_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Otišao je naš Jojo.....

Napišem naslov…i odmah zastanem…kako nastvaiti dalje…od kud krenuti?

Vraćam se u 2006. godinu. Vrijeme osnivanja KUU Promina.

Možete imati volje i želje koliko hoćete, ali ako nemate nekoga tko će vam pomoći, uputiti vas, pokazati vam…teško da će te se vratiti izvornom folkloru.

Kako su se igrala naša kola?…Kako se igralo starinsko kolo?...Zabacivale? Kako se ojkalo?
Koji su bili stihovi ojkalica?

I onda se pojavi stariji čovjek sa suprugom, oboje prešli sedamdesetu….pruži ruku i kaže „'Ajmo zaigrat starinsko kolo“!

Tako je naš Jojo malo- pomalo, zajedno sa svojom suprugom, uz ostale starije članove folklora…prenio na nas tadašnje folkloraše sve svoje znanje o prominskim kolima, pjesmama.

Kolo se širilo, ojkalica orila…družilo se…putovalo na razne nastupe širom Hrvatske…


Povukao sam se već odavno iz foklora, ali malo je koja nedjeljna misa prošla, a da mi nakon nje Jojo nebi srdačno prišao i barem nakratko samnom i suprugom popričao.

I tako…pijem danas sa suprugom popodnevnu kavu…pričamo sa djecom o svemu pomalo,…i kćer mi kaže kako je danas cijeli folklor išao na sprovod Joji!

Sprovod Joji?

Supruga i ja ostajemo bez teksta-pa kad je umro?

Neznam, ali sprovod je bio danas u dva sata….




Otišao je naš Josip Perica Jojo…Preminuo je u 79. godini života….

Bio je miran, nasmijan, uvijek spreman za svako putovanje, uvijek spreman za pjesmu, bez suvišnih riječi, bez da je ikomu ikada uputio iti jednu ružnu riječ, ili bilo kad povosio na nekog glas…uvijek je iskreno i od srca pružao ruku čovjeku…

Oznake: KUU Promina

Četrdeset godina Radio Drniša

Oznake: KUU Promina

Dan Doma za starije i nemoćne osobe u Oklaju 21.11.2012 (2. dio)

Program obilježavanja Dana Doma, zakazan je za deset sati.

Obično imam naviku doći malo ranije na ovakve događaje, kako bi u miru „snimio“ situaciju, napravio koju „usputnu“ fotografiju.
Ovaj put, snimio sam nekoliko ručnih radova, suvenira koji su izradili korisnici Doma, ali i s jednom Prominkom načeo temu koja bi mogla uroditi još jednim naslovom „Iz arhive…..“.

Kako se bližilo deset sati, tako se i prostor na trećem katu Doma polako popunjavao prvo korisnicima Doma, a zatim i pozvanim gostima.

Redom su tako stizali;

- biskupov tajnik (don Roko Glasnović),
- -naš župnik fra Petar Pletikosa
- članovi Upravnog vijeće Doma, predsjednica U.V. Josipa Rimac-gradonačelnica Knina,
- naša umirovljena Dr. Manda Gojčeta,
- načelnik općine Promina Paul Cota i Općinski vijećnici,
- djelatnici i korisnici domova iz Knina, Zemunika, Šibenika,
- Predstavnici Centra za rehabilitaciju- Fra Petar Sekelez Vrlika
- CZSS Drniš
- Caritas biskupije Šibenik
- Djelatnici Doma zdravlja Oklaj

Sa malim zakašnjenjjem stigao je i Nikola Mihaljević, pročelnik Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Šibensko kninske županije, koji se ujedno ispričao u ime Župana, što zbog iskrslih obaveza nije mogao doći (stići) na proslavu.


Sve nazočne pozdravila je ravnateljica Doma Senka Knežević.
Teško je citirati najvažnije dijelove govora, ali mislim da se ravnateljica neće ljutiti ako samo navedem da je osnovna misao vodilja cijelog govora bila nužnost razumjevanja treće životne dobi, nužnost postojanja domova.
(Kad bih širio priču, onda bih ovdje morao ponoviti cijeli prethodni post na temu iz naslova, a to nebi imalo smisla)

Don Roko Glasnović prenio nam je pozdrave našeg Biskupa, biranim riječima ukazao na važnost shvaćanja smisla života, razumjevanje starijih…

Usljedio je zatim nastup djevojčica iz Glazbene škole Drniš, koje su izvele skladbu na flautama. Nakon njih i mladi gitarista nam je odsvirao jedni skladbu.

Da i korisnici Doma imaju spremne recitacije za ovu prigodu, potvrdile su nam Kaja Džapo i Tona Bilušić.
Kao u školi, ravnateljica ih je pozivala da izađu pred publiku, a njihove kolege i klegice su šaputale –„'Ajde Kajo“…“Kaja-Kaja“…rukama pljeskali, štapovima kuckali o pod…a zatim „'Ajde Tone“..“'Ajde Tone“….a Tona se sve nekako sramežljivo nećkala, i izrecitirati pjesmu o Velebitu koju je naučila još u osnovnoj školi….


Nakon korisnika, u ime osoblja nastupio je Ive Kardov.

Ovdje ću ipak malo zastati…

Ive nam je pročitao tekst, nažalost (meni) nepoznatog autora.
Mene je taj tekst najviše dirnuo.
I da ne umanjujem njegovu ljepotu svojim riječima, evo ga u cijelosti:


***

Pismo sinu

Za vas koji imate roditelje,
Za vas koji ste roditelji,
Za vas koji ste imali roditelje,
Za vas koji znate one koji imaju roditelje
I za vas koji poznajete nečije roditelje.



Dragi sine,

Sada još nisam ostario, ali kada me budeš vidio takvoga, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti
-Ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam odjenuti, budi strpljiv.
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio.

-I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek ponovo, nemoj me prekidati, saslušaj me!

-Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek ponovo, prije no što si utonuo u san.

-Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj.
Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati tisuću razloga, da bi ti ušao u kadu.

-Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu.
-Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravitno se obući, suočiti se sa životom.

-Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati.

-Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš slušati.

-Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem.
Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne.


-Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si pravio prve korake.


-I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene, jednoga dana ćeš me razumjeti.

-Jednom ćeš spoznati, da sam ti usprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

-Ne žalosti se, neljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog.

Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

-Budi mi oslonac, pomozi mi završiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću.
Vratiću ti osmijehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.


Volim te sine,
Tvoj tata

****

Nakon Ivinog nastupa, duboko udahnem…izdahnem…i kažem sebi…zaustavi suze…misli na nešto drugo…kasno čovjek neke stvari čuje...



Usljedio je zatim nastup mladih snaga KUU Promina.
Zapjevali su svoje pjesme..zaigrali kola…a iz publike se čulo „Sad' će popasove“, „Jel' ovo igraju colozeca“, …„Ma ovo ti je starinsko kolo, ja sam ga igrala….“

Mladi folkloraši napustili su scenu, i sljedio je nastup pučke pjesnikinje Ane Ojdanić, kojoj je prethodio „instrumental“ njenog kolege na diplama.
Pučka pjesnikinja izrecitirala je pjesmu o majci koja pored mnogobrojne djece ostaje sama na svom ognjištu…a djeca u svijetu traže sreću u novcu….rekli bi tipična priča…i sve je dobro dok se ne radi o nama samima u ulozi majke…

„Evo mene dobro ljudi“ zapjevala je „Klapa Drniš“, i svi su odmah malo živnuli.

Nazočnima se na samom kraju kratko obratio i Nikola Mihaljević, pročelnik Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Šibensko kninske županije, te pohvalio urednost Doma.

Došli smo tako do samog kraja programa drugog po redu Dana Doma, i ravnateljica nas je sve zajedno pozvala na zakusku.



Namjravao sam i ove godine napraviti jednu zajedničku fotografiju osoblja Doma, ali nažalost zbog njihovih obaveza, to mi nije pošlo za rukom….

U svakom slučaju, bilo je ovo jedno jako lijepo i poučno druženje.

E da…evo i još nekoliko fotografija samog događaja:

Oznake: Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju, KUU Promina

„KUU -Promina“- na Smotri folklora u Šibeniku 2008. godine

Pregledavajući video sadržaje na svom računalu, pronašao sam jednu snimku TV Šibenika.

Na snimci nastup „KUU Promina“ na smotri folklora u Šibeniku 2008. godine.

Zbog veličine videa, podjelio sam ga u nekoliko nastavaka, i svi će biti objavljeni kroz nekoliko dana u ovom postu.











i to je to...

Oznake: KUU Promina, Folklor u Promini

Roditelji i KUU Promina pokrenuli akciju za Dječji vrtić u Oklaju- Akcija uspješno završena!

Prije dvadesetak dana objavio sam post pod naslovom:

„Roditelji i KUU Promina pokrenuli akciju za Dječji vrtić u Oklaju“

Link: http://promina.blog.hr/2011/11/1629624488/roditelji-i-kuu-promina-pokrenuli-akciju-za-djecji-vrtic-u-oklaju.html

Danas sam na e-mail dobio sljedeći tekst organizatora akcije (koji objavljujem kao fotografiju):




Evo još nekoliko fotografija vrtića prije i poslije postavljanja klime-odnosno invertera;






Bravo za roditelje!

Bravo za KUU Promina!

A najveće Bravo za sve donatore što su se odazvali akciji!

Oznake: KUU Promina, Dječji vrtić Oklaj

Roditelji i KUU Promina pokrenuli akciju za Dječji vrtić u Oklaju

Zamoljen sam od strane roditelja djece u vrtiću, da putem promina.blog.hr-a najavim akciju koju su pokrenuli.

Evo njihova dopisa kojeg su uputili na razne adrese, s ciljeme rješavanja problema Dječjeg vrtića u Oklaju.



Uz dopis...za ljude dobre volje, evo i uplatnice;



Imena donatora će biti objavljena u jednom od sljedećih postova na ovu temu.

Evo i jedne prigodne fotografije iz moje arhive....

Oznake: KUU Promina, Dječiji vrtić Oklaj

Tko to tamo....ojka?...KUU Promina

Jučer se do Slobodne Dlamacije u Promini nije moglo lako doći....svi primjerci su brzo rasprodani.
Hvala Bogu, nije bilo ništa loše za pročitat, nego konačno jedna lijepa vijest.

"‘Ja san malu i brija i šiša kod ognjišta di se pura miša’"- najtraženiji je naslov, a pod njim...



Naravno.... nastavak priče, pročitajte pod linkom:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Šibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/151609/Default.aspx#

Oznake: Folklor u Promini, KUU Promina

Ojkalicom do osmjeha Premijerke Kosor

Jutros sam na kavi sa kolegama saznao da su članovi KUU Promina sinoć bili na Novoj TV...da su bili u posjetu Premijerki Kosor i ojkali....

Dao sam se u pretraživanje interneta i pronašao sljedeće:

**************************************************
Ojkali premijerki Kosor

Link: https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/video-ojkali-premijerki-boze-cuvaj-nasu-jadranku.html

„Premijerka Jadranka Kosor uručila je UNESCO-ve povelje nematerijalne kulturne baštine zaslužnima za očuvanje tradicije Sinjske alke, izrade licitara i očuvanje glazbenog izričaja 'ojkanja'.
'Ponosni smo što je ovo naše nematerijalno dobro neprocijenjive vrijednosti uvršteno u popis svjetske baštine, kao dio naslijeđa i tradicije koji će predstavljati naš identitet i u europskim integracijama', istaknula je premijerka.

Tekst prati i sljedeći video prilog:



Ono što meni zapinje za oko, (a mnogima je zapelo nešto sasvim drugo...) činjenica je kako samo nekolicina nazočnih čuvara kulturne baštine na sebi ima izvornu narodnu nošnju.

Zar ne bi bilo prekrasno da su svi ti čuvari tradicije došli kod Premijerke u narodnoj nošnji svoga kraja, te na taj način pokazali svu raskoš koju kriju ormari naših djedova i baka?

Ako je Ojkalica zaštićena, zar opet nebi bilo lijepo da je kod Premijerke došla makar jedna postava bilo kojeg KUD-a (koji je npr gostovao u emisiji Škrinja na HTV-u na tu temu) i „pošteno“ zaojkala jednu svoju pjesmu?

Borimo se za očuvanje svoje kulturne baštine, a onda se sami izgleda te iste baštine stidimo, sramimo?

Kod Premijerke Kosor na ovom primanju, bili su Prominci Mario Juric predsjednik KUU Promina i Mario Škarica (član KUU Promina). Obojica su nosila prominsku narodnu nošnju i PROMINSKU KAPU. Oni su za razliku od mnogih koji su pohodili Premijerku znali zbog čega su tamo.

Eto, ja sam baš ponosan što se naša dvojica Prominjaca nisu sramili tko su, što su, odklen su.

Pa zar zbog toga zaparavo svi i nisu došli kod Premijerke- po „UNESCO-ve povelje nematerijalne kulturne baštine zaslužnima za očuvanje tradicije“, da bi pokazali tko su, što su i odaklen su?

Oznake: KUU Promina

Pogledajte večeras emisiju „Škrinja“ na HTV-u

Nedavno je u Promini ekipa HTV-a, za emisiju “Škrinja”, kod Gospe Čatrnjske snimala KUU Promina.
Što su tada snimili, najbolje dočarava sljedeći članak sa HTV-a:


* * * * * *
25. siječnja na HTV-u 1 u 20.10

Oj!

Površinom mala Hrvatska i malobrojni hrvatski narod u samom je svjetskom vrhu po broju svojih prirodnih i kulturnih vrijednosti upisanih u UNESCO-vu listu svjetske baštine - 17, za sada.

Kada je komisija stručnjaka iz različitih zemalja ocjenjivala posebnost i vrijednost ojkanja, načina pjevanja iz Dalmatinske zagore, otkrivena je prava senzacija - da je to jedina sačuvana glazba iz prapovijesti.

Naime, glazba je jedina vrsta umjetnosti koja je potpuno nematerijalna, ona postoji samo u vremenu dok se sluša. Zato sve ono što je prethodilo modernoj tonskoj ljestvici, polifoniji, načinu skladanja i izvođenja moderne glazbe čovječanstvo ne poznaje – jednostavno zato jer nije čulo.

U našoj Zagori to se gromko i veselo itekako čuje, pa je i ekipa Hrvatske televizije obišla sve ojkače koji su zaslužni za veliko svjetsko priznanje našoj narodnoj kulturi.

Autori: Branka Šeparović i brojna snimateljska ekipa HTV-a

* * * * * *

Znači da ponovimo:

Večeras, 25. siječnja na HTV-u 1 u 20.10 KUU Promina je na HTV-u!

Izvor:
http://www.hrt.hr

Oznake: KUU Promina

Ojkalice pismo moja...pismo mojih pradidova

Svatko ima svoje asocijacije na riječi koje čuje, i baš razmišljam koje su meni
prve asocijacije na ojkalicu? pjesmu pjevanu s jednim prstom u uhu i obaveznim
(najčešćim) završetkom stihova ooooooj- siv' sokole moooooooj!

Eto, na spomen ojkalice u mojim se sjećanjima javlja kuća moga dida Mate
u Matasima....pun stol pečene janjetine, odojka, pršuta. Kasna je ura, i bukara
je sa crnim vinom već bezbroj puta okružila stol. A onda did Mate vikne:
„'oćemo li Toma zaojkat ?“...I onda krene dida Toma, sljedi Ga dida Mate,
priključi se Mladen
i cijela se kuća ori od Ojkalice. Od cijele pjesme, meni je bilo jasno samo ono oooojjjjj, ali mome didu Mati su
se oči blistale takvim sjajem, zadovoljstvom, takvom radošću, koju ja tada nikako nisam mogao razumjeti.
Što tu ima toliko dobro da čovjeku donosi toliku sreću i euforiju?

Slušam ovih dana kako je UNESCO u popis ugrožene svjetske nematrijalne baštine uvrstio i ojkalicu.
Naravno, svatko sad ima svoje mišljenje o toj vijesti. Dok se jedni raduju što je netko primjetio dio naše
kulturne baštine, drugi su u tome pronašli odličnu temu za izrugivanje načinu života naših djedova i pradjedova.
Bez obzira što se mnogi od tih „komentatora“ u raznim raspravama uzdižu u nebesa u svojoj tolerantsnosti i
prihvaćanju današnju bogatu kulturnu raznolikost i puno toga shvaćaju pod „normalno“, oni će moga dida Matu
uvjek smatrati čovjekom koji je ojkalicom ubijao vrijeme, i radio nešto što nije „normalno“.

Kao što je za neke ljude normalno otići u operu, pogledati dobar kazališni komad, slušati najveće zvjezde u nekoj
od Arena, tako je i mom djedu bilo normalno zapjevati ojkalicu. Ja ojkalicu kao djete nisam shvaćao, ali sam
poštivao ljubav moga dida prema ojkalici.

Zar ljudi poput moga djeda nemaju pravo na „svoj dio svemira“?


Evo što sam pronašao na interneti vezano uz ovu temu:



Jedan video na kojem naši Prominci ojkaju, možete pogledati na HRT-u pod naslovom:

Ojkalica - jedan od najstarijih oblika višeglasja

http://www.hrt.hr/index.php?id=48&tx_ttnews%5Btt_news%5D=95236&tx_ttnews%5BbackPid%5D=38&cHash=976d381e85

Ojkalicu, jedan od najstarijih oblika višeglasja, UNESCO je uvrstio na popis ugrožene svjetske nematerijalne baštine. Bila je to prigoda da u Oklaju posjetimo štovatelje tog prastarog oblika ilirskog i prailirskog pjevanja s područja antičke Dalmacije koje su Hrvati "stvorili", učili i očuvali.

Istom temom, bavila se i Slobodna Dalmacija:

Recept ojkalice: Jedan potra, drugi priuzme i trese, a onda svi gonimo do kraja

Link: http://www.slobodnadalmacija.hr/Šibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/121741/Default.aspx

U SD još piše:

Kulturno-umjetničko društvo “Promina” osnovano je prije pet godina, a tada mu se priključila i grupa pjevača
ojkalica iz toga kraja. Petar Juric Pešo (67) jedan je od pet pjevača - uz Joška Duvančića, Dragu Tarlu, Joju
Pericu i Vinka Sarića - ali jedan od samo dvojice njih koji - tresu.

- Moj kolega vodi, ili - jedan potra, ja priuziman i tresen i onda je zajedno gonimo do kraja. Mogu ja trest, a može
i Drago, to se dogovorimo između sebe ko će trest. Svakako jedan potira, a drugi priuzimlju, a kašnje se
završava. Ne, ne može svak trest, jedino to nas dva znademo, Drago i ja.

Nastavak pod već navedenim linkom:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Šibenik/tabid/74/articleType/ArticleView/articleId/121741/Default.aspx

Neka ljudi guštaju....svatko ima pravo na svoje gušte...

Oznake: Folklor u Promini, KUU Promina

Da li ste čuli za PSGO?

Znate li što znači kratica PSGO?

Evo odgovora:

PSGO - Projekt socijalnog i gospodarskog oporavka područja posebne državne skrbi

Kakve veze ima PSGO sa Prominom?

Krenimo sa pričom od njenog samog početka;

Prije nekoliko mjeseci, objavljen je natječaj pod naslovom:
“PSGO na područjima od posebne državne skrbi”.
Rok za prijavu: 31.07.2008.
Natječaj je objavilo “MINISTARSTVO REGIONALNOG RAZVOJA, ŠUMARSTVA i VODNOGA GOSPODARSTVA”

Projekt se financira iz zajma Međunarodne banke za obnovu i razvoj i Državnog proračuna Republike Hrvatske.
Cilj Projekta je povećanje socijalne kohezije te gospodarski oporavak područja od posebne državne skrbi u odabranim županijama, a jedna od njih je I Šibensko-kninska.

Prihvatljivi potprojekti:
sredstva se odobravaju za potprojekte s programima pomoći ciljanim skupinama: izbjeglice, povratnici, nezaposleni, doseljenici, ugrožene i osjetljive skupine (npr. invalidne osobe, starije osobe), djeca i mladi te žene.
Prihvatljivi potprojekti su:
obrazovanje/kultura zajednice, pomoć raseljenim osobama i povratnicima, socijalne usluge za
obitelj, socijalne usluge za djecu i mlade, socijalne usluge za žene, socijalne usluge za starije osobe, socijalne usluge za invalidne i marginalne skupine, socijalne usluge za nezaposlene.

Prihvatljivi izdaci predloženog potprojekta uključuju: nabavku roba, usluga, opreme i, iznimno, vozila potrebnih za rad.

Ako vas zanima cijeli natječaj, možete ga pogledati pod linkom:
http://www.e-misija.info/index2.php?option=com_content&do_pdf=1&id=55


Na objavljeni natječaj, javili su se iz Promine:

-Kulturno-umjetnička udruga „Promina“ Oklaj, sa projektom „Budućnost u tradiciji“ - izrada i obnova prominskih narodnih nošnji
-Ukupna vrijednost projekta-376.470,59 kn
-Vrijednost PSGO darovnice-320.000,00 kn
Partner u Projektu je Šibensko-kninska županija koja pokriva razliku od 56.470,59 kuna.

Za ovaj projekt, saznao sam još prije nekoliko mjeseci, ali ga nisam htio objavljivati, dok nije cijeli natječaj završio, odnosno dok nisu službeno objavljeni projekti koji su odobreni za dobijanje sredstava.


Drugi projekt iz Promine uputio je novi Načelnik Općine Promina, (ali se u samom naslovu Projekta nigdje ne spominje Promina).
Ipak, uspio sam neslužbeno sasznati da se radi o sljedećem projektu:

-Udruga “Zvonimir”, projekt “Centar za poboljšanje kvalitete života obitelji, te jačanja položaja djece, odraslih i osoba” (baš tako piše-odraslih I osoba? Op.a?)
-Ukupna vrijednost projekta-470.588,24 kn
-Vrijednost PSGO darovnice-400.000,00 kn
Partner u Projektu je Općina Promina koja pokriva razliku od 70.588,24 kune iz svog Proračuna.

Više o projektima, vjerojatno će mo saznati onako “ćakulajući”, jer koliko mi je poznato, ni jedan ni drugi projekt nisu javno prezentirani, niti se to za sada planira-što na koncu I nije obaveza niti KUU “Promina”, niti Udruge “Zvonimir”.

Ipak, mislim da ne bi bilo loše prezentirati te Projekte Promincima/ zainteresiranoj javnosti, jer će se na taj način možda uspjeti uključiti još širi krug ljudi u realizaciju istih, a time bi I projekti mogli biti uspješnije realizirani. Pretpostavljam da je to zapravo I cilj ovakvih projekata?

Uglavnom, čestitam I KUU “Promina”, I “Novoj vlasti” na Projektima kojima će Promina unaprijediti “kvalitetu života” za novčano gledano, oko 700.000,00 kuna.

Oznake: općina promina, KUU Promina

KUU „Promina“ na 43. „Vinkovačkim jesenima“ II dio

Vjerojatno je većina vas s nestrpljenjem očekivala nastavak „priče iz Vinkovaca“, o doživljajima članova KUU „Promina“ na to putovanju…
…
Evo priče ….







„Vinkovačke jeseni“ II dio



Nedjelja, 14. rujna 2008.

Trebalo je ustati rano, obući se i krenuti za Vinkovce već u sedam izjutra.
Ipak ne tako rano kao naša domaćica koja je kod susjede bila naručena za slaganje tradicionalne frizure – kapice/marame, već u četiri. Osim što je moraju izrađivati jedna drugoj, svi ostali dijelovi nošnje su znatno slojevitiji od naše pa je potrebno dosta vremena da se slože sve te nabrane i šlingane suknje i podsuknje, iako su nosile tzv. radnu odjeću, dakle onu koja je pripadala svakodnevici.
Na nogama su imale samo papuče, nikakve čarape, a bilo je tako hladno. Svečana odjeća je imala svilene bijele čarape, ali nisu sasvim sigurni što su nosili običnim danom…
Teško je rekonstruirati sve detalje nošnje nekog kraja. Mi to dobro znamo, jer naša još ni blizu nije sasvim cjelovita. Tog jutra nam je bila posebno draga, jer se sredimo za dvadesetak minuta, a na nogama su nam tople bičve, terluci...
U mimohodu vinkovačkim ulicama bili smo jedni iza drugih, ali u blizini „čergara“ – jedne folklorne skupine negdje s mađarske granice. Tako su ih posprdno nazivali jer su bili izrazito bučni sa svojim bubnjevima te se u njihovoj blizini teško čula slavonska tamburica ili naša pjesma.
Nama to nije naročito smetalo, jer je mimohod sudionika ulicama Vinkovaca blagdan za sva osjetila. Čista sinestezija.
Rijeka zaljubljenika u pjesmu , ples i stare običaje, slijevala se pored nas prema svečanoj bini, a iz gledališta se često s oduševljenjem čulo ovako nekako: „Ovo su naši!“ … „Je… ti pomidore, Z… jesi li to ti? Nisam te vidila sto godina? Ja sam ti M… pokojnog L… iz Ljubotića!“
Bili smo svima „naši“- onima iz drniškog kraja kao i iz našeg prominskog.
Mnogima je srce zaigralo, duša se ispunila, suza se skotrljala (priznali su kasnije neki ozbiljniji ljudi) dok su gledali prijenos na TV-u.
Izveli smo sve lijepo i spontano, bez imalo treme, jer smo se tako i osjećali – opušteni, veseli i zadovoljni, a iza naših leđa, iz svečane lože, negdje iz pravca ministra Čobankovića, čulo se: „Koliki su ovi momci?...“
Nakon predstavljanja na bini , okupili smo se na stadionu Cibalie.
Ivu smo poslali da odigra zajedničko kolo s predstavnicima svih ostalih KUD-ova, a Marijo je otišao na susret s gradonačelnikom Vinkovaca, primio zahvalnicu te uručio prigodan dar, koji je i ovaj put izradila Mara Duvančić, zasigurno najkreativnija osoba u KUU Promina.
Ostali smo još malo zaigrali neka zajednička kola s našim domaćinima, pojeli čevuljicu grožđa iz košara koje su bile scenski rekviziti nekog KUD-a, zatim u miru uživali u ljepoti konja bijelaca – „…konji bijelci, to su Babogredci!“ (to će reći – iz Babine Grede).
Na televiziji ste mogli vidjeti tu paradu čistokrvnih lipicanaca, prekrasnih životinja, oko pedeset konjanika i dvadesetak zaprega, koji su predvodili paradu.
U Podgrađu nas je čekao topli čorbanac za ručak, još malo čavrljanja, pjesme i druženja s domaćinima i spremanje putnih torbi. Presvlačili se nismo. Trebalo je vratiti se na nastup već u šest. Srdačno smo se pozdravili, izmijenili brojeve telefona, pa i simbolične darove.
S naše strane se našlo vina, pršuta, rakije i štošta drugo (npr. knjige I. Aralice), a tako smo nešto i vratili. Ako do sada u Promini nije bilo dovoljno tikava, sad će ih biti raznih vrsta.

Padaj kišo, ne po Vinkovcima
Cili KUD je u slanim opancima

Kiša je pljuštala na sav mah, slijevala se u potocima i u šator, a mi smo pokušavali zaštititi opanke.
Sva je sreća što smo bili među prvima. Nakon nastupa smo na razne načine doprli do autobusa (često s najlon vrećicama na nogama) i škole u kojoj smo se presvukli.
Potom smo uglavnom kratili vrijeme u jednom restoranu sa živom glazbom, čak „preživom“. Teško smo se međusobno sporazumijevali. Gdje god kreneš – šokačke tamburice i pjesma. K tome još i Škorin koncert… Ne moram opisivati kakav je to štimung bio. Škoro svugdje zna zapaliti publiku, a u Vinkovcima posebno.
Povratak je bio znatno tiši od odlaska. Istina, čuli su se neki neidentificirani zvuci u podnožju autobusa, ali to je tema posebnih elaborata. Sve u svemu – sve je dobro prošlo. Izgubljeni su pronađeni (čak su našli svoje mjesto u nekim stihovima na salveti), vozač je imao primjeren alat kojim je mogao popraviti sve manje kvarove na autobusu, a Macola je i ranom zorom imala dovoljne količine graha, kobasica i tripica.
Rastali smo se s Vinkovcima, Podgrađem i Slavonijom svjesni da nam je bila velika čast sudjelovati na zasigurno najvažnijoj manifestaciji tradicijske kulture u RH

Zahvaljujem se Aniti Coti, članici KUU „Promina“, što nam je ovako lijepo opisala događaje iz Vinkovaca.

Oznake: KUU Promina

KUU „Promina“ na 43. „Vinkovačkim jesenima“ I dio

Većina čitatelja vjerojatno očekuje koju riječ o odlasku KUU „Promina“ u Vinkovce.
Danas je na moj mail stigao post (kao naručen) pod nazivom „Vinkovačke jeseni - I. dio“, koji je obradovao mene, a vjerojatno će i sve čitatelje promina.blog.hr-a.
Kako su naši folkloraši prošli u Slavoniju, čemu su se radovali, s kim se smijali i nazdravljali, pršutom častili, pjesmom pozdravljali… u svojoj „priči“ opisuje članica KUU „Promina“ (čije će te ime saznati u zadnjem dijelu posta)….
Za sada nemam fotografija iz Vinkovaca, ali snimku nastupa KUU „Promina“ možete pogledati pod linkom:
http://vinovo.magnify.net/video/KUU-Promina-Oklaj-Vinkovacke-je

Da ne duljim, evo posta:

„Vinkovačke jeseni“ I dio

Svi smo prionuli na zaostale poslove, a dojmovi su se pomalo slegli. Slike i događaji koji su s Vinkovačkih jeseni otputovali s nama, vraćaju se i sudaraju sa svakidašnjim aktivnostima, mame i veseo i sjetan osmijeh…

Subota, 13. rujna 2008.
Ovčara nas je dočekala kišna i hladna, a tako i Vukovar i groblje. Umorni nakon osmosatnog puta, samo smo nakratko pozdravili domaćine u Podgrađu i s njihovim voditeljem otišli na mjesta stradanja i patnje Vukovaraca, pomolili se i zapalili svijeće.
Svatko se na svoj način prisjetio svih užasa, ljudi ovdje dovedenih, zatočenih, mučenih, ubijenih, nikad nađenih. Na vukovarskom groblju je podosta praznih grobnica. Tužno čekaju stanare, a sve manje je nade da će se vratiti…
Odavno nisam vidjela ćirilične natpise. Eto, u Vukovaru su tako česti. Oni su nam bili putokaz – «nećemo tamo na kavu i kolače, ovdje ćemo».
Ne, nismo bili ni tmurni ni neraspoloženi, samo je vrijeme bilo takvo. Kišno i hladno.
Naše putovanje je započelo s pjesmom i smijehom i nastavilo se svih tih dana i noći. Neki su zaista bili neumorni. Svaka čast. Život je dar i treba ga slaviti. Znaju to ponajbolje naši domaćini kod kojih smo imali prilike vidjeti taj osebujan duh i mentalitet Šokca. Nisu ga ni Domovinski rat, ni sva druga stradanja, uništili.
Iz Vukovara smo se uputili u Nijemce, okrijepili u kafiću naših Dizdara, a domaćin mi reče da su od Ćezinih. Denis i Joško su i ovdje nastavili rezati pršut, a mobiteli nisu prestajali zvoniti, gotovo svi su u blizini imali neke rođake. Ako je u Nijemcima oko 2000 stanovnika, bar polovica njih je naših korijena. Ima ih i u svim ostalim mjestima Općine: Banovcima, Apševcima, Đeletovcima, Podgrađu, Lipovcu, Novom Selu…
Valjda sam dobro upamtila ove nazive mjesta, dok mi je domaćin pokazivao rukom negdje lijevo i desno, nepregledna polja kukuruza, s ponosom spominjao stoljetne slavonske šume i naftne izvore u Đeletovcima, ali i to da od toga nema neke koristi. Davno je, pred više od stotinu godina, takvu Slavoniju opisao Kozarac u svojim «Mrtvim kapitalima». Nije se puno toga promijenilo…
Domaćini su nas u Podgrađu strpljivo čekali cijeli dan. Rasporedili smo se po kućama, malo osvježili i požurili na svetu misu. Bila je to tako nadahnuta propovijed, lijepa koliko i jednostavna, popraćena snažnim glasom glavne počimalje pjevanja, njene zamjenice i ostalih pjevačica u crkvi, koje su nas s vremena na vrijeme «budile». Stisnute u maloj seoskoj crkvi napadala nas je snenost, ali hrabro smo se othrvali i otpjevali na kraju «po naški» pod vodstvom naše Mare. Potom smo otišli na zajedničku večeru: gustu slavonsku juhu, pečenu svinjetinu… Promici su se već pomalo odvikli izvornog seoskog vonja pa su često «korunali» dok smo hodali selom: «Ajme šta se prasad čuju!». Za večerom nije smetalo. I ovdje su naši rezali pršut, kružila je bukara, a i njihova rakija… Praznik za oči i nepce bili su pladnjevi sa štangicama, kiflicama, lijenim i ostalim pitama, roladicama, bećarskim i ostalim kockama, šapicama… Ljudi moji, ma to samo Slavonke znaju (i meni je učiteljica bila teta koja se udala u Vinkovce).
Tamburice, tanka žico, Slavonije miljenico…
Kad su tamburaši preuzeli nitko više nije bio ni pospan ni umoran. Pjevalo se, sviralo i kolo zaigralo. Nekim našim momcima je baš lijepo pristajao stari bajs. Ne treba kriti da se naša mladost svidjela njihovoj i obrnuto. Zaigrali smo njihova kola, onako «usitno», ali i naša «skakačka» kojom je njihova mlađarija bila oduševljena i pokušavala ih svladati. Otpjevalo se štošta.
Bilo je i ponajviše starih, lascivnih napjeva pa se često završavalo s onim «što j˘ u pismi to se pivat mora…».
Nije teško zamisliti kako je to nekada moglo biti. Išli iz Promine u Slavoniju kuruze brat˘ « neko doša nazad, a neko odlučija ostat˘».

A o viri i neviri cura i momaka, ponešto i pisme kažu i nije se tu puno promijenilo:

Meni ćaća zamirija curu
U mlinici di je mlija puru
Reci mala oćeš biti moja
Pure ima, kupit ćemo loja
Ja Prominac mala iz Podgrađa
Ona oće, meni druga slađa
Svaka j˘ luda koja mene čeka
Trinajst sam ji oženiti reka

Oznake: KUU Promina

Prominska misa u Zagrebu 14.09.2008.

Evo jedne obavijesti za sve Promince u Zagrebu.
Svake godine, prvu nedjelju nakon «Male Gospe-Rođenja BDM» 08. rujna, u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu održava se misa za Promince.
Ove godine misa je 14.09.2008. u 12:30 sati, a predvodi je prominski župnik fra Šime Nimac.
Zajedno sa fra Šimom u Zagreb stiže i 12 ministranata.

Danas sam primio telefonski poziv sa pitanjem da li na misu stižu i članovi KUU „Promina“.
KUU „Promina“ 14.09.2008. nastupa na „Vinkovačkim jesenima“, i svi koji su ih željni vidjeti, neka upale u nedjelju jedan od programa na HRT , i sigurno će ih vidjeti.
Pozdravljam ovim putem sve Promince u Zagrebi i nadam se da će se dobro družiti nakon „Prominske mise“.
Pozdravljam i Promince koji su četrdesetih godina prošlog stoljeća odselili iz Promine u Slavoniju…i nadam se da će se pridružiti našim folklorašima te zajedno zapjevati naše pjesme. „Oj Promino Velika i Mala, kol'ko si mi dala uzdisaja“.

Puno sreće i veselja u Vinkovcima želim i našim folklorašima koji su zadnje tri godine naša najbolja „reklama“ gdje god dođu.

Oznake: Prominska misa, KUU Promina

KUU „Promina“ na 43.Vinkovačkim jesenima

San svakog folklornog društva, pozivnica je na smotru folklora „Vinkovačke jeseni“.
Ove godine, tu čast su dobili i članovi KUU „Promina“, i oni se ovih dana intenzivno uvježbavaju za odlazak na nastup u Vinkovce, gdje će zaigrati kola i zapjevati pjesme našeg kraja.






Evo programa 43. Vinkovačkih jeseni.

Nedjelja, 14. rujna 2008.
program sudionika je podložan izmjenama

10 sati SVEČANI MIMOHOD SUDIONIKA
43. VINKOVAČKIH JESENI I REVIJA
KONJSKIH ZAPREGA

Predviđa se nastup 80 folklornih skupina iz cijele Hrvatske i dijaspore.

1. KUD "SLAVKO JANKOVIĆ" - ŠIŠKOVCI
2. KUD "KUPINEČKI KRALJEVEC" - KUPINEČKI KRALJEVEC
3. KUD "POSAVAC" - VRBANJA
4. FA "TEMPET" - MAKARSKA
5. KUD "JOSIP LOVRETIĆ" - OTOK
6. KUD "ŠOKADIJA" - STRIZIVOJNA
7. KUU "ZVONA ZAGORE" - MIRLOVIĆ ZAGORA
8. KUD "LELA I VLADIMIR MATANOVIĆ" - ANTIN
9. KUD "MOSLAVČANKA" - DONJA GRAČENICA
10. KUD "MATIJA GUBEC" - ILAČA
11. KUD "ĐURĐENOVAC" - ĐURĐENOVAC
12. KUD "RAZIGRANA ŠOKADIJA" - PRKOVCI
13. KUD "IVAN GORAN KOVAČIĆ" - BIBINJE
14. KUD "MLADOST" - VOĐINCI
15. KUD "SLOGA" - VELIKO TRGOVIŠĆE
16. KUD "JOSIP KOZARAC" - ŠTITAR
17. KUD "PRUGOVAC" - PRUGOVAC
18. KUD "ŠOKADIJA" - LIPOVAC
19. KUD "TURANJ" - TURANJ
20. HSKPD "SELJAČKA SLOGA" - NUŠTAR
21. HKUD "HUMSKI GLAS" - NEUM
22. KUD "SELJAČKA SLOGA" - SLAKOVCI
23. KUD "SELJAČKA SLOGA" - GAJIĆ
24. KUD "ADY ENDRE" - KOROGY
25. KUD "GRANČICA" - ĐELETOVCI
26. HKUD "OGNJIŠTA" - LUG- BRANKOVIĆI
27. KUD "DUKATI" - SVINJAREVCI
28. FD "ŠALTIN" - HVAR
29. KUD "LUKA ILIĆ ORIOVČANIN" - ORIOVAC
30. KUD "SELJAČKA SLOGA" - STROŠINCI
31. FA "DR. ANTE STARČEVIĆ" - GOSPIĆ
32. KUD "ANTUN GUSTAV MATOŠ" - TOVARNIK
33. KUD "ZAGRAĐE" - ZAGRAĐE
34. KUD "BRANIMIR" - BOŠNJACI
35. KU "SELJAČKA SLOGA" - PRELOG
36. KUD "OGRANAK SELJAČKE SLOGE" - DRENOVCI
37. KUD "VELIKO TROJSTVO" - VELIKO TROJSTVO
38. KUD "SAMICA" - NOVI JANKOVCI
39. KUD "SLAVONIJA" - ĐURĐANCI
40. KC "KLASJE" - PRIVLAKA
41. KUD "BARBAN" - BARBAN
42. KUD PRI DVD - NIJEMCI
43. KUD "GLAVICE" - GLAVICE
44. KUD "ZRINSKI" - BERAK
45. KUD "SLAVKO MAĐER" - CERIĆ
46. KU "LINĐO" - OŠLJE - STUPA
47. KUD "SLAVONIJA" - SOLJANI
48. KUD "SV. KUZMAN I DAMJAN" - SLIVNICA
49. KUD "SELJAČKA SLOGA" - BOGDANOVCI
50. KUD "KUPLJENOVO" - KUPLJENOVO
51. KUD "IVAN GORAN KOVAČIĆ" - IVANKOVO
52. KUD "ZVONKO BAN" - JARMINA
53. KUD "GRANIČARI" - GUNJA
54. HKUD "POCULICA" - LETOVANIĆ
55. KUD "SELJAČKA SLOGA" - GRADIŠTE
56. KUD "KAMEŠNICA" - PODHUM - LIVNO
57. KUD "IVAN GORAN KOVAČIĆ" - LOVAS
58. KUD "SLAVKO JANKOVIĆ" - ROKOVCI - ANDRIJAŠEVCI
59. KUU "PROMINA" - OKLAJ
60. KUD "BOSUT" - PODGRAĐE
61. KUD "PETOFI SANDOR" - ČAKOVCI
62. KUD "ZRINSKI" - TORDINCI
63. KUD "KOLO" - NARD
64. KUD "DUNAV" - VUKOVAR
65. KUD "ŠUBIĆ" - NOVSKA
66. KUD "JOSIP KOZARAC" - POSAVSKI PODGAJCI
67. KUD "BRIBIR" - BRIBIR
68. KUD "FILIPOVČICE" - KOMLETINCI
69. HKPD "MATIJA GUBEC" - TAVANKUT
70. KUD "MATIJA GUBEC" - SOTIN
71. KUD "RAVNICA" - OŠTRA LUKA - BOK
72. KUD "TOMISLAV" - CERNA
73. KUD "KOMAŠTRE" - OGORJE
74. KUD "ŠOKADIJA" - STARI MIKANOVCI
75. KUD "SVETI JURAJ" - DRAGANIĆ
76. KUD "SLOGA" - RETKOVCI
77. KUD "SLOGA" - BAPSKA
78. KUD "VELEŠEVEC" - VELEŠEVEC
79. KUD "IVAN DOMAC" - PRIVLAKA


18 sati DRŽAVNA SMOTRA HRVATSKOGA
IZVORNOG FOLKLORA, II.dio,
Trg Vinkovačkih jeseni

sudjeluju
1. KUD "KOMAŠTRE" - OGORJE
2. KUD "BRIBIR" - BRIBIR
3. KUD "IVAN GORAN KOVAČIĆ" - BIBINJE
4. KUD "VELIKO TROJSTVO" - VELIKO TROJSTVO
5. KUD "Sv. KUZMAN I DAMJAN" - SLIVNICA
6. KUD "ŠUBIĆ" - NOVSKA
7. KUU "PROMINA" - OKLAJ
8. KUD "ZAGRAĐE" - ZAGRAĐE
9. KUD "dr. ANTE STARČEVIĆ" - GOSPIĆ
10. KUD "PRUGOVAC" - PRUGOVAC
11. KUD "KAMEŠNICA" - PODHUM - LIVNO
12. KUD "MOSLAVČANKA" - DONJA GRAČENICA
13. KUD "NARD" - NARD
14. HKUD "OGNJIŠTA" - LUG-BRANKOVIĆI, ŽEPČE
15. KUD "VELEŠEVEC" - VELEŠEVEC
16. KUD "SELJAČKA SLOGA" - GAJIĆ
17. HKPD "MATIJA GUBEC" - TAVANKUT
18. KUD "RAVNICA" - OŠTRA LUKA-BOK
19. KUD "ĐURĐENOVAC" - ĐURĐENOVAC
20. HKUD "POCULICA" - LETOVANIĆ
21. KUD "LUKA ILIĆ ORIOVČANIN" - ORIOVAC
22. KUD "SLAVONIJA" - ĐURĐANCI

21 sat SVEČANOST ZATVARANJA
Trg Vinkovačkih jeseni
Prigodni glazbeni program
Najava sljedećih "Vinkovačkih jeseni".

21,30 sati Glazbeni koncert: MIROSLAV ŠKORO
Trg Vinkovačkih jeseni

Više o Vinkovačkim jesenima pod linkom:
http://www.vk-jeseni.com/program.php?dan=14



Neka živi pjesma naša....

Oznake: KUU Promina

Prominske igre-fotografije

Napokon sam uspio pregledati i obraditi fotografije 55. Prominskih igara.
Fotografi su bili Marko Perić i Josip Sarić, i mislim da su odradili odličan posao.
Zahvaljujem im se ovim putem, jer da nije bilo njih tko bi se mogao sjetiti prepričati sve događaje sa Porminskih igara?

Album se nalazi pod linkom:

http://s112.photobucket.com/albums/n187/prominac/Promina%20blog%202008/Prominske%20igre/?action=view¤t=D-mladi-web.jpg


Fotografije sa Visovca i Porminske fešte objavit ću za koji dan…

Oznake: Prominske igre, KUU Promina, Život u Promini

Prominska fešta

Iza nas je još jedan dan feštanja…
Ovogodišnje druženje Prominjaca započelo je prije tri dana sa malonogometnim noćnim turnirom „JOKS-Promina 2008“, pa sutradan sa 55. „Prominskim igrama“, da bi nakon tih sportskih dana, došao i dan posvećen kulturi.
Organizatori su odlučili podijeliti feštu na sportski i kulturni dio, jer je jednostavno nemoguće sve to „ugurati“ u jedan dan.
Sportski dio već sam obradio u prethodnim postovima, pa sada na red dolazi jučerašnji dan, dan posvećen Velikoj Gospi.
Prominci od davnih vremena odlaze na Veliku Gospu u hodočašće na Visovac, te je to dan kad nas je ujedno u Promini i najviše.
Nakon hodočašća, šteta je malo ne zafeštati na tako veliki blagdan, razveseliti se, popričati sa prijateljima koji su odselili, susresti se s rodbinom… tetkama.. stricima… ujcima…braćom… sestrama…

Općina Promina ove je godine organizirala prilično bogat program povodom dana Velike Gospe.
Tako se na trgu ispred općine u Oklaju moglo pogledati nastupe KUU „Promina“ i goste KUU „Miljavci“, zatim razne izvođače na diplama, guslama, te pučke pjesnike koji su nas svojim stihovima podsjećali na „minule dane“.
Nakon folklornog dijela programa, nastupio je Damir Topić iz Siverića koji vam je vjerojatno poznat po pjesmi „Čikola“, a ovom je prigodom izveo još nekoliko svojih novih „stvari“.
Ante Skelin je zajedno sa svojim gostima Katom Radas i Ivom Čupićem svojim pjesmama razbudio publiku, i nakon njih je slijedio nastup Matka Jelavića i njegova benda koji je napravio odličan štimung do ranih jutarnjih sati.
U prilično brojnoj publici, ako se ne varam, mogli vidjeti Marina Ivanovića-Stoku, koji se ovom prigodom „prerušio“ u fotografa, pa ga organizator nije prepoznao i ugurao sa nekom pjesmom u program.
A cijeli program vodio je Nadomir Tadić Šutra, koji je najave izvođača koji slijede obično završavao rečenicom „ništa se ne brinite-požar koji bukti iznad Čitluka pod kontrolom je, evo upravo nam javlja Načelnik“.
Sam pogled prema Čitluku i Ljubotiću bio je zastrašujući. Veliki plameni jezici dizali su se visoko iznad dalekovodnih žica, a vjetar sa zapada je iz sata u sat jačao i širio požar.
Ipak, negdje oko četiri sata ujutro požar je ugašen, a na sreću sela Ljubotić i Čitluk su obranjeni, dok je 80 hektara šume i raznog niskog raslinja izgorjelo.

Nekoliko me prijatelj upitalo gdje se može nabaviti CD Ante Skelina… raduje ih svaka pjesma u kojoj se spominje naš kraj… naša Promina… škrta polja… guvna zapuštena…
Za sve njih evo upute… sa lijeve strane nalazi se link prema Antinom miljevci.blog.hr-u, i tamo sa desne strane imate linkove prema svim njegovim pjesmama… i onda sami „legalno“ spržite“ njegov CD.

Eto…. Iza nas je još jedna „Prominska fešta“… i nadam se da ste se svi lijepo zabavili, i baš me zanimaju Vaši komentari-kritike…pohvale..želje i pozdravi ha ha…

Živili,

P.S. Fotografije ću staviti na web za koji dan…

Oznake: općina promina, Velika Gospa, KUU Promina

Folklor Promine-Goran Knežević-II dio

Do prije koju godinu, malo se tko od mlađih mogao pohvaliti da zna zaigrati kola koja su se nekad igrala u Promini.
Zahvaljujući KUU "Promina" i našim starima koji su se uključili u rad udruge, naša kola su spašena od zaborava.
Paralelno sa radom starijih članova KUU "Promina", i najmlađi su polako počeli igrati kola.
Mojih svi troje djece često me znaju "satravat" igranjem kola po dnevnom boravku.
Mlađi sin i kćer su toliko bili oduševljeni djelom nastupa KUU "Promina" u kojem se "zabacuju" momak i dvije djevojke, da su i sami uvježbali "zabacivanje" i sad čekaju svoju priliku- "da odrastu".

Šteta je što nemamo dovoljno sredstava za izradu nošnji za djecu koja bi bila "pomladak" naše folklorne skupine, a siguran sam da bi ih bilo više od dvadesetak.

Goran Knežević je ostavio KUU "Promina" 70-ak pitanja koja bi valjalo postaviti našim najstarijim Promincima, kako bi što bolje i vjernije prikazali folklor Promine na svojim nastupima.

Jedno od pitanja je: "Što je za Vas značilo igrati kolo?"

Na to se pitanje, dvjema upitanim bakama odmah pojavio osmjeh.
"E moj sinko... meni je to bilo sve... meni je to bila radost... e kako smo se nekad družili... kako smo pivali... sada nigdi nikoga nema... ako 'ko zapiva... odma je ili lud ili pijan".

Kad sam isto pitanje postavio djejdu iz Puljana, on mi je odgovorio:
"E dite moje... teška su to bila vrimena... meni je mate rano umrla... ja sam ti bija sirotinja... bija sam gol i bos... ja sam samo gleda one koji igraju... ako nisi ima... nisi ni za kolo bija...."

Jedno vrijeme i ja sam sa KUU igrao kolo... i mogu reć da kolo ima neku posebnu energiju.
Kola Promine toliko su zbližila članove KUU, da smo svi, bez obzira koliko nas godina djeli u rasponu od 16. do 70. i nešto godina... postali kao jedna mala obitelj.

Istraživanje folklora nije lak posao.
Teško je doći čovjeku u kuću prvi puta... niti on poznaje vas... niti vi njega..
Teško je otvoriti "dušu" baka i djedova da iskreno popričaju o tim davnim danima.

Prije nekoliko mjeseci, posjetio sam u Marasovinama babu "Nikincu"....
Dogovor za posjeti babi Nikinci išao je preko prijatelja koji živi u Njemačkoj...
Puno toga se treba poklopiti za jedan "intervju"...
Prijetalje treba doći iz Njemačke... baba Nikinca biti kod kuće....
Ovih dana prijatelj mi je došao iz Njemačke i ja Ga odmah zovem... "Idemo li kod babe Nikince?".
"Baba Nikinca je u bolnici... slomila je kuk:"
A baba Nikinca mi je najljepše pjesme zapjevala... i najviše novih stihova "izrecitirala"... samo je videokazeta bila prekratka za sve snimit...

Goran Knežević, posebno je obradio Prominska kola.
Meni je najjače kad negdje nastupamo i voditeljica najavi:
"Sada će KUU "Promina" otplesati "dva naprid"????
Ma koja "Dva naprid?"
Koje je to kolo???
To je kao da netko za valcer kaže:
Sada će nam mladi par otplesati "lijeva-desna-lijeva"... ili "jen-dva-tri"???

Naravno... voditeljica najavi ono što joj netko od nas kaže... ali u Promini koliko sam se ja do sada raspitivao... a vidim i u tekstu Gorana Kneževića... ne postoji kolo "Dva naprid"... ali zato postoji "Colozec".

Kad je folklor u pitanju uvjek su rasprave je li se igralo ovako ili onako... je li se kolo zvalo ovako ili onako....
Zato je bitno napraviti što više anketa na temu folklora.
Što više "intervjuiranih" djedova i baka... to će folklor biti izvorniji.

Često se zna reći "Plešu u kolu"... svi stariji koje sam do sada pitao da li su plesali kolo odgovorili bi isto:

"Mi nismo plesali kolo!!!!! Mi smo ga IGRALI".


ŠETKE, STARAČKO - COLOZEC, BIRAČE KOLO, KOLO NAPOVRAT, POPASOVE (ZABACE), kola su koja je Goran Knežević opisao pod temom "Prominsko kolo" a možete pročitati pod linkom na www.ethno.hr.


Kakva se narodna nošnja nosila u Promini... tema je jednog od sljedećih postova.....

Oznake: Folklor u Promini, KUU Promina

KUU «Promina» u Sv. Nedelji –Samoboru

Nakon nastupa u Pakracu u petak, subota je bila rezervirana za nastup KUU «Promina» u Svetoj Nedelji, gradu odmah do Samobora, na «VI Strmečkoj jeseni».

Prominci koji su za Veliku Gospu pratili večernji program, kao jednu od gostujućih folklornih skupina mogli su vidjeti KUD «Strmec».

Kako je KUD «Strmec» pozvan na našu feštu za Veliku Gospu, to je jedna malo duža priča u kojoj bi morao spominjati imena naših Prominjaca koji žive u krajevima iz kojih nam dolaze članovi Strmeca.

Kako smo mi pozvani u Strmec… to je sasvim logična stvar.
Tko nama dolazi u goste prikazati bogatstvo folklora svoga kraja, mi uzvraćamo svojim dolaskom na njihove fešte gdje odigramo naša kola i zapjevamo prominske pjesme.


Put od Pakraca do Sv. Nedelje prošao je prilično brzo.
Malo pjesme, puno smijeha na račun događaja u prethodnom danu u Pakracu… i već smo bili sa našim novim domaćinima … članicama KUD-a «Strmec».

Nakon kratkog obilaska mjesta Strmec, sa «domaćicama» smo dogovorili brzinski obilazak Samobora.
Prve asocijacije članova KUU «Promina» na Samobor, bile su «Samoborske kremšnite», ali nakon posjeta Samoboru… malo će tko od nas kao prvu asocijaciju na taj prelijepi grad imati kremšnite…

Samobor je stvarno prekrasan grad.
Urednost pročelja zgrada… detalji kojima su ukrašene fasade…detalji kojima su ukrašeni krovovi zgrada… uredni travnjaci… cvijećem ukrašeni balkoni.
Jednostavno… grad koji me oduševio svojom urednošću.

Naši «vodiči» pokazivali su nam dio po dio grada i tako smo u jednom dijelu obilaska došli i do crkve čiji je ogradni zid dvorišta uređen u spomenik Samoborcima poginulim u Domovinskom ratu
Cjelom dužinom zida poredane su mramorne ploče sa imenima pedeseti i dvoje Samoboraca, a uz svako ime jedna svjetiljka.
Koja simbolika… pedeset i dvije lampe svaku noć podsjećaju na one koji su dali svoj život za bolje sutra….
Njihov život se za slobodnu Hrvatsku «ugasio», ali svaku večer svjetiljke nas podsjećaju na visoku cijenu svjetlosti… visoku cijenu slobode.

A gdje su imena poginulih Prominjaca za slobodu Hrvatske….
Gdje su njihovi spomenici…
Zašto njihove «svjetiljke» ne svijetle i podsjećaju na njihovu žrtvu za Hrvatsku?

Nakon obilaska Samobora, odlučili smo konačno kušati u Samoborske kremšnite i kupiti koji suvenir za uspomenu.
Kremšnite mi i nisu baš nešto «sjele», ali zato će me suvenir, gitara koja je sad na zidu u dnevnoj sobi, uvijek lijepo sjećati na Samobor.

Nakon kupljene tri gitare… autobus se već orio od pjesme novonastalog tamburaškog orkestra… a Škarine solaže su posebno krasile svaku pjesmu.

Nakon Samobora… ručali smo u Samoborčeku…. Obukli se u prominske nošnje i nakon pucanja kuburaškog društva «Gromovnik», krenuli u svečanoj povorci prema šatoru u kojem su se održavale «VI Strmečke jeseni».

Program «VI Strmečkih jeseni» možete pogledati pod linkom

Cijeli program odvijao se u velikom šatoru, uz dobro organizirano ozvučenje, lijepe nastupe folklorni društava i puno pjesme i plesa.

Najviše su me oduševila djeca koja su pjevala i svirala pjesme i plesali kola svoga kraja…
A kako se zvao njihov KUD…

Nakon redovitog-službenog programa, mi smo po našem običaju uz harmoniku zapjevali dalmatinske pjesme…. Nakon nekog vremena sa nama su svirali tamburaši i jedan momak sa trubom…
Bilo je prva liga…
Na kraju se u našu pjesmu «uključio» i bend «Prijatelji» koji je bio zadužen za zabavljanje gostiju do kasno u noć.

Dva dana na putu učinili su svoje… i nismo imali snage feštati do kasno u noć kao u Pakracu (barem ne svi)….

Probudili smo vozača autobusa i krenuli na put kući….



Fotografije iz Samobora i Sv Nedelje možete pogledati pod linkom na www.oklaj.net-u.

Oznake: KUU Promina

KUU «Promina» u Pakracu

Petak… sedam sati ujutro.
Autobus u središtu Oklaja, nestrpljivo čeka svoje putnike.
I tako… sa svih strana po jedno.. po dvoje.. negdje iz torbe viri pregača… negdje aljak… negdje iz torbe strše opanci.

Jesmo li svi tu?
Jesmo! Svi su odgovorili složno.


Tako je društvo Prominjana… točnije nas 25. krenulo u Pakrac na nastup prijateljima iz Kulturno prosvjetnog društva Pakrac.
Nije trebalo dugo da se autobusom zaori pjesma, ispriča koja šala… nasmije do suza.
Već je iza KUU «Promina» toliko nastupa i putovanja, da smo postali kao jedna velika obitelj… tako da je i ovo putovanje od skoro osam sati prošlo prilično brzo.

Na samom ulazu u Pakrac dočekuje nas dvoje Pakračana, a za većeg-krupnijeg od njih saznajem da ga zovu Gara… premda je on daleko od garava čovjeka.
Koji srdačan doček….
Kad vas netko zagrli sa suzama u očima i čvrsto vam stisne ruku…onda ste sigurni da ste dobrodošao gost…

Gara je od tog trenutka bio naš «službeni» vodič.
Malo smo prošetali gradom… popili piće u kafiću «Škorpija» … poslušali priče o stradavanju grada u Domovinskom ratu…ručali…pripremili se za nastup…

Brzo je došla večer, i vrijeme za nastup KUU «Promina», u folklornom djelu programu u kojem je nastupalo još nekoliko kulturno umjetničkih društava, te je Admiral Domazet predstavio svoju knjigu «Klonovi dolaze».
(Program večeri možete pogledati pod linkom).

Gospodin Damir Špančić (predsjednik KUD Sloga Pakrac-organizirao naš dolazak u Pakrac) uručio je svim gostima prigodne poklone, te izrazio želju za našim ponovnim dolaskom u što skorije vrijeme.
Predsjednik KUU «Promina» Mario Juric, zahvalio se na poklonu, te gospodinu Špančiću uručio poklon koji je aranžiran od našeg sivog kamena, na koji su lijepo složeni suhe smokve… bajemi… u središtu aranžmana jedan lijepo ukrašeni stari panj u čijem se zagrljaju nalazila boca vina najboljeg mladog vinogradara u 2006 godini u Hrvatskoj-Marka Duvančića.

Nakon službenog dijela programa, mi smo kao i svaki put nakon nastupa zapjevali naše dalmatinske pjesme…
Ubrzo su nam se priključili tamburaši pa smo zapjevali i slavonske pjesme…
Bilo je tu plesa.. pjesme… smijeha…
Feštalo se do ranih jutarnjih sati… odspavalo koju uru u đačkom domu… i već je došlo vrijeme za buđenje.

Našu prvu kavu u Pakracu popili smo u Škorpiji, i tamo smo odlučili popiti još jednu kavu prije odlaska.
Pola sata koliko smo imali na raspolaganju, dobro je došlo da malo bolje pročitamo isječke iz novinskih članaka koji su se nalazili na zidovima kafića… fotografije svih poznatih koji su u ono ratno doba… pedeset metara od «prve linije» ispijali kavu kao mi danas…Na fotografijama smo uočili jednog Prominca koji je davno prije nas posjetio Pakrac-pisca Ivana Aralicu.
Vlasnik kafića opisivao nam je događaje iz najtežih dana '92 godine kad je iz inata odlučio otvoriti kafić na prvoj liniji fronte, o čemu je i BBC napravio reportažu.


Pakrac je grad sa bogatom poviješću… grad koji polako uklanja tragove rata sa svojih ulica… grad u koji se njegova djeca još sporo vraćaju jer nema dovoljno novih radnih mjesta.
Pakrac je grad koji će mi ostati u sjećanju kao grad jednostavnih, dobrih i srdačnih ljudi…
Grad u kojem Prominci imaju svoje prijatelje…

Nakon što smo popili piće… pozdravili se sa našim domaćinima… krenuli smo put Samobora- Svete Nedelje na sljedeći nastup na koji je pozvana KUU «Promina»… ali to je već tema sljedećeg posta….

Fotografije našeg putovanja u Pakrac možete pogledati pod linkom.

Oznake: KUU Promina

Županija Šibensko-kninska - POZIV

Šibensko-kninska županije objavila
je "Poziv" , koji bi u Promini mogao zanimati "KUU Promina" i udrugu "Šport za sve".


ZA PREDLAGANJE PROGRAMA JAVNIH POTREBA U PODRUČJIMA KULTURE, TEHNIČKE KULTURE, ŠPORTA I UDRUGA GRAĐANA ŠIBENSKO-KNINSKE ŽUPANIJE ZA 2008. GODINU


Javne potrebe u područjima kulture, tehničke kulture, športa i udruga građana za koje se sredstva osiguravaju, prema financijskim mogućnostima, iz proračuna Šibensko-kninske županije jesu programi, odnosno aktivnosti, akcije i manifestacije, te poslovi i djelatnosti u narečenim područjima od interesa za županiju.

U programu javnih potreba Šibensko-kninske županije za 2008. godinu u skladu sa zakonom uvrstit će se:

- u području kulture - financiranje redovite djelatnosti ustanova u kulturi koje je osnivač županija, sufinanciranje djelatnosti ustanova u kulturi, udruga u kulturi i drugih organizacija koje su od interesa za općine i gradove, te županiju kao cjelinu, sufinanciranje programa poticanja kulturnog stvaralaštva djece i mladeži, sufinanciranje sanacija i adaptacija objekata u kulturi kojima su osnivači jedinice lokalne samouprave na području županije.


.......Prijedloge programa pripremljene u skladu sa sadržajem ovog poziva treba dostaviti do 1. listopada 2007. godine na adresu:

Šibensko-kninska županija
Upravni odjel za prosvjetu, znanost, kulturu i šport
Šibenik, Trg Pavla Šubića I, br.2

Prijavnice za programe mogu se dobiti u Upravnom odjelu za prosvjetu, znanost, kulturu i šport Šibensko-kninske županije ili na web stranici Šibensko-kninske županije, na adresi: www.sibensko-kninska-zupanija.hr pod linkom.

Ovo je samo dio "Poziva", a za cijeli posjetite link na službenoj stranici Šibensko-kninske županije.

Oznake: KUU Promina

Prominska misa u Zagrebu

Svake godine, prvu nedjelju nakon «Male Gospe-Rođenja BDM» 08. rujna, u crkvi Gospe Lurdske u Zagrebu održava se Misa za Promince nastanjene u Zagrebu.
Ove godine fra Šime je odlučio održati Misu drugu nedjelju iza Male Gospe.
Misa će se održati kako nam javlja Bogaćanin ..."16.09.2007. u 12,30 sati".

Prošle godine Misi u Zagrebu nazočili su i članovi KUU "Promina", te nakon Mise zapjevali naše pjesme i zaplesali kola iz prominskog kraja.

Hoće li ove godine KUU "Promina" krenuti u Zagreb?

Kako stvari sada stoje, izgleda da neće.

Zašto?

To i mene zanima...

Lani su članovi KUU "Promina" s guštom u nošnjama u velikom broju odlazili na Visovac za Veliku Gospu.... na Malu Gospu zaplesali su ispred crkve Gospe Čatrnjske.... nedjelju iza Gospe uputili su se u skoro punom sastavu za Zagreb i tamo zapjevali i zaplesali.......

Pokušao sam napisati post na temu Mala Gospa u Promini, ali sam odustao.
Ako bi napisao svoje mišljenje u vezi "Zahvalnica" onima koji su "pomogli" pri uređenju crkve Gospe Čatrnjske (mislim na djelatnike jedne velike firme) proglasili bi me neprijateljem crkve....

Svaki grijeh ima svoju cijenu????

U ovom slučaju i "Zahvalnicu"....

Oznake: Prominska misa, religija, KUU Promina

Kako je tekla organizacija Prominske fešte

«Svako misto svoju feštu ima», kaže pjesma.
Fešta barem na koji dan oživi mjesta, ali za njenu organizaciju je potreban priličan broj ljudi dobre volje.
Ove godine u organizaciju Fešte aktivno se uključila i Općina Pormina i KUU «Promina», ali i dosta drugih ljudi spremnih za pomoć na bilo koji način-koliko tko može.

Kad smo kod «Prominskih igara»…

Općina je angažirala djelatnike kamenoloma na radovima uređenja-čišćenja Žagre, te na radovima nasipanja-uređenja parkirališta kod osnovne škole- nasuprot kuće Drage Duvnjaka u centru Oklaja, kako bi se napravio što veći broj parkirnih mjesta.
Nekoliko dana prije Fešte, Općina je organizirala ugradnju dodatnih rasvjetnih tijela na dionici ceste centar Oklaja-Džapići, i centar Oklaja-Osmanovac.

Na Hipodrom je dovezen pijesak iz kamenoloma, a koliko sam mogao vidjeti Damir Džepina i Ivica Marić su svojim bagerima poravnali-uredili parkiralište i prilazne putove Hipodromu.
Kako bi se lakše došlo do Hipodroma, Ivica Marić je napravio i postavio prometne znakove, kako nam se posjetitelji koji prvi put dolaze u Prominu ne bi izgubili.
Dan prije natjecanja Drago Agić i Nikola Zore postavili su stupove i žičanu ogradu na hipodromu, i sve je bilo spremno za natjecanje.

Nadam se da sam naveo sve ljude koji su sudjelovali u pripremi «Prominskih igara», a ako sam koga izostavio slobodno navedite ime u komentaru.

Što se tiče Fešte….

Članovi KUU «Promina» još od nastupa u Metkoviću često spominju feštu povodom Velike Gospe.
Želja nam je bila pozvati i članove KUU iz Metkovića da nam otplešu Linđo, ali jedno su želje, a drugo mogućnosti, nadam se da ćemo dogodine i njih ugostiti.
Općina je na raspolaganju imala skromna sredstva za organizaciju Fešte, i svi ti novci koliko je bar meni poznato otišli su na troškove postavljanja bine, i troškove razglasa- benda Tex-Mex koji je napravio odličan štimung u svom djelu programa.
Što se tiče čišćenja i pripremanja Doma za organizaciju domjenka za goste, taj su posao odradili članovi KUU «Promina».
Neću nikoga posebno isticati, jer su svi do jednoga bili odlični i sa guštom radili svaki posao koji je trebalo. Od najmlađega do najstarijeg člana KUU.
Čistio sam zajedno s njima, i mogu Vam reći da je ekipa složna kako na nastupima, tako i u poslovima pripreme fešte.
Sva hrana i piće koji su bili posluženi gostima, stigli su uz pomoć sponzora koje sam već naveo u prijašnjem postu, a koje su najvećim djelom pronašli članovi KUU «Promina».

Ne treba ni spominjati da je najveći dio tereta oko organizacije dolaska, prijema KUD-ova iznio predsjednik KUU «Promina» Mario Juric, ali koliko sam primjetio Marko Perić i Josip Čulina bili su uvijek pri ruci kad je bilo najpotrebnije.

Na kraju treba pohvaliti i Dragu Čulinu-Tobiju, Dragu Agića i Ivicu Bronića-Iću koji su dok su članovi KUU «Promina» bili zauzeti nastupom pripremali domjenak za sudionike fešte i sponzore fešte.

Eto, nadam se da sam naveo sve ljude koji su sudjelovali u organizaciji fešte. Ako sam koga izostavio, tu su komentari-slobodno me ispravite.

Sad će netko reći zašto opet objavljujem imena?

Zašto ne objaviti imena?

Zar ti ljudi koji su pripremali feštu nisu zaslužili jedno hvala od sviju koji su zadovoljni i sa jednom lijepom uspomenom iz Promine otišli kući?

Dok su jedni aktivno sudjelovali u organizaciju fešte i u njoj nisu imali vremena uživati, drugi su rado bili u ulozi komentatora i promatrača.

Nadam se da će za godinu dana fešta Velike Gospe biti još bolje posjećena, sa još više KUD-ova, sa još više sponzora i aktivnih sudionika njene organizacije, te da će gosti otići sa još ljepšim uspomenama iz Promine.

Oznake: Velika Gospa, Prominske igre, KUU Promina, općina promina

Fešta u Promini povodom Velike Gospe 15.08.2007.

Promina je dugo bila bez jedne prave fešte na kojoj bi se mogli okupiti raseljeni Prominci i mi koji stalno živimo u Promini.
Logično bi bilo kad bi najveća fešta u Promini bila za dan Općine na svetog Mihovila, ali tko bi onda iz inozemstva, ili Zagreba i Splita samo zbog toga jednog dana (29.09.) došao u Porminu?

Već sam napisao da je Velika Gospa dan kada je Promina najposjećenija, ali to i nije čudno s obzirom da taj dan obično za vrijeme kolektivnih godišnjih odmora u većini firmi.

Ovo je druga godina da se fešta održava, i kako stvari stoje, iz godine u godinu mogla bi biti sve bolje organizirana i posjećena.

Ja nažalost nisam mogao prisustvovati fešti jer sam radio noćnu smjenu na poslu, ali mogu Vam prenijeti informacije koje su do mene stigle sa više strana.

KUU «Promina» na svojim nastupima sklopila je mnoga prijateljstva, i kako KUU «Promina» ne odbija pozive za nastupe, tako se i na njene pozive za feštu u Promini odazvala tri društva koja smo pozvali.
Sigurno bi bilo i više kulturno umjetničkih društava, ali problem je financijski pokriti smještaj tolikog broja gostiju.
Svi članovi KUU «Promina» maksimalno su se angažirali u traženju sponzora za feštu, i to nije bio lak posao.
Dogovor je bio ako se ne pronađe dovoljan broj sponzora, da će članovi folklora sami pokriti troškove organizacije fešte-domjenka za goste.

Više o organizaciji fešte ću u jednom od sljedećih postova…..

Program fešte, započeo je svečanim mimohodom folklornih društava i to redom:

-KUU «Promina»
-KUU «Napredak» -Knin
-KUD «Napredak»-Gračac
-KUD «Strmec»- Sveta Nedjelja

Nakon što su u mimohodu prošli od Doma, pored stare mlinice, kroz centar do zgrade Općine, voditeljica programa Marina Jurković-(naše gore list) najavila je početak programa.

Folklorna društva otpjevali su pjesme krajeva iz kojih dolaze, zaigrali kola, a nakon njih program je nastavljen u ritmu koji je diktirala grupa Tex-Mex.
Fešta je prema svim pričama koje sam čuo bila odlična, i ekipa se ludo zabavljala do ranih jutarnjih sati.

Ovo je druga godina održavanja Prominske fešte, i dobro je što se ove godine u njenu organizaciju uključilo još više ljudi.

Nadam se da će dogodine biti još bolja fešta, sa još više sponzora i folklornih društava i da će svi koji dođu na taj dan u Prominu, veseli i sa lijepom uspomenom krenuti putevima kojim ih život nosi.


Na kraju, većinu Vas zanimaju fotografije događaja. Ja nisam mogao fotografirati, ali je zato moj sin jedva dočekao da mu dam aparat i da on to na svoj način obilježi svojim fotografijama.
Jedino mi je napomenuo da je red da njega navedem kao autora fotografija.

Fotografije fešte možete pogledati u galeriji www.oklaj.net-a pod
linkom.

Oznake: Velika Gospa, Prominske igre, KUU Promina

Prominci u hodočašću Gospi Visovačkoj

Velika Gospa je dan kad Promina kao malo koji dan u godini privuče toliko svoje djece u svoj zagrljaj.
Baš sam prije nekoliko dana prošao kroz Čitluk, Mratovo, Nečven uživajući u vožnji biciklom, ali i u smijehu i živosti kojom su odisala dvorišta i kuće.
Iz kuća koje su do prije samo nekoliko dana gledale rijetke prolaznike čuju se povici domaćina «'Ajte na piće… svratite malo 'amo».

Premda su raseljenim Promincima druga Marijanska svetišta puno bliža njihovim novim «ognjištima», oni ipak svake godine za Veliku Gospu dolaze u hodočašće Gospi Visovačkoj.

Već od ranih jutarnjih sati odmah iza ponoći, iz svakog sela u Promini kreću grupice vjernika u hodnju dugu više od petnaestak kilometara, prema malom otoku Visovcu svetištu Gospe Visovačke.

Već od osam sati cesta prema Visovcu je sve življa, a veliko parkiralište na rubu Brine Visovačkog jezera na rijeci Krki je sve popunjenije automobilima.
Za samo dva sata parkiralište se popuni sa preko tisuću automobila, a rijeka od nekoliko tisuća hodočasnika krene se autobusima spuštati do mola, a zatim brodovima na mali otok u sredini jezera.

Ove godine krenuo sam sa obitelji ranije oko osam sati na Visovac, tako da smo izbjegli gužvu koja nastane naglim dolaskom hodočasnika do autobusa i brodova.
Dolazak samo pola sata ranije nego prijašnjih godina, pružao je jednu sasvim drukčiju sliku otoka.
Mir, tišina, ljudi u molitvi, ispovijedanju … šetnji, razgovoru s prijateljima, rodbinom….

Članovi KUU «Promina» i ove su godine bili aktivni sudionici Misnog slavlja-procesije, kao nekad naši stari.

Kako mi opisivanje ovakvih događaja i ne ide baš najbolje, odabrao sam nekoliko fotografija koje će puno ljepše opisati cijeli događaj, a možete ih pogledati na www.oklaj.net-u, odmah nakon što ih administrator odobri.

Oznake: Velika Gospa, Visovac, KUU Promina

Svaka «mala» vridi

Da bi se čulo za mala mjesta poput Promine nekad je potreban samo jedan «jak» čovjek, jedan lokalpatriota koji ima volje živjeti svim srcem za svoj kraj.
Da nije Thompsona malo tko bi čuo za Čavoglave, i malo tko bi uspio na jedan dan dovesti 60000 ljudi u jedno tako malo mjesto, kao što je on svojom feštom od prije nekoliko dana, povodom Dana domovinske zahvalnosti uspio.

Prije nekoliko mjeseci i u Miljevcima je također napravljena velika «fešta» kojoj je najveći sponzor bio Josip Stojanović, vlasnik poznate firme Jolly.
Kad gledam sa strane, meni se čini da je Jolly napravio stvarno dosta za Miljevce. Njegova firma zaposlila je dosta Miljevčana, a on se kao niti Thompson ne stidi kraja iz kojeg potječe, bez obzira kakvim ga drugi očima gledaju.

Ove dvije fešte potakle su me na razmišljanje o tome tko od «poznatih» Prominaca tako voli svoj kraj, i spreman je u njega ulagati za njega živjeti?

Možda ja imam krivu predodžbu, ali meni za sada ne pada na pamet nitko toliko «jak», nitko tko je spreman napraviti nešto «veliko» za svoj kraj.
Ako sam u zabludi, molim sve čitatelje da me isprave.

Prekosutra je u Promini velika fešta povodom «Velike Gospe», jednog od dana kad je u Promini najviše Prominaca .

Članovi KUU «Promina» ovih dana ulažu maksimalne napore za doček kulturno umjetnički društava koji dolaze u Prominu kao gosti.
Prostorije nekadašnjeg «Doma» su očistili, i tamo bi se trebao napraviti domjenak za goste.
Što mislite tko financijski pomaže KUU «Promina» da dočeka svoje goste, koji bi svojim programom trebali uveseljavati tu večer Promince?
Možda netko «jak» kao Jolly?

Članovi KUU «Promina» iskoristili su maksimalno svoje veze i poznanstva i tražili pomoć na sve strane.

Danas sam sasvim slučajno razgovarao sa čovikom (Jukicom) iz firme «Nobil» iz Viškova koja vrši radove miniranja u prominskom (talijanskom) kamenolomu, a oni su bili sponzor vatrometa na fešti u Čavoglavama i prijašnjih godina na Roko fešti u Drnišu.
Baš sam i njemu spominjao našu feštu za Veliku Gospu i kako nemamo jednog «jakog» Prominca da stane iza takve fešte.
Nakon kraćeg razgovora, nazvao je ljude u svoju firmu i oni su obećali uplatiti 1,000.00 kuna na račun KUU «Promin» za troškove organizacije fešte.
Da sam se prije javio, napravili bi i vatromet. Čak me htio upoznati i sa Talijanom, vlasnikom kamenoloma da i njega zamolim za sponzorstvo.

Eto, kad ja poznajem ljude koji su tako brzo spremni financijski pomoći organizaciju naše fešte, koliko tek ljudi poznaju «poznati Prominci» i koliko bi tek oni mogli pomoći našem kraju?????

«Nobil» nije jedina firma koja će pomoći organizaciju fešte za Veliku Gospu u Promini. Spisak donatora je već prilično dug, i objavit ću ga nakon fešte i svima se javno zahvaliti u ime KUU «Promina».

Na kraju, moram spomenuti da me Predsjednik KUU «Promina» već nekoliko dana opominje da u jednom od svojih postova napišem da su svi dosadašnji sponzori «KUU» Promina pozvani na domjenak nakon kulturno umjetničkog programa.
Isto tako moram napomenuti da će se svim dosadašnjim donatorima KUU «Promina» uručiti zahvalnice po završetku kulturno umjetničkog programa.

KUU «Promina» nije do sada dobila od pojedinaca neke «ogromne» iznose, ali po mojim postovima vidite da oni iz dana u dan napreduju i sve su bolje «obučeni» u naše nošnje i sve nas ljepše predstavljaju širom Dalmacije, a uskoro bi trebali imati svoje nastupe i u Zagorju.

Svatko od nas na svoj način može pomoći Promini i nekad je to više stvar volje, nego financijskih mogućnosti.

Dosadašnje iskustvo sa sponzorima mi je pokazalo da ne daju donacije ni «Veliki» ni «Mali» Prominci, nego ljudi koji vole Prominu, a oni se zovu jednostavno Prominci i njihovi prijatelji!

Uostalom spisak donatora KUU «Promina» i fešte Velike Gospe će Vam reći više od cijelog ovog posta.

Živili, i vidimo se za Veliku Gospu u Promini!!!!

Oznake: KUU Promina

KUU "Promina" u Kninu i Čavoglavama

Prije desetak dana članovi KUU "Promina" dobili su poziv za sudjelovanje u folklornom dijelu programa povodom Dana pobjede i domovinske zahvalnosti u Kninu i u Čavoglavama.
Gdje krenuti.. u Knin ii Čavoglave, a da se nitko od organizatora ne uvrjedi?
Na kraju su članovi KUU "Promina" donijeli odluku da sudjeluju u folklornom dijelu programa i u Kninu i u Čavoglavama.

Nakon nastupa u Kninu, autobus je već bio spreman za Čavoglave.

Kako je KUU «Promina» prošla u Kninu i Čavoglavama, mogao bi opisivati u prilično dugom postu, ali priča je uvijek ljepša kad je opisana «okom kamere».

Fotografije iz Knina možete pogledati pod linkom na www.oklaj.net-u.

Fotografije dijela folklornog programa u Čavoglava možete pogledati pod linkom.

Fotografije nisu složene kronološkim redom zbog moje greške pri podizanju istih na server Oklaj. net-a.
Nadam se da mi to nećete zamirit....

Oznake: KUU Promina

KUU «Promina» u Kninu za sv. Antu

Kako sam najavio u prošlom postu, KUU «Promina» danas je nastupio u Kninu, povodom dana grada Knina sv. Ante.
Kako opisati današnji posjet KUU «Promina» Kninu?

Pa da krenemo redom…

Za sam nastup KUU «Promina» saznalo se u «zadnji moment». Izgleda da je došlo do problema u komunikaciji sa Gradonačelnicom, koja je navodno dobila informaciju da KUU «Promina» ne želi nastupiti u Kninu.
Čudan zaključak, s obzirom da KUU «Promina» nije službeno niti pozvala… valjda do jučer.
Na sinoćnom sastanku KUU «Promina» mnogi su ostali iznenađeni što je nastup zakazan za 14:00, te su mnogi zbog obaveza što na poslu, što u školi izostali sa nastupa.
Dio članova KUU «Promina», kao i mnogi drugi Prominci kako godinama prije, tako i danas, krenuli su na jutarnju Misu u Knin.
Sveti Ante u Kninu za Promince je bila fešta koja se ne zaobilazi, ali danas mi se čini da se ta tradicija pomalo gubi…tko zna možda je to moja loša procjena.

Dio nas koji zbog raznih obaveza nije mogao u samo jutro krenuti u Knin, uputio se u Knin oko 13:30 sati.
Na samom ulazu u Knin uhvatio nas je takav pljusak, i potop na ulicama Knina, da smo se jedva probili do šatora koji je povodom «Knin-festa» postavljen na trgu u centru Knina, a bio je mjesto današnjeg nastupa Prominaca.
Glas Branka Uvodića upravo je najavljivao male mažoretkinje iz Zagreba, kad smo praćeni kišom utrčali u šator.

Stotinjak ljudi došlo je vidjeti program koji je bio najavljen za 14:00 sati, a koji je definitivno pokvarila kiša.

Događaj je u jednom momentu bio kao da smo na moru… Na stolovima tanjuri sa giricama, domaće vino, usred šatora šum vode od fontane, a pod nogama potoci vode koja se slijevala sa šatora.
Nakon limene glazbe iz Zaboka, malenih i malo većih mažoretkinja iz Zagreba došlo je vrijeme za nastupe KUD-ova koji djeluju u i oko Knin.
Ja sam pretpostavljao da će osim Prominaca, biti još dosta KUD-ova, ali osim društva «Napredak» i KUU «Promina» nitko se nije pojavio.

Društvo «Napredak» Branko Uvodić (obučen u kratke gaće i japanke) najavio je sljedećim riječima:
«Sada će nam društvo «Napredak» iz Knina izvesti hrvatsko kolo iz okolice Travnika….»
Nakon toga na «binu» je izašao vremešni starac sa šargijom, a mlađi članovi društva su zaigrali kolo.
Dok su oni igrali kolo, muzičari «Knin-festa» su na pravoj bini štimali gitare, podešavali pojačala, a vojnici prebacivali stolove i stolice sa jednog kraja šatora, na drugi smanjujući prostor za kolo koje se igralo po sredini šatora ispred fontane.

Nakon Kninjana, nastupio je KUU «Promina».
Branko je požurivao članove s nastupom, jer izgleda da je malo kasnio na ručak, a naše žene su pjevale sa štimanjem gitara u pozadini i demo snimka na klavijaturama kao podlogom.

Momci i cure zaigrali su kolo poskakujući po potocima, a vojnici su postavljanjem klupa smanjivali prostor koji je zamišljen kao bina.

Nastupom KUU «Promina», završen je «program» i svi su pozvani na girice koje su neumorno servirali vojnici ročnici u dnu šatora….

Netko je krenuo na girice, netko u kafiće na kavu, netko kući….a netko je ostao čekati «Knin-fest»….

I to bi bilo to….

Oznake: KUU Promina

Najave nastupa KUU "Promina"

Evo nekoliko informacija u vezi nastupa KUU "Promina".

Sutra 13.06.2007. na Svetog Antu, KUU "Promina" nastupa u Kninu (nije mi poznata lokacija) u 14:00 sati.
Vijest bi objavio i prije, ali niti članovi KUU "Promina", nisu do maloprije znali točno vrijeme nastupa.

Subota 16.06.2007. KUU "Promina" nastupa u Miljevcima- u OŠ Drinovci, na "Miljevačkim užancima" (ako sam dobro čuo), točan sat nije poznat, ali se pretpostavlja u večernjim satima negdje oko 20:00 h.

Informacije su u ovom slučaju više poluinformacije... ali koga zanima, malo će se raspitati i pronaći mjesto nastupa.

Oznake: KUU Promina

Smotra folklora u Šibeniku

Jučer (19.05.'07) je u Šibeniku održana prva smotra folklora Šibensko-kninske županije, pod nazivom «Šibeniče ti si stina».
Program je započeo šetnjom trinaest folklornih društava (koji djeluju u našoj županiji) od poljane do zgrade Županije na obali.
Nastupi folklornih društava pokazali su bogatstvo i raskoš pjesme i plesa koji često u samo ovako prigodnim prilikama izlaze «na svjetlo dana».

Prava je šteta ne organizirati jednu ovakvu manifestaciju u vrijeme najvećeg posjeta turista našoj obali, jer da za ovakve događaje postoji veliki interes pokazali su brojni turisti sa nama dalekog istoka.
Naša Maca premda najmanja u KUU «Promina» ponosno je stala pored Japanaca (ako se ne varam), a oni su neprekidno fotografirali našu «zvijezdu» i zahvaljivali se što je bez problema odradila «photo session» …a ona je ponosno stajala «iznad» njih sviju…

Sve nazočne na ovoj smotri, kako izvođače, tako i brojne goste pozdravio je župan Šibensko-kninske županije Goran Pauk, a u publici se moglo vidjeti i dvojicu zamjenike župana, te nama znanog Josipa Odaka te još priličan broj «poznatih lica» iz naše županije.

Ja sam skupu nazočio kao fotograf KUU «Promina», a priliku sam iskoristio i za upoznavanje sa jednom stalnom posjetiteljicom promina.blog.hr-a koju ovim putem pozdravljam.
Njeni su porijeklom iz Razvođa, a ona svim srcem voli našu Prominu i svojim radom u medijima nam je već pomagala , a rezultati njenog rada će se uskoro još više čuti…. Ali o tom u jednom od budućih postova… kad se riješi jedan od velikih prominskih «problema»….

KUU «Promina» je kao i u Metkoviću odlično promovirala pjesmu i kola našeg kraja, iako nam je dobar dio pjevača bio odsutan zbog bolesti.

Ovom prilikom nam se za prvog pjevača vratio naš Vinko Sarić koji je zbog bolesti bio duže vrijeme odsutan.
Teško je opisati radost i osjećaj zadovoljstva na Vinkovom licu kad je sa svojom ekipom Jojom i Dragom zaojkao svoje najdraže pjesme. A i nama ostalima bilo je pravo zadovoljstvo i radost vidjeti ga opet u prvim redovima kako izlazi na binu i započima pjesmu.

Ovaj put nam je Pešo u teškim mukama što s nama ne može u Šibenik ostao pod temperaturom kod kuće, ali je zato mobitel njegove Bebe neprestano zvonio a on je uporno pitao… di ste? Kako je? Jel' mi dobro ojkaju bez mene? Jel' feštate? A Beba nam je na izlasku iz autobusa na kraju putovanja, kad smo Peši poželjeli brz oporavak kroz smjeh rekla: «Ma natrat ću mu suze na oči, kad mu ispričam kako nam je bilo».

A stvarno, bilo je odlično.

Je da smo malo zakasnili na spizu kojom su obrtnici naše županije častili sve uzvanike (jer je KUU «Promina» nastupala predzadnja)… Ali svejedno… uhvatili smo po fetu pršuta… fetu kruva…i bacili se u potragu za preostalim dagnjama u kazanima. Tu je naš Marko pokazao najbolje iskustvo, a u tom su ga podržavali svi koji su se nadali kojoj dagnji.

Zanimljivo je bilo vidjeti nas tri Lukarca u lovu na dagnje…

E da je našim starima bilo vidjeti taj prizor….

Na kraju mogu samo reći da se nadam da će ova smotra biti i sljedeće godine, te postati kroz vrijeme i tradicionalno okupljanje folklornih društava naše županije.

Fotografije KUU "Promina" u Šibeniku možete pogledati pod linkom www.oklaj.net.

Zahvaljujem se uredništvu Oklaj.net-a na odličnoj suradnji u otvaranju novih albuma fotografija u njihovoj galeriji.

Oznake: KUU Promina

Intervju s babom Lucom

Nekad imam osjećaj da je ljudski život poput «života» trave.
Što se trava više kosi, to ona bujnije raste…
Što čovjeku život donese više patnje, to je on nasmijaniji…
Možda griješim u ovim svojim izjavama.
Možda ovi moji zaključci nisu primjenjivi na sve ljude i njihove sudbine, ali pogledajte ponekad ljude oko sebe i zamislite se nad njihovim životnim sudbinama, i vidjet će te da u mojim riječima ima dosta istine.

Pomisao na moju babu Lucu uvijek mi izmami osmjeh na licu.
Svaka njena rečenica odiše mirom… popraćena je osmjehom… vjerom u život.

Sa svoje 84 godine, sa vidom oštećenim toliko da vidi samo sjene i ljude raspoznaje samo po glasu spremna je reći: «Kako ti je mate, nisam je dugo vidila, morala bi je obić»….

Većina nas misli da zna sve o životu ljudi s kojima živi, ali vjerujte mi malo tko zna koliko priča sa našim djedovima i bakama odlazi, a da su ostale neispričane.

Jedan dan odlučio sam napraviti intervju sa mojom babom Lucom na temu folklora i i života u Promini kakvim ga ona pamti.

Uzeo sam kameru i pitanja koja je Goran Knežević dao KUU «Promina» za intervjuiranje starijih Prominaca i Prominki, s ciljem prikupljanja što boljih podataka za što vjerodostojniji rad folklora.

Postavljajući tako preko sedamdesetak pitanja vezanih uz folklor dotakli smo se još jako puno poznatih i nepoznatih tema iz života moje babe.
Često smo nakon njenih izjava ostajali bez teksta i gušili se u smjehu, ali bilo je i trenutaka da se zapitate što čovjeku daje toliku snagu i volju da savlada sve nepremostive nabujale rijeke života koja ga neprestano razbijaju o stijene.

Po samom rođenju-pri babinom porodu majka joj je umrla….
Živjela je sa ocem i sestrom prodajući višnje i trišnje u Kninu od kuće do kuće, ili noseći mlijeko istim stazama, a sve na svojim leđima od Matasa do Knina.

Da životna muka bude veća, otac joj je nakon jedne žetve nakon što je znojan prilegao uz prozor da se odmori, sljedeće jutro dočekao nepokretan.
«Tendila» ga je tako dugi niz godina sve do smrti.

Ali baba je svejedno bila vesela… ona je «svoj križ» uspravno nosila.
Udala se i djeca su dolazila redom, što bi rekli jedno drugom do uha…
A onda je «rijeka života» opet nabujala i jednom zaostalom ratnom granatom odnijela sina prvorođenoga.
Tu je baba priču zadržala za sebe, ali drugi su mi je pričali.
Sve je staze baba do tada prolazila podnoseći udarce života, ali ovaj je bio težak i previše bolan.
Ipak smjeh se i nakon ovog grča i gorčine vratio na lice.
Ali kako se sve u životu vrti u krug, tako se i dobro lošim, a loše i zlo dobrim mijenja, a godine prolaze.

Nakon što su se kćeri poudale i sin sretno oženio, unuci se rodili, a kuća uredila došlo je vrijeme odmora.
Baba i did su mogli uživati u «Njemačkoj» mirovini uz svoje «blago».

Ali igra života je opet babi udijelila loše karte, i djed se nakon jednog odlaska u oranje vinograda konjem više na nogama kući nije vratio.
Kar s kojim se djed kasno noću vraćao iz brine, prevrnuo se, a djed je ostao teško ozljeđen pod njim, te nakon skoro mjesec dana borbe za život otišao tamo gdje su mnogi babini najmiliji odavno završili.

Ali baba će na cijelu težinu njene životne priče i danas samo reći: «Sinko moj, nitko meni nije kriv šta sam se rano rodila, tako je Bog da», i nasmijati se jer sve je to samo život.

Ali zanimljivo je baba i sa smijehom opisivala najbolje plesače i pjevače svog vremena…

«E kako je Toma Bodlov zna pivat, on je najlipše piva…on bi uvik poveja pismu».

Mene je zanimalo dali se ona sjeća kad su se nosili aljci i istkane pregače, pojasevi…

«Sinko moj… da ti kaže… Ja sam to nosila samo ponekad za vrijeme nekih svečanosti, a tako su i muški nosili aljke, pojaseve… 'ko je bija bogatiji on je to ima, a tko nije ima… a isto ka' i danas…»

Kad se što i kako nosilo, mijenjalo se kroz godine isto kao i danas.
Netko nosi odijelo svaki dan, a netko na sprovode i vjenčanja (ako ima), ako ne onda posudi ili uopće ne nosi.

Sad možda djeluje smiješno, ali ljudi su u «ona davna» vremena kad bi išli na sud ili nekim drugim poslom u grad posuđivali robu i opanke.

Ali priču kako su se i od čega izrađivali opanci ostavljam za jedan drugi post.

Uglavnom, KUU «Promina» izrađuje nošnje kakve su Prominci i Prominke nosili prije više od 80 godina.


Nakon «Slanih opanaka» koji su na fotografiji u naslovu prošlog posta, došli su na red neki «novi» modeli, a i te neke «nove» modele s vremenom je zamjenio «Borovo», «Albatros», «Jugoplastika»….

Prije nabave bilo kojeg novog djela nošnje prilično se dugo obilazilo muzeje i ispitivalo najstarije Promince, te komentar «Joke» u najmanju ruku nije na mjestu.

Oznake: Matase, Život u Promini, KUU Promina

KUU «Promina» u Metkoviću na smotri folklora

Već sam u postu «Na Neretvu misečina pala» najavio odlazak KUU «Promina» u Metković na smotru folklora pod imenom «Na Neretvu misečina pala» koja se održava već po 23. put u Metkoviću.

Na put smo krenuli u subotu rano ujutro sa autobusom čije je troškove «pokrila» Općina Promina.
Ove je godine na predstavljanje prominskog folklora u Metković krenulo trideset i šest Prominaca i Prominki, dok nas je lani bilo trideset i dvoje. Doduše i sastav članova se malo promijenio i svakako je dobro što KUU ima sve više mladih koji se ne srame kraja iz kojeg dolaze.
Na putu za Metković svratili smo u svetište Majke Božje Lurdske «Vepric», mjesto sabranosti i molitve. Jako lijepo uređeno svetište koje je za vrijeme našeg posjeta bilo odabrano mjesto hodočašća za jednu skupinu turista-vijernika iz Italije.

Po dolasku u Metković, odmah smo se sastali sa organizatorom Vidom Bagurom te napravili «generalnu probu» u «GKS Metković» za nastup koji nas je čekao navečer u 19:00 sati.
Kad su naši momci i cure krenuli izlaziti na binu, Vid nas je sa smijehom upitao «Pa ljudi moji, jeli itko ostao u Promini?» s obzirom na brojnost naše KUU.

Svaka folklorna skupina po dolasku u Metković odmah dobije svog vodiča-dvije cure koje ih cijelo vrijeme ljubazno upućuju u događaje koji slijede.
Mi smo se nadali sresti naše lanjske vodiče- ali su one ove godine imale nekih drugih obaveza.
Nakon generalne probe, krenuli smo na ručak, a zatim na Svečani mimohod kroz grad u 18:00 sati.
Lijepo je bilo vidjeti našu skupinu kako ponosno hoda Metkovićem, ujednačeno obučena u narodne nošnje koje su iz dana u dan sve bogatije i potpunije opremljene zahvaljujući sponzorima.
Nakon što je Svečani mimohod došao do GKS Metković mi smo sa ostalih tridesetak društava čekali vrijeme svog nastupa koji je jako brzo došao s obzirom da smo bili šesti po redu u programu nastupa.
Nastup je protekao odlično što je potvrdio i dugi pljesak publike, a nakon njega fešta se uz harmoniku i tamburaše nastavila prvo ispred dvorane u kojoj smo nastupili, te nakon toga u prostorijama KUD-a Metković.

Teško je pobrojati sve dojmove koji su pratili ovaj događaj, ali pjesme, smijeha, raznih šala u 24 sata koliko je trajalo ovo naše putovanje nije nedostajalo u niti jednom trenutku.
S pjesmom smo krenuli, i sa pjesmom naših najstarijih članova smo se vratili kući.
Starci su toliko bili raspjevani da bi čovik pomislio da su bili na extasy-u, mi svi mlađi popadali od umora, a oni pjevali kao da je podne….

Inače po meni je zvijezda ove smotre u Metkoviću bila jedna baka iz folklorne skupine «Linđo» (ako se ne varam), koja me stvarno oduševila.
Na bini je plesalo Linđo njih desetak parova. Svatko je birao svoju curu za ples, a baka je ostajala sama… Mislio sam da je to neka njihova šala, te da baka s obzirom na svoje godine sigurno neće poletjeti u visine na rukama svoga plesača. Na kraju je «glavni pjevač» koji pjeva za vrijeme izvođenja Linđa, došao do bake i oni su zaplesali. Da zaplesali, evo vjerujte mi i sad se naježim kad pomislim na taj nastup. Dvoranom se raširio pljesak, a baka je nošena rukama svoga djeda sve veselije plesala. U jednom momentu djed je kako mi u Promini kažem «zabacio» u zrak baku, a ona je poletjela kao pero…
Pljesku nije bilo kraja… ali oni nisu stali… otplesali su još nekoliko krugova, i baka kojoj je sigurno preko sedamdeset godina još nekoliko puta je poletjela visoko iznad ramena svoga djeda….
Nakon njihova nastupa pljesku nije bilo kraja….
«Treća životna dob» zaslužila je sve pohvale na ovoj smotri.

E da… na kraju se svi pitaju hoće li biti fotografija s ovog događaja?

Ove godine uz skoro 400 fotografija, iz Metkovića se vraćamo i sa video snimkom od nekih sat vremena koju još moram prebaciti na DVD.
Poslao sam mail uredništvu Oklaj.net-a, sa zamolbom da postavim slike u njihovu galeriju… sad čekam odgovor… ako ne stigne onda ću ih postaviti na neko drugo mjesto kao i do sada…

U svakom slučaju, bit će uskoro objavljene…


Post je malo duži, ali vjerujte mi još je ostalo jako jako puno momenata koji zaslužuju svoje redove teksta….
Ali onda bi post bio jako.. jako dug.

Živili….


Nadopuna posta 15.05.2007. 10:10h.

Fotografije iz metkovića možete pogledati pod linkom na www.oklaj.net -u

Oznake: KUU Promina, općina promina

«Na Neretvu misečina pala»

Već dugo nisam pisao o KUU Pormina, a oni i dalje marljivo rade i pripremaju se za nastupe.
Jučer je Prominu posjetio Vid Bagur, jedan od organizatora smotre folklora «Na Neretvu misečina pala» koja se održava već 23. put u Metkoviću.

Vida je zanimalo kakvu je koreografiju KUU Promina ove godine pripremila za nastup u Metkoviću.

Ovaj posjet gospodin Bagur je iskoristio za snimanje video materijala koji će koristiti u svom daljnjem radu na različitim simpozijima sa temom folklora u ovim našim krajevima.

Zanimljivo će biti posjetiti Metković i ove godine te pogledati barem dio od 81. folklorne skupine koja će predstaviti bogatstvo folklornih običaja svog rodnog kraja.

Smotra se održava već od ovog vikenda (04.-06.05.2007.), a Prominci će Metković posjetiti u Subotu 12.05.2007. te nastupiti u večernjem dijelu programa.

Nakon toga fešta će potrajati vjerojatno do zore kao i prošle

Oznake: KUU Promina

Malo ćakula iz Promine

Ovih dana nisam napisao neki post, jer mi se čini da i nema baš nešto novoga.
Malo mi zamjerate da sam zaspao, pa ću se na koju uru probudit da vidim šta ima oko mene.

Ako pogledam malo uokolo po mom naselju šta vidim...

Ljudi pomalo pripremaju još drva za zimu....
Obrezuju se voćke... loza....
Susjed nastavlja sa bespravnom gradnjom kuće na terenu čije granice prelaze i na drugu stranu puta....
E da ova je dobra...
Susjed odlučio da mu je malen teren i lipo proširio međe i na teren do svoga.
To što je na taj način zauzeo i cestu, te ju je suzio sa dvanaest metara na jedan metar nikome ne smeta.
Za sada je teren samo označio piturom, ali uskoro se priprema betonom izboriti svoje međe!
Sad je zanimljivo pitanje kako mi svi na to reagiramo?
Nikako?
Ali iskreno rečeno, bude li meni tisno autom proć pored njegove kuće, slabo će i on pored moje prolazit.

Malo sam razmišljao i o Staračkom domu.
Izgleda da nije više dovoljno doći u novine i na televiziju da bi se nešto poduzelo u rješavanju nekih problema.

Znači ukoliko želimo da se taj dom konačno otvori moramo poduzeti radikalne mjere...

Možemo se npr. zaputiti na Markov trg u Zagreb....
Možemo se traktorima (tko ih ima) voziti sporo kroz Oklaj i tako ometati "gust" promet na relaciji Zagreb-Split.
Možemo nekoliko puta pojedinačno poput mnogih koji traže svoja prava zaprijetiti da će mo se ubit bombom da se otvore konačno ta radna mjesta jer nemamo od čega živit...
Starci mogu zaprijetit štrajkom glađu dok god se ne otvori dom zvan "Čežnja"....
Ali kao i obično, ni mi niti nitko drugi neće poduzeti ništa.
To je jedini starački dom koji se zatvorio, a da se nikad nije niti otvorio...

Idemo dalje...

Prominska misa u Zagrebu...

Kad se u devetom mjesecu planirao odlazak članova KUU "Promina" sa fra Šimom na "Prominsku misu" u Zagreb, meni su neki zamjerili što nisam tada krenuo za ZG i zapitali se "Kakav sam ja to Prominjac kad ne želim ići s KUU na Misu u ZG?".
Za misu u drugom mjesecu 2007. osim KUU "Promina" bilo je govora da će fra Šime ovaj put povesti i malene ministrante.
Ministranti su o tom pričali danima...
Nažalost, na misu je ovaj put u ZG krenuo samo fra Šime.
Zanimljivo je da se nitko ne pita zašto?
Očito da se nekome nije svidjela "Prominska misa" u devetom mjesecu, pa nije bilo u interesu da se i ovaj put tamo pojave Prominci i Prominke u narodnim nošnjama našeg kraja....

Eto.... dosta ćakula za danas....

Oznake: Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju, KUU Promina, Prominska misa u Zagrebu

KUU "Promina"

Česta tema mojih postova je KUU "Promina".
Razmišljao sam da bi bilo dobro kad bi netko pisao Blog sa temama vezano uz rad društva, a ja samo napravim link prema tom Blogu, i sve super...
Čak je bilo i naznaka i obećanja da će se jedan takav Blog i pokrenuti....
Ovaj post pišem s namjerom da u njega postavim linkove na sve postove u kojima se spominje KUU "Promina".
Pod nekim postovima nalaze se linkovi na fotografije, ali oni Vas neće "nigdje odvesti" jer je server na kojem su one bile smještene prestao s radom.
Meni se sad neda ponovno "dizati" fotografije na novi server, jer bi mi za to trebalo jako puno vremena (novca za internet).
Nadam se da mi nećete zamjeriti moju lijenost, kad su ove fotografije u pitanju.

Evo sada linkova na postove u kojima se spominje (ili ima bilo kakve veze sa) KUU "Promina", od same ideje o njegovu pokretanju od strane žena iz udruge "Šport za sve", pa do današnjih dana.

Malo ćakula iz Promine

Cvitnica u Promini

Prominci na smotri "Žudija" u Vodicama

Prominci u Vodicama II dio

Još slika od Uskrsa u Promini

Prominci u Metkoviću

Malo ćakula iz Promine

KUU Promina u Drnišu 14.08.2006.

Prominci na «Prominskoj misi» u Zagrebu

Fešta povodom Velike Gospe i sv.Roka u Oklaju

Mala Gospa-Gospa Čatrnjska u Promini

Fotografije s Visovca –Velika Gospa 2006

Prominci na «Prominskoj misi» u Zagrebu II dio

Žiro račun KUU "Promina"

Prominci u Zagrebu III dio- fotografije

Kako pomoći KUU Promina?

KUU Promina u Zagrebu II dio

Kardinal Bozanić služio misu za majku Klaru Žižić iz Promine

Novčane donacije KUU «Promina»

U PROMINI IMA DEVET SELA

Znate li tko je Goran Knežević? II dio

«Na Neretvu misečina pala»

KUU «Promina» u Metkoviću na smotri folklora

Smotra folklora u Šibeniku

Najave nastupa KUU "Promina"

KUU «Promina» u Kninu za sv. Antu

KUU "Promina" u Kninu i Čavoglavama

Fešta u Promini povodom Velike Gospe 15.08.2007.

KUU «Promina» u Pakracu

KUU «Promina» u Sv. Nedelji –Samoboru

Ja se nadam da sam sa svojim dosadašnjim postovima prilično dobro pratio rad KUU "Promina", i da većina Vas koji do sada niste čitali moj blog, sada može saznati osnove informacije o njegovu radu.

Oznake: KUU Promina

Znate li tko je Goran Knežević? II dio

Već sam jednom pisao o Goranu Kneževiću, pa ne bi bilo loše da pročitate moj post pod linkom.

Citirat ću samo jednu od rečenica koju možete pročitati ako posjetite navedeni link mog posta ( i ostale linkove navedene u postu) a koja najbolje opisuje Gorana Kneževića:

"Organizator, predavač, pedagog, istraživač, publicist, stvaratelj na području folklorne umjetnosti, inicijator osnivanja društvenih institucija za djecu i mlade i svirač na tradicijskim instrumentima".

Nedavno sam pisao kako smo dobili videosnimku nastupa jednog zagrebačkog KUD-a, u kojem su koreografijom obuhvaćeni pjesme i plesovi iz naše Promine.
Taj post možete pročitati pod linkom "U Promini ima devet sela".

Uglavnom nakon što su članovi KUU "Promina", a pogotovo stariji članovi pogledali snimku, nastupile su različite rekacije i tumačenja onog što se na snimci moglo vidjeti i čuti.

Nedugo nakon ove prve projekcije, Mario Juric došao je do DVD-a sa snimkom nastupa “ ENTENTIN “-a, kojeg vodi Goran Knežević sa koreografijom "Promina".

Napravio sam prezentaciju tog DVD-a pomoću projektora opet pred članovima KUU "Promina", i reakciju su bile jako zanimljive.

Snimka nas je sve oduševila.
Jedno prikazivanje je bilo malo, pa sam još 3-4 puta "puštao" snimku, i svaki bi put uočili neki novi zanimljivi detalj u njihovoj vrhunskoj izvedbi.
Gledajući tu snimku koja traje samo osam minuta, upoznajete bogatstvo i raskoš folklorne prošlosti Promine.
Taj DVD bi jednostavno svaki Prominac trebao pogledati.

Sad se pitate kako je Goran Knežević uspio obraditi sve te prominske pjesme i plesove?

Citirat ću njegove riječi:

"Prije nekoliko godina, kada sam istraživao tradicije Promine, moj otac Josip Knežević, bio mi je jedan od najznačajnijih kazivača. Bez obzira što je zamijenio oba kuka i s 83 godine na leđima, bio je vrlo revnosan u pričanju i plesanju. To se najbolje vidjelo jednom prilikom u Domu za stare i nemoćne osobe, kad mi je u kafiću plesao prominsko kolo sa štakama naravno".

Koliko su važni pjesma i ples možete pogledati u nastavku citiranog djela teksta na www.etno.hr pod linkom "Grupno kreativno izražavanje".

Lijepo je imati nekoga iz svog kraja tko se bavi folklorom, i tko u tako lijepom svjetlu predstavlja Prominu u Hrvatskoj i svjetu na svojim nastupima.

Dok je Gorana Kneževića, mnogi će se zapitati "Pa gdje je ta Promina?... Gdje se tako lijepo pjeva i pleše?"

Gospodine Gorane Kneževiću svaka Vam čast na velikom trudu u promicanju prominskog folklora.

Koreografijom "Promina" otrgnuli ste dio naše bogate folklorne prošlosti od zaborava.

Oznake: Goran Knežević, KUU Promina, Folklor u Promini

U PROMINI IMA DEVET SELA

Prije više od dvadesetak godina Prominu je posjetila jedna gospođa koja je nastojala u razgovoru sa starijim Promincima, oteti od zaborava naše stare pjesme, kola.. običaje.
Napravila je po nekim pričama dosta tonskih zapisa.
Tko je bila "ona", donedavno mi nije bilo poznato.

Već sam nekoliko puta pisao na Blogu kako HKUD "Željezničar" često u svom programu na nastupima ima točku "U PROMINI IMA DEVET SELA".
Čak sam navodio i datume njihovih nastupa, sa željom da se netko od Prominjaca koji žive i Zagrebu javi i opiše svoje dojmove.

Moj prijetelj koji vodi jedan KUD u Njemačkoj pričao mi je da ima rodicu koja zna gospođu koja je radila koreografiju za spomenutu točku.
Skoro godinu dana pokušavao je doći do videozapisa nastpa HKUD-a "Željezničar" sa točkom vezanom za Prominu.
Njegova je namjera bila pomoću video snimke, naučiti djecu koja pohađaju hrvatski folklor u Njemačkoj prominske plesove.

Zahvaljujući njemu do spomenute snimke sam i ja došao, i večeras ću je prikazati članovima KUU "Promina".

Sad i pitanje sa početka priče ....

Tko je bila gospođa koja je još prije dvadesetak godina snimala naše djedove i bake kako pjevaju i plešu?

Bila je to gospođa Vesna Robinić iz HKUD-a "Željezničar".

Ja se ovim putem zahvaljujem gospođi Vesni što je sačuvala dio prominskih običaja od zaborava, što je zajedno sa svojim HKUD-om nastupala širom Hrvatske na raznim smotrama folklora i podsjećala na bogatu folklornu baštinu Promine.

Nadam se da će se jednog dana sastati HKUD "Željezničar" i KUU "Promina" i zajedno zapjevati prominsku pjesmu i zaplesati prominska kola.

Zahvaljujem se i mom prijatelju i njegovoj rodici što su mi ustupili video snimku da je mogu prikazati članovima KUU "Promina" da naučimo još koje "zaboravljeno" "Prominsko kolo".

Oznake: Folklor u Promini, KUU Promina

Novčane donacije KUU «Promina»

Nekidan sam dobio izvješće Maria Jurica koje se odnosi na sve novčane donacije KUU «Promina» u 2006 godini.
Mario me zamolio da napravim post na tu temu, te se putem Bloga u njegovo ime i ime svih članova KUU zahvalim svim donatorima.








Novčane donacije su uplaćivane na žiro račun udruge sljedećim redom:


11.09.2006. Duvančić Nevenka 500,00 kn
13.09.2006. Dodig 50,00 kn
27.10.2006. Promina-Promet d.o.o. 3000,00 kn
15.11.2006. Mesnice Zagreb 3000,00 kn
22.11.2006. Elektronabava d.o.o. 2000,00 kn
04.12.2006. Prij. Sred. Sa računa udruge «Šport za sve»-Promina 7500,00 kn
18.12.2006. Perica Mate-Zagreb 100,00 kn

Ukupno je u 2006. godini donirano: 16150,00 kn

Napomena:

Uplata 04.12.2006. odnosi se na prijenos sredstava koja su donatori uplaćivali na žiro račun udruge «Šport za sve»-Promina, jer KUU «Promina» tada još nije imala otvoren svoj žiro račun.

Novčane donacije na taj žiro račun uplatili su:

Tim zip d.o.o. 2,000.00 kuna
Frumentum d.o.o. 1,000.00 kuna
Trgotehna društvo za ugostiteljstvo.g. 1,500.00 kuna
Župa sv. Jeronima Meterize-Šibenik 3,000.00 kuna

Ukupno: 7,500.00 kuna



Zahvaljujem se svim donatorima u ime predsjednika KUU «Promina» Maria Jurica i svih ostalih članova KUU «Promina na donacijama koje će se koristiti za nabavu pojedinih dijelova narodne nošnje koji udruzi najviše nedostaju.
Trošenje doniranog novca također će biti javno objavljeno, odmah po prvim isplatama sa žiro računa udruge.

Hvala svim donatorima i u moje ime i kako kaže Knjaz: «Sponzori Bog Vas blagoslovio».

Oznake: KUU Promina

Malo ćakula

Nemam neki pametniji naslova, pa sam izabrao ovaj.

Pod komentarima sam dobio pitanja:

-Gdje bi se u Oklaju mogla napraviti izložba slika?
-Što Općina planira sa Domom kulture?

Djelovanje KUU Promina, pobudilo je u Promini neka sasvim nova razmišljanja i način druženja Prominaca.
Druženjem Prominaca različitih generacija, a time i pogleda na život prave se razni planovi za buđenje života u Promini.
Veliku ulogu ima i fra Šime, jer je dosta «jak» organizator, i zna pronaći zajednički jezik za ljude sasvim različitih nivoa razmišljanja.

Upravo druženje Prominaca različitih zanimanja i generacija može dovesti do relizacije za Prominu dobrih projekata.

Nedavno sam bio u društvu u kojem se razmatrala tema izložbe fotografija u Promini. Složili smo se da bi u te svrhe najbolje poslužila prostorija KUU Promina.

O kojim se fotografijama pričalo?

Odmah nakon rata, u Zagrebu je napravljena izložba fotografija na temu «Ratna stradavanja Promine»

Dobar dio Prominaca je ogorčen da se u Promini nije ništa napravilo od rata.
Eto, jedna takva izložba, dobro bi došla da se vidi koliko smo napredovali u zadnjih desetak godina.

Prostorija KUU Promina je jedna od najprometnijih –najposjećenijih u Oklaju, i svaka izložba u njoj bi imala najbolji odaziv.


Kad smo kod Doma kulture….

Općina planira u bivšim prostorijama zadruge (na katu-kancelarije) urediti prostor za dječji vrtić. Bilo je to u proračunu za ovu godinu, ali izgleda da će ti planovi ipak sačekati sljedeću ili neku drugu godinu.
Po nekim informacijama taj vrtić (prostor) je trebao biti podijeljen u tri prostorije za tri dobne grupe djece.
Mogu samo napomenuti da u vrtiću sada ima 4. predškolca i 7. djece od 3. do 5. godina.
Ukupno 11. djece!
Znači da bi prioritet trebao biti stvoriti uvjete za život mladih obitelji u Promini, jer bez novih mladih bračnih parova nema ni djece za taj vrtić.

Sama sala Doma kulture koja može primiti i do 500 ljudi u planu je u sljedećoj godini za djelomično građevinsko uređenje.
Točnije, trebali bi se urediti sanitarni čvorovi.
Po mom mišljenju, sala bi mogla odlično poslužiti za pireve, jer u području Knina i Drniša nema baš tako velikih dvorana, a prostor ispred nje već ima uređeno parkiralište.
Sala bi se mogla dati nekome u najam na deset godina, pod uvjetom da je najmoprimac građevinski završi i dovede u funkciju.
Tko zna, možda bi i bilo zainteresiranih poduzetnika.
Možda bi mogla poslužiti i za neku drugu namjenu….

Najgore je da stoji u stanju kakvom je sada.

Oznake: KUU Promina, Život u Promini, Ratna stradanja u Promini, Dječji vrtić Oklaj, Dom kulture

Komantar na komentar

Postavljeno je nekoliko pitanja pod postom "Dvije loše vijesti iz Promine i jedna dobra" pa evo jedan cijeli post sa odgovorima i mojim komentarima na iznesena mišljenja komentatora, jer mislim da to svakako zaslužuju.

«Perica» pita:

P.S.Zanima me da li je bilo donacija za narodnu nošnju, čisto informativno".

Što se tiče donacija "KUU Promina" imam sljedeće informacije:

-Nedavno je donacijom stigla jedna akustična gitara.
Pokušao sam doznati ime donatora ali bezuspješno.
Ako tko zna ime donatora, neka Ga napiše u komentaru.
-Isti osoba je obećala pianino, premda su svi članovi KUU Promina komentairali da bi možda bilo bolje nabaviti harmoniku jer nam je nekako "mobilnija" za putovanja, ali u svakom slučaju poštujemo namjere i dobru volju donatora. (Zbog čekanja informacije o donatoru, ništa nisam pisao na tu temu).

Moram napomenuti da donator koliko znam nije Prominac.

Još čekam da se istkaje 10 pregača koje je jedna osoba obećala donirati KUU Promina, pa da ukoliko tkanje bude zadovoljavajuće, naručim tkanje pregača za koje su se javili posjetitelji bloga kao sponzori.

Nažalost "Murva", opet moram spomenuti Bračića.
KUU Promina je njegovim angažmanom dobila značajna materijalna sredstva za nabavu narodnih nošnji.
O kolikom iznosu se radi točno, nije mi poznato ali nije niti zanemariv.

Inače Mario Juric voditelj KUU Promina često posjeti Promina.blog, pa bi i on mogao ostaviti koji komentar.

Murva "Nažalost, postoji samo ljubav prema novcu, ali više ne i prema Promini".

Ja se s tim ne slažem.

Ja i dalje imam jako puno prijatelja koji vole Prominu i život u njoj ih čini sretnima.
Kad bi meni novac bio na prvom mjestu, sumnjam da bi pisao Promina.blog.

"Promina" kaže
"Danas sretnem čovjeka u dvorištu i pričamo preko zida i ne daj bože da kaže uđi".

Koliko Vas "Promina" susjed u gradu u kojem živite pozove u svoj stan ili kuću?

Život se mijenja, kako u gradu, tako i u selu.
Koliko ljudi u gradu živi u istom ulazu zgrade, svako jutro se pozdrave a da jedno o drugom pojma nemaju niti ih išta zanima.
Ljudi u svojim stanovima umiru i mjesecima nitko ne primjeti da ih nema, čak ih ni miris raspadnutih tijela ne smeta niti navodi na razmišljanje o susjedima kojih danima nema.

Danas svatko živi svoj život i kako Murva kaže vrijedi pravilo " Uzdaj se use i u svoje kljuse".


Nije u Promini baš sve tako crno.
Ja mislim da stvari idu prema naprijed.
Nažalost to nije neka brzina, ali nije ni da stojimo.

Moram napomenuti da ja ne pripadam niti jednoj stranci, tako da ne bi pomislili da ja možda reklamiram Ivana Bračića kao "stranačkog" kolegu.
Niti to što me pozvao na ručak za mene ne znači nikakvu obavezu da o njemu moram nešto napisati.
Ljudi koji me bolje poznaju, znaju da nisam čovjek koji "potkupljuje" ljude, ali niti čovjek kojeg se "kupuje".
Čovjek je darovao dva kipa- umjetnička djela Promini, i ja mislim da je zaslužio da ga se spomene.
Ako netko ne vjeruje, neka napravi neku sličnu gestu kao Bračić, i ako ja ne posvetim istu pažnju toj donaciji ili bilo kakvom "postupku" kojim se pomaže Promini i životu u njoj, slobodno me u komentarima prozovite.

Oznake: KUU Promina, Život u Promini

Sveta Kata u Puljanima

Teško je pratiti sve zanimljive događaje u Promini i na vrijeme ih stići zabilježiti, kao i na vrijeme za njihovo događanje saznati.
Drago mi je kad netko u komentarima najavi neki događaj, kad skrene pažnju na nešto što nebi bilo loše popratiti postom.
Nekidan me tako nazvao fra Šime Nimac sa zamolbom da dođem u subotu 13:30 u Puljane, odnosno do kuće pomoćnika ministra gospodarstva, rada i poduzetništva Ivana Bračića.

Kojim povodom?

Povod je "Blagoslov spomenika svetoj Kati u Puljanima-Bračićima".

Premda nisam dugo ništa napisao o "Prominskom glasniku", na njemu se ipak radi.
Tako je i ovaj događaj zaslužio svoje mjesto tekstom i fotografijom u glasniku, pa me je zbog fotografiranja fra Šime i pozvao.

Eto, tako sam ja saznao za "Otvaranje" tog spomenika koji je dao izraditi Ivan Bračić našem poznatom prominskom akademskom kiparu Vladi Radasu.

Šteta što za ovaj događaj nisam saznao prije i tu vijest podjelio sa svim posjetiteljima Promina.blog.hr-a.
Vjerojatno bi se na tom otvaranju našlo još dosta Prominaca i Prominki.

A tko je sve došao na taj svečani događaj?

Gospodin Bračić je pozvao svoje prijatelje:
-Akademskog kipara Vladu Rasa koji je isklesao spomenik
-Gradonačelnicu grada Knina Jospu Rimac,
-Gradonačelnika Drniša Antu Đelaliju,
-naravno tu je bio i načelnik općine Promina Žare Duvančić te vijećnici Krste Radas i Mario Juric.
-Ostali Prominci koji su na razne načine "U pravo vrijeme" saznali za ovaj događaj.

Cjelo događaj su popratile kamere HTV-a studija Šibenik, te se možda i na televiziji vidi koji kadar tog događaja.

Sad koja riječ o samom spomeniku.

Kad krenete od Puljana put Nečvena u posjet poznatoj kuli Nečvenskoj , nakon nekih 300-400 metara sa desne strane puta ugledat će te lik svete Kate uklesan u tvrdi prominski kamen.
Nisam neki umjetnik, ali baš mi se sviđa kako je kipar Radas iz sive kamene stjene uspio "izvući" tako osjećajan lik žene.
Još bi zanimljivije bilo vidjeti kako je taj kip nastajao iz dana u dan, a kako znam da te fotografije postoje, nastojat ću jednog dana doći do njih i objavit ih na Blogu.


Nakon Blagoslova spomenika posvećenog svetoj Kati, sljedio je domjenak u kući gospodina Bračića.
Bila je to prilika da Mario Juric zamoli gospodina Bračića za pomoć KUU Promina u nabavi narodnih nošnji.
Neka obećanja su pala, pa ćemo vidjet...

Bila je to prilika za druženje gradonačelnika Drniša, gradonačelnice Knina i načelnika Promine u kojem su oni mogli dogovarati npr. rješavanje "problema" brze ceste Šibenik-Drniš-Promina-Knin.
Uglavnom, gospodin Bračić je taj koji ih sve troje zna i povezuje, te bi možda sa svoje pozicije mogao još puno toga pomoći ovim našim opustjelim krajevima.

Meni je to bila prilika za razgovor sa Prominkom (po ocu) koja je odlučila doći živjeti u Prominu, premda nikad prije nije tu živjela.
Znamo se "iz viđenja" više od 15 godina, ali zanimljivo da nikad nismo došli u priliku da porazgovaramo.
Mene je baš zanimalo kako ona doživljava Prominu, ljude, prilike općenito.
Uglavnom najbitniji problem je stanovanje.
Došla je sa suprugom živjeti u Prominu u očevu staru roditeljsku kuću.
Državne institucije često su pozivale mlade obitelji da dođu živjeti na ova područja, a država će im pomoći izgraditi kuće.
Da je Prominka kojim slučajem prvo napravila prekršaj pa ušla u "Srpsku" kuću ili stan u Kninu, njen problem bi već bio riješen.
Ovako ona sa suprugom i dvoje djece čeka "Rješenje" iz ministarstva za materijal za gradnju kuće, ali ono nikako ne stiže.

Ali kad malo bolje pogledam i ovaj problem se mogao riješiti baš ovaj dan.
Gospodin Bračić je u timu gosodina Kalmete u Ministarstvu koje se bavi baš ovim problemima.
Problem je što je ona skromna i čeka tiho svoj red, i vjerojatno joj to nije palo ni' napamet.

Već sam pisao kako je malo ljudi koji se odlučuju na put u smjeru Promine, ali mislim da bi se svi trebali potruditi pomoći tim ljudima.

Završio sam posto u sasvim drugom smjeru.... ali osjećao sam potrebu da to napišem.
Možda ovaj post pročita netko tko može pomoći Prominki i ostalim Promincima i Prominkama koji žele graditi kuću u Promini sa željom da se tu trajno nastane.



E da, sad ćete reći pa di su slike događaja?
Ovih dana sam u gužvi sve do četvrtka, ali nastojat ću ih što prije staviti na server.


Evo konačno i fotografija pod linkom.

Oznake: religija, Puljane, općina promina, Nečven, KUU Promina

Hodočašće u Međugorje

Prošla subota je bila dan određen za hodočašće Prominjaca u Međugorje.
Rano ujutro u četiri sata iz Oklaja su na put krenula dva autobusa sa stotinjak hodočasnika.
Na ovom hodočašću su u jednom autobusu bili članovi KUU Promina, a u drugom ostali hodočasnici kako se ne bi ponovio «problem» hodočašća u Zagreb.
U Međugorje smo stigli oko devet sati, u vrijeme kad je započela sveta misa na Njemačkom jeziku.
Kako nam većini Njemački jezik baš nekako ne leži, odlučili smo pješačiti do «Brda Gospina ukazanja».
Koračajući prema samom vrhu brda hodočasničkim nogama utabananim i ulaštenim stazama u tvrdom kamenu krša, susretali smo ljude iz svih krajeva svijeta.
Prošli smo tako cijeli Križni put prolazeći tako i pored mjesta Gospina ukazanja.
Premda je uspon brda prilično velik, malo tko se osjećao umoran pri dolasku na sam cilj našeg hodočašća-mjesto gdje se Gospa ukazala prije više od 25 godina.
Zanimljivo je da umor nisu osjetili niti oni koji su bosih nogu ili samo u čarapama hodali do samog vrha.
Nakon što smo se vratili s brda, pričekali smo misu na Hrvatskom jeziku koja je taj dan bila u 13 sati.

Nakon mise fra Šime nas je poveo u Mostar , da posjetimo njihov poznati Stari most i crkvu sv. Petra i Pavla sa zvonikom visine 107,20 metra.
Nakon kratkog posjeta crkvi koja još nije završena, posjetili smo Stari most.
Hodajući od crkve do mosta prošli smo nekih 200-300 metara i grad mi je izgledao nekako prazan.
Takva slika grada posjetila me na Drniš, Knin, Prominu koju godinu nakon rata.
Došli smo do Starog mosta, ali nismo prelazili na drugu stranu, kažu da nam to ne bi bilo baš pametno, pa nismo ni pokušavali.
Grad je to u kojem se osjete granice Islama i Kršćanstva na svakom koraku.
Grad je to u kojem kao suvenir možete kupiti slike sa motivima starog djela grada, razni suveniri od bakra i mesinga do vojnih noževa iz prošloga rata.
Dok sam prolazio pored groblja, primjetio sam dosta prezimena na spomenicima koja postoje i u Promini.
Tako je prezime vlasnika picerije u kojoj smo bili posluženi odličnom pizzom bilo Sarić S.
Baš zanimljivo.
Nama je pizza bila odlična, ali zato je Ive B.... cjelim putem od Mostara do Promine spominjao kako mu je guštanje u pravim bosanskim čevapima poremetila mačka koja je gostima pokazivala svog prijatelja miša.
Ali to naravno nije bilo u S Sarića, nego u jednom drugom restoranu.

Nakon posjeta Mostaru krenuli smo u našu Prominu,
Put je imao još nekoliko usputnih stanica koje su poslužile za osvježenje i odmor grla od pjesme koja se cjelim putem pjevala.

Fra Šime je ocijenio da smo «Položili ispit» za hodočašća, te najavio pripreme za hodočašće u Dubrovnik i Boku Kotorsku u Crnoj Gori.

Bilo je to hodočašće puno molitve, smijeha i pjesme, i ja se nadam da će svima ostati u lijepom sjećanju.

Ako Vas zanima koja fotografija posjetite link, pod kojim se nalazi album slika, ili link2, ako želite pogledati slide show svih slika.

Oznake: religija, KUU Promina