Rimski okov sa Šušelja
Kao uvod u post, evo prvo jednog navoda već objavljenog u postovima pod naslovom
„Arheološki lokaliteti u Promini“
Link: https://blog.dnevnik.hr/promina/oznaka/arheoloki-lokaliteti-u-promini
***********************************************
Gradina Šušelj koja se nalazi neposredno iznad lokaliteta crkve Gospe Čatrnjske- morala je imati veliki značaj u predrimskom vremenu.
Njen prostrani pitomi plato koji danas sluzi kao oranica omogućavao je život većem broju stanovnika.
Gradina je dominirala širokim prostorom unaokolo i najpogodniji je strateški položaj na cijeloj prominskoj visoravni. Ipak, na gradini se ne nalazi antičkih ostataka, sto bi moglo značiti da nije nastavila živjeti za vrijeme rimske dominacije.
Susjedna gradina u zaselku Čuline koja naizgled daje mnogo manje mogucnosti, bogata je nalazima krhotina rimskih posuda i sasvim sigurno nije prekidala kontinuitet života nakon rimskih osvajanja.
Strateški značaj gradine Šušelj počeo se ponovo koristiti tek u srednjem vijeku, kada je ovdje egzistirao castrum Hotiblich, poznat iz povijesnih izvora.
***********************************************
Na internetu sam pronašao sljedeći izvorni znanstveni članak autora T.Šeparovića:
***********************************************
Rimski okov sa Šušelja kod Drniša
Link: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=8678
A u članku možete pročitati sljedeće:
U radu se objavljuje rimski okov s figuralnim ukrasom u obliku pantera koji potječe s gradine
Šušelj sjeverno od Drniša.
Pretpostavlja se da je proizveden u nekoj sjevernoitalskoj ili galskoj radionici, a na Šušelju je vjerojatno korišten u krugu pripadnika romanizirane stare liburnske rodovske aristokracije. Slični primjerci javljaju se na širokom prostoru od Portugala do Bugarske, a često ih je upotrebljavala rimska vojska osobito u vojnim logorima Galije, te uz dunavski limes.
Smatra se da su ovakvi okovi krasili jaram vučnih kola kakva su se u carsko doba na područjima pod keltskim utjecajem koristila u sepulkralne svrhe, ali kakva su mogla biti korištena i u raznim svečanim prilikama, vojnim paradama, te za borbu i utrke. Mada upotreba većine ovakvih i sličnih okova sasvim sigurno traje kroz cijelo 1. i 2. stoljeće, šušeljski se primjerak, povezan s boravkom vojnih jedinica u Burnumu, može s velikom vjerojatnošću datirati u 1. stoljeće.
U Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika čuva se vrlo vrijedna zbirka antičke figuralne bronce.
Među komadima koji pripadaju rimskom carskom vremenu je i okov s ukrasom u obliku pantera koji potječe s gradine Šušelj sjeverno od Drniša (Šeparović 1999: 13, sl. 15).
Prema podacima iz Marunovih Starinarskih dnevnika okov je pronašao neki Medić iz Lukara, a Muzeju su ga darovali braća Jovo i Đuro Pokrajac (Marun 1998: 95). Marun samo mjesto nalaza spominje u svojim dnevnicima nekoliko puta.(1).
Riječ je o istaknutom položaju na zapadnim padinama Promine, iznad sela Lukar, poznatog po svojim starohrvatskim nalazima (Buttler 1932: 196, T. 39/4; Zaninović 1992: 37).
O značaju Šušelja može se suditi po njegovom prirodnom položaju s kojeg se kontrolira jedan od važnih putova koji je, prateći rijeku Krku, vodio u unutrašnjost.(2)
Nalaz, pak, luksuznog okova jasno ukazuje da je ova liburnska gradina nastavila živjeti i u vremenu nakon uspostavljanja rimske vlasti.
Može se pretpostaviti da je tu postojao određeni tip naselja, vjerojatno kastel (castellum), koji nije imao vlastitu upravu nego je bio podložan nekom od obližnjih municipija (3 ).
Okov sa Šušelja dimenzija je 12 x 7,7 cm.
Sastoji se od potkovičasto savijene plosnate šipke četvrtastog presjeka, na kojoj su dvije pantere razjapljenih čeljusti i glava zabačenih prema van.
Repovi su im ukrašeni urezanim linijama.
Prednju šapu drže naslonjenu svaka na jednom okruglom medaljonu.
Na oba medaljona, koja su spojena poprečnom šipkom, vidljiva je reljefno izražena ljudska maska fino počešljane kose. .............( nastavak teksta pod L I N K O M )
Napomene:
1. Za ime nalazišta Marun navodi i oblik Sušelj, no tu se očito radi o pogrešci pri pisanju.
2. Marun na Šušelju spominje i nekakvu utvrdu koju su, prema prof. Pašku Mlinaru, izgradili Turci početkom 17. st. U potrazi za njenim ostacima na teren su izašli djelatnici Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika H. Gjurašin, Lj. Gudelj,
T. Šeparović, te M. Šeparović kustosica Galerije Meštrović.
Pri obilasku terena od velike pomoći bio nam je gospodin Jure Perić iz Čulina koji nas je vodio po gradini i dao nam dosta zanimljivih informacija, te mu na ovom mjestu najtoplije zahvaljujem.
Prema njegovim riječima zemlja se pri vrhu Šušelja obrađivala do početka 80-tih godina dvadesetog stoljeća, a ostatke utvrde su između dva svjetska rata iskoristili neki seoski gazde iz Lukara kao građevni materijal.
Od nje danas nije ostalo ništa, a jedino što se na gradini od materijalnih ostataka može vidjeti su ponegdje tragovi žbuke, te mnoštvo prapovijesne keramike.
3. To bi mogla biti Varvarija ili pak Burnum na čijem se teritoriju Šušelj nalazio, ali koji je civitet stekao tek u prvoj polovici 2. stoljeća. O odnosu ova dva naselja u antici vidi radove M. Suića i M. Zaninovića.
4. Zahvaljujem gospodinu Zoranu Alajbegu na snimljenim fotografijama, te gospođi Nadi Šimundić Bendić na izrađenom crtežu. Zahvalnost na pomoći pri pisanju ovog rada dugujem i supruzi Ivani.
Nastavak cijelog teksta obavezno pročitajte pod već navedenim linkom:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=8678
Nadam se da će netko jednog dana temeljito istražiti lokalitet Šušelj, i tko zna...možda se u kojem arhivu pronađu i orginalni nacrti same tvrđave Šušelj-Hotiblić-Otiblić....(zavisno kako ju je tko u koje vrijeme nazivao), i još puno toga zanimljivog, povijesnom prašinom prekrivenog.
Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Lukar, Šušelj
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
