Živim, dok moje riječi teku, a fotografije priču pričaju
Maloprije sam navratio na web stranicu „Radio Drniša“, i pronašao tekst pod naslovom:
„Prominjani proslavili Sv. Mihovila“- možete ga pročitati pod linkom:
http://www.radiodrnis.hr/novosti/041008.html
Odmah ispod naslova, možete pročitati:
Piše: Anita Vukušić
Foto: promina.blog.hr
Posebno mi je zadovoljstvo što promina.blog.hr čitaju novinari „Radio Drniša“.
Ja sam daleko o dobrog novinara (uopće novinara) , ali trudim se prenijeti informacije iz Promine u „svijet“ što bolje znam i umijem.
Ako je tema zanimljiva, onda i „pravi novinari“ brzo stignu u Prominu, obrade temu po pravilima struke, i ja osjećam da sam u svojoj „misiji“ uspio.
Zašto je ovaj članak poseban (osim što spominje promina.blog.hr)?
Većina članaka koja je do promjene vlasti pisana iz Promine, opisivala je Prominu, kao kraj „korak do raja“… Veliki projekti samo što nisu gotovi… Svakoga dana napredujemo…Gradit će se ovo gradit će se ono…
Ono najosnovnije, mlade obitelji, djecu, školstvo… uvijek se stavljalo u drugi plan…
Ne kažem da se u Promini nije napravilo ništa od rata… Napravljeno je dosta… ali možda smo mogli i više uz još samo malo napora….Ne zaboravljajući da je budućnost na mladima, djeci…
Da se vratim na spomenuti članak…
„Upravo u prominskom kraju, podsjetimo, pale su prve žrtve u rujanskom ratu 1991. godine. Tijekom Domovinskog rata 35 Prominaca zvjerski je ubijeno na kućnom pagu , a ujedno je s ovog područja i petnaest poginulih branitelja“.
-Ovo je činjenica koju su mnogi nažalost zaboravili, te dane žalosti slave kao dane pobjede!?
„Izgradimo vodovode, putove, poduzetničke zone i nove građevinske parcele, stvorimo preduvjete za mlade ljude koji će ovdje ostati živjeti, kazao je Cota i dodao kako ove godine svega je troje rođene djece u cijeloj Promini, a iduće godine biti će svega tri prvoškolca, dok 14 učenika završit će osmi razred. Prije 40 godina u Oklaju je bilo 1142 osnovca“.
-I ovo je činjenica koju možemo tajiti, ali je vrijeme da s njom konačno suočimo i vidimo kako dalje.
„O potrebi gospodarskog a time i demografskog preporoda u svojem prigodnom obraćanju na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Općine Promina osvrnuli su se i gosti direktor Metal - Sinta Stipe Knežević, direktor osnovne škole Mile Petrović, direktor HE Miljacka Tomislav Miletić, predstavnici stranaka HDZ i HSP, te prominski župnik fra Šime Nimac koji je pozvao Prominjce raseljene diljem Hrvatske da zajedničkim naporima s ovdašnjim ljudima pridonesu izvlačenju rodnog kraja iz sadašnjeg status quo stanja“.
Da se i ja dotaknem budućnosti…
Osim u rukama Općinara, budućnost Promine je i te kako u rukama direktora Metal - Sinta Stipe Knežević, direktor osnovne škole Mile Petrović, direktor HE „Miljacka“ Tomislav Miletić.
Metal-Sint zapošljava preko šezdeset radnika, i njegova budućnost, odnosno moguća privatizacija o kojoj se nedavno moglo čitati u jednim dnevnim novinama…uvelike može utjecati na budućnost kako njegovih djelatnika, tako i svih obitelji koje od Metal.Sinta žive.
Direktor osnovne škole Mile Petrović, bolje rečeno voditelj, jer je škola u Oklaju zapravo područna…. Mile Petrović može utjecati na budućnost Promine, tako da zajedno sa svojim kolegama odgoje djece da „tuđe poštuju, a svojim se diče“… da se ne srame kraja iz kojeg potječu… da nas u mjestima u koja odlaze na školovanje dostojno predstavljaju…da pokušaju jednog dana svojim znanjem mijenjati budućnost našeg kraja…
Direktor HE „Miljacka“ Tomislav Miletić…. Drago mi je što je konačno uspostavljena komunikacija između općine Promina i HE „Miljacka“, jer je Uprava HE „Miljacke“ tamo gdje je i elektrana ….u Promini … A to mnogi zaboravljaju…
Budućnost HE „Miljacka“, (koju bi neki rado zatvorili i pretvorili u muzej), odnosno neizbježna privatizacija HEP-a, priče su koje itekako utječu na život u malim mjestima poput Promine.
Bitno je naglasiti da je suradnju HE „Miljacke“ i Općine najviše potakao naš župnik fra Šime Nimac…Iskreno, mislim da dir HE „Miljacka“ nije ni prije imao ništa protiv da pomogne Promincima ako to može, samo „druga strana“ nije bila zainteresirana….
Na kraju, ne bi bilo fer ne spomenuti da fra Šime ulaže velike napore kako bi u budućnosti iseljeni Prominci i mi „preostali“ u Promini uspostavili što bolju komunikaciju, te tako zajednički pokušali promijeniti „crnu statistiku“.
Nadam se da ću uskoro na ovim stranicama napisati post na temu „Budi se Petar Svačić“, (prominski zavičajni klub)…. Ili možda neko drugo ime kluba pod kojim će se okupljati naši Prominjci u Zagrebu…Jer su Prominci iz Zagreba htjeli to neki priznati ili ne, ipak učinili dosta za Prominu (osnivanje općine 1993 godine… pomoć u obnovi Promine...).
Da se vratim na naslov posta… „Živim, dok moje riječi teku, a fotografije priču pričaju“
Dok ja budem pisao postove, a vi posjetitelji svojim komentarima nadopunjavali iste…
Bit će i novinara koji će navratiti u Prominu, i svojim „perom“ pomoći u rješavanju problema-
Najbolji primjer je prijevoz djece Radasovih do škole u Oklaju…..
Sve dok budemo glasni… dok nas bude bilo…dok se ne predamo…
Oznake: općina promina, Metal-sint, religija, HE Miljacka
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
