Uskrs u Promini-Sretan Vam Uskrs
Prije svega, želim sretan Uskrs svim ljudima dobre volje koji navraćaju na promina.blog.hr.
Većina posjetitelja vjerojatno očekuje da će i ove godine, kao i većinu prijašnjih godina na mom Blogu pronaći fotografije od Uskrsa u Promini.
Ovu godinu za razliku od prijašnjih kad sam znao svaku večer napraviti preko 300 fotografija, nisam napravio niti jednu fotografiju.
Zašto?
To i onako sad nije bitno, fotografija nema.
Sad razmišljam i odabirem misli i riječi kako bi Vam opisao svoje viđenje Uskrsa u Promini ove godine.
Uskrs je jedan od nekoliko dana u godini kad svi oni koji stvarno vole Prominu, ako ikako mogu dođu na svoja "ognjišta".
Vrijeme je to kad se studenti vraćaju na "materinu" spizu, kad se viđaju prijatelji iz škole, kad bake vide svoje unuke i sinove, kćeri...
Vrijeme je to za jedno lijepo druženje.
Svake godine je svakako najveće iznenađenje i najčešće pitanje u Promini:
"Tko ove godine čuva Grob, i koliko ima grobara?"
Premda je najavljivana brojka od čak 26. momaka koji će čuvati Gospodinov grob, ja sam uspio prebrojati njih 22.
Po mojoj procjeni, ove godine je na Veliki Četvrtak i Veliki Petak bilo manje ljudi u crkvi sv. Mihovila, nego prijašnjih godina.
Barem ja imam takav osjećaj....
Prošle godine uz Grobare, u crkvi su ova tri velika dana bile i Prominke u narodnim nošnjama, što je zračilo nekom pozitivnom energijom.
Energijom koja Prominu budi u njenom nekadašnjem starom sjaju....
Kako stvari stoje, članovi KUU "Promina" večeras bi trebali zaplesati kolo ispred crkve, nakon Misnog slavlja.
Često znamo reći da je sve to svake godine uvjek isto i da se ništa ne mjenja, ali ipak...
Prva asocijacija na spominjanje Uskrsa ove godine bila mi je jedna fotografija od lani.
Na fotografiji pokojni Joko Bronić i Gašo pale baklje kako bi procesiji osvjetlili put kojim će hodati...
" 'Oće mo i mi na internet'" pitao me Joko dok sam ih fotografirao?
" 'Oćemo, 'Oćemo", rekao je Gašo....
Da nas nema kud' bi oni išli, svi bi se izgubili?
Sreo sam jučer Pajku i Gašu kako se pripremaju za paljenje baklji za put kojim će krenuti procesija.
Odmah smo se sjetili Joke.
Tad je Pajka rekao :"Gleda nas naš Joko odozgo, dok mi njegov posa' radimo".
Pogleda sa suzama u oku u nebo iznad Mihovila, i zamahnu rukom kao da maše Joki, da zna da će sve bit u radu sa bakljama i ove godine.
Eto, nema više Joke, ali mnogi nisu ni znali da je Joko taj koji im je "osvjetljavao" put za procesiju kroz Oklaj sve ove godine.
Joko je svakako zaslužio da Ga se sjetimo za Uskrs.
Slava mu.
Oznake: religija
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
