Radujte se…
Prošlo je evo već skoro mjesec dana od oproštajne mise fra Šime Nimca i od tada je naš novi župnik, fra Krešimir Mikelić (dosadašnji župnik u Dubravicama i Rupama).
Danas sam po prvi puta bio na misi i vidio našeg novog župnika…ali zapravo priča bi mogla krenuti ovako…
Već duže zbog raznih obaveza nisam uspio sa cijelom obitelji otići u crkvu na misu….
Dan baš i nije bio ugodan za šetnju, jer je bilo prilično hladno, pa smo krenuli autom.
Došli smo pred crkvu svetog Mihovila u 10:20 i začudio sam se kako nekako malo auta ima, a misa samo što nije počela.
Vrata crkve su bila zatvorena, i već sam se počeo pitati, da ovu nedjelju nije možda misa u Gospe?
Kad smo otvorili vrata crkve, uočavam prvu promjenu….
Ispred ispovjedaonice red za ispovijed čeka dvadesetak ljudi…..
Klupa je bilo dosta praznih, tako da sam mogao birati gdje ću sa svojima sjesti…
Odmah mi za oko i uho (ugodno) „zapinje“, novi zbor koji je osnovao fra Krešimir.
Ispred oltara smjestili su se mladi Prominci i Prominke sa gitarama, i svako malo od njih dopiru zvukovi „uštimavanja“ sa Zvonom koji svira klavijature….
Nakon dvadesetak minuta….sve su se klupe popunile….tko je bio za ispovijed-ispovjedio se…a iz ispovjedaonice je prema oltaru krenuo fra Krešimir…čovjek srednjih godina (35-40 po mojoj procjeni).
Zbor je odmah zapjevao uvodne pjesme, a fra Krešimir se pridružio u pjesmi….
Odmah me obradovalo kad sam čuo novi zbor, ali i glas fratra koji bez problema hvata terce i poigrava se sa glasom…kao pjevači sa dugogodišnjim iskustvom….
Glavna poruka današnje mise, ili glavna tema propovjedi bila je tema radovanja, spoznavanja ljepših strana života, a ne samo kukanja.
Propovijed prožeta bogatim životnim iskustvom…usporedbama…. Isticanja banalnih razloga zbog kojih ljudi život shvaćaju kao nesreću….
Priča o Dalmatincima-nama…ljudima u kraju gdje svaka pjesma „tuguje“ na neku temu…za razliku od Slavonskih pjesama koje se raduju životu….Čak se fra Krešo otvoreno zapitao hoćemo li mi uopće moći shvatiti današnju propovijed?
Propovijed koja je trajala nepunih desetak minuta, popraćena čestim smijehom vjernika…malo je koga ostavila ravnodušnim i nije ga potakla na razmišljanja da li stvarno pretjerujemo u „kuknjavi“? Da li stvarno u svemu gledamo samo negativnu stranu?
Možemo li mi prepoznati radost i uživati u njoj?
Uglavnom, fra Krešimir je održao jednu jako zanimljivu propovijed…na svima nama jednostavan i razumljiv način…i prava je šteta što danas niste bili na misi, jer bi krenuli kući sa jednim novim načinom razmišljanja o događajima..sreći… nesreći….radosti…tuzi…
Eto, i sad opet kad razmišljam o našem poimanju sreće-radosti, sjetim se izreke kada sam bio dijete: „Nemoj se puno smijati…mogao bi oplakati“.
Svaku radost, želju za „življim“ ponašanjem…odmah u startu stariji bi pokušali dovesti u neke „okvire“.
Previše se radovati, bilo je jednako izazivanju nesreće….
Naš čovjek i kad se krene veseliti…odmah je za nekog ili pijan…ili lud….u svakom slučaju nešto s njim nije u redu…
Ali, na koncu….zar je važno što drugi kažu….
Važno je pronaći u sebi život…pronaći u sebi radost…..
Družiti se i živjeti sa ljudima koji isto tako misle i osjećaju.
Doživljavati padove u životu kao dio leta prema novim visinama…
Proživljavati gubitke sa pitanjem što s njima dobivamo…jer nema dobitka bez gubitka…kao ni gubitka u kojem se barem malo ne dobiva-pa makar to bilo „samo“ životno iskustvo….
Eto….zamislite se malo i vi…i pronađite djelić osobne stvarnosti kojoj se imate razloga radovati….jer radost je svuda oko nas, kao i nesreća, samo je pitanje koje od to dvoje mi više želimo istaknuti….
Oznake: religija
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
