Kratki osvrt na Uskrs u Promini
Vidim da se pretražuje promina.blog.hr u potrazi za postom na temu «Kako je prošao Uskrs u Promini?»
Evo kratkog pregleda događaja dana/događaja vezanih za Uskrs.
Na Velki četvrtak, crkva svetog Mihovila, bila je popunjena vjernicima malo više nego za vrjeme nedjeljnih misa.
Fra Šime je održao zanimljivu propovjed na temu Uskrsa...i onoga što bi se svaki vjernik trebao zapitati, o čemu promišljati u danima Velikog tjedna.
Propovjed koja nas je trebala potaknuti na razmišljanje o temeljima vjere, oprostu, razumjevanju....međuljudskim odnosima općenito...
Na Veliki Četvrtak, kod nas u Promini, običaj je da fratar podsjećajući na Isusovo pranje nogu apostolima, pere noge Čuvarima Gospodinova groba.
Ove godine, uspio sam nabrojiti 18 Čuvara-«Grobara».
Na Veliki petak nisam bio na Misi jer sam radio, ali koliko sam mogao čuti, sve je proteklo lijepo i mirno, kao i prethodnih godina....
Na Veliku subotu, vrijeme je za razliku od prijašnjih godina bilo toplo, bez vjetra, bez kiše.
Prvo što sam primjetio dok sam se približavao crkvi sv. Mihovila, bio je veliki broj auta koji su zablokirali pristupne ceste crkvi.
Dosta Prominjaca koji su na «privremenom radu» van Promine, došlo je i za ovaj Uskrs u Prominu.
Crkva je kao i svih godina prije bila pretjesna za sve vjernike.
Kad sam se malo bolje zagledao u sve te ljude, shvatio sam koliko ih zapravo uopće ne poznajem.....
Nakon što je prijatelju došlo slabo od vrućine u crkvi, kao i od mirisa koji su se širili od jela koja su pripremljena za blagoslov... stali smo ispred crkve... Tako smo misu slušali u «valovima», zavisno kako je povjetarac donosio zvukove.
Grobari su uredno izmjenjivali stražu, a onda su jedan po jedna u koloni ušli u crkvu pred «Gospodinov grob», jer se približilo vrijeme Kristova uskrsnuća….
Svim je tad jasno kako će za nekoliko minuta na Barin znak svi Grobari izletjeti iz crkve.
Bez puno riječi, brzo se ispred vrata crkve stvori prolaz…
Onima kojima to nije jasno, brzo shvate o čemu se radi kad im dvadesetak momaka krene u susret….
Tako su nakon nekoliko minuta Grobari izletjeli iz crkve, u neke se “zabili”, a I neko djete su usput pokupili….
Kao što Joso Đak reče kad ga je auto noću pokupilo na biciklu: “Tko je šta dobija, nek, nosi”…I zaputija se kući sa slomljenom nogom….a vozač samo što nije pao u nesvjest kad ga je vidija ispod auta….…..tako mogu reći I oni koji se na vrijeme ne maknu s puta Grobarima…
…a onda su momci zapivali nekoliko pisama…. Doduše nisu zaojkali po starinski…Bez obzira što netko misli o tom načinu pjevanja…nije to ni lako…
Nakon toga…vratili su se u crkvu gdje je fra Šime I dalje služio misu…tijekom koje je podsjetio da među nama još nije naš Mile Čveljo koji je I sam bio Čuvar groba…-poznatiji kao legenda NK Zagora.
Mile se još oporavlja u bolnici u Splitu, I fra Šime pozvao sve da se pomolimo za njegovo što skorije ozdravljenje….Mile drži se!
Eto, tako je otprilike prošao Uskrs u Promini….
Možda bi se događaj mogao I puno bolje opisati, ali mislim da je ovo dovoljno da nam ostane u “Kronici našeg malog mista” kao kratki osvrt na Uskrs.
Oznake: religija
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
