Davni običaji Badnje večeri
Godine prolaze, bolje rečeno, godine lete…
Sa godinama polako blijede sjećanja.
Olovna slova ostavljaju trag za onima koji su voljni pisati…
Ostavština… koju će netko čitati… prema tim slovima o prošlosti svjedočiti…..raspravljati…
Držim u rukama treći broj lista župe Svetog Mihovila-Promina…
Lista, koji će jednog dana… nakon mnogo godina… netko u knjižnici na Visovcu iz prašine podignuti…
I tada će ovaj list svoju priču pričati, a svi mi bit će mo nijemi svjedoci… i bit će samo jedna istina… trag olovnog slova na papiru…
Župni list -Promina, ima jako puno lijepih priča…a ja sam izabrao jednu koja je vezana uz dane koji nam dolaze…
Priča nosi naslov: „Davni običaji Badnje večeri“,
Napisala ju je Tihana Budanko učenica 7. razreda OŠ Oklaj,
Ja joj se ovim putem zahvaljujem što mi je dopustila da istu objavim na promina.blog.hr-u.
Davni običaji Badnje večeri
Kakvi su to bili davni običaji Badnje večeri?
U neka davna vremena donosio se panj u kuću, naravno u ona davna, davna vremena.
Nije bilo jelke koja bi se okitila, već bi otac i sin pošli u šumu i sasjekli kakav mladi hrast.
Žene u kući bi ga svečano dočekale, premazale ga tamjanom i mirodijama pa omotale u rubac. Prema narodnom vjerovanju taj je panj trebao, poput drvene stube, pomoći malome Kristu da siđe na Zemlju. Tijekom noći s Badnje večeri na Božić panj bi se bacio u vatru ognjišta i grijao kuću do jutra.
Danas je to mnogo drugačije. Naime, i mi poput cijelog svijeta naprosto kitimo jelku.
To izgleda ovako: u zadnji tren kupujemo bor, kitimo ga, umotavamo poklone, pripremamo bakalar ili se družimo s najmilijima potom put pod noge na ponoćku. Ali zapravo nitko ne gleda i ne obraća pozornost na bit Božića. Današnja mladost sve manje obraća pozornost na pripreme, tradicije, običaje i ostalo... Sve se svodi na zadnji tren i tad što se stigne to se priprema. A na kraju cijele te trke svi čekaju jedino darove!!
Nitko ne obraća pozornost na situaciju i ostale ljude nego glavno da su tu darovi. Kad bi bar svi gledali bit Božića, a ne da se sve svodi na raskošne darove i pretjeravanje u hrani Svi bi mi mogli nešto poduzeti, pomoći da se Božić proslavi u miru, ljubavi i skromnosti.
Mi smo ovdje još primjereni u Hrvatskoj. Dok u Americi ne kite samo jelku i dom, već i cijelu svoju ulicu, pročelje kuće, drveće pred kućom. Razlog tomu velikom slavlju i raskoš-nosti je sljedeći. Tamo u Americi su ulice veće, automobili veći, zgrade veće, pa je onda i slavlje veće, raskošnije.
Prije toga kićenja, baš kao i mi danas, uživaju u ludoj zadnjoj minuti kupovine.
Tihana Budanko
Oznake: religija, Život u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
