_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

četvrtak, 15.12.2011.

Arheološke crtice iz Mratova



Listajući neke stare listove, pronašao sam zanimljiv članak vezan za pronalazak jedne stare nadgrobne ploče u Mratovu, davne 1867 godine.

Evo članka u cijelosti, za sve one koje ovakve teme zanimaju.

************************************************************************************

Arkeologičke crtice od pravoga člana jugoslavenske akademije
ŠIME LJUBIĆA.

Predano u sjednici historičko - filologičkoga razreda jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 16 listopada 1867 godine.

S dopuštenjem ovoga prečastnoga zbora i poštovanoga obćinstva rad sam prozboriti o nekom napisu na skoro izkopanu u dalmatinskom primorju (Narodni list br. 63 1866), da s njega dokažem pregolemu važnost, koju imaju stari spomenici naši za obću znanost a za poviest navlastito ove naše zemlje, te tiem obodrim narod na njihovo učuvanje i objelodanjenje.

Evo ga :

ASENTIVS AF
POM ARRETI
VET-LEG-XI H SET FI
HIC-ESTOCCISVS
FINIBVSVARVARI
NORVM • IN AGELLO
SECVS TITVM FLV
MEN ADPETRAM
LONGAM FC- HER
Q • ! AL VENTI VS L • F • VITALIS

Ovaj napis bi iznadjen lanjske godine blizu crkve sv. Martina u selu Mratovo na Promini, kotara kninskoga, u što se ta crkva popravljala.
Ploča, na kojoj je urezan, visoka je 1 metar i 75 centimetara, a široka 60 centimetara.
Pismena zauzimaju dva diela cieloga lica.
Bezimeni njegov izdavatelj veli, da je ova ploča služila za pokrov jednomu od onieh starinskih grobova, koji se u velikom broju nalaze naokolo i pod samom crkvom sv. Martina, i da će ju onako, kao što je cjelita i označena, učuvati PP. 00.

Bonaventura Mlinar župnik i Bonaventura Marić duhovni pomoćnik u Promini, dodaje napokon o samoj ploči :

Dalo bi se reći, da je ta ploča ondje ko zna kada iz drugoga mjesta prenesena, i upravo
s onoga, koje je u napisu ovako označeno:

„secus ti tum (sic) flumen ad petram longam" ;

nagadjanje, koje se naslanja na to, što blizu Krke, okolo dvie milje i pol od sv. Martina, strši hridina,
koju još danas zovu „duga stina", na medji sela Puljana i Bogatića, na mjestu nazvanu „Mostine".

Navedeni se napis čita ovako:

„Asentius Auli filius Pomptina Arreti,
veteranus legionis XL,
hie situs est; testamento (ili titulum) fieri jussit;
hic est occisus finibus Varvarinorum in agello
secus Titium flumen ad petram longam.
Fieri curavit haeres Quintus Calventius Lucii filius Vitalis",

naime:

Asencij sin Aulov, od pokoljena Pomptinskoga,
rodom iz Aracija, stariš od XI legije,

ovdje leži (t. j. bi pogreben) ;
naredi oporukom, da se ovo učini;

ovdje je ili bolje koji je ubijen bio na medji kotara Varvarskoga u njivici blizu rieke Krke kod duge stiene.
Dao je načiniti, naime ovaj spomenik, njegov baštinik Q. Kalvencij Vital sin Lucijev.

U riječi ovoga napisa TITVM podkrala se jamačno pogrješka.

Nad drugim I njezinim imao bi se nalaziti znak I ovako Ä (gdje je malko produljen uzdužni potezi znači TI), obično skraćenje u rimskih napisih, te tako bi ona značila rieku „Titium" t. j. Krku.

Po nas nema uzroka do misli, da je ova ploča njegda prenesena bila iz mjesta nazvana „duga stiena" onamo, gdje je skoro izkopana.

Napis jedino označuje mjesto, gdje je Asencij smaknut, a ne veli nimalo, da uprav ondje, gdje ubijen, bi i pogreben. Više se može vjerovati da je Asencij iz njivice pri dugoj stieni, budi mrtav ili smrtno ranjen, prenesen bio onamo, gdje mu iznadjena ploča posvjedočuje grob.

To predmnieva i sam napis u izrjeci: „hic situs est", i kad se očito odnosi na drugo mjesto : hic est occisus finibus Varvarinorum itd.

POM. znači „Pomptina ili Pontina tribus", naime pokoljeno, na koje je Asencij spadao.

Oni, koji pišu „Pontina", s Festom izvode taj naziv od grada „Pontia" u državi Volska; a koji „Pomptina", od grada „Pometia" pridievkom „Suessa", isto tako ležećega u Vo'lskom priedjelu uz onđješnje močvare.

Ovo se pokoljeno brojilo megju seljačkimi, te se upravo tako nazvalo od močvara ležećih medju „Appii Forum, Terracina i Circeji".
Po Liviju (VII. 15) u isto doba, kad i drugo nazvano „Publicia", i ovo se pleme sdružilo s ostalimi okolo g. 397 poslie sagradjenja Rima.

U Gruterovom napisu (543. 3) čita se PONtina, dočim se u drugom, g. 1843 iznadjenom u Štajerskoj, spominje uprav, kao što u našem, njeki stariš („veteranus"), koji je spadao na pokoljeno POMptina (v. Zeitschrift für Geschichte von Steiermark t. 209).

ARRETI, t. j. rodom iz Arecija (Arretium bolje Aretium), sada talijanski Arezzo, grad u Etruriji (Toškani), sagradjen od Areta sina Janova; jedna od najstarijih etruskih naselbina, ležeća u gorskih stranah.

Okolično zemljište bilo je vrlo sposobno za lončarstvo, i bjelicom plodno (Plin. 18, 9, 20; 35, 12, 46).
Sa dva R dolazi u starih napisih kod Grutera (372, 12; 520, 3; 1028, 2; 1029, 7), a sa jednim, osim u starih spisatelja, i u jednom našem napisu, izkopanom g. 1845 u Šupljoj Crkvi kod Kistanja, gdje je „Burnum" ležao, sada u Kninu (v. La Dal. 1847 br. 44).

VET. LEG. XL S ovoga znamo, da je ovaj stariš pripadao XI. legiji rimskoj, najme XI. vojenomu odielu, koji se za njegove smrti nalazio u Dalmaciji. Oktavijan August, primiv u svoje ruke krmilo rimske države, ustanovi 25 legija za pograničnu obranu (Dio Cassius Hist. Rom. LV, 23. — Appian Hist. Rom. praef. c. — Herod. Hist. II. 11), naime 20 sastavljenih od onih vojnika, po kojih bješe svoje suparnike nadvladao, prozvav ih brojevi od prvoga do dvadesetoga ; ostale pako, koje osnova od vojnika Antonijevih i Lepidovih, pridržaše svoje stare naslove i ostadoše u istoku, da brane onu granicu. Ali i ono prvih dvadeset s vremenom dobiše razne počastne pridievke za nagradu njihova junačtva, n. p. Augusta, Victrix itd.
S početka August od ono 20 legija pobrojenih namjesti one manjega broja na skraj nj em zapadu ; one srednjega broja uzduž Rajne i oko Alpa; a one višega broja na dolnjem Dunaju.
Po ilirskom ratu i porazu Vara u Teutuburskoj šumi predjašnje boravište tih 20 legija sa svim se promieni.
To prenamještenje osta za tim nepomično za careva Tiberija, Kaligule i za prvih godina Klaudijeva vladanja.
U to su vrieme stanovale u Dalmaciji VH. i XI. legija.
Tada još nisu uživale nikojega pridievka. Spominje ih Tacit (Annales IV. 5.) i veli, da su tu boravile do deset godina za dobe Tiberija, koji ih tu ostavi, da mu pri ruci budu, kad bi mu ih u Italiji trebalo.
God. 42 po Isukrstu (795 po sagradjenju Rima) te dvie legije nehtjedoše pristati uz Furija Kamila Skribonijana, tadašnjega upravitelja dalmatinskoga, navabljena öd Antonija Vicinijana i još nekoliko vitezova rimskih u zakletni dogovor proti caru; što natjera napokon Skribonfjana izbjeći živom glavom na Vis (Issa), gdje se skoro sam ubio. Klaudij, da obdari riedku vjernost tih legija, podieli im pridjevak C.

P. F., najme „Claudia Pia Fidelis" (V. Dio Cas. 16. 15. Eckel HI. 424.).
O dalnjem udesu XI. legije našega napisa mnogo se do sada napisalo. Slavni Borghesi u djelu: > Rajnskih napisih (str. 424), potanko je naveo sve glavne zgode, koje su nju dopale, pokle je dobila pridjevak „Claudia Pia Fidelis". Imamo jošte od St. Meyera: Geschichte der XI. und XXI. Legion in d. Mittheil, der Antiquar - Gesellschaft in Zürich Bd. VII. Zürich 1853. 4".
S. 123. ff.; 0 > njoj podugo su prozborili: Klein in den Bonner Jahrb. des Vereins v. ' Alterthumsf. Heft XXII. S. 109 ff. Bonn 1855.; — Della Torre, Mon. Vet. Antii caput X.; Orti, Mar mi della gente Sertoria. itd.
Ovo ćemo jošte samo primietiti, da je ova legija ostavila Dalmaciju stoprv g. 823 poslie sagradjenja
Rima, t. j. g. 69 poslie Isukrsta, kadno prodje u Njemačku proti Civüu (Borghesi: Ann. dell'Inst, di Roma 1839).

Iz navedenoga sliedi dakle nedvojbeno, da je nadgrobna ploča, o kojoj besjedimo, podignuta bila medju godinom 9 i 42 poslie Isukrsta, to jest prije nego je XI. legija stekla onaj velečastni pridjevak „Claudia Pia Fidelis".

U mojoj zbirci svih do danas iznadjenih napisa u Dalmaciji sadašnjoj nalazim samo deset, koji nam spominju ovu XI. legiju kao ondje boraveću, od kojih sedam bili su postavljeni medju godinom 9 i 42, a ostala tri medju godinom 42 i 69.
Dva su izkopana u Zadru, jedan u Novom Gradu zadarskoga okružja, četiri u Solinu a tri u okolici staroga Burna (Šuplja Crkva) ne daleko od mjesta, gdje se iznašao i onaj, o kom besjedimo.

Najstariji od tih stalnoga doba jest zadarski, i spada na godinu 20 tribuničke časti Tiberijeve, kadno bješe upravljateljem Dalmacije Publius Cor nelius Dolabella; a pošto Tiberij primi tu čast od Augusta god. 748 po sazidanju Rima (po Varonu), s toga znamo za izvjestno, da je napis ovaj postavljen bio god. 18 poslie Isukrsta.

Evo ga:
I.
TI CAESAR • DIVI AVG • F
AVGVSTVS IMP PONTIF • MAX
TRIB POTEST XX • COS III
LEG IX LEG XI
ˇ • CORNELIO DOLABELLA
LEG PRO PR
(V. Spon. Voyage I. 365. —Murat. sup. 97,2. — Fortis I. 17. —
Kreljan I. 124 itd.).

2.
CVIVS • VIAE MILLI › PASSVS • SVNT
CLXVII MVNIT PER VEXILIARIOS
LEG t ET XI
ITEM VIAMGABINIANAM
AB SALONISANDETRIVM APERVIT
ET MVNIT PER LEG • VĎĎ
(Lucio. Inscrip. Dal. 34. — Spon. Miscel. 179. — Fari.
Illyr.Sac. I. 286. — Zaccaria. Mar. Sal. 20. — Lanza. Lap. Sal.
29 itd.).

Ulomak povećega napisa, u četiri komada razdieljena, koja se sada nalaze na tornju spljetske stolne crkve. Spada na 21 godinu tribuničke časti Tiberijeve, t. j. na 19 poslie Isukrsta. Bi iznadjen u Solinu. Govori > popravljenju javnih drumova, što se tada izvelo u Dalmaciji trudom i ove XI legije.

3.
T.CILLIVS
¤ • F • FAB
DOMO LARA
ND A • VET
LEG-XI-ANN . .
STIPENDIO XV
(Concina. Voyage 33. — Lanza 77.).
Iznadjen kod vodopada Skradinskoga.

4.
! • TREBIVS • ! • F • FIRMIVS • VETERAN VS
LEG • XI • STIPENDIORVM • XXV • ANNOR.
LXI A •  • V • FF. I ) • S • E • M • QM-CS
(Muratori 859, 7.). Iznadjen u Zadru.

5.
FINES INTER NEDITAS ET CORINENSES
DERECTVS MENSVRIS ACTVS-IVSSV
MECENI GEMINI LEG-PER ARESIVM
MAXIMVM > -LEGIONIS XLPRINCIPEM
POSTERIOREM !
ET PD- AEBVTIVM
LIBERALEM Ż> • ElVSDEM LEG ASTATVM
POSTERIOREM • ! • I

(Muratori 505. 19 iz Doni-0. — Orelli br. 3452.).
Iznadjen u Novomgradu okružja Zadarskoga.

6.
.... ICNIILEG-XI
ANN-XLVSTIPXX
ERCVLES • AEMILIVS
CNEI - F • MARC • ANN • XVIII
PAT ET FIL
H • S • E
(La Dalmacia 1847. 44.).
Iznadjen u Ivosevčkoj obćini kod Šuplje Crkve kotara Kistanjskoga, sada u Zadru.
L • ALLIVS • L • F • FAB
SIGNIFER • LEG • XI
ANN-XXX-STIP-X
HSE
L • STATIENVS LF FABIA
! AT VL VS. POS
(Istria 1849. 199.)
Iznadjen u Solinu.

.... DIV - I
I -LEG-XI !
. . . F-DOMO-VERO
NA-ANN-LXIII STIP
%%%%("-F IVSSLT
PANTAGATHvS
LIB FC.
(La Dalmazia 1846. 36, 1847. 44.).
Iznadjen u mjestu zvanu Šuplja Crkva, u obćini Ivosevčkoj Kistjanskoga kotara, u Kninu.

9.
MBLESIVS TER
TVLLVSM LEG.
XI • ! • ˇ • F - ˇAPIRIAE
PYRALLIDI BENEMEREN
OSPITE SVE - ANNORVM XXV
DE SVO FECIT
(Orelli 428. — Lanza 82.).
Iznadjena u Solinu g. 1821.

10.

M • IVL • M • F • VOLT • PATERNVS
AQVIS SEXTIIS MIL LEG.
VI • VIC • TRI ! - LEG • VIII • AVG.
LEGXIIII GMV-LEGXICPP (mjesto F)
ET EX (mjesto ET LEG) § • IVLIA ¤ F MAXI
MA VXORETMIVLMILDOCI
MVSH-F-C.
(Zaccaria 4, 6.).
Iznadjen u Solinu.

Ovo glede rimske legije XI, koja je stalno i tako dugo, naime od god. 9 do 69 pribivala u Dalmaciji.

Ali poglavita vriednost napisa, komu smo ovu kratku razpravu osobito posvetili, stoji po nas u rieci VARVARINORVM, jer ona spominje stari jedan dalmatinski grad, o kom nam ostaje jako malo, i to ne sa svim jasnih viesti.

Prvo ga imenuje Plinius u poglavlju 21 knjige III., gdje veli:

„Jus Italicum habent eo conventu (sc. Scardo nitano) Alutae, Flânâtes, a quibus sinus nominatur, Lopsi, Varvarini, immunesque A s se siate s".

Plinius dakle u brojenju onih plemena, koja su na skupšćini Skradinskoj za rimskoga vladanja uživala italsko pravo, počima od Istre i napreduje po primorju hrvatskom do grada As se sia, koji se dizao na brežuljku danas nazvanu Pođgraje ili Tisičić u okolici Benkovačkoj okružja zadarskoga, te još dan danas obstoji u svojoj izvornoj sastavim (V. moje djelo : Studi Archeologici. XXII Bd. des Archivs für Kunde österreichischer Geschichtsquellen), a pošto umah pred Assčsiates u gori navedenoj njegovoj izreci stoje Varvarini (ed. Elzev. habet Varubarini. ’. ‘.), dalo bi se i po Pliniju tvrditi, da su Varvarini stanovali na zapadnom obronku Velebića. Tolomej u poglavlju XVII knjige III. medju unutrašnjimi gradovi liburničkimi spominje i grad Var vari a, i meće ga oko Velebića; a morao je ležati podaleče od nutrnjega glavnoga druma, jer ga nema zabilježena ni u Antoninovu putopisu, ni u Peutingerovoj tabli. Može se vjerovati da je to Rapparia Ravenatskoga zemljopisca iz VIII stoljetja.
Jedino u dva stara spomenika imamo traga, ako i slaba, gradu Varvaria ; naime u jednoj opečici ojničkoj kod Gorija (Tom. I. 133), i u jednom napisu Ravenatskom kod Gr u ter a (564, 7.)
I kod Orellija (br. 3637). Opečica Gorijeva jest sumnjiva izvora.
U napisu Gruterovu napomenut je njeki Marko Valerij Kolon, rodom iz naše Varvarije, koji je služio kao pisar na ravenatskom brodovlju.

Evo ga:

DM.
M VALERIO MF- CLAVD CO
LONO LIBVRN
VARVAR SCRIB CL _
PR RAVEN • VIX • ANN • L
MIL- AN XXVĚ- VALERLI COLONVS ET . ..

U zemaljskom kazalu Skaligjerovu dolazi colonia Liburnuarva, kao daje ovo sve jedna varoš, a Gori (T. III. 78) broji medju brodovi liburnickimi i Liburna Barbaro, oba se naslanjajući na ovaj Gruterov napis. Prvi Hagembuch (str. 619) opazi, da skratnica VAR VAR. u navedenom napisu znači Varvaria, liburnički grad. Cluverius dobro ga poznavaše, čim veli, da se nalazio u Liburniji a ne u Japidiji (V. još: Marini Frat. Arv. 478. 826; Cellarius Not. O.A. T. 1. 613., Fari. Illyr. Sac. I. 153). Kandier stavlja ga prvo, gdje sada leži Bribir u hrvatskom primorju, a kašnje na sjeveru Udbine blizu male Korbavice.

Naš napis čisto svjedoci, da se je zemljište Varvarske obćine pružalo do rieke Krke, i da su mu dapače granice dopirale ća do duge stiene na lievom briegu te rieke, gdje je Asencij poginuo.

Još ćemo i to spomenuti, da u trećem redku našega napisa iza pojedinoga pismena H SE-TF-I osim adnjega mora da bude piknja; da u šestom redku rieč agellus znači par vus ager, njivica (Ter. Ad. 5, 8, 20., Cie. N. D. >, 35 ad fin. ; Varr. R. . 3, 10; gdje: agellus non sane major jugero uno); i da pokratnica HER. u predzadnjem odgovora rieči Here s „qui defuneto succedit in bona et jus, quod habebat (For-cellini).

Tako ti naš Lucius Calventius Vitalis ubaštini imanje i prava Asencijeva pod oporučnim samo uvjetom, da postavi darovatelju ovaj po nas dosta važan spomenik.

Ugledali se u domoljubni primjer našega Kninskoga dopisnika i ostali Dalmatinci, svi dapače jugoslavjani, kad bi im se srećno uzslučilo i ma kako se dokopati starih spemenika; i kao on i ona dva vrieđna duhovna pastira Mlinar i Marić sačuvali ih od propasti na sve to veću korist obće znanosti, i na slavu ove klasičke zemlje naše, uviek umom i razumom plodne, božjom providnosti pozvane, da si uz blagi upliv svoje sjajne prošlosti novi sazida hram još sjajniji za budućnost.

************************************************************************************

Zanimljivo bi bilo postaviti pitanje "Pa gdje je ta ploča danas?"

Oznake: Mratovo, Arheološki lokaliteti

- 11:14 - Komentiraj post (0) - Link posta

petak, 08.06.2007.

Arheološka škola u Promini u Puljanima

Pod pokroviteljstvom NP Krka, Muzeja Drniš, te sveučilišta iz Zadra i Bolonje u Puljanima je započela s radom međunarodna arheološka škola.

Kako piše Jutarnji:

"Tom prigodom predstavljena je i hrvatsko-talijanska monografija rezultata dosadašnjih istraživanja rimskog vojnog logora Burnuma i njegova amfiteatra, jedinog takve vrste koji je sačuvan u cjelosti".

Prema istom članku, u Puljane je tako došlo dvadesetak studenata arheologije iz Hrvatske, Italije i Albanije, a istom događaju su nazočili i "eminentni hrvatski i talijanski stručnjaci".

NP Krka je s arheološkom školom započeo "buđenje" cijelog jednog kompleksa zgrada koji je do prije rata koristila bivša JNA.
Nakon Domovinskog rata, zgrade koje su građene u vrijeme izgradnje HE Miljacke, prije više od sto godina za stambeno zbrinjavanje radnika elektrane, prepuštane su na milost i nemilost zubu vremena i vandala.

Oživljavanjem bivše vojarne, te otvaranjem novih radnih mjesta u njoj, i stanovništvo Promine možda doživi "demografsko oživljavanje".

Kako-Zašto?

Do sada su u vojarni zaposlena četiri stražara, od kojih su trojica Prominci i jedan iz Miljevaca što je jako veliki napredak u postotku zaposlenih Prominaca u NP Krka.

Već sam nekoliko puta pisao na Blogu kako je apsurd da je najveći dio NP Krka u dužini od 15 kilometara, sa najvećim brojem atraktivnih slapova baš u Promini, a da donedavno nitko od 1500 stanovnika Promine nije mogao dobiti radno mjesto u NP Krka!

Nadam se da će revitalizacijom bivše vojarne, NP Krka ispraviti "postotak" zaposlenih Prominaca u svojim službama u pozitivnom smjeru, te da će se svi planovi koje NP Krka ima za bivšu vojarnu i cijelu Krku u ovom njenom dijelu uspjeti uskoro realizirati.

Oznake: NP Krka, Puljane, Arheološki lokaliteti

- 08:06 - Komentiraj post (2) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


 

Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»

.....

  • .......

    ......

    http://adria.fesb.hr/Drniš

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2016. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić