Čitajući ovu tužnu priču o borbi jedine tvornice koja je ikada niknula na prostoru prominske vrleti, nekako me obuzme sjeta i žal jer je čovjek koji ju je utemeljio i zbog borbe za njeno postojanje izgubio život u svojoj 53-ćoj godini....U vrijeme komunizma kada su tvornice u Kistanjama i Kninu nicale kao gljive poslije kiše, Ivan Bilušić je vodio svoju borbu sa vjetrenjačama i tu borbu platio svojom preranom smrću......Uspio je u toj borbi, tvornica je sagrađena, ljudi su zaposleni i radila je punom parom... Došao je nesretni rat i tvornica doživljava svoje teške dane, kao i poslije ratno razdoblje...... Pitam se zar čovjek koji je stvorio temelje za bolju budućnost svojeg kraja i svojeg naroda nije zavrijedio da to zdanje nosi posmrtno njegovo ime??? Zar nije zavrijedio da dvorište krasi njegova bista??? Pa makar onaj kratki put što spaja Osmanovac i cestu Oklaj Drniš da nosi njegovo ime??? Ne, nitko se toga nije sjetio, nitko ga se uopće ne sjeća osim njegove obitelji....Samo mi palimo svijeće i molimo Boga da tvornica traje i živi kao njegov spomenik, jer ako ljudi ne rade, njegova žrtva će biti uzaludna....Zato od srca želim da prevlada mudrost i da naš Metal sint nastavi proizvodnju na ponos svih Prominjaca kojima ona život znači......Znam to bi i Ivan Bilušić njezin tvorac želio više od života......
26.03.2012. (23:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Ne, nitko se toga nije sjetio, nitko ga se uopće ne sjeća osim njegove obitelji....Samo mi palimo svijeće i molimo Boga da tvornica traje i živi kao njegov spomenik, jer ako ljudi ne rade, njegova žrtva će biti uzaludna..."
Tako Vam to biva u životu CK...Svi dolaze i prolaze...danas vas poštuju, sutra već gaze....a na kraju samo obitelj ostaje... Bez obzira što je na kraju zbog velikih ciljeva, ona možda bila i najzapostavljenija...
Ali, s druge strane CK, mi nemamo kulturu poštivanja spomenika, tako da ih jedni grade znajući vrline i zasluge onih kojima ih podižu.... Dok ih drugi ruše kako bi svi bili svjesni da njihovo vrijeme dolazi, a njihova je veličina u njihovim glavama proporcionalna važnosti spomenika kojeg uništavaju...
teška tema... ...ali tko zna...možda netko na kraju povodom npr 30 godišnjice rada Metal-Sinta svečano skine platno sa biste Ivana Bilušića!
27.03.2012. (11:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
crna kraljica
Čitajući ovu tužnu priču o borbi jedine tvornice koja
je ikada niknula na prostoru prominske vrleti, nekako me obuzme
sjeta i žal jer je čovjek koji ju je utemeljio i zbog borbe za njeno
postojanje izgubio život u svojoj 53-ćoj godini....U vrijeme
komunizma kada su tvornice u Kistanjama i Kninu nicale kao
gljive poslije kiše, Ivan Bilušić je vodio svoju borbu sa vjetrenjačama i
tu borbu platio svojom preranom smrću......Uspio je u toj borbi,
tvornica je sagrađena, ljudi su zaposleni i radila je punom parom...
Došao je nesretni rat i tvornica doživljava svoje teške dane, kao i
poslije ratno razdoblje......
Pitam se zar čovjek koji je stvorio temelje za bolju budućnost svojeg
kraja i svojeg naroda nije zavrijedio da to zdanje nosi posmrtno
njegovo ime???
Zar nije zavrijedio da dvorište krasi njegova bista???
Pa makar onaj kratki put što spaja Osmanovac i cestu Oklaj Drniš da
nosi njegovo ime???
Ne, nitko se toga nije sjetio, nitko ga se uopće ne sjeća osim njegove
obitelji....Samo mi palimo svijeće i molimo Boga da tvornica traje
i živi kao njegov spomenik, jer ako ljudi ne rade, njegova žrtva će
biti uzaludna....Zato od srca želim da prevlada mudrost i da naš Metal
sint nastavi proizvodnju na ponos svih Prominjaca kojima ona
život znači......Znam to bi i Ivan Bilušić njezin tvorac želio više od
života......
26.03.2012. (23:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sany promina.blog.hr
"Ne, nitko se toga nije sjetio, nitko ga se uopće ne sjeća osim njegove
obitelji....Samo mi palimo svijeće i molimo Boga da tvornica traje
i živi kao njegov spomenik, jer ako ljudi ne rade, njegova žrtva će
biti uzaludna..."
Tako Vam to biva u životu CK...Svi dolaze i prolaze...danas vas poštuju,
sutra već gaze....a na kraju samo obitelj ostaje...
Bez obzira što je na kraju zbog velikih ciljeva, ona možda bila i najzapostavljenija...
Ali, s druge strane CK, mi nemamo kulturu poštivanja spomenika,
tako da ih jedni grade znajući vrline i zasluge onih kojima ih podižu....
Dok ih drugi ruše kako bi svi bili svjesni da njihovo vrijeme dolazi, a
njihova je veličina u njihovim glavama proporcionalna važnosti
spomenika kojeg uništavaju...
teška tema...
...ali tko zna...možda netko na kraju povodom npr 30 godišnjice rada
Metal-Sinta svečano skine platno sa biste Ivana Bilušića!
27.03.2012. (11:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...