_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Rimski okov sa Šušelja

Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Lukar, Šušelj

Arheološki lokaliteti u Promini V dio-Razvođe

Razvođe je selo 3 km istočno od Oklaja. Zajedno s Oklajem i sljedećim selom Velušic čini neprekinuti niz antičkih lokaliteta. Razlog tome trebamo tražiti u povoljnom geografskom položaju ovih sela. Ona su smještena na rubovima plodnih polja u prisoju pod južnim padinama planine Promina.
Razvođe je najpoznatije po nalazu terminacijskog natpisa pedesetak metara na sjever od puta Drniš - Oklaj, kod izvora Bunarača.

VLLIVS-T Vibullius T rib(unus)
G VII-ET-L-SAL leg(ionis) VII et L SAL(vius)
M-SVETO-CE M(arcus) Sveto Cen
VRIONES-LEG X turones leg(ionis) XI
DICES-DATI-EX iudices dati et
OMVENTIONES-A comventione a
OLUSIO-SATVR L(ucio) Volusio Satur
NO-LEG-PRO-PR ni no leg(ato) pro pr(aetore)
AESARIS-AVG C(ai) Caesaris Aug(usti)
MANICI-INTER Germanici inter

Dakle po odobrenju namjesnika Lucija Volusija Saturnina, komandant legije VII Vibulius zajedno sa centurionima legije XI Lucius Salviusom Markusom Sveto, izvršili su presudu o podjeli zemljišta između? Mjesto gdje je trebalo pisati između koga je podjela izvršena je otučeno i taj zasigurno najvažniji podatak ostaje tajna.
Vjerojatno se radi o raspodjeli zemljišta plemenskih zajednica koje su ovdje bile u sporu. Možda se radi o sporenju prava na korištenje izvora Bunarača kod koga je natpis nađen ili o podjeli između područja legije XI i nekog plemena ili privatnog imanja.
Lucije Volusije Saturnin bio je namjesnik provincije Dalmacije u periodu prije 29. godine do oko 40. godine nakon Krista. On je izvršio podjelu između Nedita i Korinjana u Karinu, između Onastina i Nerestina u Poljicima, tako da je i ovaj kamen moguca plemenska podjela.
Koja bi to plemena mogla biti teško je reci. Prema davnašnjim saznanjima ovdje su egzistirale dvije plemenske zajednice, Burnisti zapadno i Prominjani istocno od mjesta natpisa. Nesto dalje na jug bili su Varvarini i Skardonitanci. Odgovor je ipak možda u nepoznatim zajednicama ciji su centri bili na zapadnoj gradini Šuselj ili na Bibića ili Cupića gradini na jugoistoku.
Treba reci da i teritorij prominskih sela zavrsava u Razvodju i da sljedece selo Velusic spada u uze drniško područje. Razvođe je granično selo prominske općine, a ono je i prirodna vododjelnica rijeka Krke i Cikole, sto govori samo ime sela.
Pored nalaza terminacijskog natpisa ovdje negdje su braca Đuro i Jovo Pokrajac 1898. godine pronašla "brončanu krasnu grupu sastojeću od dva tigra, te jednu sredovjecnu komostru i jedan sredovjecan mac iz kasnijeg doba". Broncani tigrovi sasvim sigurno potječu s nekog antičkog lokaliteta u selu i uz figuru boga Bess govore o ukusu, civilizacijskim potrebama i kulturnim i trgovačkim vezama antičkih stanovnika Promine s antičkim centrima na obali i preko obale u Italiji.

Posljednji lokalitet u Razvodju nalazi se na stotinjak metara južno od ceste Drniš-Oklaj, kod kuća Klepo. Ovdje i danas stoji "in situ" antički sarkograf velikih dimenzija. Tijelo sarkografa ukopano je u zemlju, a iznad u nivou okolnog terena je poklopac probijen s juzne strane. Dimenzije poklopca su: duzina 2,70 m, širina 1,42 m, i visina 0.50 m. Poklopac ja na dvije vode s akroterijama u uglovima i na sjevernoj strani natpisnim poljem kojem su slova potpuno izlizana, bez ikakvih tragova.
Nedaleko sarkografa 60 metara na sjever pronađen je 1892. godine nadgrobni natpis, tako da se moze govoriti o rimskoj nekropoli na ovom lokalitetu koga narod naziva Grudine, a šire područje – Bristovača:

CVILRN
INFELIC
SIME ET
O MAXIM
SECVNDI

Natpis je očito nadgrobni, ali ga je nemoguće dešifrirati

Arheološki lokaliteti Promine danas nisu nikome zanimljivi za istraživanje. Općina Promina još je daleko od dana kad će sama moći financirati ili na bilo koji način moći pomagati takva istraživanja.
Vjerojatno će proći još jako puno vremena dok spoznamo vrijednosti koje nam pruža naša bogata arheološka baština
Pitanje je koliko će arheoloških lokaliteta do tada biti zaštićeno ili ostati sačuvano od propadanja uzrokovanog ljudskim nemarom…

Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Razvođe

Arheološki lokaliteti u Promini IV dio-Oklaj

Prije dvije godine prijatelj mi je pokazao u Dizdarima mjesto na kojem su zasadili novi vinograd. Nedugo nakon što su traktorom krenuli preoravati zemlju, naišli su na grobnicu. Prema njegovoj priči, mjesto na kojem već ima vinograd (susjedna parcela), nekad je bilo tursko groblje… Navodno su u grobnicama koje bi oranjem vinograda slučajno otvorili pronalazili razne sablje…noževe… Sve bi pronađeno vratili u zemlju i zakopali.
Ova lokacija nije nikad arheološki ispitana, a nalazi se pedesetak metara južno od rimskih termi koje se spominju u niže navedenom tekstu.

Evo nastavka teksta iz prethodnih postova:


Oklaj

Sudeći prema brojnosti nalaza i prostranosti koju zauzima najznačajniji je antički lokalitet prominske zaravni. Oklaj je i u novijoj povijesti uvijek bio središte cijelog kraja. 1882. godine, kada je dalmatinski sabor donio odluku o osnivanju prominske općine, Oklaj je bio njen administrativni centar.

Antički ostaci skoncentrirani su u jugoistočnim dijelovima naselja.

Lijevo od puta Drnis-Oklaj, kod kuće Džepina, nalazi se kompleks antičkih zgrada i ostaci rimske nekropole.

Kada se govori o Promini, neizbježni entuzijasta G. Urlić-Ivanović je ovdje krajem prošlog stoljeća intenzivno obilazio teren i na osnovu njegovih bilježaka danas je sačuvano niz podataka o lokalitetu.

U splitskom “Bulletinu”, on je 1890. Godine objavio članak u kome se govori o rimskim iskopinama u Oklaju.
Odbacujući očite nevještosti i amaterizam kod autora, neosporne su činjenice koje se navode u članku, kojima je on sasvim sigurno bio svjedok.
“Na 2.5 m dubine zidovi od sitna duguljasta škriljevca”,”sila različite vrste opeke”,”zid debeo 2 m”,”uski hodnik koji vodi do vodenjače” (za kupaonicu autor upotrebljava izraz vodenjača),”fino okrečena pod površinom 2 m”.
Opisujući kupaonicu G. Urlić-Ivanović navodi da je bilo popločano “četvrtastim i okruglim opekama od bjelkastog finog materijala, širine 4 i 7 cm”.Nedaleko kupaonice pronađena je i opeka sa natpisom firme Pansiana.

Sljedeće 1891. godine Urlić-Ivanović u “Bulletinu” ponovo piše o istom lokalitetu. Negdje u prostoru iste građevine opisuje sličnu okruglu prostoriju istih dimenzija kao kupaonicu iz 1890. godine, ali ovo s hipokaustom: "krug naslonjen na 10 stupova, svaki ima 10 cigala".

Cigle suspenzorija su vjerojatno bile okrugle. Hipokaust je imao: "pod od četvrtastih ploča sa natpisom firme Q Clodi Ambrosi".
Ostaci arhitekture i pripadajuće nekropole koja je kasnije pronađena, sudeći po Urlićevu opisu i današnje situacije na terenu, šire se daleko u oklajsko polje i prema susjednom selu Razvođu, o kome će rijeci biti naprijed.

Članak iz 1890. godine spominje i natpis pronađen nedaleko od ovog lokaliteta, objavljen 1888. godine. Radi se o fragmentarnom odlomku većeg natpisa koji je možda istog sadržaja kao natpis pronađen kod izvora Bunarača u prominskom selu Razvođe.

VOLVS L(ucio) Volusio
NINO Saturnino leg(ato)
PR C C propr(aetore) C(ai) C(aesaris)

Spominjanje Lucija Volusija Saturnina, namjesnika provincije Dalmacije od 29. do 40. godine na dva natpisa u razmaku od 3 km (Oklaj i Razvođe), ne mora značiti da je tekst oba natpisa istovjetan, ali ulomak iz Oklaja je toliko okrnjen, da osim imena namjesnika ne daje drugih podataka.

"Mnoštvo rimskih grobova" koje spominje G. Urlic-Ivanovic u gore navedenom članku iz 1890. godine, prostiru se na istočnu stranu lokaliteta. Bez arheoloških istraživanja teško je išta govoriti o položaju nekropole, ipak 1909. godine slučajno su pronađena tri rimska groba sa spaljenim pokojnicama u kamenim urnama. Grobove je pronašao mještanin S. Džapo i već su bili pretraženi.

Grobni inventar sastojao se od nekoliko izuzetno važnih nalaza: staklene posude kojoj je nedostajao grlić s natpisom na dnu, trbušastog balsamaria sa širokim otvorom i male posudice u obliku boga Bess s otvorom u glavi.
Inventar ovih grobnih nalaza nalazi se danas u Arheološkom muzeju u Splitu.

Datiranje fragmenata natpisa s spomenom namjesnika iz Oklaja je prva polovina I stoljeća, dok datiranje ostataka rimske zgrade i susjedne nekropole, s obzirom na posude s firmom Q. Clodi Ambrosi i Pansiana i grobne nalaze s posudice u obliku boga Bess, moglo bi biti II ili III stoljeće.
Bradata groteksna figura Besa sjedi na okrugloj profiliranoj bazi. Prednji dio figure je nag. Drška je zakačena za ušice na ramenima, a njeni izvijeni krajevi napravljeni su u obliku barskih ptica. Otvor posude je kalota tjemena. Visina posude je 7 cm.

Nalaz ove brončane vaze svjedočanstvo je sinkretizma Besa i italskog boga Silvana izvršenog tokom II stoljeća nakon Krista. Tada su se u Italiji počele proizvoditi ovakve posude i evo jedna je dospjela na Prominu u Oklaj.

Pored figure boga Bess zanimljiv je grobni prilog staklene posude s natpisom na dnu. Natpis je ugraviran uokrug dna:

VICTOR AVGVOSTOR FEL Victor(iae) Augustor(um) fel(iciter)
V P

Do Victor sa lijeve strane ugravirana je palmina grančica, a s desne vijenac. Sa strane je ugravirano V P. Neki to tumače kao V(ictoria) P(artorum) i atribuiraju imperatorima Septimiju Severu i Karakali, a neki kao V(ota) P(ublica) bez preciznije datacije.
Nalazi iz Oklaja garantiraju svakom arheološkom istraživaču bogatstvo nalaza i točno lociraju najvrednije položaje za iskopavanje, tako da bi se u budućnosti s malim sredstvima došlo do značajnih otkrića i odgovora na pitanje odnosa ovog kraja s Burnumom.

Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Oklaj, Razvođe

Arheološki lokaliteti u Promini III dio-Lukar

Područje uokolo crkve Gospe Čatrnjske, najčešće nas podsjeti na bogatu arheološku baštinu Promine.

Ukoliko i danas na putu iz Lukara, dvadesetak metara nizbrdo cestom, nakon zvonika Gospe Čatrnjske pogledate pozornije gomilu odbačenog građevinskog materijala i raznog otpada sa lijeve strane puta… uočit će te u obrušenoj padini, ploče grobnice iz vremena turaka… (kako neki kažu).

Nasuprot tog groba-preko asfaltnog puta…nedavno je netko iskopao novu grobnicu, i njenim se kopanjem također «ušlo» u jedan jako star grob.
Sjećam se da su još prije rata, neki prilikom kopanja grobnica na južnom dijelu groblja, na potezu od mrtvačnice prema čatrnji naišli na dubini od jedan metar… na zidove neke građevine duge desetak i široke skoro jedan metar- Da li je netko to kasnije istraživao nije mi poznato. Uglavnom, ta je pozicija danas cijela «prekrivena» novosagrađenim grobovima.

Jednom mi je otac pričao kako je netko u Lukaru prilikom obrade polja slučajno naišao na grobnu ploču. Kad su je podigli… u grobnici su pronašli pokojnika u sjedećem položaju, a ispred njega obješene komaštre i bronzin.
Sve što je pronađeno u grobnici, navodno je završilo u nekom muzeju, ali mi nije poznato kojem.

Fra Ivan Maletić nam u svom tekstu objavljenom na internetu pod nazivom «Promina» za Lukar navodi slijedeće:

U 9. ili početkom 10. stoljeća postojala je u Lukaru, starohrvatska crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji, kasnije nazvanoj Gospa Čatrnjska - po čatrnji (bunaru) uz crkvu u kojoj je izvor voda.
Padom Knina (28. V. 1522.), Turci zauzimaju i Prominu.
Iz njihovih dokumenata saznajemo da je tada u Promini bilo pet rimokatoličkih crkava (Lukar, Mratovo, Necven, Oklaj i Babodol). Iz izvješća skradinskog biskupa fra Tome Ivkovica iz 1630. o visovačkim župama Skradinsko-kninske biskupije nalazimo i župu Otiblic (Hotiblic; Supelic), mjesto danas nazvano Šuselj, koja je obuhvaćala teritorij sadašnje župe Promina. U njoj je po tom izvješću tada bilo 140 katoličkih obitelji te 5 srušenih crkava. Istu župu nalazimo i u mletačkim spisima iz godine 1626.


Evo i nastavka već spomenutog teksta iz prethodnih postova na temu arheologije Promine:

U selu Lukar kod crkve sv. Gospe Čatrnjske u mjesnom groblju, nalazi se također slabo istražen arheološki lokalitet s dugim kontinuitetom od antike do srednjeg vijeka.
Na istočnom rubu groblja čak su i pokušana manja arheološka istraživanja koja zbog nedostatka novca nisu nikad završena. Prilikom radova naišlo se na sklop zidova nekakve antičke građevine, ali bez nalaza kojima bi mogli datirati lokalitet. Jedino što bi se moglo izdvojiti jeste ulomak rimske posude s natpisom Q Clodi Ambrosi.

Prilikom popravka crkve 1989. godine u temeljnom zidu s zapadne strane pronađen je ulomak ornamenta obrađen s obje strane, rađen od nekvalitetna bijelog kamena.
Na fragmentu s jedne strane sačuvana je jednostavna struktura s dva reda utora unutar koje je stilizirana palmina grančica, a s druge strane tri kraka šestokrake zvijezde.
Pored toga, ovdje je 1896. Zabilježen nalaz ulomka pluteja sa predstavama golubice i jelena.
Ove nalaze možemo smjestiti u starokršćanski period kao dijelove starokršćanskog sakralnog objekta koji se nalazio na istom mjestu suvremene crkve.

Gradina Šušelj koja se nalazi neposredno iznad lokaliteta morala je imati veliki značaj u predrimskom vremenu. Njen prostrani pitomi plato koji danas sluzi kao oranica omogućavao je život većem broju stanovnika. Gradina je dominirala širokim prostorom unaokolo i najpogodniji je strateški položaj na cijeloj prominskoj visoravni. Ipak, na gradini se ne nalazi antičkih ostataka, sto bi moglo značiti da nije nastavila živjeti za vrijeme rimske dominacije.

Susjedna gradina u zaselku Čuline koja naizgled daje mnogo manje mogucnosti, bogata je nalazima krhotina rimskih posuda i sasvim sigurno nije prekidala kontinuitet života nakon rimskih osvajanja.

Strateški značaj gradine Šušelj počeo se ponovo koristiti tek u srednjem vijeku, kada je ovdje egzistirao castrum Hotiblich, poznat iz povijesnih izvora.

Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Lukar, Gospa Čatrnjska

Arheološki lokaliteti u Promini II dio-Mratovo

Nekad je mratovsko groblje- groblje kod sv Martina, bilo okruženo stoljetnim hrastima.
Kako je ponestajalo mjesta za grobove, mještani su često iskorjenjivali stare hraste, i na tim mjestima gradili grobnice.
Koliko su bili veliki i stari hrasti, svjedočio mi je jedan moj prijatelj iz Mratova.
On u njegov kum odlučili su graditi zajedno grobnice, na mjestu gdje se nalazio jedan stari truli hrast. Vađenje korjenja nije bilo nimalo lako. Ispod korijena čekalo ih je iznenađenje; Otkrili su kostur čovjeka koji je toliko bio sačuvan, «kao da je jučer pokopan… i nije mu falio niti jedan zub… »
Hrast koji su iskorijenili bio je star preko tristo godina, a rupa koja je ostala nakon njegova vađenja bila je toliko velika da su na tom mjestu sada dvije grobnice.

Evo nastavka teksta objavljenog pod prethodnim postom:

Oko crkve sv. Martina u plodnom mratovskom polju nalazi se lokalitet s kontinuitetom od neolita do srednjeg vjeka.
Neolitski ostaci neprestano se pronalaze kopanjem grobnica, dok je srednji vijek posvjedočen nalazima ostruga od željeza i nekoliko izuzetno velikih zlatnih naušnica.
Okolnosti nalaza ostruga i naušnica su sasvim zanimljivi.
Prilikom dogradnje prednjeg dijela crkve 1841. godine izvađen je stoljetni hrast star 362 godine. Pod hrastom su bila tri nivoa grobova, a u posljednjem nivou grobni nalazi.
Antičku fazu lokaliteta ne dokazuje poznati natpis A. Centiusa iz Areca, koji je naknadno donesen kao građa jednog od grobova, već rimski grobovi sa spaljenim pokojnicima slučajno nađeni prilikom popravka seoskog puta.
Tom prilikom uz spaljene pokojnike našlo se i grobnih priloga. Pronađeno je sedam raznih staklenih posuda, jedna zemljana posuda, ulomci dviju lucerni i dvije rimske fibule.
Nekoliko stotina metara na istok od grobljanske crkve nalazi se lokalitet “Megdančić”, neobrađena livada sa desetak velikih kamenih blokova koji tek izviruju iz zemlje. Možda se radi o kasnosrednjovjekovnoj nekropoli sa stećcima.
U širem području Mratova lijeva obala Krke bogata je kasnosrednjovjekovnim lokalitetima.
Tu su dva srednjovjekovna kastruma Nečven i Bogočin sa pripadajućim nekropolama stećaka.
Kod Bogočina u zaselku Bagići su se svojevremeno nalazila tri stećka u obliku škrinje, i kod Nečvena križ sa reljefom jelena i polumjeseca.
Kod Nečvena se nalaze ostaci temelja manje crkvice.
Ovdje su pronađena i dva srednjovjekovna ornamenta sa zvijezdom u sredini.

Svako novo kopanje grobnica u groblju sv Martina, trebalo bi se obavljati sa posebnom pažnjom, jer tko zna koliko za arheologe zanimljivih predmeta može završiti u «krivim rukama»…

Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Mratovo

Arheološki lokaliteti u Promini I dio

Većina putnika koje put nanese u Prominu, doživljava naš kraj kao pustoš, te sudeći prema današnjem broju stanovnika zaključuju da je ovo uvijek bio nenaseljen i siromašan kraj.

Svi ti zaključci proizlaze iz nedovoljnog poznavanja naših krajeva, kako putnika namjernika, tako i većine današnjih stanovnika Promine.

Koliko je bio bogat život u Promini, svjedoče nam mnogi arheološki lokaliteti, koje nažalost zub vremena i nebriga obavijaju sve većim velom tajne i zaborava.

Ukoliko sada pokušate potražiti na internetu podatke o arheološkim nalazištima u Promini, malo će te toga pronaći.
Prije nekoliko godina, na drnis.net-u, mogao se pronaći zanimljiv tekst koji se bavio arheološkim lokalitetima u cijeloj drniškoj krajini, pa tako i Pormini.
Pregledavanjem svoje «arhive» sa temama iz prošlosti Promine, pronašao sam taj dokument.
Odlučio sam ga objaviti podijeljena u nekoliko postova, odnosno obraditi svako prominsko selo posebno.

Najveće naselje u Promini prije više od 2000 godina bilo je u blizini današnjih Puljana, točnije iznad Ćorića jezera i slapa Manojlovac.

Evo što nam donosi tekst sa drnis.net-a o selu Puljane:

Anticki lokalitet u selu Puljane nalazi se na istom položaju kao Gradina u Puljanima, predrimskom Burnumu. Dolazak Rimljana ovdje nije poremetio kontinuitet naseljavanja već je Gradina nastavila i dalje živjeti. Razlog tome je svakako blizina rimskog logora na suprotnoj strani rijeke ali i laka pristupačnost Gradini sa istočne strane.
Arheolog Alačević u prvom broju splitskog “Bulletina” donosi natpis pronađen 1869. Godine na samoj Gradini. Radi se o nadgrobnom natpisu konjanika ala Claudie pomoćne jedinice koja je na ovom području boravila tokom I stoljeća nakon Krista.
Neobičnost ovog natpisa je u tome što se spominje i njegova žena, a poznato je da se u to doba rimski vojnici nisu smjeli ženiti.

TI CLAVDIVS Ti. Claudius
TI F QVARTAT Ti. F(ilius)Qvartat(us)
CLAVA EQVE Clau(di)a Eqve(s) ANN XXXV S Ann(orum) XXXV S(ibi)et
PELSONIAE Pelsonae (filiae) Ter
TVLLAE VXO tulae uxo(r)
T F I T(estamento) f(ieri) i (usit)

Claudius je u vrijeme smrti očito još bio u službi i imao je tek 35 godina. Rimski vojnici su u blizini svojih vojnih postaja uobičajeno imali žene sa kojima su legalizirali bračni odnos tek nakon umirovljenja kao veterani.
Odaklen presedan u ovom slučaju s nadgrobnog natpisa, teško je reći.
Rješenje je možda i u čitanju Claudia eqves, jer prema literaturi taj dio nije bio baš najčitljiviji pa su neki autori predlagali čitanje Claudia Aeqvo, odnosno da je pokojnik bio iz grada Aequm-Čitluk kod Sinja koga je podigao car Klaudije.
Bilo kako bilo, na gradini u Puljanima odvijao se život paralelno sa životom u vojnom logoru (Burnum). Seljaci obližnjih Puljana oduvijek su bili opterećeni sa traganjem za nekakvim velikim količinama zlata koje su tu navodno zakopane. Vrijedni arheolog-amater G. Urlić-Ivanović, koji je krajem prošlog stoljeća detaljno prokrstario cijeli teren Promine, doznao je iz razgovora sa seljacima za mnogo nalaza do kojih su oni dolazili u svojim mnogobrojnim potragama za zlatom.
Tako su oni njemu spominjali: “Oglavine stupova, posuđe, oružje, dva znamenita sarkofaga, te na kraju na finoj mramornoj ploči bass-relief sa slikom kralja i kraljice sa krunom na glavi i ornatom(????) zlatnim ili kakvog drugog vladara”.
Reljef sa prikazom žene i muškarca mogao bi biti stela s prikazom dvaju pokojnika sto je cesto u rimskom vremenu.
Obilazeci selo Puljane Urlić-Ivanović je u kuci I Šundova pronašao i ulomak natpisa s razbijenog rimskog žrtvenika. Nažalost natpis nije prepisao.
(Ja sam pronašao ovu kuću (njene ostatke) u Puljanima. Kuća je u ratu uništena, a netko je nakon rata odvezao kamen, tako da od natpisa danas nema nikakvih tragova op.a.)
Danas obilazeći Gradinu u Puljanima može se naći ulomaka rimskih tegula što je uočio još W. Buttler vršeći istraživanja na Gradini 1931. godine. Legende kazuju o postojanju rimskog mosta na ovom odsječku rijeke. Međutim, za to nema prirodne logike, iako je nekakav lokalni prijelaz manjeg značaja možda i postojao.
Vezano za ovaj dio rijeke postoji i priča o željeznim obručima uzidanim u litice kanjona kao dijelovima visećeg mosta između nasuprotnih obala. Obručeva danas nema i ta priča je također diskutabilna.

Tekst je napisao prijeratni kustos drniškog muzeja (Dušan Rašković?).

Arheološki lokaliteti u Promini II dio-Mratovo
Arheološki lokaliteti u Promini III dio-Lukar
Arheološki lokaliteti u Promini IV dio-Oklaj
Arheološki lokaliteti u Promini V dio-Razvođe

Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Puljane