Na stranici br 95. knjige «Konjanik» Ivana Aralice, opisuje se dogovoreni dolazak Petra Revača-Konjanika u Nečven, na sastanak koji je dogovorio Petrov brat Nikodem sa nečvenskim Knezom, od kojeg je Petar trebao zatražiti oprost za «stare» grijehe.
Nakon što Petar dolazi pred vrata Nečvena, u tekstu knjige mogu se pročitati sljedeći djelovi teksta iz kojih bi se mogao djelomično odrediti položaj crkve koja je nekad bila u Nečvenu… a malo tko joj danas zna odrediti položaj.
Evo citata iz knjige:
«u stopu prate Petra požurujući svoje konje da ga negdje stotinjak metara ispred vrata (Nečvena) sustignu i stanu mu uz bok kao neželjena pratnja u povorci od suda do stratišta»
«Revač (Petar) nije morao upotrijebiti mnogo truda da među grupom pred gradskim vratima prepozna Nikodema. Monah se izdvajao i položajom i bojom odjeće. Na crnoj se skuti srebrni križ vidio čak od zidina crkve, ali se na križu nije ništa razaznavalo.
Jednom sam razgovarao sa fra Ivanom Čupićem na tu temu i koliko se sjećam, on mi je spominjao neke livade na kojim su se nalazili temelji nečvenske crkve… ali meni ti nazivi livada «nisu ništa govorili» jer slabo poznajem Nečven.
12.10.2007. (21:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
koliko prominjaca umire, bojim se da ćete opet morat iskorjenjivat stare hraste....nažalost... (nije ni kod nas puno bolje)
pozdrav promoni
13.10.2007. (00:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zec
Promina,ubava i lijepa,nikada neće opustit.Slijedom teorije da priroda ne trpi šupljina,u naša pitoma selašca doselit će netko drugi,ako nioklen drugo, a ono sa dalekog istoka.Poneki Prominci su prilično sredili svoja gospodarstva da bi jedan moga lipo dalje živit,ali šta je korist kad se nisu ženili,Jedan od njih govori, da kad bi ga zakopali tamo u neku ogredicu blizu kuće, da mu se čini kao da nebi ni umra.Da se oženija živija bi dalje u svom ditetu,a vako uja vuk magare. Jdan prominski obrtnik kaže da bi imao želju proširiti pogon i zaposliti nove radnike,ali nema radnika.Jedan je,kaže,radio jedan dan,onda mu rekao da vše neće.Na pitanje zašto?odgovorio je:više volim popit iedno pivo u ladu(socijalna pomoć),nego dva na suncu.I to je to.
13.10.2007. (09:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bogaćanin
Sjetim se sada poslije komentara zeca svog pokojnog dida koji mi je još sedamdesetih godina govorio da ne idemo u grad jer će nam ovo neko tuđi naseliti. Ali povijest i jest takova da je puna migracija. Imamo i ovu najnoviju poslije Domovinskog rata. Na kraju i mi smona ove prostore odnekud došli. Sada je samo pitanje koliko se dugo othrvati naseljavanju nekoga tuđeg. Imam jedan primjer iz osamdesetih godina kad sam bio u jednom selu pokraj Lipovljana. Jedna starica odlučila prodati svoje staračko imanje i otići u starački dom. Kao ozbiljan kupac pojavio se jedan pekar, ali porijeklom Albanac. Na to je selo diglo cijelu frku kako se može Albanac naseliti, pa ona priča dođe jedan eto ti ih još i odluče da se selo složi i kupi staričino imanje. I učiniše tako i, naravno, Albanac odustane odnosno ne uspije u naumu. Nije prošlo par godina ali se tada prodaju ne jedno nego nekoliko stračkih imanja. I da ne dužim u tom selu je prije rata bilo pet obitelji Albanaca. Naravo, mislim na Albance sa Kosova. To ti je primjer za sve naše krajeve. U Istri sad ima najmanje Istrana. Ne bi volio biti neki zloguki prorok, ali to je sudbina i Promine. Još se ja i nešto moje generacije možemo vratiti i proživjeti nešto naše mirovine u miru zrikavaca i hladovini koštela, ali generacija iza nas može eventualno imati naše kuće samo kao vikendice, a onda će početi prodaja. Pa već se sada vrzmaju neki strani likovi i raspituju šta bi se moglo kupiti i jedina sreća u cijeloj priči je da nisu sređene zemljišne i katastarske knjige inače bi i danas bilo puno tuđina u našem kraju. Može se činiti ovo mišljenje fatalističkim ali mislim da nam upravo povijest govori da se takvo nešto mora dogoditi. Ovaj prostor se osvajao oružjem ili je naseljavan bježanjem ispred oružja ili je raseljavan bježanjem ispred oružja. U ovo doba oružje je kapital koji ne pita ni za vjeru, ni za rasu, ni za nacionalnost. I ako nam se aktivnosti NP Krke pomaknu prema sjeveru ode naša Promina nekome drugome.
13.10.2007. (18:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Za oženiti se i imati dicu triba se malo i žrtvovati, ne biti egoista, pa poprilično tolerantan - može i bez svega toga, samo to onda nije to. Svi ratovi, sve nedaće koje su zadesile naš kraj, uz onu već datu od Boga - malo ipak surovu prirodu (to ne znači da nije lipa) i škrtu zemlju, sve je to tutnjalo i protutnjalo - a nitko nije spomenuo nesretni komunizam i koliko je on prouzročio nepotrebnih migracija u velike gradove ljudi koji su isto to po što su išli u Zagreb mogli imati i ovdje. Danas, a i već dugo u istim tim gradovima oni nemaju što raditi, a ovdje su nepoznati - pa i kad dođu u rodni kraj nisu zadovoljni, jer više ne znaju gdje im je srce - tamo gdje su im ostala djeca, ili ovdje gdje su željeli doći. I nerijetko se razočaraju -jer su prostor svog djetinjstva idealizirali. Kapital. kapital - vrč ide na vodu dok se ne razbije. Bilo je još razdoblja ljudske povijesti kada se činilo da su u tom segmentu dosegli vrh, sve su mogli kupiti, sve sagraditi, sve oteti - a moral i savjest - nula. Onda priroda i Bog kaže:curik, otišli ste predaleko. Ipak će nama najveći problem biti što nas je premalo i što smo apatični, pa se i ne borimo ni za što. Nije dobro što zemljišne knjige nisu sređene, jer kad nas EU zajaši, nitko nam više u smislu riješavanja neće ništa ni nuditi.
13.10.2007. (23:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanimire, crkva u Nečvenu se zvala sveti Duh a nalazi se istočno od Nečven Grada prema selu Nečvenu, na zemljištu koje je u vlasništvu moje obitelji i obitelji mojih rođaka. Dali su je sagraditi gospodari Nečven Grada, knezovi Nelipići, za svoje duhovne potrebe.Obavljeno je arheološko iskapanje na tom prostoru (davno), prilikom kojega su pronađeni temelji tj. ostatci crkve sv. Duh, te dvije oltarne ploče, tada pohranjene u muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Kninu.
Ostatci crkve svetog Duha nalaze se oko 20 m iza spomenika žrtvama četničkog pokolja u II. svj ratu u Nečvenu, pravocrtno prema Nečven Gradu tj.Gradini kako ga mi Nečvenjani zovemo.
24.11.2017. (02:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bogaćanin
Znaš li možda pobliže lokaciju ostataka crkvice u Nečvenu? Tamo od domaćih ljudi nitko ništa
ne zna o tome.
12.10.2007. (19:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sany promina.blog.hr
Na stranici br 95. knjige «Konjanik» Ivana Aralice, opisuje se dogovoreni dolazak Petra Revača-Konjanika u Nečven, na sastanak koji je dogovorio Petrov brat Nikodem sa nečvenskim Knezom, od kojeg je Petar trebao zatražiti oprost za «stare» grijehe.
Nakon što Petar dolazi pred vrata Nečvena, u tekstu knjige mogu se pročitati sljedeći djelovi teksta iz kojih bi se mogao djelomično odrediti položaj crkve koja je nekad bila u Nečvenu… a malo tko joj danas zna odrediti položaj.
Evo citata iz knjige:
«u stopu prate Petra požurujući svoje konje da ga negdje stotinjak metara ispred vrata (Nečvena) sustignu i stanu mu uz bok kao neželjena pratnja u povorci od suda do stratišta»
«Revač (Petar) nije morao upotrijebiti mnogo truda da među grupom pred gradskim vratima prepozna Nikodema. Monah se izdvajao i položajom i bojom odjeće. Na crnoj se skuti srebrni križ vidio čak od zidina crkve, ali se na križu nije ništa razaznavalo.
Jednom sam razgovarao sa fra Ivanom Čupićem na tu temu i koliko se sjećam, on mi je spominjao neke livade na kojim su se nalazili temelji nečvenske crkve… ali meni ti nazivi livada «nisu ništa govorili» jer slabo poznajem Nečven.
12.10.2007. (21:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
potravlje moje
koliko prominjaca umire, bojim se da ćete opet morat iskorjenjivat stare hraste....nažalost...
(nije ni kod nas puno bolje)
pozdrav promoni
13.10.2007. (00:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zec
Promina,ubava i lijepa,nikada neće opustit.Slijedom teorije da priroda
ne trpi šupljina,u naša pitoma selašca doselit će netko drugi,ako nioklen
drugo, a ono sa dalekog istoka.Poneki Prominci su prilično sredili
svoja gospodarstva da bi jedan moga lipo dalje živit,ali šta je korist kad
se nisu ženili,Jedan od njih govori, da kad bi ga zakopali tamo u neku
ogredicu blizu kuće, da mu se čini kao da nebi ni umra.Da se oženija
živija bi dalje u svom ditetu,a vako uja vuk magare.
Jdan prominski obrtnik kaže da bi imao želju proširiti pogon i zaposliti
nove radnike,ali nema radnika.Jedan je,kaže,radio jedan dan,onda mu
rekao da vše neće.Na pitanje zašto?odgovorio je:više volim popit iedno
pivo u ladu(socijalna pomoć),nego dva na suncu.I to je to.
13.10.2007. (09:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bogaćanin
Sjetim se sada poslije komentara zeca svog pokojnog dida koji mi je još sedamdesetih
godina govorio da ne idemo u grad jer će nam ovo neko tuđi naseliti. Ali povijest i jest
takova da je puna migracija. Imamo i ovu najnoviju poslije Domovinskog rata. Na kraju i mi
smona ove prostore odnekud došli. Sada je samo pitanje koliko se dugo othrvati naseljavanju
nekoga tuđeg.
Imam jedan primjer iz osamdesetih godina kad sam bio u jednom selu pokraj Lipovljana.
Jedna starica odlučila prodati svoje staračko imanje i otići u starački dom. Kao ozbiljan kupac
pojavio se jedan pekar, ali porijeklom Albanac. Na to je selo diglo cijelu frku kako se može
Albanac naseliti, pa ona priča dođe jedan eto ti ih još i odluče da se selo složi i kupi staričino
imanje. I učiniše tako i, naravno, Albanac odustane odnosno ne uspije u naumu. Nije prošlo
par godina ali se tada prodaju ne jedno nego nekoliko stračkih imanja. I da ne dužim u tom
selu je prije rata bilo pet obitelji Albanaca. Naravo, mislim na Albance sa Kosova.
To ti je primjer za sve naše krajeve. U Istri sad ima najmanje Istrana. Ne bi volio biti neki
zloguki prorok, ali to je sudbina i Promine. Još se ja i nešto moje generacije možemo
vratiti i proživjeti nešto naše mirovine u miru zrikavaca i hladovini koštela, ali generacija
iza nas može eventualno imati naše kuće samo kao vikendice, a onda će početi prodaja.
Pa već se sada vrzmaju neki strani likovi i raspituju šta bi se moglo kupiti i jedina sreća u
cijeloj priči je da nisu sređene zemljišne i katastarske knjige inače bi i danas bilo puno
tuđina u našem kraju. Može se činiti ovo mišljenje fatalističkim ali mislim da nam upravo
povijest govori da se takvo nešto mora dogoditi.
Ovaj prostor se osvajao oružjem ili je naseljavan bježanjem ispred oružja ili je raseljavan
bježanjem ispred oružja. U ovo doba oružje je kapital koji ne pita ni za vjeru, ni za rasu, ni
za nacionalnost. I ako nam se aktivnosti NP Krke pomaknu prema sjeveru ode naša
Promina nekome drugome.
13.10.2007. (18:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
olovna slova
Za oženiti se i imati dicu triba se malo i žrtvovati, ne biti egoista, pa poprilično
tolerantan - može i bez svega toga, samo to onda nije to.
Svi ratovi, sve nedaće koje su zadesile naš kraj, uz onu već datu od Boga - malo
ipak surovu prirodu (to ne znači da nije lipa) i škrtu zemlju, sve je to tutnjalo i
protutnjalo - a nitko nije spomenuo nesretni komunizam i koliko je on prouzročio
nepotrebnih migracija u velike gradove ljudi koji su isto to po što su išli u Zagreb mogli imati i ovdje. Danas, a i već dugo u istim
tim gradovima oni nemaju što raditi, a ovdje su nepoznati - pa i kad dođu u rodni
kraj nisu zadovoljni, jer više ne znaju gdje im je srce - tamo gdje su im ostala djeca, ili ovdje gdje su željeli doći. I nerijetko se razočaraju -jer su prostor svog djetinjstva idealizirali.
Kapital. kapital - vrč ide na vodu dok se ne razbije. Bilo je još razdoblja ljudske povijesti
kada se činilo da su u tom segmentu dosegli vrh, sve su mogli kupiti, sve sagraditi,
sve oteti - a moral i savjest - nula. Onda priroda i Bog kaže:curik, otišli ste predaleko.
Ipak će nama najveći problem biti što nas je premalo i što smo apatični, pa se i ne
borimo ni za što. Nije dobro što zemljišne knjige nisu sređene, jer kad nas EU zajaši,
nitko nam više u smislu riješavanja neće ništa ni nuditi.
13.10.2007. (23:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kretzy's [r]evolution
Sanimire, crkva u Nečvenu se zvala sveti Duh a nalazi se istočno od Nečven Grada prema selu Nečvenu, na zemljištu koje je u vlasništvu moje obitelji i obitelji mojih rođaka. Dali su je sagraditi gospodari Nečven Grada, knezovi Nelipići, za svoje duhovne potrebe.Obavljeno je arheološko iskapanje na tom prostoru (davno), prilikom kojega su pronađeni temelji tj. ostatci crkve sv. Duh, te dvije oltarne ploče, tada pohranjene u muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Kninu.
Ostatci crkve svetog Duha nalaze se oko 20 m iza spomenika žrtvama četničkog pokolja u II. svj ratu u Nečvenu, pravocrtno prema Nečven Gradu tj.Gradini kako ga mi Nečvenjani zovemo.
24.11.2017. (02:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...