Pismo profesora Paška
Stalni čitatelji Promina bloga, sigurno se sjećaju postova pod naslovom: Izgrađena je oko 1950. a ja sam ključeve preuzeo 1952. od Anke Bilušić . Tu je još radilo nekoliko Prominaca, kao što su Paško Bikić, Mile Dujić, a prije nas Andrija Dujić. Na drugoj fotografiji je kuća Čavlina, u neposrednoj blizini škole, koja je izgrađena uz tada vrlo prometni put nastao u vrijeme Napoleona i na koji je bila orijentirana većina prominskih sela. Kuća je prvo bila gostionica, a podigla su je braća Čavlina. - Prominci su u to vrijeme živjeli u zajednicama, zato se navode sva trojica kao graditelji (o čemu svjedoči kamen iznad vrata s njihovim imenima). Ta braća Čavlina su u vrijeme Drugog svjetskog rata bila vezana uz NOB, a posebno srednji, Pajo. Pričao mi je otac koji je prvi izašao iz brine u to nemilo vrijeme, da je u selu našao zaklane roditelje braće Čavlina i bačene na đubrenjak. Nakon Drugog svjetskog rata tu je bio mjesni ured, i tada je s kamena iznad vrata isklesan natpis „uz pomoć Boga“. Crno-bijela fotografija nastala je 1976. dan uoči Sv. Ane, nakon akcije čišćenja mratovske ceste koju sam organizirao i u šali nazvao Dan narodnog običaja. Snimio sam je kod kuće Klicića, a na njoj su svi koji su sudjelovali u akciji – tu su i neki od Đomlija. S akcijama smo nastavili i poslije 1995., na primjer kad se obnavljala crkva (uz pomoć države). Treća skupina fotografija je iz Razvođa, vrlo su zanimljive i mnogima iz samog sela nepoznate. Snimio sam ih 2011. kad sam tražio kesten u dvorištu bivšegnačelnika Promine, Marka Škovrlja, ponukan napisom Ante Tomića kako je prije rata bio u Promini i „za kamenim stolom u hladovini pod kestenom pio prominsku žutinu“. Uz kesten, koji je rijetkost u našem kraju, pronašao sam i natpis na ulaznim vratima, koji je očito nastao u vrijeme Domovinskog rata– Civilima zabranjen ulaz (pisano latinicom – jer oni na koje se to odnosi ne znaju drugo pismo). Na vratima konobe, pak, piše ćirilicom – Prdekana! I radno vrijeme od 0-24. Valjda je taj šaljivdžija time htio dati važnost uredu koji je tu postojao. Tko je u tom zatvoru boravio, meni nije poznato, a možda je to bila samo prolazna postaja. Lijepo te pozdravljam, i nadam se da se dogodine vidimo, Paško Mlinar **************** Zahvaljujem se profesoru Pašku na lijepim riječima podrške, ali i na ovom kratkom putovanju u prominsku prošlost, sjećanju na minula vremena. Živili mi profesore Paško, i vidimo se za Svetu Anu u Mratovu! Oznake: Promina prije pola stoljeća-prof Paško Mlinar, Marasovine, Bobodol, Razvođe, Mratovo |