Virova il' ne virova, ja san te zaboravila ! Prošetaj malo ovim virtualnim stazama ... bit ćeš još bolja reklama Promini !
Istina je da ima ljudi koji baš ne vole Stojanovića i Perkovića al' virujen da su to sitne duše. Zavist, ljubomora kod nekih je jača, na žalost. Nisu vridni da se o njima priča.
Znam da su ljudi, odlazeći u progonstvo iz dućana u Drnišu uzimali i nosili ... kako tko, uostalom tako je to kod nas, zemljana. Isto tako znam da je Joly pomagao, i pomaže na razne načine Miljevce i cijeli kraj, drniški. Perković ... on djeluje samozatajno. Mnogim invalidima pomagao na razne načine, od proteza pa na dalje ... Čavoglave i Thompson su priča ... prilipa ... Dao Bog da ih ima više, u svakom mistu.
Tebi se divim ... učinio si za svoje misto više nego što itko može dati novca.
Novci se ne mogu usporediti sa tvojim zalaganjem za Prominu.
Poštovanje.
13.08.2007. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Virova il' ne virova, ja san te zaboravila ! Prošetaj malo ovim virtualnim stazama ... bit ćeš još bolja reklama Promini !"
Redovito čitam tvoj Blog, ali dugo nisam ništa komentirao....čitam.... samo čitam.
Ali meni je uvjek drago pročitati tvoj komentar na mom Blogu, ne zato što me često hvališ, nego zato što zrače pozitivnom energijom.
14.08.2007. (08:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Woytila i ja
Prevelika pozitivna energija nije baš zdrava, vodi u euforiju, a ona u bolest. Najbolje je biti umjeren i normalan. Prevelik optimizam najčešće miriše na glupost, a i ovaj mi blog počinje ličiti na ispunjavanje leksikona učenika šestog razreda, gdje se par vas jedni drugima bjesomučno ulizujete najčešće preuveličanim i nepotrebnim hvalospjevima. Dajte ljudi moji malo skromnosti i samozatajnosti! Sutra je Vela Gospa - ona nas poziva na to, Veliki i mali ljudi, veliki i mali Prominjci - to je tako nepotrebno isticati. Onaj tko je doista velik je - Bog, tri božanske osobe - mi svi drugi smo samo ljudi. Moramo se truditi - prvenstveno biti normalni. Pritom, po mojim kriterijima najteže je biti i ostati normalan, živjeti pošteno, pomoći koliko se može, da se nikakvi repovi ne vuku za mnom, da imam djecu koja su odgojena za samostalan život, da me ne sramote, a ni ja njih.... Eto, je li to dovoljno za jedan život. U očima urednika Veliki su oni koji su se od rata naovamo čudnim putevima naglo obogatili i sada njihovo bogatstvo raste zahvaljujući radnicama koje po cijele dane tezgeraju u njihovim trgovačkim centrima. Nije nikakvo iskupljenje prirediti vatromet, osim toga na toj fešti piće se moglo samo popiti ispod Yollijevog šatora. Još nešto. tko malo daje, od srca daje, a nije problem davati sa hrpe. "Ako na dobro uzvraćaš dobrim, to nije stvar koja zaslužuje neko priznanje. Ali, ako na zlo uzvraćaš dobrim, stvaraš moć otkupljenja" - Mohatma Gandhi U naša vremena veliki, doista veliki bio je Papa Ivan Pavao II. Na tom tragu bi trebali razmišljati o Velikima i Malima: Nije velik tko se velik rodi, već je velik tko se malen rodi, a kad umre golem grob mu treba. Vidite ne spominje se koliko je pokretnina i nekretnina imao, te koliko je vatromet platio na veselje i kratkotrajnu sreću nas malenih.
14.08.2007. (14:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"U očima urednika Veliki su oni koji su se od rata naovamo čudnim putevima naglo obogatili i sada njihovo bogatstvo raste zahvaljujući radnicama koje po cijele dane tezgeraju u njihovim trgovačkim centrima".
Čista glupost. Ja u tekstu nisam niti Thompsona niti Stojanovića nazvao "Velkim" ljudima, nego ljudima koji se ne stide kraja iz kojeg potječe, bez obzira kakvim ga drugi očima gledaju.... ljude koji su spremni u svoj kraj ulagati za njega živjeti...
"Veliki" Prominci se odnosi na one koji sebe tako predstavljaju kad se govori o Promini u Zagrebu, Splitu... a kad se npr. u razvoju Promine treba pomoći, što neke ne košta ništa osim uloženog vremena, oni na Prominu zaboravljaju.
Kad smo kod : "Još nešto. tko malo daje, od srca daje, a nije problem davati sa hrpe".
Slažem se da tko malo daje, od srca daje, ali da nije problem davati sa hrpe-to se ne slažem.
Donacije su češće ispunjene od srca, nego novcem koji neki slažu na "hrpe".
14.08.2007. (15:19)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Woytila i ja ... Prevelika pozitivna energija nije baš zdrava, vodi u euforiju, a ona u bolest.
Najbolje je biti umjeren i normalan.
Prevelik optimizam najčešće miriše na glupost, a i ovaj mi blog počinje ličiti na ispunjavanje leksikona učenika šestog razreda, ...
Osjećam se prozvanom i zato ću par redaka ...
Iz tvog komentara ne zrači skromnost, naprotiv, osuda a pozivaš se na Boga, Gospu ...
U virtualnom svitu često ne znamo s kim imamo posla ... no to ipak nikom ne daje pravo da omalovažava ili čak vrijeđa ... možda sam ja svećenik ili pop i ako sa ženskim imenom i ti meni držiš predavanje o vjeri, Bogu ... a i Uredniku si očita bukvicu, jednoj skromnoj osobi koja nada sve voli svoje misto ... a ti, ne bi reć da si sam Bog !
Što si ti napravio za svoje misto jer on, Urednik, jeste za svoje, puno, bez pretjerivanja.
Da li si ti razmišljao koliko je sati Urednik proveo na internetu, koliko knjiga, novina pročitao da dođe do podataka koje iznosi .. ne računam skoro svakodnevne vjesti iz mistaa i Drniša ... Koliko košta sam internet, bez sati njegova rada i sidenja za računalom ...
Koliko telefonskih razgovora, koliko ovakvih koji ga danonoćno uznemiravaju, jer nije njih spomenio, nije sve podatke sakupio ... ne bi reć da ga oni plaćaju !
Nisam 'tila biti Uredniku odvjetnik ali ne volim licemjerje.
Mislim da sam skromna, samozatajna osoba. Često pratim nečije pisanje i ako smatram da je netko zaslužio pohvalu od moje malenkosti, od srca to učinim.
Uostalom, prošetaj blogosferom i vidi što i kako pišem, ako te zanima !
Po mojim poimanjima života, ne postoje veliki i mali, postoje samo dobri i loši ljudi.
14.08.2007. (19:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Papa Woytila i ja
O uredniče , pa o tome se i radi. postoji li uopće ijedan razlog zašto bi se itko trebao stidjeti kraja iz kojeg potječe? Zašto to uopće isticati. Pa to se podrazumijeva kod "normalnih" ljudi. Kompleksaši su nešto drugo. I o davanju sa hrpe - upravo potvrđuješ što sam rekla. Tko malo daje, od srca daje - a čim se "umiješa " srce naprave se velike stvari. Sa hrpe nije problem dati, ali to se i ne događa, baš zato što onaj tko ima hrpu novca nema uopće "oči" za probleme nas "Zemljana". Oni nemaju uopće takvih problema, što ne znači da su od svega cijepljeni, oni će pomoći jedino ako će se za to čuti, ako će prenositi kamere i ako će se to njemu vratiti kao reklama koja će mu donijeti mjoš više materijalnog.
Pa , promatram, razmišljam bila sam na blogu i oprosti, ali sama prepisivačina. Matoša se može daleko dubioznije i dalekosežnije analizirati, nego što se događa na narečenom blogu. Oprosti, ali to je moje mišljenje. Poezija već dugo nije samo puko iščitavanje stihova romantičnih i sentimentalnih djevojaka, koje se pri tom najčešće infantilno poistovjećuju s pjesnikom. Međutim, dvadeseto stoljeće, uz puno drugih noviteta donosi i jedan koji bi se mogao sažeti ovako: Ja sam mrtav, mene više nema - veli pjesnik, pozivajući čitatelja da prestane biti objekt, već imanentni čitatelj. Književnost je tkanje, vrlo fino, strukturirano od svih dosadašnjih čitalačkih iskustava, nadograđujući se na već doživljeno. To je ono što meni u vašoj "blogosferi" (opet pretenciozno) nedostaje. "Na brzinu pokupljeno rublje" - rekao bi Arsen Dedić Spominjanje Boga nije rezervirano samo za svećenike, a sa popovima ja nikad nisam komunicirala. Svećenika se ne bojim, jer smatram da su oni prijatelji čovjeku, a ne prijetnja. Za telefonske razgovore, sjedenje za internetom, čitanje novina - no coment Pa valjda je to njegov izbor, nitko nikog ne tjera. Kažem, ja se još jednom ispričavam ako sam bilo koga uvrijedila, ali dragi moji morate biti spremni na malo kritike. Pa odrasle smo osobe, bar ja tako pretpostavljam, kao što i pretpostavljam da bi ozbiljna rasprava trebala imati početak, sredinu i kraj ili zaključak. Možda to nije uvijek moguće, ali treba težiti ka tome i zašto ne - nekad iskočiti iz stalnog povlađivanja i imati svoje mišljenje. Pa valjda zato urednik i bira teme - da bi se razvila argumentirana diskusija. Već srednjoškolci znaju što je to, pa imaju subotom svoju "parlaonicu" u kojoj dvije suprotstavljene strane brane svoja stajališta. Od toga se sastoje i neki ispiti na fakultetu, ali takav vid ispitivanja traži kompetentnog ispitivača i još kompetentijeg studenta. Dakle, nema biflanja. Zašto ne želite ovaj blog dići na malo višu razinu? Dobro i loše su prilično zeznute kategorije jer ništa ne kazuju. Što znači kad za nekog kažem da je dobar. Baš ništa. Jezik je hrvatski puno bogatiji i određeniji. O plaćanju interneta - sad se osjećam glupo, kao da netko iz svog džepa plaća za nešto u čemu i ja "uživam", a ne participiram novčano. Mislim da tolika apologija uredniku ne treba, jer da čovjek nema za to, valjda se ne bi time mogao ni baviti. Ja nisam Bog i to a priori donosim u svom javljanju, kad izričito naglašavam kako nitko nije kao Bog velik. Svi smo mi ljudi i prema tome manji od njega. No, ni Vi ne znate s kim se dopisujete - ja sam samo žena koja se trudi živjeti što bliže božjem određenju čovjekova života na zemlji, Bog je toliko jednostavan i u kvalitetnom odnosu prema njemu nema šanse da se On naljuti što ja govorim o njemu. On je sretan kad govorimo o Njemu i u NJegovo ime, samo ako ne hulimo. Ja sam nadalje osoba koja radi na sebi - postoje dani kada to ne mogu koliko bi htjela, ali zamolim Boga i on mi da bar jedan kvalitetan sat s Njim. Trudim se puno čitati i to ne samo novine i blog, učlanjena sam u sva knjižnice koje postoje u Zadru, Knin, Drniš. Imam brojnu obitelj i ovu večer sam u čast Gospi i sutrašnjoj slavi ispekla "brdo" kolača da bi moja djeca, jednom kada budu imali svoje živote, nastavili tu tradiciju i vjeru. Sutra ćemo podraniti na Visovac. Imam posao koji volim, studirala sam ono što sam sama odabrala, ali trudim se ostaviti dovoljno prostora za druge stvari. Vratili smo se kući 1995, iza Oluje. Moj suprug je bio dragovoljac. Imam djecu koja žive u Promini. Mogli smo ostati u Zagrebu, bili smo situirani, kao što smo i danas. Dok sam ih dobila svašta sam pretrpjela,(kao uostalom većina žena) jer sam krhka zdravlja, najviše trpivši zbog prepirki s liječnicima smijem li ja to ili ne. Dobili smo ih jer sam se obraćala Bogu, a liječnici me nisu mogli pokolebati. I eto - ono najdragocjenije što čovjek i žena u životu imaju donijeli smo kao malene loptice tog ljeta u Prominu. Ono najdragocjenije što smo imali - svoje živote ispunjene radom i zadovoljstvom uz svoju djecu donijeli smo ovdje. I bez patetike - to je dosta. Promini trebaju ljudi. Ako sve budemo imali, a ne bude ljudi - ništa nismo napravili.
15.08.2007. (02:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
optimista
...nakon svakog komentara prvo mi padne na pamet "ma tko je ovo napisao,baš me zanima",čisto ljudski,nisam u Promini pa me zainteresiraju osobe koje znam a evo ovo je jedina komunikacija s njima jer ih skoro pa i nisam vidjela ,neke godinama. Zanimljivo kako svaki puta kad se spomene samo riječ "velik" svi skačemo dokazati kako smo baš mi povrijeđeni što nismo uvršteni u "velike"... Prvo mi je to smiješno a poslije me obuzme osjećaj tuge:koliko ljudi ima kojima nitko nikada nije rekao da su krasne osobe,da su djecu prekrasno odgojile,da im vrt prekrasno izgleda,koliko osoba ima koje vape za pohvalom,lijepom riječi,koliko osoba ima koje vape za ljubavlju,osmjehom a nema u blizini ni osmjeha ni ljubavi. I traže se u ovome,i traže se u onome,i kude ovoga i smeta im ono,ljuti su na svakoga--a ljubavi nigdje,a osmjeha nigdje-i osoba s kojima bi se moglo popričati nigdje ili tamo negdje,daleko i kilometrima i mislima. Veliki smo onoliko koliko smo sami za sebe i za Boga veliki,nije potrebno da nam netko drugi kaže " da po mojim mjerilima ti si velika žena ili veliki čovjek"-nitko osim Boga nije vrijedan da nam određuje veličinu .To bi trebala biti ljubav koja nas svaki dan drži na zemlji i da nam ulijeva zadovoljstvo što smo još živi.
Znajući urednika-kad piše o "lokalpatriotima"--da je on "pun para" bilo bi ih svuda,ovako mu je Bog dao koliko mu je dovoljno da se ne razbacuje....
16.08.2007. (11:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oprostite što smo se upoz
Eh, optimista, nije baš jednostavno shvatiti drugog čovjeka, kao što ti misliš. Evo zašto. "Šetali se Huang-Ho i Jang-Ce pred rijeke Hao. U rijeci se praćakale ribe. "Gle, to je sreća riba" - veli Huang-Ho. "Kako ti znaš što je sreća riba, kad ti nisi riba" - reče Jang-Ce "A kako ti znaš što ja znam, kad ti nisi ja", odgovori prvi. Sve si krivo shvatio-la, ne da mi se, ali hajde "još jednom javit ću se glasom.." Uopće meni ne trebaju pohvale, ni pokude. Ono što me nagnalo da se javim je moja ocjena Vaših javljanja, komentara i sl. Ne znam što misliti o ljudima koji nisu u stanju podnijeti malo kritike. Ali još jednom ću napomenuti: nema velikih ni malih, ako hoćeš postoje sretni ljudi koji žive, rade, trude se moliti. Čak i kad me nitko na ovom svijetu ne bi volio, što se ne događa, vjeruj mi, Bog me voli, i ja Njega. Ali, to ne znači da moram zatvoriti oči i ne vidjeti što se događa oko mene. Ne spadam ja u ljude koji žive od tuđih pohvala ili pokuda, ili meni uopće ne pada teško samoća. Kad mi se dogodi, ja joj se radujem, niti je tragedija biti u gomili ponekad sam. Zašto moram sve prihvaćati afirmativno - čemu onda imam svoj vlastiti razum. "I da Boga nema, trebalo bi ga izmisliti" kaže Dostojevski. Što misliš zašto? Odgovr je: "Oko i krilo leptira su dovoljni da razuvjere ateistu" Kada bi Bog doista bio konstanta u Tvom životu, onda Ti rečenica tipa "Veliki smo onoliko koliko smo sami za sebe veliki" ne bi nikada pala na um. Mene ta tema o Velikim i Malim Prominjcima uopće ne zanima, niti ja žalim što se nisam tamo našla, samo tvrdim još od one "čudesne liste" koja je izašla na Blogu da je pretenciozna, šlampavo napravljena i diletantski uradak. I ostajem pri tom, jer nismo svi odgojeni na određenim teoretskim zasadama i ne znamo svi sve - postoje istraživači, ljudi kojima je to struka, a postoji i Vrijeme - ono je nepobitni dokaz vrijednosti. Normalno, ja sam kriva - pobrkala sam poznatost i veličinu, ali i autor popisa poznatih Prominjaca. To se ne bi dogodilo kada bismo imali vremenski odmak i uspostavljene kriterije. Tražimo li samo poznate (po bilo čemu - pa tako se nađe na popisu i Stoka koji jest iz Promine porijeklom, ali na žalost svi znamo gdje se sada nalazi i jedan Ivan Aralica - akademik, čovjek nepresušnog talenta i znanja o Promini). Mislim, "ili je ludo vrijeme, ili su ludi ideali " Zato ja uopće ne skačem, već sjedim i ni najmanje nisam uvrijeđena. Svoj život sam odredila davno prije ovog bloga, davno prije nego su se pojavili i Veliki trgovci, da ih stalno ne imenujem i Veliki pjesnici. Zadnji pasus o Uredniku i parama uopće ne shvaćam. Što je pjesnik htio reći? Nikad nisam ni pomislila da je proces odgajanja moje djece završio ili da su "prekrasno odgojena" - jedino što se trudim jest da imaju lijepo djetinjstvo, vrt uopće nemam, ako itko vapi za ljubavlju onda ste mi to Vi na blogu. Sve mi više ličite na Vrtuljak ljubavi. Oprostite što banaliziram, ali što ja tu mogu:"Tko na brdu, ak i malo stoji više vidi neg onaj pod brdom" Zato dozvolite,dragi blogerovci i postojanje drugog mišljenja, svatko tko nešto napiše mora biti svjestan da podliježe sudu kritike. Ne znači da je netko ljubomoran, ni sam. Postoje roditelji koji svojoj djeci sve dopuštaju, ne sputavaju ih, ali ih ni ne odgajaju. I tako se ponašate Vi na blogu - uopće se ne korigirate, samo jedni drugima povlađujete. Najgora voda je ustajala voda... I društvo i oni dobiju -frišku figu od takve djece. Ima roditelja (na sreću takvih je većina) koji svoju djecu lagano, nekada ovi to ni ne osjete - usmjeravaju. Eto, zašto tako ne shvatite neka javljanja. Kao usmjeravanje ka spretnijem i sretnijem izboru tema, a onda i boljeg dijaloga. Eto, možda sam preuranila. Možda za par mjeseci, godina spoznate koliko je sve to skupa djetinjasto. Ali, što smeta, ako se doista dogodi, jer djetinjstvo je ipak jedna od najvažnijih faza u životu čovjeka. Djetinjstvo je otac čovjeka, samo ipak treba težiti ka odrasloj dobi, jer plodovi takve spoznaje su puno slađi. "Kad sam bio dijete - razmišljao sam kao dijete" - vidite da je i biblijski tekstopisac upotrijebio perfekt. A kod Vas Optimisto je još u - prezentu. I mislim da je to sve od mene - uživajte i slobodno dijelite prazne komplimente, ali pun stol ipak jednom poziva na umjerenost i od praznog napuhavanja malo koristi. A možda se ipak više ne traže djela, već samo riječi?
18.08.2007. (01:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"A možda se ipak više ne traže djela, već samo riječi?"
Iza Vas do sada stoje samo riječi. Vaši komentari koje ste do sada napisali na promina.blog.hr-u pod raznim imenima, mjenjajući ih ovisno o temi i raspoloženju, malo koji zrači vedrinom jednog vijernika... čovjeka koji aktivno sudjeluje u zajednici koju želi mjenjati na bolje, čovjeka koji se moli Bogu za tu zajednicu. Zašto se ne predstavljate jednim imenom kao svi ostali komentatori, zar Vam je to toliki problem?
Za druge kažete da :" nisu u stanju podnijeti malo kritike", a kad se ista uputi Vama, onda ste spremni kopati po tuđim privatnim životima kako bi oblatili onoga tko se u komentaru usudio suprostaviti Vama, ili Vam u privatnom životu "smeta".
Kažete:
"Mene ta tema o Velikim i Malim Prominjcima uopće ne zanima, niti ja žalim što se nisam tamo našla, samo tvrdim još od one "čudesne liste" koja je izašla na Blogu da je pretenciozna, šlampavo napravljena i diletantski uradak".
Na kraju tog "diletantskog uratka" lijepo piše da u komentaru navedete osobu za koju mislite da je neopravdano izostavljena sa popisa imena.
Napravite Vi svoj popis "Poznatih Prominaca" i ja ću ga rado objaviti. To sam Vas zamolio i prije više od pola godine kad ste se tom temom bavili pod jednim od imena, pa se do sada niste javljali.
Na kraju ste i ovaj zadnji komentar potpisali opet novim imenom: "oprostite što smo se upoznali"
I meni je žao.
Mogu Vam samo reći da se nadam da se više nećemo sretati na Blogu, jer šteta je da se spuštate sa "svoga Brda" među nas djecu.
Ako se ipak odlučite spustiti među nas, ljude sa jednim imenom, koji smo manji vijernici od Vas, nadam se da će te se predstaviti jednim imenom i doći u miru, bez mržnje, bez osuda... bez da Vam skoči tlačina....pa se zbog toga odlučite pisati komentare.
Ja sebe ne smatram nekim velikim vjernikom, ali na Misi mi je najdraži dio kad fratar kaže "Mir s Vama"... "Pružiti ruku mira jedni drugima". Ne muči me pored koga ću stati u crkvi jer svakom mogu pružiti ruku i pogledati Ga u oči i reći "Mir s tobom".
To kažem sada i Vama, vijerniku većem od mene: "Mir s tobom" i pođite u miru negdje drugo sa promina.blog.hr-a.
Živili!
18.08.2007. (08:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Virova il' ne virova, ja san te zaboravila !
Prošetaj malo ovim virtualnim stazama ... bit ćeš još bolja reklama Promini !
Istina je da ima ljudi koji baš ne vole Stojanovića i Perkovića al' virujen da su to sitne duše. Zavist, ljubomora kod nekih je jača, na žalost. Nisu vridni da se o njima priča.
Znam da su ljudi, odlazeći u progonstvo iz dućana u Drnišu uzimali i nosili ... kako tko, uostalom tako je to kod nas, zemljana. Isto tako znam da je Joly pomagao, i pomaže na razne načine Miljevce i cijeli kraj, drniški.
Perković ... on djeluje samozatajno. Mnogim invalidima pomagao na razne načine, od proteza pa na dalje ...
Čavoglave i Thompson su priča ... prilipa ...
Dao Bog da ih ima više, u svakom mistu.
Tebi se divim ... učinio si za svoje misto više nego što itko može dati novca.
Novci se ne mogu usporediti sa tvojim zalaganjem za Prominu.
Poštovanje.
13.08.2007. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sany promina.blog.hr
"Virova il' ne virova, ja san te zaboravila !
Prošetaj malo ovim virtualnim stazama ... bit ćeš još bolja reklama Promini !"
Redovito čitam tvoj Blog, ali dugo nisam ništa komentirao....čitam.... samo čitam.
Ali meni je uvjek drago pročitati tvoj komentar na mom Blogu, ne zato što me često hvališ, nego zato što zrače pozitivnom energijom.
14.08.2007. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Woytila i ja
Prevelika pozitivna energija nije baš zdrava, vodi u euforiju, a ona u bolest. Najbolje je biti umjeren i normalan. Prevelik optimizam najčešće miriše na glupost, a i ovaj mi blog počinje ličiti na ispunjavanje leksikona učenika šestog razreda, gdje se par vas jedni drugima bjesomučno ulizujete najčešće preuveličanim i nepotrebnim hvalospjevima. Dajte ljudi moji malo skromnosti i samozatajnosti! Sutra je Vela Gospa - ona nas poziva na to,
Veliki i mali ljudi, veliki i mali Prominjci - to je tako nepotrebno isticati. Onaj tko je doista velik je - Bog, tri božanske osobe - mi svi drugi smo samo ljudi. Moramo se truditi - prvenstveno biti normalni. Pritom, po mojim kriterijima najteže je biti i ostati normalan, živjeti pošteno, pomoći koliko se može, da se nikakvi repovi ne vuku za mnom, da imam djecu koja su odgojena za samostalan život, da me ne sramote, a ni ja njih.... Eto, je li to dovoljno za jedan život.
U očima urednika Veliki su oni koji su se od rata naovamo čudnim putevima naglo obogatili i sada njihovo bogatstvo raste zahvaljujući radnicama koje po cijele dane tezgeraju u njihovim trgovačkim centrima. Nije nikakvo iskupljenje prirediti vatromet, osim toga na toj fešti piće se moglo samo popiti ispod Yollijevog šatora.
Još nešto. tko malo daje, od srca daje, a nije problem davati sa hrpe.
"Ako na dobro uzvraćaš dobrim, to nije stvar koja zaslužuje neko priznanje. Ali, ako na zlo uzvraćaš dobrim, stvaraš moć otkupljenja" - Mohatma Gandhi
U naša vremena veliki, doista veliki bio je Papa Ivan Pavao II. Na tom tragu bi trebali razmišljati o Velikima i Malima: Nije velik tko se velik rodi, već je velik tko se malen rodi, a kad umre golem grob mu treba. Vidite ne spominje se koliko je pokretnina i nekretnina imao, te koliko je vatromet platio na veselje i kratkotrajnu sreću nas malenih.
14.08.2007. (14:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sany promina.blog.hr
"U očima urednika Veliki su oni koji su se od rata naovamo čudnim putevima naglo obogatili i sada njihovo bogatstvo raste zahvaljujući radnicama koje po cijele dane tezgeraju u njihovim trgovačkim centrima".
Čista glupost. Ja u tekstu nisam niti Thompsona niti Stojanovića nazvao "Velkim" ljudima, nego ljudima koji se ne stide kraja iz kojeg potječe, bez obzira kakvim ga drugi očima gledaju.... ljude koji su spremni u svoj kraj ulagati za njega živjeti...
"Veliki" Prominci se odnosi na one koji sebe tako predstavljaju kad se govori o Promini u Zagrebu, Splitu... a kad se npr. u razvoju Promine treba pomoći, što neke ne košta ništa osim uloženog vremena, oni na Prominu zaboravljaju.
Kad smo kod : "Još nešto. tko malo daje, od srca daje, a nije problem davati sa hrpe".
Slažem se da tko malo daje, od srca daje, ali da nije problem davati sa hrpe-to se ne slažem.
Donacije su češće ispunjene od srca, nego novcem koji neki slažu na "hrpe".
14.08.2007. (15:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
@Woytila i ja
... Prevelika pozitivna energija nije baš zdrava, vodi u euforiju, a ona u bolest.
Najbolje je biti umjeren i normalan.
Prevelik optimizam najčešće miriše na glupost, a i ovaj mi blog počinje ličiti na ispunjavanje leksikona učenika šestog razreda, ...
Osjećam se prozvanom i zato ću par redaka ...
Iz tvog komentara ne zrači skromnost, naprotiv, osuda a pozivaš se na Boga, Gospu ...
U virtualnom svitu često ne znamo s kim imamo posla ... no to ipak nikom ne daje pravo da omalovažava ili čak vrijeđa ... možda sam ja svećenik ili pop i ako sa ženskim imenom i ti meni držiš predavanje o vjeri, Bogu ... a i Uredniku si očita bukvicu, jednoj skromnoj osobi koja nada sve voli svoje misto ... a ti, ne bi reć da si sam Bog !
Što si ti napravio za svoje misto jer on, Urednik, jeste za svoje, puno, bez pretjerivanja.
Da li si ti razmišljao koliko je sati Urednik proveo na internetu, koliko knjiga, novina pročitao da dođe do podataka koje iznosi .. ne računam skoro svakodnevne vjesti iz mistaa i Drniša ...
Koliko košta sam internet, bez sati njegova rada i sidenja za računalom ...
Koliko telefonskih razgovora, koliko ovakvih koji ga danonoćno uznemiravaju, jer nije njih spomenio, nije sve podatke sakupio ... ne bi reć da ga oni plaćaju !
Nisam 'tila biti Uredniku odvjetnik ali ne volim licemjerje.
Mislim da sam skromna, samozatajna osoba. Često pratim nečije pisanje i ako smatram da je netko zaslužio pohvalu od moje malenkosti, od srca to učinim.
Uostalom, prošetaj blogosferom i vidi što i kako pišem, ako te zanima !
Po mojim poimanjima života, ne postoje veliki i mali, postoje samo dobri i loši ljudi.
14.08.2007. (19:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Papa Woytila i ja
O uredniče , pa o tome se i radi. postoji li uopće ijedan razlog zašto bi se itko trebao stidjeti kraja iz kojeg potječe? Zašto to uopće isticati. Pa to se podrazumijeva kod "normalnih" ljudi. Kompleksaši su nešto drugo. I o davanju sa hrpe - upravo potvrđuješ što sam rekla. Tko malo daje, od srca daje - a čim se "umiješa " srce naprave se velike stvari. Sa hrpe nije problem dati, ali to se i ne događa, baš zato što onaj tko ima hrpu novca nema uopće "oči" za probleme nas "Zemljana". Oni nemaju uopće takvih problema, što ne znači da su od svega cijepljeni, oni će pomoći jedino ako će se za to čuti, ako će prenositi kamere i ako će se to njemu vratiti kao reklama koja će mu donijeti mjoš više materijalnog.
Pa , promatram, razmišljam bila sam na blogu i oprosti, ali sama prepisivačina. Matoša se može daleko dubioznije i dalekosežnije analizirati, nego što se događa na narečenom blogu. Oprosti, ali to je moje mišljenje. Poezija već dugo nije samo puko iščitavanje stihova romantičnih i sentimentalnih djevojaka, koje se pri tom najčešće infantilno poistovjećuju s pjesnikom. Međutim, dvadeseto stoljeće, uz puno drugih noviteta donosi i jedan koji bi se mogao sažeti ovako: Ja sam mrtav, mene više nema - veli pjesnik, pozivajući čitatelja da prestane biti objekt, već imanentni čitatelj. Književnost je tkanje, vrlo fino, strukturirano od svih dosadašnjih čitalačkih iskustava, nadograđujući se na već doživljeno. To je ono što meni u vašoj "blogosferi" (opet pretenciozno) nedostaje. "Na brzinu pokupljeno rublje" - rekao bi Arsen Dedić
Spominjanje Boga nije rezervirano samo za svećenike, a sa popovima ja nikad nisam komunicirala. Svećenika se ne bojim, jer smatram da su oni prijatelji čovjeku, a ne prijetnja. Za telefonske razgovore, sjedenje za internetom, čitanje novina - no coment
Pa valjda je to njegov izbor, nitko nikog ne tjera. Kažem, ja se još jednom ispričavam ako sam bilo koga uvrijedila, ali dragi moji morate biti spremni na malo kritike. Pa odrasle smo osobe, bar ja tako pretpostavljam, kao što i pretpostavljam da bi ozbiljna rasprava trebala
imati početak, sredinu i kraj ili zaključak. Možda to nije uvijek moguće, ali treba težiti ka tome i zašto ne - nekad iskočiti iz stalnog povlađivanja i imati svoje mišljenje. Pa valjda zato urednik i bira teme - da bi se razvila argumentirana diskusija. Već srednjoškolci znaju što je to, pa imaju subotom svoju "parlaonicu" u kojoj dvije suprotstavljene strane brane svoja stajališta. Od toga se sastoje i neki ispiti na fakultetu, ali takav vid ispitivanja traži kompetentnog ispitivača i još kompetentijeg studenta. Dakle, nema biflanja.
Zašto ne želite ovaj blog dići na malo višu razinu?
Dobro i loše su prilično zeznute kategorije jer ništa ne kazuju. Što znači kad za nekog kažem da je dobar. Baš ništa. Jezik je hrvatski puno bogatiji i određeniji.
O plaćanju interneta - sad se osjećam glupo, kao da netko iz svog džepa plaća za nešto u čemu i ja "uživam", a ne participiram novčano. Mislim da tolika apologija uredniku ne treba, jer da čovjek nema za to, valjda se ne bi time mogao ni baviti.
Ja nisam Bog i to a priori donosim u svom javljanju, kad izričito naglašavam kako nitko nije kao Bog velik. Svi smo mi ljudi i prema tome manji od njega. No, ni Vi ne znate s kim se dopisujete - ja sam samo žena koja se trudi živjeti što bliže božjem određenju čovjekova života na zemlji, Bog je toliko jednostavan i u kvalitetnom odnosu prema njemu nema šanse da se On naljuti što ja govorim o njemu. On je sretan kad govorimo o Njemu i u NJegovo ime, samo ako ne hulimo. Ja sam nadalje osoba koja radi na sebi - postoje dani kada to ne mogu koliko bi htjela, ali zamolim Boga i on mi da bar jedan kvalitetan sat s Njim. Trudim se puno čitati i to ne samo novine i blog, učlanjena sam u sva knjižnice koje postoje u Zadru, Knin, Drniš. Imam brojnu obitelj i ovu večer sam u čast Gospi i sutrašnjoj slavi ispekla "brdo" kolača da bi moja djeca, jednom kada budu imali svoje živote, nastavili tu
tradiciju i vjeru. Sutra ćemo podraniti na Visovac. Imam posao koji volim, studirala sam ono što sam sama odabrala, ali trudim se ostaviti dovoljno prostora za druge stvari. Vratili smo se kući 1995, iza Oluje. Moj suprug je bio dragovoljac. Imam djecu koja žive u Promini. Mogli smo ostati u Zagrebu, bili smo situirani, kao što smo i danas. Dok sam ih dobila svašta sam pretrpjela,(kao uostalom većina žena) jer sam krhka zdravlja, najviše trpivši zbog prepirki s liječnicima smijem li ja to ili ne. Dobili smo ih jer sam se obraćala Bogu, a liječnici me nisu mogli pokolebati. I eto - ono najdragocjenije što čovjek i žena u životu imaju donijeli smo kao malene loptice tog ljeta u Prominu. Ono najdragocjenije što smo imali - svoje živote ispunjene radom i zadovoljstvom uz svoju djecu donijeli smo ovdje. I bez patetike - to je dosta. Promini trebaju ljudi. Ako sve budemo imali, a ne bude ljudi - ništa nismo napravili.
15.08.2007. (02:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
optimista
...nakon svakog komentara prvo mi padne na pamet "ma tko je ovo napisao,baš me zanima",čisto ljudski,nisam u Promini pa me zainteresiraju osobe koje znam a evo ovo je jedina komunikacija s njima jer ih skoro pa i nisam vidjela ,neke godinama.
Zanimljivo kako svaki puta kad se spomene samo riječ "velik" svi skačemo dokazati kako smo baš mi povrijeđeni što nismo uvršteni u "velike"...
Prvo mi je to smiješno a poslije me obuzme osjećaj tuge:koliko ljudi ima kojima nitko nikada nije rekao da su krasne osobe,da su djecu prekrasno odgojile,da im vrt prekrasno izgleda,koliko osoba ima koje vape za pohvalom,lijepom riječi,koliko osoba ima koje vape za ljubavlju,osmjehom a nema u blizini ni osmjeha ni ljubavi.
I traže se u ovome,i traže se u onome,i kude ovoga i smeta im ono,ljuti su na svakoga--a ljubavi nigdje,a osmjeha nigdje-i osoba s kojima bi se moglo popričati nigdje ili tamo negdje,daleko i kilometrima i mislima.
Veliki smo onoliko koliko smo sami za sebe i za Boga veliki,nije potrebno da nam netko drugi kaže " da po mojim mjerilima ti si velika žena ili veliki čovjek"-nitko osim Boga nije vrijedan da nam određuje veličinu .To bi trebala biti ljubav koja nas svaki dan drži na zemlji i da nam ulijeva zadovoljstvo što smo još živi.
Znajući urednika-kad piše o "lokalpatriotima"--da je on "pun para" bilo bi ih svuda,ovako mu je Bog dao koliko mu je dovoljno da se ne razbacuje....
16.08.2007. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oprostite što smo se upoz
Eh, optimista, nije baš jednostavno shvatiti drugog čovjeka, kao što ti misliš. Evo zašto.
"Šetali se Huang-Ho i Jang-Ce pred rijeke Hao. U rijeci se praćakale ribe.
"Gle, to je sreća riba" - veli Huang-Ho.
"Kako ti znaš što je sreća riba, kad ti nisi riba" - reče Jang-Ce
"A kako ti znaš što ja znam, kad ti nisi ja", odgovori prvi.
Sve si krivo shvatio-la, ne da mi se, ali hajde "još jednom javit ću se glasom.."
Uopće meni ne trebaju pohvale, ni pokude. Ono što me nagnalo da se javim je moja ocjena Vaših javljanja, komentara i sl. Ne znam što misliti o ljudima koji nisu u stanju podnijeti malo kritike. Ali još jednom ću napomenuti: nema velikih ni malih, ako hoćeš postoje sretni ljudi koji žive, rade, trude se moliti. Čak i kad me nitko na ovom svijetu ne bi volio, što se ne događa, vjeruj mi, Bog me voli, i ja Njega. Ali, to ne znači da moram zatvoriti oči i ne vidjeti što se događa oko mene. Ne spadam ja u ljude koji žive od tuđih pohvala ili pokuda, ili meni uopće ne pada teško samoća. Kad mi se dogodi, ja joj se radujem, niti je tragedija biti u gomili ponekad sam. Zašto moram sve prihvaćati afirmativno - čemu onda imam svoj vlastiti razum. "I da Boga nema, trebalo bi ga izmisliti" kaže Dostojevski. Što misliš zašto?
Odgovr je: "Oko i krilo leptira su dovoljni da razuvjere ateistu"
Kada bi Bog doista bio konstanta u Tvom životu, onda Ti rečenica tipa "Veliki smo onoliko koliko smo sami za sebe veliki" ne bi nikada pala na um.
Mene ta tema o Velikim i Malim Prominjcima uopće ne zanima, niti ja žalim što se nisam tamo našla, samo tvrdim još od one "čudesne liste" koja je izašla na Blogu da je pretenciozna, šlampavo napravljena i diletantski uradak. I ostajem pri tom, jer nismo svi odgojeni na određenim teoretskim zasadama i ne znamo svi sve - postoje istraživači, ljudi kojima je to struka, a postoji i Vrijeme - ono je nepobitni dokaz vrijednosti. Normalno, ja sam kriva - pobrkala sam poznatost i veličinu, ali i autor popisa poznatih Prominjaca. To se ne bi dogodilo kada bismo imali vremenski odmak i uspostavljene kriterije. Tražimo li samo poznate (po bilo čemu - pa tako se nađe na popisu i Stoka koji jest iz Promine porijeklom, ali na žalost svi znamo gdje se sada nalazi i jedan Ivan Aralica - akademik, čovjek nepresušnog talenta i znanja o Promini). Mislim, "ili je ludo vrijeme, ili su ludi ideali "
Zato ja uopće ne skačem, već sjedim i ni najmanje nisam uvrijeđena. Svoj život sam odredila davno prije ovog bloga, davno prije nego su se pojavili i Veliki trgovci, da ih stalno ne imenujem i Veliki pjesnici. Zadnji pasus o Uredniku i parama uopće ne shvaćam. Što je pjesnik htio reći?
Nikad nisam ni pomislila da je proces odgajanja moje djece završio ili da su "prekrasno odgojena" - jedino što se trudim jest da imaju lijepo djetinjstvo, vrt uopće nemam, ako itko vapi za ljubavlju onda ste mi to Vi na blogu. Sve mi više ličite na Vrtuljak ljubavi. Oprostite što banaliziram, ali što ja tu mogu:"Tko na brdu, ak i malo stoji
više vidi neg onaj pod brdom"
Zato dozvolite,dragi blogerovci i postojanje drugog mišljenja, svatko tko nešto napiše mora biti svjestan da podliježe sudu kritike. Ne znači da je netko ljubomoran, ni sam. Postoje roditelji koji svojoj djeci sve dopuštaju, ne sputavaju ih, ali ih ni ne odgajaju. I tako se ponašate Vi na blogu - uopće se ne korigirate, samo jedni drugima povlađujete. Najgora voda je ustajala voda... I društvo i oni dobiju -frišku figu od takve djece. Ima roditelja (na sreću takvih je većina) koji svoju djecu lagano, nekada ovi to ni ne osjete - usmjeravaju. Eto, zašto tako ne shvatite neka javljanja. Kao usmjeravanje ka spretnijem i sretnijem izboru tema, a onda i boljeg dijaloga.
Eto, možda sam preuranila. Možda za par mjeseci, godina spoznate koliko je sve to skupa djetinjasto. Ali, što smeta, ako se doista dogodi, jer djetinjstvo je ipak jedna od najvažnijih faza u životu čovjeka. Djetinjstvo je otac čovjeka, samo ipak treba težiti ka odrasloj dobi, jer plodovi takve spoznaje su puno slađi.
"Kad sam bio dijete - razmišljao sam kao dijete" - vidite da je i biblijski tekstopisac upotrijebio perfekt. A kod Vas Optimisto je još u - prezentu. I mislim da je to sve od mene - uživajte i slobodno dijelite prazne komplimente, ali pun stol ipak jednom poziva na umjerenost i od praznog napuhavanja malo koristi. A možda se ipak više ne traže djela, već samo riječi?
18.08.2007. (01:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sany promina.blog.hr
"A možda se ipak više ne traže djela, već samo riječi?"
Iza Vas do sada stoje samo riječi.
Vaši komentari koje ste do sada napisali na promina.blog.hr-u pod raznim imenima, mjenjajući ih ovisno o temi i raspoloženju, malo koji zrači vedrinom jednog vijernika... čovjeka koji aktivno sudjeluje u zajednici koju želi mjenjati na bolje, čovjeka koji se moli Bogu za tu zajednicu.
Zašto se ne predstavljate jednim imenom kao svi ostali komentatori, zar Vam je to toliki problem?
Za druge kažete da :" nisu u stanju podnijeti malo kritike", a kad se ista uputi Vama, onda ste spremni kopati po tuđim privatnim životima kako bi oblatili onoga tko se u komentaru usudio suprostaviti Vama, ili Vam u privatnom životu "smeta".
Kažete:
"Mene ta tema o Velikim i Malim Prominjcima uopće ne zanima, niti ja žalim što se nisam tamo našla, samo tvrdim još od one "čudesne liste" koja je izašla na Blogu da je pretenciozna, šlampavo napravljena i diletantski uradak".
Na kraju tog "diletantskog uratka" lijepo piše da u komentaru navedete osobu za koju mislite da je neopravdano izostavljena sa popisa imena.
Napravite Vi svoj popis "Poznatih Prominaca" i ja ću ga rado objaviti.
To sam Vas zamolio i prije više od pola godine kad ste se tom temom bavili pod jednim od imena, pa se do sada niste javljali.
Na kraju ste i ovaj zadnji komentar potpisali opet novim imenom:
"oprostite što smo se upoznali"
I meni je žao.
Mogu Vam samo reći da se nadam da se više nećemo sretati na Blogu, jer šteta je da se spuštate sa "svoga Brda" među nas djecu.
Ako se ipak odlučite spustiti među nas, ljude sa jednim imenom, koji smo manji vijernici od Vas, nadam se da će te se predstaviti jednim imenom i doći u miru, bez mržnje, bez osuda... bez da Vam skoči tlačina....pa se zbog toga odlučite pisati komentare.
Ja sebe ne smatram nekim velikim vjernikom, ali na Misi mi je najdraži dio kad fratar kaže "Mir s Vama"... "Pružiti ruku mira jedni drugima".
Ne muči me pored koga ću stati u crkvi jer svakom mogu pružiti ruku i pogledati Ga u oči i reći "Mir s tobom".
To kažem sada i Vama, vijerniku većem od mene: "Mir s tobom" i pođite u miru negdje drugo sa promina.blog.hr-a.
Živili!
18.08.2007. (08:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...