_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

četvrtak, 02.05.2013.

Vrijeme je za radnu akciju!

Na e-mail Promina bloga, dobio sam sljedeću poruku:

***
Dana 04.05.2013. (subota) , od 08:00 sati

...raditi će se na uređenju groblja Gospe Čatrnjske u Lukaru (košnja trave i korova).

Ovim putem molimo sve mještane koji imaju ukopna mjesta na spomenutom groblju, a posjeduju alat za košnju (motorna kosa - "trimer", ručna kosa....), a imaju slobodnog vremena, da nam se pridruže u čišćenju samog groblja, ali i okoliša groblja.

Ukoliko nas bude veći broj, i efikasno odradimo čišćenje na groblju kod Gospe, plan je da se isti dan odradi i čišćenje groblja kod Sv. Mihovila u Oklaju.

Gorivo i rezna nit za trimere ("španja") osigurani.

Hvala lijepa i tebi, Sanimire i svima koji se na bilo koji način odazovu na ovu akciju.

***


U ime ekipe koja organizira čišćenje, e-mail poslao Marko Perić



Što reći, nego vidimo se u subotu….moja kosilica je spremna!




Nadopuna posta 02.05.2013. 16:30 h


Odlučio sam napraviti nekoliko fotografija groblja kod Gospe Čatrnjske da vidimo kako izgleda prije "akcije".

Kod Gospe sam zatekao ekipu Suknovčana, Pandžića, koji su već danas krenuli u akciju i kosili travu ispred groblja.

Ali, dosta je priče, prepustimo je fotografijama:




A za sve one koji dugo nisu bili u Promini, evo važne obavijesti koja stoji na oglasnoj ploči kod ulaza u groblje:



nastavlja se...




Nadopuna posta 04.05.2013. 16:10 h


Akcija čišćenja groblja je iza nas, pa je red, da kao u nekadašnjoj emisiji "Slikom na sliku", objavim koju fotografiju na ovu temu.

Premda je najavljeno da se s čišćenjem groblje kreće u 08:00 h, sinoć je plan promijenjen, te su neki stigli već u 7:00 sati kod Gospe Čatrnjske.

Ja sam stigao u 8:00 i trimeri su bučili na sve strane, a moj trimeri koji mi je osigurao susjed Ago, čekao je spreman.

Dugo nisam radio sa trimerom, pa sam jedno vrijeme imao dojam da baratam s njim, kao Mujo u vicu s motornom pilom...kada je tek nakon 5 ispilanih metara drva čuo da se ista može i upaliti...pa pilanje ide puno lakše...

Kako kažu, -"gdje postoji volja...postoji i način da se nešto nauči", tako da sam i ja nakon nekoliko sati radio "ko veliki".

Uglavnom, trava se kosila na sve strane, a ekipa iz logistike se pobrinula da nam ne nedostaje goriva, španje, pive....i do 10 sati, sve oko groblja, i samo groblje je očišćeno.

Tek tada sam zapravo uspio vidjeti da nas ima preko dvadeset s trimerima!

Evo i fotografija:




i naravno jedna "milenijska" svih nazočnih:




Nakon groblja Gospe Čatrnjske, krećemo do sv Mihovila u Oklaju.
Za pola sata sve je bilo riješeno, tako da sam uspio napraviti samo nekoliko fotografija trimera, trenutke odmora i marende i tek jedna fotografija pokošenog groblja...




Kako nam je dobro krenulo, odlučili smo pokositi i groblje u Mratovu.
Trava je na mjestima bila visoka preko jednog metra...ali i tamo smo sve pokosili:





Mislio sam da je tu bio kraj našem poslu, ali onda sam čuo poziv "Idemo u Razvođe"

Neko je spominjao neko čašćenje, nekog pečenog janjca, i ja naivčina pomislio da idemo na janjetinu u npr "Pilipove dvore"... pa ja viknem za svaki slučaj-Di točno? (malo šale ne škodi..)

Idemo do crkve Svih Svetih!

Kako sam se malo zadržao dok sam napravio fotografije pokošenog groblja u Mratovu, dok sam stigao do crkve Svih Svetih, ekipa je već krenula prema pravoslavnoj crkvi Svete Nediljice:



Ovdje nije bilo toliko trave, pa je posao bio brzo gotov...i ja sam zbrisao kući.

Uglavnom, do 13:30, sav posao je bio riješen!


Post nije nešto, a nisu ni fotografije, jer sam danas prvenstveno uživao u zajedničkim radovima, trenucima nakon kojih se pitam koliko bi toga mogli korisnog napraviti kad bi ovako bili složni svaki dan?

Oznake: Gospa Čatrnjska, Sveti Martin, Mratovo, Razvođe, Oklaj

- 12:26 - Komentiraj post (0) - Link posta

srijeda, 05.12.2012.

Pismo profesora Paška

Stalni čitatelji Promina bloga, sigurno se sjećaju postova pod naslovom:
„Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar“
Link: https://blog.dnevnik.hr/promina/oznaka/promina-prije-pola-stoljea-prof-pako-mlinar

Postovi temeljeni na neobjavljenoj knjizi-skripti profesora Paška, bavili su se temom prominskih prezimena, ali i općenito životom, događajima u Promini prije više od pedeset godina.

Pod već navedenim linkom, možete se još jednom posjetiti na sadržaj tih postova.

Na e-mail sam dobio i nekoliko upita zainteresiranih za kupnju Knjige prof Paška....pa i ovim putem moram još jednom ponoviti da ista nije još tiskana, ali nikad se nezna....možda jednog dana i izađe iz tiska!


Nedavno sam se čuo s prof. Paškom, i obećao mi je poslati jedan tekst-pismo, i nekoliko fotografija…te ukoliko mi materijali budu zanimljivi, da ih objavim na blogu…



Evo pisma i fotografija;



****************

Poštovani Sanimire,

Iako moja generacija nije baš vična modernoj komunikaciji, ipak pratimo tvoj rad na Promina blogu divimo se upornosti kojom pratiš sva zbivanja u našem kraju.
Ja i moje društvo – a to su uglavnom profesori Vlade Bikić i Ante Juric, kipar Vlade Radas i mladi Ivica Bilušić, a zna nam se pridružiti i Crna Kraljica –okupljamo se subotom i glavna tema naših razgovora najčešće je Promina.

O svom kraju imam više sjećanja nego materijalnih dokumenata, ali mali prilog tvojoj tematici iz prominske ne tako davne prošlosti mogu biti ove fotografije iz mojeg skromnog albuma, koji će vjerojatno zainteresirati sve koji prate promina.blog.

Na fotografijama je moje prvo radno mjesto, škola Bobodol, Marasovine.




Izgrađena je oko 1950. a ja sam ključeve preuzeo 1952. od Anke Bilušić .

Tu je još radilo nekoliko Prominaca, kao što su Paško Bikić, Mile Dujić, a prije nas Andrija Dujić.

Na drugoj fotografiji je kuća Čavlina, u neposrednoj blizini škole, koja je izgrađena uz tada vrlo prometni put nastao u vrijeme Napoleona i na koji je bila orijentirana većina prominskih sela.




Kuća je prvo bila gostionica, a podigla su je braća Čavlina.

- Prominci su u to vrijeme živjeli u zajednicama, zato se navode sva trojica kao graditelji (o čemu svjedoči kamen iznad vrata s njihovim imenima).
Ta braća Čavlina su u vrijeme Drugog svjetskog rata bila vezana uz NOB, a posebno srednji, Pajo.

Pričao mi je otac koji je prvi izašao iz brine u to nemilo vrijeme, da je u selu našao zaklane roditelje braće Čavlina i bačene na đubrenjak.
Nakon Drugog svjetskog rata tu je bio mjesni ured, i tada je s kamena iznad vrata isklesan natpis „uz pomoć Boga“.



Crno-bijela fotografija nastala je 1976. dan uoči Sv. Ane, nakon akcije čišćenja mratovske ceste koju sam organizirao i u šali nazvao Dan narodnog običaja.



Snimio sam je kod kuće Klicića, a na njoj su svi koji su sudjelovali u akciji – tu su i neki od Đomlija. S akcijama smo nastavili i poslije 1995., na primjer kad se obnavljala crkva (uz pomoć države).

Treća skupina fotografija je iz Razvođa, vrlo su zanimljive i mnogima iz samog sela nepoznate.
Snimio sam ih 2011. kad sam tražio kesten u dvorištu bivšegnačelnika Promine, Marka Škovrlja, ponukan napisom Ante Tomića kako je prije rata bio u Promini i „za kamenim stolom u hladovini pod kestenom pio prominsku žutinu“.



Uz kesten, koji je rijetkost u našem kraju, pronašao sam i natpis na ulaznim vratima, koji je očito nastao u vrijeme Domovinskog rata– Civilima zabranjen ulaz (pisano latinicom – jer oni na koje se to odnosi ne znaju drugo pismo).




Na vratima konobe, pak, piše ćirilicom – Prdekana! I radno vrijeme od 0-24.




Valjda je taj šaljivdžija time htio dati važnost uredu koji je tu postojao.
Tko je u tom zatvoru boravio, meni nije poznato, a možda je to bila samo prolazna postaja.

Lijepo te pozdravljam, i nadam se da se dogodine vidimo,

Paško Mlinar

****************


Zahvaljujem se profesoru Pašku na lijepim riječima podrške, ali i na ovom kratkom putovanju u prominsku prošlost, sjećanju na minula vremena.

Živili mi profesore Paško, i vidimo se za Svetu Anu u Mratovu!


Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar, Marasovine, Bobodol, Razvođe, Mratovo

- 10:02 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 15.12.2011.

Arheološke crtice iz Mratova



Listajući neke stare listove, pronašao sam zanimljiv članak vezan za pronalazak jedne stare nadgrobne ploče u Mratovu, davne 1867 godine.

Evo članka u cijelosti, za sve one koje ovakve teme zanimaju.

************************************************************************************

Arkeologičke crtice od pravoga člana jugoslavenske akademije
ŠIME LJUBIĆA.

Predano u sjednici historičko - filologičkoga razreda jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 16 listopada 1867 godine.

S dopuštenjem ovoga prečastnoga zbora i poštovanoga obćinstva rad sam prozboriti o nekom napisu na skoro izkopanu u dalmatinskom primorju (Narodni list br. 63 1866), da s njega dokažem pregolemu važnost, koju imaju stari spomenici naši za obću znanost a za poviest navlastito ove naše zemlje, te tiem obodrim narod na njihovo učuvanje i objelodanjenje.

Evo ga :

ASENTIVS AF
POM ARRETI
VET-LEG-XI H SET FI
HIC-ESTOCCISVS
FINIBVSVARVARI
NORVM • IN AGELLO
SECVS TITVM FLV
MEN ADPETRAM
LONGAM FC- HER
Q • ! AL VENTI VS L • F • VITALIS

Ovaj napis bi iznadjen lanjske godine blizu crkve sv. Martina u selu Mratovo na Promini, kotara kninskoga, u što se ta crkva popravljala.
Ploča, na kojoj je urezan, visoka je 1 metar i 75 centimetara, a široka 60 centimetara.
Pismena zauzimaju dva diela cieloga lica.
Bezimeni njegov izdavatelj veli, da je ova ploča služila za pokrov jednomu od onieh starinskih grobova, koji se u velikom broju nalaze naokolo i pod samom crkvom sv. Martina, i da će ju onako, kao što je cjelita i označena, učuvati PP. 00.

Bonaventura Mlinar župnik i Bonaventura Marić duhovni pomoćnik u Promini, dodaje napokon o samoj ploči :

Dalo bi se reći, da je ta ploča ondje ko zna kada iz drugoga mjesta prenesena, i upravo
s onoga, koje je u napisu ovako označeno:

„secus ti tum (sic) flumen ad petram longam" ;

nagadjanje, koje se naslanja na to, što blizu Krke, okolo dvie milje i pol od sv. Martina, strši hridina,
koju još danas zovu „duga stina", na medji sela Puljana i Bogatića, na mjestu nazvanu „Mostine".

Navedeni se napis čita ovako:

„Asentius Auli filius Pomptina Arreti,
veteranus legionis XL,
hie situs est; testamento (ili titulum) fieri jussit;
hic est occisus finibus Varvarinorum in agello
secus Titium flumen ad petram longam.
Fieri curavit haeres Quintus Calventius Lucii filius Vitalis",

naime:

Asencij sin Aulov, od pokoljena Pomptinskoga,
rodom iz Aracija, stariš od XI legije,

ovdje leži (t. j. bi pogreben) ;
naredi oporukom, da se ovo učini;

ovdje je ili bolje koji je ubijen bio na medji kotara Varvarskoga u njivici blizu rieke Krke kod duge stiene.
Dao je načiniti, naime ovaj spomenik, njegov baštinik Q. Kalvencij Vital sin Lucijev.

U riječi ovoga napisa TITVM podkrala se jamačno pogrješka.

Nad drugim I njezinim imao bi se nalaziti znak I ovako Ä (gdje je malko produljen uzdužni potezi znači TI), obično skraćenje u rimskih napisih, te tako bi ona značila rieku „Titium" t. j. Krku.

Po nas nema uzroka do misli, da je ova ploča njegda prenesena bila iz mjesta nazvana „duga stiena" onamo, gdje je skoro izkopana.

Napis jedino označuje mjesto, gdje je Asencij smaknut, a ne veli nimalo, da uprav ondje, gdje ubijen, bi i pogreben. Više se može vjerovati da je Asencij iz njivice pri dugoj stieni, budi mrtav ili smrtno ranjen, prenesen bio onamo, gdje mu iznadjena ploča posvjedočuje grob.

To predmnieva i sam napis u izrjeci: „hic situs est", i kad se očito odnosi na drugo mjesto : hic est occisus finibus Varvarinorum itd.

POM. znači „Pomptina ili Pontina tribus", naime pokoljeno, na koje je Asencij spadao.

Oni, koji pišu „Pontina", s Festom izvode taj naziv od grada „Pontia" u državi Volska; a koji „Pomptina", od grada „Pometia" pridievkom „Suessa", isto tako ležećega u Vo'lskom priedjelu uz onđješnje močvare.

Ovo se pokoljeno brojilo megju seljačkimi, te se upravo tako nazvalo od močvara ležećih medju „Appii Forum, Terracina i Circeji".
Po Liviju (VII. 15) u isto doba, kad i drugo nazvano „Publicia", i ovo se pleme sdružilo s ostalimi okolo g. 397 poslie sagradjenja Rima.

U Gruterovom napisu (543. 3) čita se PONtina, dočim se u drugom, g. 1843 iznadjenom u Štajerskoj, spominje uprav, kao što u našem, njeki stariš („veteranus"), koji je spadao na pokoljeno POMptina (v. Zeitschrift für Geschichte von Steiermark t. 209).

ARRETI, t. j. rodom iz Arecija (Arretium bolje Aretium), sada talijanski Arezzo, grad u Etruriji (Toškani), sagradjen od Areta sina Janova; jedna od najstarijih etruskih naselbina, ležeća u gorskih stranah.

Okolično zemljište bilo je vrlo sposobno za lončarstvo, i bjelicom plodno (Plin. 18, 9, 20; 35, 12, 46).
Sa dva R dolazi u starih napisih kod Grutera (372, 12; 520, 3; 1028, 2; 1029, 7), a sa jednim, osim u starih spisatelja, i u jednom našem napisu, izkopanom g. 1845 u Šupljoj Crkvi kod Kistanja, gdje je „Burnum" ležao, sada u Kninu (v. La Dal. 1847 br. 44).

VET. LEG. XL S ovoga znamo, da je ovaj stariš pripadao XI. legiji rimskoj, najme XI. vojenomu odielu, koji se za njegove smrti nalazio u Dalmaciji. Oktavijan August, primiv u svoje ruke krmilo rimske države, ustanovi 25 legija za pograničnu obranu (Dio Cassius Hist. Rom. LV, 23. — Appian Hist. Rom. praef. c. — Herod. Hist. II. 11), naime 20 sastavljenih od onih vojnika, po kojih bješe svoje suparnike nadvladao, prozvav ih brojevi od prvoga do dvadesetoga ; ostale pako, koje osnova od vojnika Antonijevih i Lepidovih, pridržaše svoje stare naslove i ostadoše u istoku, da brane onu granicu. Ali i ono prvih dvadeset s vremenom dobiše razne počastne pridievke za nagradu njihova junačtva, n. p. Augusta, Victrix itd.
S početka August od ono 20 legija pobrojenih namjesti one manjega broja na skraj nj em zapadu ; one srednjega broja uzduž Rajne i oko Alpa; a one višega broja na dolnjem Dunaju.
Po ilirskom ratu i porazu Vara u Teutuburskoj šumi predjašnje boravište tih 20 legija sa svim se promieni.
To prenamještenje osta za tim nepomično za careva Tiberija, Kaligule i za prvih godina Klaudijeva vladanja.
U to su vrieme stanovale u Dalmaciji VH. i XI. legija.
Tada još nisu uživale nikojega pridievka. Spominje ih Tacit (Annales IV. 5.) i veli, da su tu boravile do deset godina za dobe Tiberija, koji ih tu ostavi, da mu pri ruci budu, kad bi mu ih u Italiji trebalo.
God. 42 po Isukrstu (795 po sagradjenju Rima) te dvie legije nehtjedoše pristati uz Furija Kamila Skribonijana, tadašnjega upravitelja dalmatinskoga, navabljena öd Antonija Vicinijana i još nekoliko vitezova rimskih u zakletni dogovor proti caru; što natjera napokon Skribonfjana izbjeći živom glavom na Vis (Issa), gdje se skoro sam ubio. Klaudij, da obdari riedku vjernost tih legija, podieli im pridjevak C.

P. F., najme „Claudia Pia Fidelis" (V. Dio Cas. 16. 15. Eckel HI. 424.).
O dalnjem udesu XI. legije našega napisa mnogo se do sada napisalo. Slavni Borghesi u djelu: > Rajnskih napisih (str. 424), potanko je naveo sve glavne zgode, koje su nju dopale, pokle je dobila pridjevak „Claudia Pia Fidelis". Imamo jošte od St. Meyera: Geschichte der XI. und XXI. Legion in d. Mittheil, der Antiquar - Gesellschaft in Zürich Bd. VII. Zürich 1853. 4".
S. 123. ff.; 0 > njoj podugo su prozborili: Klein in den Bonner Jahrb. des Vereins v. ' Alterthumsf. Heft XXII. S. 109 ff. Bonn 1855.; — Della Torre, Mon. Vet. Antii caput X.; Orti, Mar mi della gente Sertoria. itd.
Ovo ćemo jošte samo primietiti, da je ova legija ostavila Dalmaciju stoprv g. 823 poslie sagradjenja
Rima, t. j. g. 69 poslie Isukrsta, kadno prodje u Njemačku proti Civüu (Borghesi: Ann. dell'Inst, di Roma 1839).

Iz navedenoga sliedi dakle nedvojbeno, da je nadgrobna ploča, o kojoj besjedimo, podignuta bila medju godinom 9 i 42 poslie Isukrsta, to jest prije nego je XI. legija stekla onaj velečastni pridjevak „Claudia Pia Fidelis".

U mojoj zbirci svih do danas iznadjenih napisa u Dalmaciji sadašnjoj nalazim samo deset, koji nam spominju ovu XI. legiju kao ondje boraveću, od kojih sedam bili su postavljeni medju godinom 9 i 42, a ostala tri medju godinom 42 i 69.
Dva su izkopana u Zadru, jedan u Novom Gradu zadarskoga okružja, četiri u Solinu a tri u okolici staroga Burna (Šuplja Crkva) ne daleko od mjesta, gdje se iznašao i onaj, o kom besjedimo.

Najstariji od tih stalnoga doba jest zadarski, i spada na godinu 20 tribuničke časti Tiberijeve, kadno bješe upravljateljem Dalmacije Publius Cor nelius Dolabella; a pošto Tiberij primi tu čast od Augusta god. 748 po sazidanju Rima (po Varonu), s toga znamo za izvjestno, da je napis ovaj postavljen bio god. 18 poslie Isukrsta.

Evo ga:
I.
TI CAESAR • DIVI AVG • F
AVGVSTVS IMP PONTIF • MAX
TRIB POTEST XX • COS III
LEG IX LEG XI
ˇ • CORNELIO DOLABELLA
LEG PRO PR
(V. Spon. Voyage I. 365. —Murat. sup. 97,2. — Fortis I. 17. —
Kreljan I. 124 itd.).

2.
CVIVS • VIAE MILLI › PASSVS • SVNT
CLXVII MVNIT PER VEXILIARIOS
LEG t ET XI
ITEM VIAMGABINIANAM
AB SALONISANDETRIVM APERVIT
ET MVNIT PER LEG • VĎĎ
(Lucio. Inscrip. Dal. 34. — Spon. Miscel. 179. — Fari.
Illyr.Sac. I. 286. — Zaccaria. Mar. Sal. 20. — Lanza. Lap. Sal.
29 itd.).

Ulomak povećega napisa, u četiri komada razdieljena, koja se sada nalaze na tornju spljetske stolne crkve. Spada na 21 godinu tribuničke časti Tiberijeve, t. j. na 19 poslie Isukrsta. Bi iznadjen u Solinu. Govori > popravljenju javnih drumova, što se tada izvelo u Dalmaciji trudom i ove XI legije.

3.
T.CILLIVS
¤ • F • FAB
DOMO LARA
ND A • VET
LEG-XI-ANN . .
STIPENDIO XV
(Concina. Voyage 33. — Lanza 77.).
Iznadjen kod vodopada Skradinskoga.

4.
! • TREBIVS • ! • F • FIRMIVS • VETERAN VS
LEG • XI • STIPENDIORVM • XXV • ANNOR.
LXI A •  • V • FF. I ) • S • E • M • QM-CS
(Muratori 859, 7.). Iznadjen u Zadru.

5.
FINES INTER NEDITAS ET CORINENSES
DERECTVS MENSVRIS ACTVS-IVSSV
MECENI GEMINI LEG-PER ARESIVM
MAXIMVM > -LEGIONIS XLPRINCIPEM
POSTERIOREM !
ET PD- AEBVTIVM
LIBERALEM Ż> • ElVSDEM LEG ASTATVM
POSTERIOREM • ! • I

(Muratori 505. 19 iz Doni-0. — Orelli br. 3452.).
Iznadjen u Novomgradu okružja Zadarskoga.

6.
.... ICNIILEG-XI
ANN-XLVSTIPXX
ERCVLES • AEMILIVS
CNEI - F • MARC • ANN • XVIII
PAT ET FIL
H • S • E
(La Dalmacia 1847. 44.).
Iznadjen u Ivosevčkoj obćini kod Šuplje Crkve kotara Kistanjskoga, sada u Zadru.
L • ALLIVS • L • F • FAB
SIGNIFER • LEG • XI
ANN-XXX-STIP-X
HSE
L • STATIENVS LF FABIA
! AT VL VS. POS
(Istria 1849. 199.)
Iznadjen u Solinu.

.... DIV - I
I -LEG-XI !
. . . F-DOMO-VERO
NA-ANN-LXIII STIP
%%%%("-F IVSSLT
PANTAGATHvS
LIB FC.
(La Dalmazia 1846. 36, 1847. 44.).
Iznadjen u mjestu zvanu Šuplja Crkva, u obćini Ivosevčkoj Kistjanskoga kotara, u Kninu.

9.
MBLESIVS TER
TVLLVSM LEG.
XI • ! • ˇ • F - ˇAPIRIAE
PYRALLIDI BENEMEREN
OSPITE SVE - ANNORVM XXV
DE SVO FECIT
(Orelli 428. — Lanza 82.).
Iznadjena u Solinu g. 1821.

10.

M • IVL • M • F • VOLT • PATERNVS
AQVIS SEXTIIS MIL LEG.
VI • VIC • TRI ! - LEG • VIII • AVG.
LEGXIIII GMV-LEGXICPP (mjesto F)
ET EX (mjesto ET LEG) § • IVLIA ¤ F MAXI
MA VXORETMIVLMILDOCI
MVSH-F-C.
(Zaccaria 4, 6.).
Iznadjen u Solinu.

Ovo glede rimske legije XI, koja je stalno i tako dugo, naime od god. 9 do 69 pribivala u Dalmaciji.

Ali poglavita vriednost napisa, komu smo ovu kratku razpravu osobito posvetili, stoji po nas u rieci VARVARINORVM, jer ona spominje stari jedan dalmatinski grad, o kom nam ostaje jako malo, i to ne sa svim jasnih viesti.

Prvo ga imenuje Plinius u poglavlju 21 knjige III., gdje veli:

„Jus Italicum habent eo conventu (sc. Scardo nitano) Alutae, Flânâtes, a quibus sinus nominatur, Lopsi, Varvarini, immunesque A s se siate s".

Plinius dakle u brojenju onih plemena, koja su na skupšćini Skradinskoj za rimskoga vladanja uživala italsko pravo, počima od Istre i napreduje po primorju hrvatskom do grada As se sia, koji se dizao na brežuljku danas nazvanu Pođgraje ili Tisičić u okolici Benkovačkoj okružja zadarskoga, te još dan danas obstoji u svojoj izvornoj sastavim (V. moje djelo : Studi Archeologici. XXII Bd. des Archivs für Kunde österreichischer Geschichtsquellen), a pošto umah pred Assčsiates u gori navedenoj njegovoj izreci stoje Varvarini (ed. Elzev. habet Varubarini. ’. ‘.), dalo bi se i po Pliniju tvrditi, da su Varvarini stanovali na zapadnom obronku Velebića. Tolomej u poglavlju XVII knjige III. medju unutrašnjimi gradovi liburničkimi spominje i grad Var vari a, i meće ga oko Velebića; a morao je ležati podaleče od nutrnjega glavnoga druma, jer ga nema zabilježena ni u Antoninovu putopisu, ni u Peutingerovoj tabli. Može se vjerovati da je to Rapparia Ravenatskoga zemljopisca iz VIII stoljetja.
Jedino u dva stara spomenika imamo traga, ako i slaba, gradu Varvaria ; naime u jednoj opečici ojničkoj kod Gorija (Tom. I. 133), i u jednom napisu Ravenatskom kod Gr u ter a (564, 7.)
I kod Orellija (br. 3637). Opečica Gorijeva jest sumnjiva izvora.
U napisu Gruterovu napomenut je njeki Marko Valerij Kolon, rodom iz naše Varvarije, koji je služio kao pisar na ravenatskom brodovlju.

Evo ga:

DM.
M VALERIO MF- CLAVD CO
LONO LIBVRN
VARVAR SCRIB CL _
PR RAVEN • VIX • ANN • L
MIL- AN XXVĚ- VALERLI COLONVS ET . ..

U zemaljskom kazalu Skaligjerovu dolazi colonia Liburnuarva, kao daje ovo sve jedna varoš, a Gori (T. III. 78) broji medju brodovi liburnickimi i Liburna Barbaro, oba se naslanjajući na ovaj Gruterov napis. Prvi Hagembuch (str. 619) opazi, da skratnica VAR VAR. u navedenom napisu znači Varvaria, liburnički grad. Cluverius dobro ga poznavaše, čim veli, da se nalazio u Liburniji a ne u Japidiji (V. još: Marini Frat. Arv. 478. 826; Cellarius Not. O.A. T. 1. 613., Fari. Illyr. Sac. I. 153). Kandier stavlja ga prvo, gdje sada leži Bribir u hrvatskom primorju, a kašnje na sjeveru Udbine blizu male Korbavice.

Naš napis čisto svjedoci, da se je zemljište Varvarske obćine pružalo do rieke Krke, i da su mu dapače granice dopirale ća do duge stiene na lievom briegu te rieke, gdje je Asencij poginuo.

Još ćemo i to spomenuti, da u trećem redku našega napisa iza pojedinoga pismena H SE-TF-I osim adnjega mora da bude piknja; da u šestom redku rieč agellus znači par vus ager, njivica (Ter. Ad. 5, 8, 20., Cie. N. D. >, 35 ad fin. ; Varr. R. . 3, 10; gdje: agellus non sane major jugero uno); i da pokratnica HER. u predzadnjem odgovora rieči Here s „qui defuneto succedit in bona et jus, quod habebat (For-cellini).

Tako ti naš Lucius Calventius Vitalis ubaštini imanje i prava Asencijeva pod oporučnim samo uvjetom, da postavi darovatelju ovaj po nas dosta važan spomenik.

Ugledali se u domoljubni primjer našega Kninskoga dopisnika i ostali Dalmatinci, svi dapače jugoslavjani, kad bi im se srećno uzslučilo i ma kako se dokopati starih spemenika; i kao on i ona dva vrieđna duhovna pastira Mlinar i Marić sačuvali ih od propasti na sve to veću korist obće znanosti, i na slavu ove klasičke zemlje naše, uviek umom i razumom plodne, božjom providnosti pozvane, da si uz blagi upliv svoje sjajne prošlosti novi sazida hram još sjajniji za budućnost.

************************************************************************************

Zanimljivo bi bilo postaviti pitanje "Pa gdje je ta ploča danas?"

Oznake: Mratovo, Arheološki lokaliteti

- 11:14 - Komentiraj post (0) - Link posta

ponedjeljak, 05.09.2011.

Prezimena u Mratovu 1948 godine i 2011 godine

Crkva sv Martina Mratovo


Kao što sam napravio osvrt na post o prezimenima u Bogatićim, odlučio sam napraviti osvrt i na post pod naslovom „Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar 7 dio Mratovo“
Link: http://promina.blog.hr/2011/09/1629502593/promina-prije-pola-stoljecaprof-pasko-mlinar-7-dio-mratovo.html

Da ponovim ukratko....Prema popisu stanovništva iz 1948 godine koji nam donosi prof Paško Mlinar, za Mratovo imamo sljedeće podatke-sljedeća prezimena:

Čilaš 61/12
Đomlija 81/15
Bakmaz 70/10
Radas 75/11
Martinović 19/5
Perica 81/14
Džaja 96/17
Mlinar 38/6
Bačko 11/2
Džapo 10/2
Bilić 6/1
Pijuk 3/2
Mišković 2
Bilušić 1

Mratovo je tada imalo ukupno 554 stanovnika u 97 obitelji.

Prema izvoru imehrvatsko.net, najčešća muška imena bila su:

1. Ivan
2. Ante
3. Branko
4. Zvonko
5. Mile
6. Drago
7. Marko
8. Krste
9. Mirko
10. Zdravko
11. Željko
12. Ive
13. Ivica
14. Jovan
15. Jure
16. Marinko
17. Živko
18. Mate
19. Petar
20. Rajko

Najčešća ženska imena su bila:

Ženska imena u Mratovu
1. Marija
2. Ana
3. Anka
4. Ivana
5. Ivanka
6. Manda
7. Ksenija
8. Martina
9. Mirjana
10. Maja
11. Ema
12. Katarina
13. Marijana
14. Dinka
15. Kata
16. Marina
17. Katica
18. Kristina
19. Maša
20. Adriana

Prema popisu stanovništva 2011 godine, koji je također obrađen na web stranici imehrvatsko.net, imamo za Mratovo sljedeće podatke:

1. Džaja
2. Bakmaz
3. Radas
4. Đomlija
5. Čilaš
6. Perica
7. Barun
8. Džapo
9. Jelić
10. Pema

Između dva navedena popisa stanovništva 1948 i 2011 godine, broj stanovništva smanjio se sa 554 stanovnika na samo 55 stanovnika (čak 10 puta!), i „nestala“ su sljedeća prezimena:

Martinović (1948 godine bilo ih je 19/5 )
Mlinar (1948 godine bilo ih je 38/6)
Bačko (1948 godine bilo ih je 11/2)
Bilić (1948 godine bilo ih je 6/1)
Pijuk 3 (1948 godine bilo ih je /2)
Mišković (1948 godine bilo ih je 2)
Bilušić (1948 godine bilo ih je 1)

Ali zato imamo nova prezimena: Barun, Jelić, Pema....a neka prezimena na imehrvatsko.net i nedostaju....kao npr mog prijatelja Jakšića!

Najpopularnija imena i prezimena u Mratovu 2011 godine su:

Muška imena u Mratovu

1. Marko
2. Ante
3. Branko
4. Ivan
5. Zvonko
6. Andrej
7. Drago
8. Goran
9. Ivica
10. Jerko
11. Josip
12. Jovan
13. Jure
14. Krste
15. Marinko-Dinko
16. Mario
17. Mate
18. Paško-Pajan
19. Tomislav

Ženska imena u Mratovu

1. Marija
2. Ana
3. Kata
4. Marica

A sad malo više insformacija o prezimenima u Promini koja se spominju na oba popisa stanovništva, i 1948 godine, ali i 2011 godine:


Džaja

Podrjetlo

Džaje su Hrvati, dobrim dijelom iz okolice Imotskog. Razmjerno najviše Džaja u proteklih sto godina rođeno je u Medovom docu kraj Imotskog i Mratovu kraj Drniša, mjestima u kojima se svaki sedmi stanovnik prezivao Džaja. U Hrvatskoj danas živi oko sedamsto Džaja u više od dvjesto domaćinstava (961. prezime prema brojnosti).
Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno tristo, pa se njihov broj do danas udvostručio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Džaja u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Livna (BiH) u Zagreb, iz Lovreća u Split te iz Promine u Zadar.
Raspostranjenost
Džaje su prisutne u većini hrvatskih županija, u ukupno 67 općina i 91 naselju, pretežito u urbanim sredinama (63%). Danas ih najviše živi u Splitu (120), Zagrebu (100), Zadru (60), Kaštel Starom kraj Kaštela (25) i u Šibeniku (25).


Bakmaz

Podrjetlo

Prezime Bakmaz najčešće nose Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Knina, a vrlo rijetko i Srbi. U prošlih sto godina rođeno ih je razmjerno najviše u Mratovu kraj Drniša, gdje se svaki peti stanovnik prezivao Bakmaz. U Hrvatskoj danas živi oko dvjesto Bakmaza u više od šezdeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno šezdeset, pa se njihov broj do danas učetverostručio.

Migracije

Najveća dva migracijska pravca Bakmaza u prošlom stoljeću zabilježena su iz Promine u Zagreb te iz Promine u Zadar.
Raspostranjenost
Bakmazi su prisutni u deset hrvatskih županija, u ukupno 21 općini i 30 naselja, pretežito u urbanim sredinama (63%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (60), Zadru (40), Bribiru kraj Skradina (20), Vodicama (15) i u Čistoj Velikoj kraj Vodica (15).



Radas

Podrjetlo

Radasi su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Knina. Razmjerno najviše Radasa u proteklih sto godina rođeno je u Mratovu kraj Drniša, gdje se svaki šesti stanovnik prezivao Radas. U Hrvatskoj danas živi oko dvjesto Radasa u oko šezdesetpet domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno sto, pa se njihov broj do danas gotovo udvostručio.

Migracije

Najveća dva migracijska pravca Radasa u prošlom stoljeću zabilježena su iz Promine u Zagreb te iz Promine u Split.
Raspostranjenost
Radasi su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 28 općina i 34 naselja, znatno više u urbanim sredinama (83%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (50), Splitu (25), Biogradu (25), Zadru (20) i u Oklaju kraj Knina (10).



Bačko

Podrjetlo

Prezime Bačko pretežito nose Hrvati, većim dijelom iz Lastova na otoku Lastovu, ali često i Srbi (iz okolice Knina). U prošlih sto godina rođeno ih je razmjerno najviše u Lastovu na otoku Lastovu, gdje se svaki pedeseti stanovnik prezivao Bačko. U Hrvatskoj danas živi oko sto Bačkovih u više od trideset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno sto, pa se njihov broj do danas smanjio čak za jednu trećinu.

Raspostranjenost

Bačkovi su prisutni u deset hrvatskih županija, u ukupno 19 općina i 21 naselju, pretežito u seoskim sredinama (56%). Danas ih najviše živi u Ramljanama kraj Knina (25), Silašu kraj Vinkovaca (10), Lastovu (10), Novigradu (8) i u Zagrebu (8).


Bilušić

Podrjetlo

Bilušići su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Knina. Razmjerno najviše Bilušića u proteklih sto godina rođeno je u Ljuboiću kraj Knina, gdje se svaki treći stanovnik prezivao Bilušić. U Hrvatskoj danas živi oko petsto Bilušića u oko stopedeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno dvjesto, pa se njihov broj do danas udvostručio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Bilušića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Promine i Gradačca (BiH) u Zagreb te iz Gradačca (BiH) u Veliku Goricu.

Bilušići su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 59 općina i 77 naselja, pretežito u urbanim sredinama (61%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (130), Zatonu kraj Šibenika (40), Gundincima kraj Đakova (30), Šibeniku (30) i u Zadru (25).


Đomlija

Podrjetlo

Đomlije su podjednako Hrvati (podrijetlom iz okolice Knina) i Srbi (također iz okolice Knina). Razmjerno najviše Đomlija u proteklih sto godina rođeno je u Kninu. U Hrvatskoj danas živi oko osamdeset Đomlija u više od dvadesetpet domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno sto, pa se njihov broj do danas smanjio čak za jednu trećinu.

Migracije
Raspostranjenost
Đomlije su prisutne u devet hrvatskih županija, u ukupno 14 općina i 16 naselja, znatno više u urbanim sredinama (72%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (25), Puli (9), Zadru (9), Splitu (6) i u Dalju kraj Vukovara (5).


Čilaš

Podrjetlo

Čilaši su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Knina. Razmjerno najviše Čilaša u proteklih sto godina rođeno je u Mratovu kraj Drniša, gdje se svaki sedmi stanovnik prezivao Čilaš. U Hrvatskoj danas živi oko sto Čilaša u oko tridesetpet domaćinstava.

Migracije

Glavni migracijski pravci Čilaša u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Promine u Zagreb, iz Promine u Split te iz Promine u Zadar.

Raspostranjenost
Čilaši su prisutni u sedam hrvatskih županija, u ukupno 10 općina i 12 naselja, znatno više u urbanim sredinama (86%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (40), Splitu (25), Zadru (15), Solinu (10) i u Oklaju kraj Knina (7).


Perica

Podrjetlo

Perice su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Benkovca, a prema nekim izvorima iz Kruševa (?) pokraj Oklaja. Razmjerno najviše Perica u proteklih sto godina rođeno je u Biloj Vlaki kraj Benkovca i Velimu kraj Vodica, mjestima u kojima se svaki drugi stanovnik prezivao Perica. U Hrvatskoj danas živi oko tisuću Perica u više od četrsto domaćinstava (348. prezime prema brojnosti). Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.

Migracije

Glavni migracijski pravci Perica u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Promine u Zagreb te iz Stankovaca i Benkovca u Zadar.
Raspostranjenost
Perice su prisutne u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 81 općini i 119 naselja, znatno više u urbanim sredinama (69%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (300), Zadru (250), Stankovcima kraj Benkovca (120), Splitu (90) i u Šibeniku (60).


Džapo

Podrjetlo

Džape su Hrvati, najvećim dijelom iz okolice Knina, a prema nekim izvorima iz Vinkovaca. Razmjerno najviše Džapa u proteklih sto godina rođeno je u Oklaju kraj Knina, gdje se svaki osmi stanovnik prezivao Džapo. U Hrvatskoj danas živi oko dvjesto Džapa u više od šezdeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno sto, pa se njihov broj do danas gotovo udvostručio.

Migracije

Najveća dva migracijska pravca Džapa u prošlom stoljeću zabilježena su iz Promine i Knina u Zagreb.
Raspostranjenost
Džape su prisutne u devet hrvatskih županija, u ukupno 17 općina i 22 naselja, znatno više u urbanim sredinama (70%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (100), Oklaju kraj Knina (50), Zadru (25), Splitu (8) i u Nuštru kraj Vinkovaca (5).



Mlinar

Podrjetlo

Mlinari su često Hrvati, većim dijelom iz Bosanske Krajine, a u manjem broju su i Srbi (iz Obrovca). Razmjerno najviše Mlinara u proteklih sto godina rođeno je u bosanskokrajinskoj općini Prijedor. U Hrvatskoj danas živi oko osamsto Mlinara u više od dvjestopedeset domaćinstava (860. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno petsto, pa se njihov broj do danas povećao za oko pedeset posto.

Migracije

Glavni migracijski pravci Mlinara u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Prijedora (BiH) i Dervente (BiH) u Zagreb te iz Benkovca u Rijeku.

Raspostranjenost

Mlinari su prisutni u gotovo svim hrvatskim županijama, u ukupno 69 općina i 110 naselja, znatno više u urbanim sredinama (72%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (200), Rijeci (80), Kutini (35), Splitu (35) i u Novskoj (30).



Bilić

Podrjetlo

Bilići su Hrvati, većim dijelom iz okolice Labina, a prema nekim izvorima iz Solina ili Livna, BiH. Razmjerno najviše Bilića u proteklih sto godina rođeno je u Režancima kraj Labina, gdje se svaki drugi stanovnik prezivao Bilić. U Hrvatskoj danas živi oko pet tisuća Bilića u više od tisućuosamsto domaćinstava (42. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno tri tisuće, pa se njihov broj do danas udvostručio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Bilića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Lovreća i Livna (BiH) u Zagreb te iz Svetvinčenta u Pulu.

Raspostranjenost

Bilići su prisutni u svim hrvatskim županijama, u ukupno 240 općina i 423 naselja, znatno više u urbanim sredinama (67%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (900), Splitu (600), Slavonskom Brodu (200), Puli (180) i u Osijeku (160).



Martinović

Podrjetlo

Martinovići su pretežito Hrvati, većim dijelom iz srednje Bosne, a rijetko su i Srbi (okolica Duge Rese). Razmjerno najviše Martinovića u proteklih sto godina rođeno je u srednjebosanskim općinama Tešanj, Travnik i Vareš, u kojima se svaki sedamdeseti stanovnik prezivao Martinović. U Hrvatskoj danas živi oko šest tisuća Martinovića u više od dvije tisuće domaćinstava (37. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno tri tisuće, pa se njihov broj do danas gotovo udvostručio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Martinovića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Brčkog (BiH), iz Vareša (BiH) te iz Banja Luke BiH) u Zagreb.

Raspostranjenost

Martinovići su prisutni u svim hrvatskim županijama, u ukupno 294 općine i 558 naselja, pretežito u urbanim sredinama (62%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (1000), Zadru (200), Rijeci (180), Splitu (170) i u Slavonskom Brodu (150).



Mišković

Podrjetlo

Miškovići su Hrvati sa otoka Paga iz istoimenog naselja Miškovići, dobrim dijelom su također Hrvati iz bosanske Posavine, a rjeđe su i Srbi (iz okolice Osijeka) te Romi (također iz okolice Osijeka). Razmjerno najviše Miškovića u proteklih sto godina rođeno je u bosanskoposavskoj općini Orašje, gdje se svaki osamdeseti stanovnik prezivao Mišković.
U Hrvatskoj danas živi oko dvije tisuće Miškovića u više od sedamstopedeset domaćinstava (164. prezime prema brojnosti).
Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno tisuću, pa se njihov broj do danas udvostručio.

Migracije

Glavni migracijski pravci Miškovića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Banja Luke (BiH) u Popovaču, iz Livna (BiH) u Zagreb, iz Miškovića na otoku Pagu u Zadar i Rijeku te iz Livna (BiH) u Split.

Raspostranjenost

Miškovići su prisutni u svim hrvatskim županijama, u ukupno 179 općina i 286 naselja, pretežito u urbanim sredinama (54%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (250), Dardi kraj Osijeka (130), Rijeci (110), Splitu (80), Bilju kraj Osijeka (70), Miškovićima na otoku Pagu (40) i u Zadru (20).



Đumlija

Podrjetlo

Đumlije su Hrvati, najvećim dijelom iz Velike Gorice. Razmjerno najviše Đumlija u proteklih sto godina rođeno je u Petrovini Turopoljskoj kraj Velike Gorice, gdje se svaki peti stanovnik prezivao Đumlija. U Hrvatskoj danas živi oko dvjesto Đumlija u oko pedesetpet domaćinstava. Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.

Raspostranjenost

Đumlije su prisutne u devet hrvatskih županija, u ukupno 14 općina i 26 naselja, podjednako u gradskim i seoskim područjima. Danas ih najviše živi u Velikoj Gorici (30), Zagrebu (25), Pisarovini kraj Jastrebarskog (25), Gornjem Stupniku kraj Samobora (10) i u Osijeku (10).



Jelić

Podrjetlo

Jelići su najčešće Hrvati, većim dijelom iz okolice Senja, a prema nekim izvorima iz Dolca kraj Splita, s otoka Iža, Čavoglava kraj Drniša ili Slavonije (okolica Županje). Rijetko su i Srbi (okolica Knina). Razmjerno najviše Jelića u proteklih sto godina rođeno je u Rastoki kraj Gospića, gdje se svaki drugi stanovnik prezivao Jelić. U Hrvatskoj danas živi oko četiri tisuće Jelića u više od tisućupetsto domaćinstava (55. prezime prema brojnosti). Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno tri tisuće, pa se njihov broj do danas povećao za nepunu polovinu.

Migracije

Glavni migracijski pravci Jelića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Prozora (BiH) i Doboja (BiH) u Zagreb te iz Konjica (BiH) u Ivankovo.
Raspostranjenost
Jelići su prisutni u svim hrvatskim županijama, u ukupno 234 općine i 428 naselja, pretežito u urbanim sredinama (59%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (800), Splitu (190), Slavonskom Brodu (160), Ivankovu kraj Vinkovaca (150) i u Sesvetama kraj Zagreba (110).

Pema
Podrjetlo
Prezime Pema nalazimo vrlo rijetko u Hrvatskoj, a vjerojatno dolazi iz Šibenika.



Barun

Podrjetlo

Baruni su Hrvati, najvećim dijelom iz Zapadne Bosne. Prema nekim izvorima potječu iz Poljica. Razmjerno najviše Baruna u proteklih sto godina rođeno je u zapadnobosanskoj općini Livno. U Hrvatskoj danas živi oko šesto Baruna u više od stočetrdeset domaćinstava. Sredinom prošlog stoljeća bilo ih je približno pedeset, pa se njihov broj do danas višestruko povećao.

Migracije

Glavni migracijski pravci Baruna u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Livna (BiH) u Zagreb, iz Livna (BiH) u Kaštela te iz Livna (BiH) u Zaprešić.
Raspostranjenost
Baruni su prisutni u većini hrvatskih županija, u ukupno 49 općina i 63 naselja, pretežito u urbanim sredinama (61%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (90), Zaprešiću (80), Kaštel Gomilici kraj Kaštela (70), Sesvetama kraj Zagreba (45) i u Solinu (35).


I za kraj prezime našeg Slavonca, prominskog zeta, Marinka Jakšića;

Jakšić

Podrjetlo

Jakšići su velikom većinom Hrvati, dobrim dijelom s otoka Brača, a u manjem broju su i Srbi (iz Vrbovskog). Razmjerno najviše Jakšića u proteklih sto godina rođeno je u Jakšincu kraj Donje Stubice, Donjem Velemeriću kraj Duge Rese i Ličkom Lešću kraj Otočca, mjestima u kojima se svaki deseti stanovnik prezivao Jakšić.
U Hrvatskoj danas živi oko tri tisuće Jakšića u više od tisućusto domaćinstava (93. prezime prema brojnosti). Podjednako ih je bilo i sredinom prošlog stoljeća.

Migracije

Glavni migracijski pravci Jakšića u prošlom stoljeću zabilježeni su iz Brčkog (BiH) i Otočca u Zagreb te iz Vrbovskog u Rijeku.

Raspostranjenost

Jakšići su prisutni u svim hrvatskim županijama, u ukupno 200 općina i 332 naselja, pretežito u urbanim sredinama (60%). Danas ih najviše živi u Zagrebu (500), Karlovcu (200), Rijeci (120), Osijeku (100) i u Splitu (100).


Već sam pisao o prezimenima u Mratovu u postovima:

Prominski vidici i sudbine VI dio
Link: http://promina.blog.hr/2009/03/1626025002/prominski-vidici-i-sudbine-vi-dio.html

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 6.dio
Link: http://promina.blog.hr/2007/04/1622543238/dr-zdravko-dizdarupoznajmo-nas-stari-zavicaj-6dio.html

Najstarije prezime u Mratovu je najvjerojatnije bilo Martinović, nastalo vjerojatno od loze Martinušića....ali to je tema za neke druge postove....

Ali na kraju opet moram navesti izvor većine podataka koje navodim u postu, a to je web stranica ime hrvatsko.net koju vam svima iskreno preporučam:

Link: http://imehrvatsko.net/

Oznake: Prominsko prezime, Mratovo

- 09:46 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 02.09.2011.

Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar 7 dio Mratovo

Photobucket

Link na prethodi post na ovu temu je: http://promina.blog.hr/2011/08/1629491947/promina-prije-pola-stoljecaprof-pasko-mlinar-6-dio-bogatici.html

PAŠKO MLINAR
PROMINA PRIJE POLA STOLJEĆA
(PREZIMENA I TOPONIMI)(1948-1998)

Mratovo


Obično je selo starije od bilo kojeg zdanja u njemu, pa i crkve. Ovdje je obrnuto. Selo je dobilo ime po sv. Martinu. Latinski Martinus hipokoristik Mrata. Sveti Mrata snjig na vrata.
Crkva i groblje postojali su u predtursko vrijeme. A.Juric spominje 1412. godinu, a možda je i starije, ali mi nemamo dokaza (8).
Pučanstvo okolnih sela se promijenilo tijekom stoljeća, pa kult svetca nije dovoljno prisutan, kao recimo sveta Ana koji se nalazila, u crkvi sv. Martina. Vrlo rijetko će Prominac dati djetetu ime Martin, dok sam i kod pravoslavaca sretao ime Ante. Kult Martina se više štuje u sjevernim predjelima naše zemlje gdje je bi prisutan utjecaj Madžara. Za turskih seoba došljaci su starosjedioce nazivali Madžarima pa tako u Mratovu postoji zaselak zvan Madžari, a zapravo su oni Martinovići svega ih je 1948. bilo 19 u 5 dimova. Pretpostavljamo da su tu živjeli u predtursko doba.
- U Gornjem Mratovu postojala su tri zaseoka. Čilaši prezime nastalo iz turskog jezika , a znači pjegavi konj. Konj je bio vrlo cijenjena životinja. U sredini Gornjeg sela su Đomlije, a prezime izvodimo iz grčkog u turski jezik a znači drumlija - putar.
Bakmaze također izvodimo iz turskog jezika, a znači gle, vidi, pogled. Perice izvodimo iz hipokoristika od Pero, živjeli su u tri zaseoka Meštrovići, Zlojutrovići i Nikolčići. Nadimak Meštrović su dobili kao dobri majstori pa se spominju u gradnji crkve sv. Mihovila. Tu osobinu su izgubili i u ovo vrijeme nije bilo ni jednog majstora među njima.
Prezime Džaja rasprostranjeno je u Dalmatinskoj zagori. Izvodimo ga iz turkmenskog što bi značilo pašnjak. Živjeli su u tri zaseoka Džajići, Devotovići ( koji su bili na izumiranju) i Kličići. Zaselak Mlinari činili su još 2 kuće Džaja, 2 Džapo, 1 kuća Bačko i 1 kuća Bilića.
Kod Mlinara postoji predaja da su došli iz Bosne i na jednoj staroj kući građenoj 1715. postoji ornament tipičan za te prostore.Na rubnim dijelovima praga je did koji drži u jednoj ruci knjigu, a u drugoj križ. Postoji tradicija da su bili fratri. Najpoznatiji je Bone. Bio je gvardijan Visovca, a završio je život u službi 1872. g. u Čitluku. Njegovim podsticajem sagrađen je put od Čitluka do Bogatića. Po njemu se neko vrijeme i zvao.
Džape su došli iz Oklaja krajem 19. stoljeća, a prezime izvodimo iz turskog što znači nešto jeftino.
Bilić je bio žandar Austro-ugarski podrijetlom iz Studenaca, općina Imotski. Početkom stoljeća sagradio je kuću i stekao kvalitetno imanje. Bačko izvodimo iz turskog jezika, a znači bačkio - bat za nabijanje kudjelje.
Bačko se bavio kovačijom, kao i njegov otac koji se 1890. godine doselio ovdje iz Kosova kod Knina.
U predjelu Džajića je živio drugi brat kovača koji je prešao na katolički obred kod udove Tarabarić.
Iz popisa sam ispustio pojedince koji su službom bili privremeno u Promini i nisu imali kuće. Ovdje to nisam napravio jer su neki imali značajnu ulogu u selu.
Bilušić je bila učiteljica dugo godina i udajom u selu sagradila kuću.
Mladi bračni par Mišković živjeli su na Kosi istaknuti dio Mratova, kod ujca Martinovića, podrijetlom je s Hvara. U to vrijeme je bio tajnik sela.
U vrijeme popisa 3 Pijuka u dvije kuće tek su još disali.

Mratovo

Čilaš 61/12
Đomlija 81/15
Bakmaz 70/10
Radas 75/11
Martinović 19/5
Perica 81/14
Džaja 96/17
Mlinar 38/6
Bačko 11/2
Džapo 10/2
Bilić 6/1
Pijuk 3/2
Mišković 2
Bilušić 1

ukupno 554/97

kat. 466 /81
prav. 88 /16


Photobucket

Z a b i I j e š ke
8.Naša Hrvatska Promina 1995. A.Jurić

Nastavlja se…

Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar, Mratovo

- 13:17 - Komentiraj post (0) - Link posta

četvrtak, 11.11.2010.

Došao i Ljubotić konačno na red za obnovu NN mreže

Photobucket


Čitajući Vjesnik HEP-a, u jednom od članaka pročitao sam sljedeće:

„U šetnji šibenskim područjem u aranžmanu Službe razvoja i investicija, zabilježit ćemo o drugim malim ali ne i manje vrijednim poslovima. Spomenimo da se, uz desetak novoizgrađenih TS 10/0,4 kv, posljednjih mjeseci obavilo blizu 30 velikih rekonstrukcija niskonaponskih mreža, kako u priobalju, tako i u njihovom zaleđu.
U ovom trenutku radi se istodobno šest mreža i to potpunih rekonstrukcija na području drniškog Pogona; u naseljima Pokrovnik, Ljubotić, Razvođe - Sumani, Umljanovići, Brištane Donje i Vinovo Gornje.
- Svi izvedeni radovi predviđeni su Programom sanacije naponskih okolnosti i to na područjima gdje smo našim mjerenjima utvrdili da su te okolnosti loše. U pravilu, riječ je o ratom devastiranim dijelovima ili mreži čija je starost tražila određene zahvate.

Mreža će biti izvedena SKS-om na betonskim i novim drvenim nosačima. Primjerice, samo na drniškom području ugradili smo blizu deset kilometara nove mreže“.

Vjesnik HEP-a, RUJAN 2010 WWW.hep.hr (Veročka Garber)

Doduše, ovo je za Ljubotićane zakašnjela vijest, jer oni već zadnjih mjesec dva vide da se na obnovi niskonaponske mreže radi, ali nije loše napisati koji članak za „kroniku našeg malog mista“.

Inače kad smo već kod „struje“ u Promini.

Baš prije nekoliko dana (točnije na Sve Svete) gledam potrošnju el.energije dalekovoda kojim se napajaju sela Nečven, Mratovo, Bogatići….
Ampermetar tog dalekovoda kao da je odavno otišao u penziju…potrošnje skoro da i nema….Kad za vikend, u kojem Prominci dolaze donijeti cvijeće, upaliti svijeće na grobovima svojih najmilijih…potrošnja 10 puta veća od uobičajene!

Nečven zadnjih vikenda posebno živne, jer je mala uljara za preradu maslina proradila…a prominske masline došle na rod. Kako neki kažu, ovo je jedna od boljih godina. Premda poticaja za sadnju maslina u Promini nema, to nije razlog da i maslina u Promini nema, da ih se ne posadi čak nekoliko tisuća komada!
Doduše, veliki broj maslina se ove godine koja je bila iznimno hladna nažalost osušio…ali izgleda da ove koje led nije „slomio“…dobro ih je ojačao…

A sad da se opet vratim struji.

Dalekovod za Nečven i ostala sela koja sam naveo, velikim dijelom prolazi kroz minska polja. Pale su stare i dotrajale, i svako malo na toj trasi dolazi do kvarova na dalekovodu. Stanovnici Nečvena, Mratova….Bogatića …najbolje znaju o čemu pričam.

Postoji rješenje i za ovaj problem, a to je gradnja novog 10kV dalekovoda TS Oklaj-Marići-Mratovo. Koliko sam imao čuti, projekt je napravljen, i sredstva su bila osigurana, ali trasa nije bila razminirana….i sve je još na čekanju.

Eto, kad se razminira područje oko Marića (o tome sam nedavno pisao kako uskoro treba početi), vjerojatno će i ovaj problem biti riješen, a stanovnici spomenutih naselja u miru slušati fijuk bure, i kapi kiše što se slivaju niz oluke.

Oznake: Ljubotić, Nečven, Mratovo, Razvođe

- 15:32 - Komentiraj post (8) - Link posta

ponedjeljak, 01.11.2010.

Svi Sveti u Promini

Kad bi se sada provozali autom kroz Prominu, što bi vidjeli?

Ako bi u pohode Promini krenuli iz smjera Razvođa, odmah bi uočili da se u tom selu večeras naveliko fešta. Osim u Razvođu, fešta se i u Oklaju u kućama Razvođana koji drže do svojih običaja.
I dok se selom širi miris pečene janjetine, a oko kuća vriska djece, groblje Gospe Čatrnjske, Martina i Mihovila krase buketi cvijeća i svjeće.
Ovih dana Promina je opet, na dan dva živnula, jer su se njeni sinovi i kćeri došli pokloniti svojim najmilijima koji na spomenutim grobljima počivaju.

Nažalost, današnjim danom opet se sve vraća na staro, i Promina tone u tišnu.
Gužve na prominskim prometnicama polako jenjavaju.

Noćna fotografija, poseban je izazov, i odlučio sam napraviti jednu na temu Svih Svetih u Promini.

Evo fotografije crkve sv Martina u Mratovu.

Photobucket



Oznake: religija, Razvođe, Mratovo

- 18:53 - Komentiraj post (4) - Link posta

ponedjeljak, 16.03.2009.

Prominski vidici i sudbine VI dio

Evo nastavka teksta iz knjige „Prominski vidici i sudbine“- autora Prominca Paška Bikića:

…..Donosimo pregled prominskih naselja s prezimenima žitelja koji obitavaju u njima:







Matase

To je selo na krajnjem sjeveru prominskog kraja sa šezdesetak domaćinstava.
Tu obitavaju obitelji s prezimenima: Zelić, Barišić, Šangut, Zore, Tarabarić, Grgurović, Maglica, Jurić i Ujaković.
Svi su žitelji Matasa katolici i pokapaju se kod Gospe Čatrnjske u Lukaru.
Osim obitelji iz mletačkog popisa iz 1709. godine datih u popisu za Bobodol
(Tu se spominju obitelji: Barsan, Matas, Popović, Vranješević, Zorić, Kovač, Miljanović, Kopina, a kasnije i Klepo i Jelinić-opaska urednika bloga), popis iz 1735. godine navodi i žitelje Matasa s prezimenima: Adamović, Ciganović, Dumiak, Fališijić, Godina, Knežević, Svetina, Šundić i Vučić, a od početka devetnaestoga stoljeća javljaju se obitelji: Barišić, Zelić i Šangut.



Mratovo

Selo je smješteno u plodnoj prominskoj udolini koja se od Razvođa ne prekida do nadomak Nečvenu.
Između gornjeg i donjeg dijela sela vrlo davno je podignuta crkva posvećena svetomu Martinu.
Ime ovoga sveca, te prezime prominskih Martinuševića iz Bogočina svakako je povezano s imenom ovoga sela.
Poslije prošloga rata u Mratovu je obitavalo blizu stotinjak obitelji s prezimenima: Čilaš, Đomlija, Bakmaz, Radas, Martinović, Perica, Džaja, Mlinar, Bačko, Džapo, Bilić, Pijuk i Mišković.
Obitelj Mišković, Bilić i Bačko doseljeničke su iz novijeg vremena. Mratovske obitelji su katolici, osim obitelji Đomlija i jedne obitelji Bačko (druga je prešla na katoličku vjeru), koje su pravoslavne vjeroispovijesti.
Katolici se pokapaju na groblju kod Crkve svetoga Martina, osim obitelji Čilaš koje se pokapaju na groblju kod Svetoga Mihovila u Oklaju, Pravoslavni su ranije pokapani kod Svetoga Arhanđela preko Krke.
Šezdesetih godina obitelj Marka Đomlije je izgradila grobnicu kod Crkve svetoga Martina, a neke su Đonimlije izgradile grobnice na pravoslavnom groblju u Razvođu.
Mletački popisi za Mratovo nedostaju.
U dokumentima s početka devetnaestoga stoljeća u Mratovu se spominju obitelji: Bakmaz, Draganić, Žaja, Čilaš, Martinović, Mlinar, Perica, Radas i Sičić.



Oznake: Prominski vidici i sudbine, Paško Bikić, Matase, Mratovo

- 20:30 - Komentiraj post (2) - Link posta

petak, 12.10.2007.

Arheološki lokaliteti u Promini II dio-Mratovo

Nekad je mratovsko groblje- groblje kod sv Martina, bilo okruženo stoljetnim hrastima.
Kako je ponestajalo mjesta za grobove, mještani su često iskorjenjivali stare hraste, i na tim mjestima gradili grobnice.
Koliko su bili veliki i stari hrasti, svjedočio mi je jedan moj prijatelj iz Mratova.
On u njegov kum odlučili su graditi zajedno grobnice, na mjestu gdje se nalazio jedan stari truli hrast. Vađenje korjenja nije bilo nimalo lako. Ispod korijena čekalo ih je iznenađenje; Otkrili su kostur čovjeka koji je toliko bio sačuvan, «kao da je jučer pokopan… i nije mu falio niti jedan zub… »
Hrast koji su iskorijenili bio je star preko tristo godina, a rupa koja je ostala nakon njegova vađenja bila je toliko velika da su na tom mjestu sada dvije grobnice.

Evo nastavka teksta objavljenog pod prethodnim postom:

Oko crkve sv. Martina u plodnom mratovskom polju nalazi se lokalitet s kontinuitetom od neolita do srednjeg vjeka.
Neolitski ostaci neprestano se pronalaze kopanjem grobnica, dok je srednji vijek posvjedočen nalazima ostruga od željeza i nekoliko izuzetno velikih zlatnih naušnica.
Okolnosti nalaza ostruga i naušnica su sasvim zanimljivi.
Prilikom dogradnje prednjeg dijela crkve 1841. godine izvađen je stoljetni hrast star 362 godine. Pod hrastom su bila tri nivoa grobova, a u posljednjem nivou grobni nalazi.
Antičku fazu lokaliteta ne dokazuje poznati natpis A. Centiusa iz Areca, koji je naknadno donesen kao građa jednog od grobova, već rimski grobovi sa spaljenim pokojnicima slučajno nađeni prilikom popravka seoskog puta.
Tom prilikom uz spaljene pokojnike našlo se i grobnih priloga. Pronađeno je sedam raznih staklenih posuda, jedna zemljana posuda, ulomci dviju lucerni i dvije rimske fibule.
Nekoliko stotina metara na istok od grobljanske crkve nalazi se lokalitet “Megdančić”, neobrađena livada sa desetak velikih kamenih blokova koji tek izviruju iz zemlje. Možda se radi o kasnosrednjovjekovnoj nekropoli sa stećcima.
U širem području Mratova lijeva obala Krke bogata je kasnosrednjovjekovnim lokalitetima.
Tu su dva srednjovjekovna kastruma Nečven i Bogočin sa pripadajućim nekropolama stećaka.
Kod Bogočina u zaselku Bagići su se svojevremeno nalazila tri stećka u obliku škrinje, i kod Nečvena križ sa reljefom jelena i polumjeseca.
Kod Nečvena se nalaze ostaci temelja manje crkvice.
Ovdje su pronađena i dva srednjovjekovna ornamenta sa zvijezdom u sredini.

Svako novo kopanje grobnica u groblju sv Martina, trebalo bi se obavljati sa posebnom pažnjom, jer tko zna koliko za arheologe zanimljivih predmeta može završiti u «krivim rukama»…

Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Mratovo

- 19:52 - Komentiraj post (7) - Link posta

petak, 27.04.2007.

Dr Zdravko Dizdar-«Upoznajmo naš stari zavičaj» 6.dio

U Matasima je 1735. popisano 9 rodova s 19 obitelji te ukupno 110 stanovnika.









Bili su to:


Adamović- 1 stanovnika- 1 dim;
Ciganović-1 obitelj- 12 članova;
Dumiak-1 obitelj- 6 članova;
Fališijić (Validžić)- 4 obitelji- 18 članova;
Godina-1 obitelj- 2 člana;
Knežević- 1 obitelj-7 članova;
Svetina- 2 obitelji-13 članova;
Šundić- 1 obitelj- 12 članova;
Vučić- 7 obitelji- 39 članova;

Dio mjesta s obitelji Matas bio je iskazan u popisu stanovnika Bobodola, ali je u kasnijim popisima u sastavu mjesta Matasi.
Tako se u sudskim spisima iz 1816. spominju još u Matasima obitelji Barišić, Matas, Sangut i Zelić.

To je i posljednji spomen prezimena Matas, koje potom nestaje, ali očito je da se ono sačuvalo i danas u imenu mjesta.



Za Mratovo takav popis trenutno nedostaje.
No u sudskim spisima iz 1814-16. u njemu se navode ove obitelji:
Bakmaz, Dragarić, Džaja (Žaja), Čilaš, Martinović, Mlinar, Perica, Radas i Sičić.



U Nečvenu je 1735. popisano 18 rodova s 25 obitelji, te ukupno 182 stanovnika.

To su bili:

Benešić, Bilomavionić, Blažević, Bosić, Bračić, Burmanović, Burgnaćia, Dogan, Guberina, Katić, Miačić, Mihailović, Perinić, Perišić, Poić, Saksić, Šundov i Žepina (Džepina).

Prema sudskim podacima u Nečvenu su 1811-15 živjele još slijedeće obitelji:
Aralica, Perica, Sičić i Svetina.


Za Puljane popis trenutno nedostaje, a prema sudskim spisima nastalim između 1809. do 1815. g. Spominju se slijedeće obitelji:
Aralica, Bračić, Burnać, Crnogorac (1739), Čilis?, Dogan, Gojčeta, Maksim, Parać, Perica, Pokrovac, Šundov i Đižanusić?



dr Zdravko Dizdar dio govora održanog 17. veljače 2001. u Zagrebu u Hotelu «I».

Nastavlja se…..



Oznake: dr Zdravko Dizdar, Prominsko, Povijest Promine, Matasi, Mratovo, Puljane

- 12:49 - Komentiraj post (3) - Link posta

utorak, 09.01.2007.

Mine u Promini

mine

Dmovinski rat za sobom je u Promini ostavio dosta mina.
Osim na prvoj liniji ratovanja na granici Miljevaca i Promine, mine su «Martićevci», tzv JNA i ostala «družina» postavljali i na raznim mjestima širom Promine gdje su očekivali napade HV-a.
Koliko mina još «prijeti» stanovnicima cijele Hrvatske najbolje govori karta HCR-a koju možete pogledati pod linkom.

Kad dolazite iz smjera Krke preko Brljana odmah na samom vrhu uspona možete se i danas susresti sa tablama koje upozoravju na opasnost od mina.

Ljudi su se s vremenom opustili, pa su im često šparoge u minskom polju postale najslađe.
Često sam znao upozoravati ljude da se nalaze u minskom polju, a oni bi samo odmahnili rukom.
Baš na tim mjesetima gdje sam ih upozoravao na opasnost od mina, prošle godine pronađeno je i izvađeno nekoliko mina.
Sva sreća je da nitko nije nastradao.

Ovih dana u tijeku je razminiranje u djelu NP Krka, odnosno područje koje okružuje bivšu vojarnu Manojlovac-Miljacka koju za svoje potrebe uređuje NP Krka ( o čemu sam već nekoliko puta pisao na Blogu).

Članak koji se odnosi na tu temu možete pogledati pod linkom.

Zbog opsanosti od mina Nečven, Mratovo, Podi, Krivići i Marići često znaju ostati bez el. energije. Zašto?
Veliki dio dalekovda koji napajaju ta sela el.energijom prolazi kroz minska polja.
Obnavljanje el.mreže u tim područjima i rješavanje kvarova djelatnicima HEP-a je otežano i često opasno po život.
Dok se i ta područja ne razminiraju, ova sela će i dalje za većih nevremena imati problema sa napajanje el. energijom.

Ovim putem se zahvaljujem svim ljudima koji su svojim pozivima u humanitarnoj akciji «Kvadrat mira» donirali sredstva za razminiranje područja kao što je Promina, koja bi još dugo dugo čekala na razminiranje da nije bilo njih.







Oznake: Mine u Promini, NP Krka, Nečven, Mratovo, Podi

- 21:25 - Komentiraj post (2) - Link posta

četvrtak, 14.12.2006.

Osvjetljena crkva Svih Sveti u Razvođu

Pogledaj veću fotografiju




Nakon što je napravljena vanjska rasvjeta crkve Gospe Čatrnjske (o čemu sam već pisao), ovih dana vanjsku rasvjetu je dobila i crkva Svih Svetih u Razvođu.
Imam osjećaj da su se Prominci počeli takmičiti u dobrim djelima, i to me baš raduje.
Ja se nadam da će se sada naći i netko iz Mratova tko će osvijetliti crkvu svetog Martina.
Inače, crkva svetog Martina uskoro bi trebala dobiti i kip svetog Martina, jer je jedan Prominac fra Šimi obećao snositi sve troškove izrade kipa.


Ali da se opet vratimo u Razvođe….

Tko je i kako sudjelovao u izradi vanjske rasvjete Svih Svetih, najbolje je opisao Mario Juric u svom komentaru:


«»»Evo sa velikom radošću mogu reci:
" U Razvođu crkvica se bijeli koda su je anđeli donijeli"

Od večeras (11.12.2006.) crkva Svih Svetih u Razvođu je osvjetljenja.
Nadam se da će puno ljudi biti oduševljeno kao i ja jer prekrasno izgleda u ovoj tamnoj noći.
Prenijet ću vam komentar fra Šime:
"izgled lipše nego velike crkve… ista je kao crkve uz more …bravo"
Opet ću iskoristiti priliku i zahvaliti fra Šimi na podršci,
Načelniku Općine koji je intervenirao za kabel od Elektre Drniš
Ekipi Elektro centra Tudić koji su spojili struju,
Djelatnicima «Metalsint» Oklaja jer su napravili držače
Petar Juric, Dragan i Ante Juric, te Ante Lacic pomogli su mi u realizaciji betoniranja postolja za reflektore
Hvala im svima. ……»»»





Fotografije Svih Svetih noću možete pogledati pod linkom.

Oznake: Mratovo, Gospa Čatrnjska, Razvođe

- 19:14 - Komentiraj post (3) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


.....

  • ......
    .......



    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2023. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić