu, sve do prvog „nesporazuma“.

Prvi nesporazum je nastao nakon što je fra Šime zaboravio da sam ja jedan od trojice pokretača Župnog lista Promina (Fra Šime, Zvone Bare i Ja…a kasnije su se priključili i ostali).

Do Božića (2006) kad je Župni list izašao, fra Šime je često navraćao do mene… nakon toga nismo ozbiljno porazgovarali do prije nekoliko dana….

Nakon Župskog lista, prilično smo se udaljavali jedan od drugoga… a vrhunac je bio prošli Božić kada smo skoro završili na sudu, zbog komentara iznesenih na promina.blog.hr-u.

Premda sam nakon „Fra Šiminog Passata“ odlučio pisati što manje o crkvi, kako bi imao što manje problema, u probleme sam ipak upao.

Komentari koji su bili namijenjeni fra Šimi, doživljavani su kao da ih ja osobni pišem.

Moje ne cenzuriranje istih u ime demokracije, i prava govora, samo su produbljivali moj „virtualni sukob“ sa fra Šimom.

Ipak, nakon nove godine, situacija se promijenila jer registrirani komentari imaju sasvim jednu drugu dimenziju, težinu, odgovornost za napisano, pa je i takvih komentara bilo manje.

Probleme u životu je najbolje rješavati „oči u oči“, razgovorom, ali ja do prije nekoliko dana nisam osjetio pravi trenutak, pravu priliku za razgovor…i to me izgleda dosta koštalo…ili moglo koštati…

Hvala Bogu, karte su se posložile.

Pričajući sa Krstom Radasom, došli smo na ideju da nas dvojica posjetimo fra Šimu, da otvoreno porazgovaramo o svemu.

Krste Radas je Predsjednik Općinskog vijeća Promine i njega je zanimala uloga Crkve u izborima koji su pred nama… a mene je zanimao fra Šimin odnos prema promina.blog.hr-u.

Tako smo nas trojica sjeli u fra Šimin ured na jedno vjerojatno za svu trojicu neizvjesno druženje.

Zadnjih je dana puno (dez)informacija koje su se vezale uz fra Šimu:
„Fra Šime odlazi ako HDZ izgubi izbore“
„Fra Šime će opet neke ljude prozvati sa Oltara“.

Zanimljive su se priče i etikete počele lijepiti uz promina.blog.hr:

-Sany je „anticrkvenjak“, ruši crkvu u Prominu…progoni fra Šimu….

Čudno je kako ljudi zaboravljaju koliko je Sany postavio fotografija „Čuvara groba“ na Internet?

Koliko sam inače tema napisao o crkvi za vrije fra Ivana, pa i fra Šime na promina.blog.hr-u?

Da su neki foto albumi sa temama iz Crkvenog života Promine završili i u Biskupa…

Uglavnom, u duhu tjedna u kojem se nalazimo, nas trojica, Fra Šime, Krste i ja… obavili smo jedan jako kvalitetan razgovor…

Raspravili smo sve nedoumice koje su posebno fra Šimu i mene dovodili u „zonu sukoba“.

Uglavnom, fra Šime se ne slaže da je moj Blog anticrkveni….ali misli da je zanemario-ignorirao crkvu i crkveni život u Promini.

Nakon što sam mu objasnio što je uzrok toga, nakon što smo prokomentirali sve sporne postove i komentare…

Nakon što je shvatio da „ignoriranje“ nije bilo uzrokovano mržnjom, ili nekim organiziranim pokretom za fra Šiminu smjenu….priča je dobila sasvim jednu novu dimenziju.

Kad smo kod politike, Krste Radas je imao samo jednu želju: da se fra Šime uzdigne iznad situacije u kojoj se sad Promina nalazi, da nas sve gleda jednakim očima…

Naš razgovor je potrajao nekoliko sati, a vjerojatno bi i duže, da fra Šime nije imao još zakazanih sastanaka.
Rastali smo se riječima fra Šime koje su glasile otprilike, „Krenimo od danas kao da ništa nije bilo… „… a na izborima neka pobjede najbolji…

Pružili smo s osmjehom ruke jedni drugima i krenuli u miru u jednu novu budućnost.


Za ovaj sastanak se brzo pročulo u Promini, i za neke je postao top tema… i vjerojatno su očekivali priču na promina.blog.hr-u.

Namjeravao sam tu informaciju/priču objaviti zajedno sa fotografijama pastoralnog posjeta Biskupa Promini, koje mi je fra Šime obećao donijeti….

Kako još fotografija nema, a napadi na mene se i dalje nastavljaju, nema smisla ne upoznati javnost da sukoba između fra Šime i Urednika Promina bloga više nema!

Ljudi, ne trošite energiju uludo…

Pružite ruku mira jedni drugima, dok je još imate komu pružiti, dok je još ima tko primiti!





Oznake: religija

- 22:03 - Komentiraj post (4) - Link posta

utorak, 31.03.2009.

Biskup mons. Ante Ivas u pastoralnom posjetu Promini

Očekivao sam na web stranici Šibenske biskupije pronaći informaciju/najavu za sutrašnji pastoralni pohod Promini-biskupa mons Ante Ivasa, te metodom copy/paste napraviti post na tu temu….
Na svu sreću, dobio sam sljedeće priopćenje za javnost iz OŠ A. Mihanovića Petropoljskog, Drniš od Anite Cota, prof. i dipl. bibliotekar, a odnosi se na sutrašnje svečano otvaranje školske knjižnice u Područnoj osnovnoj školi u Oklaju.



Evo priopćenja u cijelosti:

Poštovani,

nakon višemjesečnog pripremanja, sutra se (01.04.2009.) svečano otvara suvremena školska knjižnica u Područnoj osnovnoj školi u Oklaju.
Program rada ove knjižnice namijenjen je učenicima, učiteljima, roditeljima, ali i svim drugim korisnicima u zajednici. Provodi ga stručna osoba koja posjeduje vještine i znanja o svrsishodnoj i kvalitetnoj uporabi informacija, Marina Čalić prof. i dipl. bibliotekar.
Fond od 1400 knjiga, školskoj knjižnici u Oklaju, poklanja Poglavarstvo općine Promina, a ostatak, od ukupno 3280 jedinica knjižne građe, prikupljeno je donacijama raznih nakladnika, akcijom prikupljanja knjiga građana grada Zagreba (svibanj, 2008. – donacija gradu Kninu) i drugim donacijama.

Osobita nam je čast što je u pastoralnom pohodu našoj župi šibenski biskup mons. Ante Ivas koji će blagosloviti novootvoreno informacijsko, medijsko i komunikacijsko središte škole.

Naš je cilj omogućiti učenicima razumijevanje i uporabu informacija, ne samo iz klasičnih
izvora znanja, već i onih posredovanih suvremenom tehnologijom da postanu svjesni svojih informacijskih i čitalačkih potreba.
U današnjem je društvu informacijska pismenost jedna od važnih sastavnica čovjekove pismenosti uopće i nikako ne smijemo dopustiti da djeca u seoskim sredinama ostanu izvan aktivnosti uključivanja u društvo znanja. Stoga je nužno oformiti slična središta i u drugim područnim školama.

Anita Cota, prof. i dipl. bibliotekar
OŠ A. Mihanovića Petropoljskog, Drniš


Osim posjeta školi, za sutra se planira posjet Biskupa „Metal-sint-u“, hidroelektrani Miljacka…..i još dosta toga….

O svemu više u jednom od sljedećih postova….

Oznake: Školstvo u Promini, religija

- 13:42 - Komentiraj post (6) - Link posta

ponedjeljak, 29.12.2008.

Badnja večer u Promini II dio

Prije nekoliko dana, objavio sam post „Badnja večer u Promini- fotografije“ (srijeda, 24.12.2008.)
U postu sam objavio fotografije Živih jaslica u Promini, i nekoliko riječi o samom događaju.
Javno sam zamolio „idejnog vođu“, začetnika ove ideje -Anitu Cotu da za promina.blog.hr napiše koju riječ o ovom lijepom događaju…
Još jednom upućujem sve čestitke Aniti, jer su sve reakcije na ovaj događaj pohvalne, ali joj se zahvaljujem i na tekstu koji je napisala.

Evo teksta:

Ako smo vam bar na trenutak uspjeli vratiti dašak tradicijske Badnje večeri i božićnih blagdana, ako ste osjetili toplinu u duši, svjetlost i vjeru u život, ima nade za nas.
O kršćanskoj tradicijskoj kulturi vezanoj za Badnji dan, možete čitati u raznim znanstvenim radovima. Objašnjena je simbolika, apotropejski karakter badnjaka, mistifikacija vatre... Navedeni su mnogi izvori, mnoga mjesta gdje su stari svjedočili o razlikama i promjenama kroz stoljeća, a moram napomenuti i da su razni oblici pučke duhovnosti snažno prisutni u svih Hrvata. Primjerice, u Promini smo svjedoci da se tradicija grobara nije ugasila niti u vrijeme najvećih komunističkih progona.
Ipak, Badnja večer u Promini, iako ritualno slična sa ostatkom Hrvatske i Hercegovine, bilježi i neke posebnosti, prije svega u broju badnjaka koji se unose na ognjište.
U pravilu se svugdje unose tri badnjaka, dva se postavljaju usporedo, a treći preko njih ukoso, ponegdje su se ložili unakrs na ognjištu, a ponegdje je došao i podložnjak (četvrti).
Na jugu Dalmacije palilo se onoliko badnjaka koliko je muških glava u kući, ali i za muškića koji će se u toj kući roditi iduće godine...
Kako li su znali da će biti muško bez ultrazvuka, tko bi znao!?
A tko se u nas još sjeća koliko se badnjaka unosilo, što se molilo, zašto svetom vodom škropilo, da li se posipalo žito po badnjacima, tko je palio sviću, kako se priporučivalo i što se učinilo s ugarcima ostalim od badnjaka?
Jesmo li pucanje izmislili onda kad su nam stigle petarde, kako su izgledale i što su to mačkule...?
Mnogi znaju ponešto, a naš Paško Marić Paiša – baš sve. Bio bi grijeh da zaboravimo dok su živi oni koji znaju.
Zahvaljujem se Jošku, Bari i Joji, djeci i mojim dragim prijateljicama, koji su bez puno mudrovanja prihvatili predstavljanje naše tradicije.
Spojili smo ga s običajem koji su franjevci proširili po crkvama, a traje još od 13. st. kada je sveti Franjo Asiški postavio prve – ŽIVE JASLICE. Oni koji su ih imali prilike vidjeti u drugim gradovima znaju da je to izniman događaj. Interesantno je da većina naših sudionika nije nikada vidjela žive jaslce i da su mnogi tek po završetku predstavljanja shvaćali što sam ja to htjela, a ipak smo to dobro izveli. Ponajprije stoga što su svi pristupili s posebnom angažiranošću i ozbiljnošću. Oni koji su prihvatili tu ideju uživali su u njenoj realizaciji jednako kao i ja.
Zahvaljujem se Tei i Bošku koji su po mišljenju mnogih bili zaista smjerni i dostojanstveni Marija i Josip, Gabrijelu, Anđelu i Mihovilu (primijetili ste da nose imena anđela, a to su i bili), Šimunu i Josipu (pastirima) i naravno Ivanu koji je vladao scenom i osmišljavao istu. Srela sam ga jutro prije kad sam išla u dućan. Ide Ivan u školu po knjižicu, a u ruci nosi neku veliku staru pilu. „Pa kud ćeš Ivane s tom starom pilom?“- pitam ga, a on da će sa Šimunom poslije upilati smrike za štalicu. Onda smo sakrili pilu iza pulta u dućanu da je bar u školu ne unosi.
Tako je to otprilike izgledalo.
A kraljevi?
Svaka čast. Pešo, Vinko i Drago su to kraljevski izveli.
A osvjetljenje, životinje, slama, kamenje, panji, zastori, Barini štapovi...?
A kreativne radionice u školi, prodaja božićnog nakita u humanitarne svrhe, prisutnost udruga, prekrasan bor na trgu, vrhunski bakalar kojeg je majstorski svario naš Ićo...?
Da trebalo je sve osmisliti, koordinirati, od nekih zamisli čak i odustati, ali dok god u Promini postoje ovakva djeca i ljudi, koje jednostavno zamolite da vam provuku neke žice, zabiju brokve, osposobe elektriku, pobrinu se za nekoliko kariola kamenja, nađu malo janje, tele ili da se dijete brine o magarcu i teletu, dakle dok god u Promini postoje ljudi „koji ne gledaju samo svoje interese“ Promina će živjeti.
Nije mi namjera bilo kakvo moraliziranje, ali na kraju moram dodati Papinu božićnu poruku Urbi et Orbi -„Budu li ljudi gledali samo svoje interese, naš će svijet sigurno propasti“.
Promina neće propasti dok god u njoj žive i u nju dolaze djeca i ljudi koje može ponijeti duh tradicijske Badnje večeri i živih jaslica.
Ja sam znala da će se radovati djeca, ali cilj nam je svima bio i da probudimo dječju radost u odraslih.
Mnogi nisu shvatili što se zbiva, nisu došli i sad im je žao.
Danima već slušam kako to neće propustiti iduće godine.
Pa, možemo ponovo!?



Oznake: religija, Život u Prominia, općina promina

- 12:44 - Komentiraj post (2) - Link posta

srijeda, 24.12.2008.

Badnja večer u Promini fotografije

Današnje popodne je u Oklaju bilo posebno zanimljivo.
Općina je odlučila po prvi puta organizirati žive jaslice.
Kako je izgledala Badnja večer nekad, pokušali su prikazati članovi KUU Promina.
Organizacija nije bila nimalo laka jer je trebalo podijeliti uloge, urediti scenu, dovesti prave životinje, janje, tele, magarca… sve to uskladiti…
Trebalo je obaći naše najstarije i priupitati ih kako je to sve nekad bilo…
Nažalost, nisam prisustvovao ovom lijepom događaju, ali na svu sreću bio je Zvone Bare, te je napravio desetke fotografija da svima nama koji nismo bili tamo, fotografijama ispriča priču.


Na kraju, bilo bi lijepo pohvaliti sve koji su nam upriličili jedan ovako lijep događaj.
Najzaslužnija i najupornija u realizaciji ovog događaja bila je Anita Cota, ali i svi glumci zaslužuju sve pohvale (barem po pričanju nazočnih koji o svemu oduševljeno pričaju).
Ja se nadam da će Anita za promina.blog.hr napisati kratak osvrt na sve događaje koji su promakli „mom peru“, a dogodili su se ovih dana, i šteta bi ih bilo ne spomenuti….

Do tada, pogledajte fotografije živih jaslica u Promini, našeg vjernog fotografa prominskih događaja, Zvone Bare-kojem se ovim putem zahvaljujem na istima….

Fotografije pogledajte pod linkom:
http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Badnja%20vecer%20u%20Promini%202008/


Oznake: općina promina, religija, Život u Promini

- 21:06 - Komentiraj post (5) - Link posta

Sretan Vam Božić


Dragi prijatelji, posjetitelji ovih stranica,
Sretan Vam Božić...

Svima Vama koji navratite na Promina.blog.hr,
Svima koji čitate vijesti iz Promine,
Svima koji ostavljaju svoje komentare.

Svako dobro , te da se što češće viđamo u Promini.

I na kraju jedna misao u duhu Božića:

Darujte ono što na dar primiste - ljubav.


Pozdrav iz Promine.

Živili,

Oznake: religija

- 09:31 - Komentiraj post (7) - Link posta

ponedjeljak, 22.12.2008.

Davni običaji Badnje večeri

Godine prolaze, bolje rečeno, godine lete…
Sa godinama polako blijede sjećanja.
Olovna slova ostavljaju trag za onima koji su voljni pisati…
Ostavština… koju će netko čitati… prema tim slovima o prošlosti svjedočiti…..raspravljati…

Držim u rukama treći broj lista župe Svetog Mihovila-Promina…
Lista, koji će jednog dana… nakon mnogo godina… netko u knjižnici na Visovcu iz prašine podignuti…
I tada će ovaj list svoju priču pričati, a svi mi bit će mo nijemi svjedoci… i bit će samo jedna istina… trag olovnog slova na papiru…

Župni list -Promina, ima jako puno lijepih priča…a ja sam izabrao jednu koja je vezana uz dane koji nam dolaze…
Priča nosi naslov: „Davni običaji Badnje večeri“,
Napisala ju je Tihana Budanko učenica 7. razreda OŠ Oklaj,
Ja joj se ovim putem zahvaljujem što mi je dopustila da istu objavim na promina.blog.hr-u.




Davni običaji Badnje večeri


Kakvi su to bili davni običaji Badnje večeri?

U neka davna vremena donosio se panj u kuću, naravno u ona davna, davna vremena.
Nije bilo jelke koja bi se okitila, već bi otac i sin pošli u šumu i sasjekli kakav mladi hrast.

Žene u kući bi ga svečano dočekale, premazale ga tamjanom i mirodijama pa omotale u rubac. Prema narodnom vjerovanju taj je panj trebao, poput drvene stube, pomoći malome Kristu da siđe na Zemlju. Tijekom noći s Badnje večeri na Božić panj bi se bacio u vatru ognjišta i grijao kuću do jutra.

Danas je to mnogo drugačije. Naime, i mi poput cijelog svijeta naprosto kitimo jelku.
To izgleda ovako: u zadnji tren kupujemo bor, kitimo ga, umotavamo poklone, pripremamo bakalar ili se družimo s najmilijima potom put pod noge na ponoćku. Ali zapravo nitko ne gleda i ne obraća pozornost na bit Božića. Današnja mladost sve manje obraća pozornost na pripreme, tradicije, običaje i ostalo... Sve se svodi na zadnji tren i tad što se stigne to se priprema. A na kraju cijele te trke svi čekaju jedino darove!!

Nitko ne obraća pozornost na situaciju i ostale ljude nego glavno da su tu darovi. Kad bi bar svi gledali bit Božića, a ne da se sve svodi na raskošne darove i pretjeravanje u hrani Svi bi mi mogli nešto poduzeti, pomoći da se Božić proslavi u miru, ljubavi i skromnosti.

Mi smo ovdje još primjereni u Hrvatskoj. Dok u Americi ne kite samo jelku i dom, već i cijelu svoju ulicu, pročelje kuće, drveće pred kućom. Razlog tomu velikom slavlju i raskoš-nosti je sljedeći. Tamo u Americi su ulice veće, automobili veći, zgrade veće, pa je onda i slavlje veće, raskošnije.
Prije toga kićenja, baš kao i mi danas, uživaju u ludoj zadnjoj minuti kupovine.

Tihana Budanko


Oznake: religija, Život u Promini

- 21:11 - Komentiraj post (5) - Link posta

nedjelja, 19.10.2008.

Tri vjenčanja, četiri krštenja i….

Šibenki list često piše teme iz Prominie.
Jučerašnji broj (18.10.2008) donosi nam sljedeći naslov : „Svakom krštenom djetetu- 500 eura“

Povod novoj „priči“ iz Promine, bilo je krštenje drugog djeteta obitelji Ante Zelića (sina Gojka), u crkvi sv Mihovila u Oklaju.
Članak nam tako donosi upozorenja fra Šime Nimca na veliki nesrazmjer u broju rođenih, broju vjenčanja i umrlih.
Tako iz članka možemo saznati da je u deset mjeseci ove godine u Promini kršteno samo četvero djece, dok je istovremeno umrlo 24 mještana, te da je bilo samo tri vjenčanja.

Sad dolazi vrijeme da dotaknemo i ovih 500 eura iz naslova:

„Za razliku od općina i gradova u okolici koji roditelje uglavnom pomažu s oko tisuću kuna iz državne kase Prominci su posegnuli u vlastiti džep. Svako kršteno dijete daruju sa poklonom od : 500 eura“.

„Donatori“ ovih 500€ su članovi „Zavičajnog kluba Petar Svačić u Zagrebu“.
Njihova je želja na ovaj način nagraditi za hrabrost mlade obitelji koja se odlučile za još jedno dijete.

Dosadašnji donatori su:

-Ivica Validžić vlasnik pekare Frumentum u Zagrebu koji je darovao obitelj Validžić ;
-Ante Validžić i Anđelko Dogan darovali su obitelj Džapo;
-Zvone Perica i Željko Džapo prošle nedjelje obitelj Zelić.

Moram napomenuti da i općina Promina, kao i susjedne općine pomaže sa tisuću kuna obitelji prilikom rođenja djeteta, što se lako može isčitati iz predviđenih troškova u proračunu za 2008, kao i realiziranih 7000.00 kuna u 2007 godini za tu namjenu.

Za svaku pohvalu je ideja članova zavičajnog kuba Petar Svačić, da na ovaj način pomogne obiteljima u kojima se rodi dijete, kao i ideja o oživljavanju kluba koji je jedno vrijeme bio u stanju mirovanja.

Članak „Svakom krštenom djetetu- 500 eura“, napisala je novinarka Matilda Jelčić Stojaković. Rado bi postavio link na Šibenski list, ali u zadnje vrijeme njihova mi se web stranica nešto teško otvara. Ostaje vam jedino mogućnost kupnje lista na kioscima….



Oznake: ZK Promina, religija

- 12:37 - Komentiraj post (5) - Link posta

srijeda, 08.10.2008.

Živim, dok moje riječi teku, a fotografije priču pričaju

Maloprije sam navratio na web stranicu „Radio Drniša“, i pronašao tekst pod naslovom:
„Prominjani proslavili Sv. Mihovila“- možete ga pročitati pod linkom:
http://www.radiodrnis.hr/novosti/041008.html

Odmah ispod naslova, možete pročitati:
Piše: Anita Vukušić
Foto: promina.blog.hr

Posebno mi je zadovoljstvo što promina.blog.hr čitaju novinari „Radio Drniša“.
Ja sam daleko o dobrog novinara (uopće novinara) , ali trudim se prenijeti informacije iz Promine u „svijet“ što bolje znam i umijem.
Ako je tema zanimljiva, onda i „pravi novinari“ brzo stignu u Prominu, obrade temu po pravilima struke, i ja osjećam da sam u svojoj „misiji“ uspio.

Zašto je ovaj članak poseban (osim što spominje promina.blog.hr)?

Većina članaka koja je do promjene vlasti pisana iz Promine, opisivala je Prominu, kao kraj „korak do raja“… Veliki projekti samo što nisu gotovi… Svakoga dana napredujemo…Gradit će se ovo gradit će se ono…
Ono najosnovnije, mlade obitelji, djecu, školstvo… uvijek se stavljalo u drugi plan…
Ne kažem da se u Promini nije napravilo ništa od rata… Napravljeno je dosta… ali možda smo mogli i više uz još samo malo napora….Ne zaboravljajući da je budućnost na mladima, djeci…

Da se vratim na spomenuti članak…

„Upravo u prominskom kraju, podsjetimo, pale su prve žrtve u rujanskom ratu 1991. godine. Tijekom Domovinskog rata 35 Prominaca zvjerski je ubijeno na kućnom pagu , a ujedno je s ovog područja i petnaest poginulih branitelja“.

-Ovo je činjenica koju su mnogi nažalost zaboravili, te dane žalosti slave kao dane pobjede!?

„Izgradimo vodovode, putove, poduzetničke zone i nove građevinske parcele, stvorimo preduvjete za mlade ljude koji će ovdje ostati živjeti, kazao je Cota i dodao kako ove godine svega je troje rođene djece u cijeloj Promini, a iduće godine biti će svega tri prvoškolca, dok 14 učenika završit će osmi razred. Prije 40 godina u Oklaju je bilo 1142 osnovca“.
-I ovo je činjenica koju možemo tajiti, ali je vrijeme da s njom konačno suočimo i vidimo kako dalje.

„O potrebi gospodarskog a time i demografskog preporoda u svojem prigodnom obraćanju na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Općine Promina osvrnuli su se i gosti direktor Metal - Sinta Stipe Knežević, direktor osnovne škole Mile Petrović, direktor HE Miljacka Tomislav Miletić, predstavnici stranaka HDZ i HSP, te prominski župnik fra Šime Nimac koji je pozvao Prominjce raseljene diljem Hrvatske da zajedničkim naporima s ovdašnjim ljudima pridonesu izvlačenju rodnog kraja iz sadašnjeg status quo stanja“.

Da se i ja dotaknem budućnosti…

Osim u rukama Općinara, budućnost Promine je i te kako u rukama direktora Metal - Sinta Stipe Knežević, direktor osnovne škole Mile Petrović, direktor HE „Miljacka“ Tomislav Miletić.

Metal-Sint zapošljava preko šezdeset radnika, i njegova budućnost, odnosno moguća privatizacija o kojoj se nedavno moglo čitati u jednim dnevnim novinama…uvelike može utjecati na budućnost kako njegovih djelatnika, tako i svih obitelji koje od Metal.Sinta žive.

Direktor osnovne škole Mile Petrović, bolje rečeno voditelj, jer je škola u Oklaju zapravo područna…. Mile Petrović može utjecati na budućnost Promine, tako da zajedno sa svojim kolegama odgoje djece da „tuđe poštuju, a svojim se diče“… da se ne srame kraja iz kojeg potječu… da nas u mjestima u koja odlaze na školovanje dostojno predstavljaju…da pokušaju jednog dana svojim znanjem mijenjati budućnost našeg kraja…

Direktor HE „Miljacka“ Tomislav Miletić…. Drago mi je što je konačno uspostavljena komunikacija između općine Promina i HE „Miljacka“, jer je Uprava HE „Miljacke“ tamo gdje je i elektrana ….u Promini … A to mnogi zaboravljaju…
Budućnost HE „Miljacka“, (koju bi neki rado zatvorili i pretvorili u muzej), odnosno neizbježna privatizacija HEP-a, priče su koje itekako utječu na život u malim mjestima poput Promine.

Bitno je naglasiti da je suradnju HE „Miljacke“ i Općine najviše potakao naš župnik fra Šime Nimac…Iskreno, mislim da dir HE „Miljacka“ nije ni prije imao ništa protiv da pomogne Promincima ako to može, samo „druga strana“ nije bila zainteresirana….

Na kraju, ne bi bilo fer ne spomenuti da fra Šime ulaže velike napore kako bi u budućnosti iseljeni Prominci i mi „preostali“ u Promini uspostavili što bolju komunikaciju, te tako zajednički pokušali promijeniti „crnu statistiku“.
Nadam se da ću uskoro na ovim stranicama napisati post na temu „Budi se Petar Svačić“, (prominski zavičajni klub)…. Ili možda neko drugo ime kluba pod kojim će se okupljati naši Prominjci u Zagrebu…Jer su Prominci iz Zagreba htjeli to neki priznati ili ne, ipak učinili dosta za Prominu (osnivanje općine 1993 godine… pomoć u obnovi Promine...).

Da se vratim na naslov posta… „Živim, dok moje riječi teku, a fotografije priču pričaju“

Dok ja budem pisao postove, a vi posjetitelji svojim komentarima nadopunjavali iste…
Bit će i novinara koji će navratiti u Prominu, i svojim „perom“ pomoći u rješavanju problema-
Najbolji primjer je prijevoz djece Radasovih do škole u Oklaju…..
Sve dok budemo glasni… dok nas bude bilo…dok se ne predamo…





Oznake: općina promina, Metal-sint, religija, HE Miljacka

- 21:41 - Komentiraj post (7) - Link posta

nedjelja, 23.03.2008.

Sretan Vam Uskrs

Uskrs u Promini

Svim posjetiteljima promina.blog.hr od sveg srca želim
sretan i blagoslovljen Uskrs!

Živili,

Oznake: religija

- 10:20 - Komentiraj post (3) - Link posta

subota, 22.03.2008.

Festival Žudija u Šepurinama na otoku Prviću

Prije nekoliko dana u Oklaju je postavljen plakat kojim organizator poziva Promince na „Festival Žudija“ u Šepurinama na otoku Prviću.

Čitajući „Novi tjednik“ u članku pod naslovom „Dolaze Žudije iz cijele Hrvatske“ pročitao sam sljedeće:

„Više od 400 čuvara Kristova groba okupit će se 24.ožujka u Šepurinama na otoku Prviću na osmom po redu Festivalu Žudija Dalmacije.
Na Prvićkoj smotri sudjelovat će Žudije iz 21 župe iz raznih krajeva Hrvatske, a svoj su dolazak najavili i čuvari Božjeg groba iz Vareša u susjednoj Bosni i Hercegovini, što će cijelom događaju dati međunarodni karakter. Svi oni, uoči dolaska na Prvić, u svojim će župama tijekom Velikog tjedna u crkvi uprizoriti događaj Isusova uskrsnuća“.

Cijeli članak pročitajte pod linkom: http://www.novi-tjednik.hr/index.asp?dID=915

Naši-prominski Čuvari Groba će i ove godine kao i svih dosadašnjih godina prisustvovati Festivalu Žudija, a kako se festival svake godine održava u nekoj drugoj župi, tako će u jednoj od sljedećih godina i Promina biti domaćin tog zanimljivog događaja.

Čuvanje Kristova groba održava se u župi Promina više od sto godina.
Prije nekoliko mjeseci dobio sam nekoliko fotografija Čuvara Groba iz 60-ih godina prošlog stoljeća od Peše Jurica, koji je tada kao mladić bio Čuvar Groba.
Prema nekim informacijama postojale su i starije fotografije, ali su nažalost stradale u Domovinskom ratu.
Ako Vas zanimaju fotografije Velike Subote u Promini iz 2006 i fotografije Čuvara Groba iz 60-ih godina prošlog stoljeća, pogledajte ih pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Uskrs%20u%20Promini/?action=view¤t=1AP4159040_resize.jpg

Lijepo je da se tradicija našeg kraja nastavlja i živi…


Oznake: Čuvari groba Promina, religija

- 19:20 - Komentiraj post (3) - Link posta

četvrtak, 07.02.2008.

Komentar dana na promina.blog.hr-u

Cenzura-

Sadržaj posta koji je bio pod ovim naslovom, izbrisan je.
Nekoliko činjenica koje su meni zvučale smiješno, a mislio sam da će zvučati i čitateljima promina.blog.hr-a, izgleda da su uvrijedile previše ljudi.

Komentari su krenuli u sasvim suprotnom smjeru, i nisam ni na kraj pameti imao da bi jedan po meni šaljiv tekst, mogao biti tako protumačen, i izazvati toliki publicitet.

Nije mi bila namjera dovoditi u pitanje koliko je fra Šime napravio za Prominu od kad je došao u našu Župu.
Napravio je jako puno, i ja sam o svim tim radovima u nekoliko navrata na promina.blog.hr-u pisao.



Ispričavam se svima koje sam uvrijedio prijašnjim postom, a posebno fra Šimi ako Ga je sadržaj mog posta uvrijedio.

Oznake: religija, Život u Promini

- 20:14 - Komentiraj post (67) - Link posta

subota, 13.10.2007.

Milijun kuna za Prominu

Kapela sv Roka u Čitluku-Promini

Prije dva dana na web stranici «Radio Drniša», pronašao sam članak vezan za Prominu pod naslovom:

«S milijun kuna prikupljenih međusobno četrdesetak Prominjana koji žive u Zagrebu uredili su Gospu Čatrnjsku u Lukaru i prostor oko crkve Sv. Roka u Čitluku»

Prije nekoliko dana, točnije 07.10.2007. u Čitluku je svečano «otvoren» novouređeni trg ispred kapele sv Roka.
Bila je to prigoda da fra Šime uruči zahvalnice svima onima koji su mu pomogli urediti trg, ali i prilika za još jednu zahvalu svima onima koji su pomogli urediti crkvu Gospe Čatrnjske.

Evo nekoliko citata iz teksta Matilde Jelčić, novinarke Radio Drniša:

«U radove je utrošeno oko 500 tisuća kuna a zajedno smo se dogovorili na koji način urediti prostor oko crkve. Riječ je o novcu kojega su prikupili Prominjani koji žive u Zagrebu a htjeli su nešto učiniti za svoj rodni kraj, kazao nam je Prominski župnik fra Šime Nimac».

«Koliko su raseljeni žitelji Promine vezani uz rodnu grudu govori i činjenica da je uređenje trga uz crkvu Sv. Roka u Čitluku već druga ovakva akcija.
Naime, za blagdan Male Gospe 08. rujna u novom ruhu predstavljena je i Gospa Čatrnjska u Lukaru.
- Postavljen je novi mramorni pod od 250 kvadrata, izmijenjen je inventar crkve, uređeno je kameno predvorje kao i samo groblje uz crkvu.
I ove radove su u visini od 500 tisuća kuna financirali Prominci iz Zagreba. Njih 40-tak doniralo je čak milijun kuna, a sveukupno radovi su potrajali godinu dana, naglasio je fra Šime».

Čini mi se da je fra Šime zaboravio spomenuti novinarki da je za Malu Gospu uručio zahvalnice ljudima iz HEP-a… Končara…. Brodarskog Instituta….HE Miljacke,…. Ljudi čije porijeklo nema nikakve veze sa Prominom, a pomogli su uređenje crkve sa skoro dvjesto tisuća kuna!
Iza cijele priče oko Gospe Čatrnjske stoji Prominka koja ne živi u Zagrebu, ali je uspjela nagovoriti rukovodstvo HE Miljacke - HEP na pomoć u uređenju crkve…. ali to je ipak jedna malo duža priča…..

Zadivljen sam rečenicom: »Njih 40-tak doniralo je čak milijun kuna»…

Kad se samo sjetim da u Zagrebu živi preko deset tisuća Prominjaca i njihovih potomaka…. a Split, Zadar, Rijeku…Šibenik da i ne spominjem….

Ma mi bi sa samo malo napora mogli skupit i milijune kuna i pokrenuti Prominu… i gdje bi nam bio kraj…

Članak Matilde Jelčić možete pogledati pod linkom.



Kad su započeli radovi uređenja kapele sv Roka, napisao sam post na tu temu.
U tom postu možete pogledati kako je okoliš kapele izgledao tada, i kako je prema nacrtu trebao izgledati novi trg.
Post se nalazi pod linkom.


Oznake: religija, Gospa Čatrnjska, Život u Promini

- 21:05 - Komentiraj post (9) - Link posta

utorak, 11.09.2007.

Prominska misa u Zagrebu

Svake godine, prvu nedjelju nakon «Male Gospe-Rođenja BDM» 08. rujna, u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu održava se Misa za Promince nastanjene u Zagrebu.
Ove godine fra Šime je odlučio održati Misu drugu nedjelju iza Male Gospe.
Misa će se održati kako nam javlja Bogaćanin ..."16.09.2007. u 12,30 sati".

Prošle godine Misi u Zagrebu nazočili su i članovi KUU "Promina", te nakon Mise zapjevali naše pjesme i zaplesali kola iz prominskog kraja.

Hoće li ove godine KUU "Promina" krenuti u Zagreb?

Kako stvari sada stoje, izgleda da neće.

Zašto?

To i mene zanima...

Lani su članovi KUU "Promina" s guštom u nošnjama u velikom broju odlazili na Visovac za Veliku Gospu.... na Malu Gospu zaplesali su ispred crkve Gospe Čatrnjske.... nedjelju iza Gospe uputili su se u skoro punom sastavu za Zagreb i tamo zapjevali i zaplesali.......

Pokušao sam napisati post na temu Mala Gospa u Promini, ali sam odustao.
Ako bi napisao svoje mišljenje u vezi "Zahvalnica" onima koji su "pomogli" pri uređenju crkve Gospe Čatrnjske (mislim na djelatnike jedne velike firme) proglasili bi me neprijateljem crkve....

Svaki grijeh ima svoju cijenu????

U ovom slučaju i "Zahvalnicu"....

Oznake: Prominska misa, religija, KUU Promina

- 14:23 - Komentiraj post (48) - Link posta

nedjelja, 26.08.2007.

Prvi zavjeti s Barbare Čavline

Prvi zavjeti s Barbre Čavline

Čitajući web stranicu Šibenske biskupije, pronašao sam sljedeću vijest:








02.08.2007 u 17:39

ŠIBENIK - SV. LOVRE

"Odjenuti habit bi trebao biti pokušaj novog osobnog stava otvorenosti Kristu.
Sestra Barbra Čavlina rođena je 1987. godine u župi Promina – Sv. Mihovil u Šibenskoj biskupiji. Dolazi iz vjerničke obitelji koja broji osmero djece.
Sestrama franjevkama pristupila je 2005. godine, prije ulaska u samostan u tijeku školovanja imala je zapažene sportske uspjehe".


"Novakinja sestra Franjevki od Bezgrešne Barbra Čavlina u srijedu 1. kolovoza položila je prve zavjete. Svečano misno slavlje u samostanu Sv. Lovre u Šibeniku predvodio je šibenski biskup Ante Ivas, a novakinja je pred njim i poglavaricom družbe s. Nevenkom Grgat dala svoja prva obećanja, te obukla redovničko odijelo.

Biskup Ivas u homiliji novoj redovnici poručio je da se zavjetima odijeva u Krista, te kako je Krist želi obdariti milostima. Redovnički zavjeti su događaj za trajno jer se treba uspinjati do vječnosti. Potom je iznio razmišljanje o redovničkom odijelu – habitu. Kako je kazao obuči habit znači nastaniti se u Kristu. Odjenuti habit znači ne promijeniti vanjski izgled".

Članak možete pročitati na web stranici Šibenske biskupije.


Oznake: religija

- 07:16 - Komentiraj post (6) - Link posta

ponedjeljak, 28.05.2007.

«Prva Pričest» u Promini

Jučerašnja nedjelja bila je posebno radosna za djecu rođenu 97/98 godine.
Njih šesnaest, sedam djevojčica i devet dječaka primilo je svoju Prvu Pričest u crkvi Sv. Mihovila, na Misi koju je vodio naš župnik fra Šime Nimac.
Baš je bilo lijepo vidjeti djevojčice u bijelim haljinama, i dječake u «odjelima» kako u procesiji predvođeni sa desetak ministranata ulaze u crkvu.

Crkva je za ovu prigodu bila posebno ukrašena velikim brojem cvjetnih aranžmana, i cijeli je događaj gledan očima djece koja se pričešćuju, te njihovih roditelja i rodbine zračio posebnom radošću i svečanošću.

Svako dijete je imalo svoju ulogu, i «svojih pet minuta slave» čitajući na oltaru dijelove Biblije što ih je činilo posebno «odraslim» i ponosnim pred svojim roditeljima, rodbinom, prijateljima...

Na kraju treba reći da se i Fra Šime stvarno potrudio da djeci njihova Prva Pričest ostane u jednom jako lijepom sjećanju, i ja mu stvarno čestitam na uloženom trudu da sve ovako lijepo i svečano protekne.

Oznake: religija

- 12:24 - Komentiraj post (8) - Link posta

petak, 13.04.2007.

Hvala Smrika… fotografije Uskrsa….. feminizam u Promini

Lijepo je pročitati komentar koji izaziva osmjeh na licu.
Baš osmjeh iz duše… reakcija na nešto što Vas iskreno obraduje.

Možda je Smrika i pretjerano pohvalila moj rad na Blogu, ali ima tu dosta zanimljivih sitnica za razmišljanje.

«Urednik im je ostavio dovoljno prostora protekli dana da se iskažu na ovom blogu sa prilozima ili slikama oko uskršnjeg slavlja, ali ti koji blate sve, pišući po ovome blogu, nemaju znanja ni volje da se uključe u rad i razvesele mnoge Prominjce».

Ove godine na Veliki Četvrtak i Veliki Petak za razliku od prijašnjih godina kad sam sve tri večeri Uskrsnog slavlja provodio fotografirajući, bio sam «samo» vjernik, samo jedan mali sudionik u molitvi.

Iz te pozicije, cijeli događaj se vidi jednim sasvim drugim očima.

Primjetio sam da je bilo dosta fotografa i kamermana, pa sam se ponadao da će možda netko poslati «link» na svoje fotografije….
Nažalost ove godine ni Anči, Prominka koja je lani fotografirala događaj i poslala link, nije ništa fotografirala….barem se meni tako čini…bila je kao i ja «jedan običan vjernik».

Inače kad smo kod fotografiranja ili snimanja nekog događaja, a pogotovu događaja u crkvi…
Nešto što mi je najodvratnije je kad ljudi s kamerom ili fotoaparatom doslovno trče kroz crkvu, preskaču oltar, ometaju stalnim šetanjem po oltaru molitvu…
Stanu Vam sa kamerom pred facu i uporno snimaju, kao da ste kip, a ne čovjek.
Ponašaju se kao da su oni «zvijezde» večeri.

Kupio «faca» kameru, i neka cijelo selo zna da je on gazda.
Još se «nabaci» odijelo kupljeno za selo, za ovakve prigode, pa nek' svi znaju da je on netko!

Za takve ljude imam izreku koja im dobro stoji:

«Odjelo ne čini čovjeka, ali Ga zavarava».

Oni su u debeloj zabludi!

Sa takvom kamerom i odjelom u ZG-u, Splitu, Zadru su nitko, ali kad se dođe na selo, e tu si onda «zvijezda».

Ipak, čovjek koji za vrijeme Mise ulazi i izlazi iz crkve kao iz gostione… izađe pred vrata… zapali duvan…. Povuče dva dima da Ga svi dobro uoče…
Samo što na glas ne zapita: «Ajmo… tko je sad veći lola u selu», baci napola popušeni duvan pred vrata crkve… pljune frajerski… te se vrati u «gostionu» nastaviti svoju predstavu za selo….

Za mene je običan Glumac…

Moram se osvrnuti na feminizam u Promini i razmišljanja Škundre.
Kad malo bolje razmislim Škundre je i statistički u pravu kad su odnosi muškarca i žene u ovim našim krajevima u pitanju.(?)

Nedavno se moglo u jednom dnevnom listu pročitati kako najviše neženja živi na selu, a djevojke sa sela mahom odlaze (bježe) u grad.

Škundrini istomišljenici radije će čekati ženu spremnu da trpi i pati, ponizno sluša svoga «Gazdu», nego da priznaju da je davno došlo vrijeme u kojem su muškarac i žena u braku, životu, ravnopravni partneri.
Mnogi su čekajući dočekali i starost, ali svoje mišljenje neće promijeniti.

Na koncu cijela priča nije krenula kao borba jedne feministice, nego samo kritika izjave koja nije u skladu sa stavovima koje propovijeda Crkva.


Oznake: religija, Život u Promini

- 22:41 - Komentiraj post (10) - Link posta

utorak, 10.04.2007.

Prominci na smotri Žudija u Vidu

Već sam najavio u jednom od predhodnih postova odlazak prominskih Čuvara Kristva groba u Vid, na smotru Žudija Dalmacije.

Što su zapravo Žudije, ali po prominski Čuvari groba?

Evo teksta sa web portala Vida.

Što znači riječ "žudije"?
Naziv je grčko-romanskog podrijetla i vjerojatno znači "Židov".
To su čuvari Kristova groba koji u dane Velikog tjedna čuvaju Kristov grob uprizorujući tako događaje Isusova uskrsnuća.

Odjeveni u odore rimskih vojnika 12 stražara sa trinaestim vođom tzv. "judom" izlaze na Veliki četvrtak pred oltar. Tako stražare izmjenjujući se po četvorica.
Na polnoćki, na Veliku subotu prilikom uskrsnuća oni popadaju od straha kao što su to radili rimski vojnici prije 2000.godina kad su čuvali Isusov grob.

Običaj čuvanja Kristova groba na Uskrs, u Metković je početkom devetnaestog stoljeća donio Ante Gluščević iz Loreta a odatle se proširio po Neretvi.
S vremenom, svaka je župa iznjedrila svoje običaje tako da se danas ti običaji međusobno razlikuju po svojim specifičnostima.

U Dalmaciji su danas najpoznatije vodičke žudije koje učestvuju na većim smotrama i svetkovinama, u Vrlici čuvari su odjeveni u narodne nošnje...

U svim župama doline Neretve njeguje se ovaj običaj. U gornjoj Neretvi (od Metkovića, Zažablja do Krvavca) čuvari Kristova groba su Žudije obučene u odore rimskih vojnika, dok su u donjoj Neretvi (od Opuzena do mora) donedavno to uglavnom bili čuvari odjeveni u mornarske odore s drvenim puškama. U novije vrijeme i tu žudije "mijenjaju" mornare.

Web stranicu mjesta Vid možete posjetiti pod linkom.

Na istoj web stranici možete pronaći i fotografije "Smotra žudija-Vid, 9.04.2007.godine-II", ali i još jako puno zanimljivih fotografija.

Evo nekoliko fotografija naših momaka:

Foto 1.

Foto 2.

Foto 3.

Foto 4.

Evo još nekoliko koje su nastale za vrijeme smotre:

Foto 1.

Foto 2.

Foto 3.

Foto 4.

Ali ako Vas zanima još više fotografija, onda je najbolje da posjetite link, na kojem se nalaze svi albumi sa fotografijama.

Moram Vas upozoriti jedino da se fotografije malo sporije otvaraju zbog veliko interesa i posjeta spomenutoj web stranici.

Kad Strikoman objavi svoju "Milenijsku fotografiju", sa istom temom, objavit ću link na njegovu web stranicu.

Oznake: Čuvari groba Promina, religija

- 11:50 - Komentiraj post (3) - Link posta

subota, 07.04.2007.

Uskrs u Promini-Sretan Vam Uskrs

Prije svega, želim sretan Uskrs svim ljudima dobre volje koji navraćaju na promina.blog.hr.

Većina posjetitelja vjerojatno očekuje da će i ove godine, kao i većinu prijašnjih godina na mom Blogu pronaći fotografije od Uskrsa u Promini.
Ovu godinu za razliku od prijašnjih kad sam znao svaku večer napraviti preko 300 fotografija, nisam napravio niti jednu fotografiju.
Zašto?
To i onako sad nije bitno, fotografija nema.

Sad razmišljam i odabirem misli i riječi kako bi Vam opisao svoje viđenje Uskrsa u Promini ove godine.
Uskrs je jedan od nekoliko dana u godini kad svi oni koji stvarno vole Prominu, ako ikako mogu dođu na svoja "ognjišta".
Vrijeme je to kad se studenti vraćaju na "materinu" spizu, kad se viđaju prijatelji iz škole, kad bake vide svoje unuke i sinove, kćeri...
Vrijeme je to za jedno lijepo druženje.

Svake godine je svakako najveće iznenađenje i najčešće pitanje u Promini:

"Tko ove godine čuva Grob, i koliko ima grobara?"

Premda je najavljivana brojka od čak 26. momaka koji će čuvati Gospodinov grob, ja sam uspio prebrojati njih 22.

Po mojoj procjeni, ove godine je na Veliki Četvrtak i Veliki Petak bilo manje ljudi u crkvi sv. Mihovila, nego prijašnjih godina.

Barem ja imam takav osjećaj....

Prošle godine uz Grobare, u crkvi su ova tri velika dana bile i Prominke u narodnim nošnjama, što je zračilo nekom pozitivnom energijom.
Energijom koja Prominu budi u njenom nekadašnjem starom sjaju....

Kako stvari stoje, članovi KUU "Promina" večeras bi trebali zaplesati kolo ispred crkve, nakon Misnog slavlja.

Često znamo reći da je sve to svake godine uvjek isto i da se ništa ne mjenja, ali ipak...

Prva asocijacija na spominjanje Uskrsa ove godine bila mi je jedna fotografija od lani.
Na fotografiji pokojni Joko Bronić i Gašo pale baklje kako bi procesiji osvjetlili put kojim će hodati...

" 'Oće mo i mi na internet'" pitao me Joko dok sam ih fotografirao?
" 'Oćemo, 'Oćemo", rekao je Gašo....

Da nas nema kud' bi oni išli, svi bi se izgubili?

Sreo sam jučer Pajku i Gašu kako se pripremaju za paljenje baklji za put kojim će krenuti procesija.
Odmah smo se sjetili Joke.
Tad je Pajka rekao :"Gleda nas naš Joko odozgo, dok mi njegov posa' radimo".
Pogleda sa suzama u oku u nebo iznad Mihovila, i zamahnu rukom kao da maše Joki, da zna da će sve bit u radu sa bakljama i ove godine.

Eto, nema više Joke, ali mnogi nisu ni znali da je Joko taj koji im je "osvjetljavao" put za procesiju kroz Oklaj sve ove godine.

Joko je svakako zaslužio da Ga se sjetimo za Uskrs.

Slava mu.





Oznake: religija

- 19:37 - Komentiraj post (27) - Link posta

petak, 30.03.2007.

SMOTRE ŽUDIJA DALMACIJE – VID 2007.

Vrijeme brzo leti i za desetak dana eto nam i Uskrsa.
Promina je za Uskrs puna kako domicilnih, tako i privremeno raseljenih Prominjaca.
Vrijeme je to kad se mladi Prominci spremni za ženidbu od dvadeset godina pa nadalje (kako se može pročitati u knjigama sa temama vezanim za Prominu i taj stari običaj) oblače u prominske narodne nošnje.
Posebna je čast od Velikog četvrtka tri dana uzastopno čuvati Gospodinov grob.

Nekoliko godina zaredom fotografirao sam te naše momke dok ponosno čuvaju Grob, dok mjenjaju stražu, dok stupaju u procesiji kroz centar Oklaja a odjeci udaraca njihovih cipela o asfalt odjekuju o stare Ćorića kuće.
Evo i sad se naježim kad zamislim u prvim redovima sve te kršne prominske momke... Džepinu, Periće, Kardova, Denisa, Dujiće.... Baru kako im zapovjeda "Stuuupaaaj"!!!
Ove godine ih nažalost ne mogu fotografirati jer radim (na poslu od koje živim), ali valjda će biti netko tko će ovjekovječiti i ove godine sve te naše momke.

Običaj čuvanja Gospodinova groba ostao je sačuvan samo u nekoliko Župa u Dalmaciji.
Nekoliko godina zaredom smotra Čuvara groba bila je u Vodicama na Uskrsni ponedjeljak.
Ove godine naši Čuvari koji su redovito prisutni na smotrama prema Programu "Smotre žudija Dalmacije", odlaze u Vid kod Metkovića, gdje će se ove godine održati smotra.

Metkovićani su se prošle godine (smotra folklornih grupa-Na Neretvu misečina pala) prema Promincima pokazali kao pravi domaćini, te je to prilika za još jedan jako lijep susret.

Fra Šime je obećao da će župni list "Promina" izlaziti vjerojatno za Uskrs, Velku Gospu i Božić.

Ja se nadam da ćemo u drugom broju lista saznati još jako puno informacija u događajima vezanim uz Župu Promina, a jedna od njih će sigurno biti i "Uskrs" u Promini.


Program smotre Žudija u Vidu možete pročitati pod linkom.




Oznake: religija, Prominski čuvari groba

- 21:33 - Komentiraj post (5) - Link posta

nedjelja, 24.12.2006.

Prvi broj lista župe sv. Mihovila –Promina

Pisao sam prije nekoliko mjeseci post na temu pokretanja lista župe Promina.
Zanimali su me komentari Vas čitatelja Bloga na tu temu.
Sad kad se sjetim komentara, meni prvo pada napamet komentar koji je glasio otprilike «Sve ćete vi na riječima….».

Ali, bilo je i dosta pozitivnih reakcija na tu ideju, te ovim putem pozdravljam sve koji su ideju o pokretanju lista podržali.
Drago mi je da je moj post pročitao i Željko Džapo koji je obećao financirati tiskanje prvih šest brojeva lista.

Ovaj list je pripremljen u samo mjesec dana, ali kad smo barem kod mojih fotografija koje čine 95% fotografija u listu, njihovo prikupljanje je trajalo ipak dosta duže. Sreća je što imam sada prilično bogatu arhivu fotografija događaja u Promini, tako da je i izbor bio dosta olakšan.

Uglavnom, prvi broj je izašao.

Fra Šime je pohvalio sve zaslužne za njegovo tiskanje, a posebno Željka Džapu koji je pokrio troškove tiskanja i grafičkog urednika Zvonu Baru.

List je tiskan na 48.stranica na A4 formatu papira, i po mojoj procjeni dosta je kvalitetno izrađen.
Sadržaj je sastavljen od tridesetak naslova najvećim djelom vjerske tematike, ali zastupljene je jednim tekstom i općina Promina, kao i KUU Promina.
Pod nekim naslovima uz tekstove raznih autora, mogu se pročitati i prigodne pjesme našeg Prominca Mirka Validžića-Ćelkanovića.

Neki od meni zanimljivih naslova su:

U se vrime godišća
Iz ureda općine Promina
Visovac biser na Krki
Velika i nepoznata hrvatska žena iz Promine
Poginuli vojnici iz Promine u Domovinsko-obrambenom ratu
Ubijeni civili u Domovinsko-obrambenom ratu…

Ima tu još dosta zanimljivih članak, koje ću vjerojatno koristiti kao citate u svojim sljedećim postovima, a sve Vas koje zanima list, najbolje je da dođete na mise koje će se održati sljedećih dana u Promini i preuzmete list od fra Šime.

Ovih dana iz tiska su izašli mali kalendari na kojima su moje fotografije crkve Gospe Čatrnjske noću i crkve svetog Martina.
Na velikom kalendaru prikazane su ove godine sve prominske crkve, kako bi sve bile jednako zastupljene, te se nitko ne bi trebao osjetiti zakinuto-zapostavljeno.

Oznake: religija, Župni list Promina

- 15:19 - Komentiraj post (6) - Link posta

subota, 23.12.2006.

Božićni koncert u sv Mihovilu II dio

Prošla su dva dana od koncerta tamburaškog orkestra «Krsto Odak» iz Drniša.
Što je vremenski odmak od nekog događaja veći, to je opis vjerojatno uvjerljiviji jer nam u sjećanju ostaju samo najbitniji trenutci.

Milka Tomić je kao i uvijek sa svojim posebnim zanosom dirigirala orkestrom koji je besprijekorno i precizno pratio svaki pokret njenih ruku.
Dio Božićnih pjesama zajedno su izveli djeca iz OŠ Oklaj sa odličnom pratnjom tamburaša. Ova točka je uvježbana netom prije koncerta, i drago mi je da je Milka malo aktivirala i našu djecu iz Oklaja, i sve je naravno lijepo zvučalo.

Koncertu nije prisustvovao Načelnik Općine Promina, ali se zato Gradonačelnica Knina Josipa Rimac rado odazvala.
Koncertu je prisustvovao i Branko Jednak, donator gitare za KUU Promina i električnog klavira na kojem se sviralo ovu večer u crkvi.
Branko je jedan jako zanimljiv čovjek o kojem ću vjerojatno jako puno pisati u sljedećoj godini. Za Prominu ga vežu prijatelji, i zbog tih prijatelja pomagao je i spreman je opet pomoći Promincima donacijama poput spomenutih.

Nekoliko skladbi na klaviru odsvirala je i Tomislava Lojić, učenica osnovne muzičke škole «Krsto Odak» iz Drniša.
Za dobru izvedbu glazbenih djela, glazbeniku je osim talenta uvijek potreban i kvalitetan instrument.
Slušajući Tomislavu, bio sam oduševljen i njenim talentom i kvalitetom zvuka električnog klavira koji je donirao gospodin Branko.

Uglavnom, bio je ovo jedan jako zanimljiv događaj koji je za svaku pohvalu organizatoru fra Šimi, tamburašima iz Drniša, Tomislavi Lojić, donatoru klavira Branku Jednaku i svima koji su svojim prisustvom uveličali ovaj događaj.

Malo više fotografija možete pogledati pod linkom.



Oznake: religija, Život u Promini

- 12:04 - Komentiraj post (0) - Link posta

utorak, 19.12.2006.

Božićni koncert u sv Mihovilu u Oklaju

Fra Šime je zadnjih dvadesetak dana često spominjao koncert tamburaškog orkestra «Krsto Odak» iz Drniša.
Na jučerašnjoj misi za datum Božićnog koncerta određen je 21.12.2006. (četvrtak) s početkom u 17:00 sati, u crkvi sv. Mihovila u Oklaju.
Bilo bi lijepo da je fra Šime napisao program koncerta, pa bi i meni bilo lakše najaviti sva događanja te večeri.
Ovako, najbolje je da svi koji to možete, lijepo dođete u četvrtak u crkvu sv. Mihovila, gdje vas u noćnom ugođaju crkve čekaju drniški tamburaši i gosti iznenađenja.


Oznake: religija, Život u Promini

- 19:16 - Komentiraj post (2) - Link posta

srijeda, 06.12.2006.

Uređuje se dvorište ispred sv. Roka u Čitluku

Sveto Roko Čitluk-Promina

Ogledalo svake Župe je osim njenih crkava i župna-fratarska kuća.
Vjenčanja u Promini većinom dobiju svoj blagoslov baš u kapelici sv. Roka u Čitluku.
Fra Šime je već nakon prvog vjenčanja zaključio da bi trebalo urediti pristupni put u dvorišni prostor fratarske kuće i kapele.
Kako fra Šime brzo prelazi sa ideja na njihovu realizaciju, ovih dana započeli su radovi kako bi se uočeni nedostatci otklonili.

Na nedjeljnoj misi u sv. Mihovila fra Šime je rekao:
«Radovi na uređenju su započeli, stari zidovi su uklonjeni i povratka na staro više nema… Dio novca za uređenje je prikupljen, a svaka nova kuna je dobro došla….»

Sva projektna dokumentacija, kao i troškovnik su izrađeni.

Koji su ciljevi uređenja, možete pogledati na skici, na fotografiji pod linkom.

Kako danas izgleda dvorište sv. Roka i fratarske kuće pogledajte pod linkovima:

Slika1
Slika2
Slika3
Slika4

Oznake: religija, sv Roko, Čitluk

- 20:47 - Komentiraj post (2) - Link posta

nedjelja, 03.12.2006.

Sveti Ambrozije u Promini

Danas (03.12.2006.) je još jedno umjetničko djelo našeg Prominca akademskog kipara Vlade Radasa našlo svoje mjesto u Promini.
Ivan Bračić odlučio je crkvi svetog Mihovila u Oklaju pokloniti kip svetog Ambrozija, zaštitnika pčelara.
Fra Šime je tako na kraju svete mise blagoslovio kip svetog Ambrozija.
Pomoćnika ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Ivan Bračić i Vlade Radas pozdravili su Promince i kratko opisali ideju postavljanja kipa svetog Ambrozija u crkvi svetog Mihovila.

Kako sam fotografirao cijeli događaj, gospodin Bračić me pozvao zajedno sa fra Šimom i gospodinom Vladom na svečani ručak na imanje Josipa Dujića u Suknovce.

Prema nekim istraživanjima, većinu svojih problema ljudi riješe baš na ovakvim sastancima.
Mene je baš zanimao pogled našeg Prominca Ivana Bračića na situaciju u Promini i kako je promijeniti nabolje.
Osnovni nedostatak je izgleda što mi u Promini nemamo konkretne programe i projekte, kao ni pravu viziju što i kako želimo napraviti u budućnosti.
To vam je situacija kao da uđete u taksi i zamolite vozača da Vas hitno preveze. Na pitanje vozača «Kuda želite?» vi odgovorite «Nemam pojma».

Eto, izgleda da je u takvoj situaciji Promina.

Ipak ja sam imao nekoliko konkretnih pitanja:

-U Promini se trenutno gradi prema nekim informacijama 18 kuća sa potporom Ministarstva Gospodarstva, rada i poduzetništva prema Zakonu o područjima od posebne Državne skrbi.
Mene je zanimalo tko tim ljudima može pomoći da kao i u drugim područjima od posebne Državne skrbi ostvare pravo na besplatnu Lokacijsku, Građevinsku dozvolu, priključak za struju i vodu… Uglavnom ista prava kao i svi ostali
Poruka doministra Bračića je jednostavna.
Tih osamnaest ljudi mora zajedno sjesti za stol i definirati svoje probleme i zahtjeve. Zajedno trebaju otići kod Načelnika Općine Žare Duvančića i uputiti zahtjev prema nadležnom Ministarstvu.
Doministar će pomoći na način da Načelnika savjetuje kojim se ljudima treba obratiti za rješavanje problema koji muče te ljude.


-Već sam pod postom o «Svetoj Kati» spomenuo «Prominku», koja već duže vrijeme čeka «Riješenje» za gradnju kuće od već spomenutog Ministarstva.
Dobio sam savjet što bi trebala napraviti, i ja sam je odmah nazvao da prenesem poruku.
«Prominka» je imala još bolju vijest za mene, njen problem je riješen, i ovih će dana dobiti «Riješenje».

Eto, ja sam priču o svetom Ambroziju zaštitniku pčelara završio u sasvim drugom smjeru, ali ja se nadam da je nekog i taj dio priče zanimao.


Oznake: religija, općina promina, Puljane

- 17:10 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 27.11.2006.

Sveta Kata u Puljanima

Teško je pratiti sve zanimljive događaje u Promini i na vrijeme ih stići zabilježiti, kao i na vrijeme za njihovo događanje saznati.
Drago mi je kad netko u komentarima najavi neki događaj, kad skrene pažnju na nešto što nebi bilo loše popratiti postom.
Nekidan me tako nazvao fra Šime Nimac sa zamolbom da dođem u subotu 13:30 u Puljane, odnosno do kuće pomoćnika ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Ivana Bračića.

Kojim povodom?

Povod je "Blagoslov spomenika svetoj Kati u Puljanima-Bračićima".

Premda nisam dugo ništa napisao o "Prominskom glasniku", na njemu se ipak radi.
Tako je i ovaj događaj zaslužio svoje mjesto tekstom i fotografijom u glasniku, pa me je zbog fotografiranja fra Šime i pozvao.

Eto, tako sam ja saznao za "Otvaranje" tog spomenika koji je dao izraditi Ivan Bračić našem poznatom prominskom akademskom kiparu Vladi Radasu.

Šteta što za ovaj događaj nisam saznao prije i tu vijest podjelio sa svim posjetiteljima Promina.blog.hr-a.
Vjerojatno bi se na tom otvaranju našlo još dosta Prominaca i Prominki.

A tko je sve došao na taj svečani događaj?

Gospodin Bračić je pozvao svoje prijatelje:
-Akademskog kipara Vladu Rasa koji je isklesao spomenik
-Gradonačelnicu grada Knina Jospu Rimac,
-Gradonačelnika Drniša Antu Đelaliju,
-naravno tu je bio i načelnik općine Promina Žare Duvančić te vijećnici Krste Radas i Mario Juric.
-Ostali Prominci koji su na razne načine "U pravo vrijeme" saznali za ovaj događaj.

Cjelo događaj su popratile kamere HTV-a studija Šibenik, te se možda i na televiziji vidi koji kadar tog događaja.

Sad koja riječ o samom spomeniku.

Kad krenete od Puljana put Nečvena u posjet poznatoj kuli Nečvenskoj , nakon nekih 300-400 metara sa desne strane puta ugledat će te lik svete Kate uklesan u tvrdi prominski kamen.
Nisam neki umjetnik, ali baš mi se sviđa kako je kipar Radas iz sive kamene stjene uspio "izvući" tako osjećajan lik žene.
Još bi zanimljivije bilo vidjeti kako je taj kip nastajao iz dana u dan, a kako znam da te fotografije postoje, nastojat ću jednog dana doći do njih i objavit ih na Blogu.


Nakon Blagoslova spomenika posvećenog svetoj Kati, sljedio je domjenak u kući gospodina Bračića.
Bila je to prilika da Mario Juric zamoli gospodina Bračića za pomoć KUU Promina u nabavi narodnih nošnji.
Neka obećanja su pala, pa ćemo vidjet...

Bila je to prilika za druženje gradonačelnika Drniša, gradonačelnice Knina i načelnika Promine u kojem su oni mogli dogovarati npr. rješavanje "problema" brze ceste Šibenik-Drniš-Promina-Knin.
Uglavnom, gospodin Bračić je taj koji ih sve troje zna i povezuje, te bi možda sa svoje pozicije mogao još puno toga pomoći ovim našim opustjelim krajevima.

Meni je to bila prilika za razgovor sa Prominkom (po ocu) koja je odlučila doći živjeti u Prominu, premda nikad prije nije tu živjela.
Znamo se "iz viđenja" više od 15 godina, ali zanimljivo da nikad nismo došli u priliku da porazgovaramo.
Mene je baš zanimalo kako ona doživljava Prominu, ljude, prilike općenito.
Uglavnom najbitniji problem je stanovanje.
Došla je sa suprugom živjeti u Prominu u očevu staru roditeljsku kuću.
Državne institucije često su pozivale mlade obitelji da dođu živjeti na ova područja, a država će im pomoći izgraditi kuće.
Da je Prominka kojim slučajem prvo napravila prekršaj pa ušla u "Srpsku" kuću ili stan u Kninu, njen problem bi već bio riješen.
Ovako ona sa suprugom i dvoje djece čeka "Rješenje" iz ministarstva za materijal za gradnju kuće, ali ono nikako ne stiže.

Ali kad malo bolje pogledam i ovaj problem se mogao riješiti baš ovaj dan.
Gospodin Bračić je u timu gosodina Kalmete u Ministarstvu koje se bavi baš ovim problemima.
Problem je što je ona skromna i čeka tiho svoj red, i vjerojatno joj to nije palo ni' napamet.

Već sam pisao kako je malo ljudi koji se odlučuju na put u smjeru Promine, ali mislim da bi se svi trebali potruditi pomoći tim ljudima.

Završio sam posto u sasvim drugom smjeru.... ali osjećao sam potrebu da to napišem.
Možda ovaj post pročita netko tko može pomoći Prominki i ostalim Promincima i Prominkama koji žele graditi kuću u Promini sa željom da se tu trajno nastane.



E da, sad ćete reći pa di su slike događaja?
Ovih dana sam u gužvi sve do četvrtka, ali nastojat ću ih što prije staviti na server.


Evo konačno i fotografija pod linkom.

Oznake: religija, Puljane, općina promina, Nečven, KUU Promina

- 16:44 - Komentiraj post (11) - Link posta

ponedjeljak, 06.11.2006.

Hodočašće u Međugorje

Prošla subota je bila dan određen za hodočašće Prominjaca u Međugorje.
Rano ujutro u četiri sata iz Oklaja su na put krenula dva autobusa sa stotinjak hodočasnika.
Na ovom hodočašću su u jednom autobusu bili članovi KUU Promina, a u drugom ostali hodočasnici kako se ne bi ponovio «problem» hodočašća u Zagreb.
U Međugorje smo stigli oko devet sati, u vrijeme kad je započela sveta misa na Njemačkom jeziku.
Kako nam većini Njemački jezik baš nekako ne leži, odlučili smo pješačiti do «Brda Gospina ukazanja».
Koračajući prema samom vrhu brda hodočasničkim nogama utabananim i ulaštenim stazama u tvrdom kamenu krša, susretali smo ljude iz svih krajeva svijeta.
Prošli smo tako cijeli Križni put prolazeći tako i pored mjesta Gospina ukazanja.
Premda je uspon brda prilično velik, malo tko se osjećao umoran pri dolasku na sam cilj našeg hodočašća-mjesto gdje se Gospa ukazala prije više od 25 godina.
Zanimljivo je da umor nisu osjetili niti oni koji su bosih nogu ili samo u čarapama hodali do samog vrha.
Nakon što smo se vratili s brda, pričekali smo misu na Hrvatskom jeziku koja je taj dan bila u 13 sati.

Nakon mise fra Šime nas je poveo u Mostar , da posjetimo njihov poznati Stari most i crkvu sv. Petra i Pavla sa zvonikom visine 107,20 metra.
Nakon kratkog posjeta crkvi koja još nije završena, posjetili smo Stari most.
Hodajući od crkve do mosta prošli smo nekih 200-300 metara i grad mi je izgledao nekako prazan.
Takva slika grada posjetila me na Drniš, Knin, Prominu koju godinu nakon rata.
Došli smo do Starog mosta, ali nismo prelazili na drugu stranu, kažu da nam to ne bi bilo baš pametno, pa nismo ni pokušavali.
Grad je to u kojem se osjete granice Islama i Kršćanstva na svakom koraku.
Grad je to u kojem kao suvenir možete kupiti slike sa motivima starog djela grada, razni suveniri od bakra i mesinga do vojnih noževa iz prošloga rata.
Dok sam prolazio pored groblja, primjetio sam dosta prezimena na spomenicima koja postoje i u Promini.
Tako je prezime vlasnika picerije u kojoj smo bili posluženi odličnom pizzom bilo Sarić S.
Baš zanimljivo.
Nama je pizza bila odlična, ali zato je Ive B.... cjelim putem od Mostara do Promine spominjao kako mu je guštanje u pravim bosanskim čevapima poremetila mačka koja je gostima pokazivala svog prijatelja miša.
Ali to naravno nije bilo u S Sarića, nego u jednom drugom restoranu.

Nakon posjeta Mostaru krenuli smo u našu Prominu,
Put je imao još nekoliko usputnih stanica koje su poslužile za osvježenje i odmor grla od pjesme koja se cjelim putem pjevala.

Fra Šime je ocijenio da smo «Položili ispit» za hodočašća, te najavio pripreme za hodočašće u Dubrovnik i Boku Kotorsku u Crnoj Gori.

Bilo je to hodočašće puno molitve, smijeha i pjesme, i ja se nadam da će svima ostati u lijepom sjećanju.

Ako Vas zanima koja fotografija posjetite link, pod kojim se nalazi album slika, ili link2, ako želite pogledati slide show svih slika.

Oznake: religija, KUU Promina

- 19:46 - Komentiraj post (20) - Link posta

nedjelja, 22.10.2006.

Prominski glasnik

Već duže vrijeme fra Šime je najavljivao pokretanje glasnika Prominske župe.
Želja fra Šime je pokrenuti pisanje lista u kojem bi se objavljivale teme iz vjerskog života u Promini i ostalih tema vezanih za život u Promini.
Danas smo se na tu temu sa fra Šimom sastali gospodin Z.Bare i ja da vidimo tko bi na koji način mogao doprinjeti što bržoj realizaciji te ideje.

Tako smo dogovorili sljedeće:

Fra Šime će pripremiti tekstove i obaviti kontakte sa Promincima iz «Prominskog zavičajnog kluba-Petar Svačić» koji su prije nekoliko godina objavljivali «Glasnik Općine Promina».
Njegova želja je da u realizaciji lista sudjeluju i oni, svojim savjetima i idejama, naravno tekstovima sa temama iz prominske prošlosti i vizijama budućnosti.
Dogovorili smo se da će Z.Bare izvršiti grafičke pripreme lista za tisak, a ja bi tekstove trebao popratiti fotografijama.

Zamolio bi čitatelje Bloga da ostave komentar na sljedeća pitanja:

Koje bi ime predložili za župni list?
Da li bi u listu željeli pročitati i vijesti vezane uz planove i rad poglavarstva Općine Promina?
Da li ste voljni sudjelovati u izradi lista i na koji način?
Koliko puta bi po vama godišnje trebao biti tiskan list?
Kakvo je vaše mišljenje inače o pokretanju lista?

Oznake: Župni list, religija

- 19:20 - Komentiraj post (20) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


 

Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»

.....

  • .......

    ......

    http://adria.fesb.hr/Drniš

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2016. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić