Htjeli su nešto učiniti za svoj rodni kraj - je li to već perfekt ili bi mogli još nešto učiniti, ovaj put nešto za žive ljude - sve su nam crkve lijepe, imamo i kipova, čak su neki i što bi rekao naš načelnik, inaugurirani, kao Sv. Ambrozije. Osim toga i toj četrdesetorici je sigurno unatrag par godina "upala sikira u med", pa iz osjećaja zahvalnosti to čine, i to je dobro. Ako se radi o grizodušju - to je već malo problematičnije. Kako bilo, meni su moje crkve bile lijepe i prije - vrata kod Gospe su malo škripila, anđeli na ulazu u groblje su ostali isti i isti je pogled moje djece, dok se lagano dosađujući (što im ne teba zamjeriti) razgledavaju za vrijeme mise postaje Križnog puta. Ista su i pitanja koja mi postavljaju na putu kući - kao što sam i ja pitala svoje starije. Kod Sv. Mihovila bi stajala u klupi i čitavo vrijeme slušala: "Iskrivit ćeš vrat", a zapravo sam na stropu gledala Sv Mihovila kako gazi sotonu. Sjećam se i teksta... Kako god - ovaj strop sad je -običan i djeci ne preostaje nego malo dosađivati. Kad kažem - za žive ljude mislim na djecu, na radna mjesta za njihove roditelje... Sad - ako je to - to, možda prestane ono licitiranje na kraju mise oko toga tko je koliko dao i za koju crkvu. Nije Bog naivčina da se vata na te fore.
14.10.2007. (00:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
paško
Iz ovoga proizlazi,da su župnik i 40 donatora nešto kao Alibaba i 40 ajduka.Ukoliko autor komentara ne revidira svoje stavove,moglo bi se desiti da ode vrcom u paka!
14.10.2007. (14:12)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bogaćanin
Svojevremeno sam bio na jednoj svadbi u Srijemu. Tijekom svadbe de "stari svat" penje na stol, diže i stolicu na stol te sjeda na nju i laća se mikrofona. Tada počinje nabrajanje tko je što poklonio mladencima. Jasno i glasno da čuju ne samo svi svatovi nego cijelo selo. Pljušte silne marke i tisuće na sve strane. Tada mi pogled padne na moju tetku koja je bila sva u suzama pa sam u prvi tren pomislio da su radosnice. Nakon nekog vremena shvatim da su to suze tuge pa i očaja. Kad sam je konačno smirio shvatim da je očajna jer je njenih zadnjih dvjesto maraka izgledalo jadno i mizerno prema onim silnim tisućama tako da ju je "stari svat" i preskočio u nabrajanju. Znam da ih je dala od sveg srca i znam da su joj bile zadnje, a čudio sam se i otkud joj znajući njeno imovno stanje. Što sam ovim htio reći prosudite sami.
15.10.2007. (06:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
didi
Iz ovoga također proizlazi prominjci koji ŽIVE u Promini nisu dali ni kune za obnovu dvorišta kod Sv. Roka!?!?!?!? Ma nemojte me nasmijavat, svaka čast prominjcima koji žive u Zagrebu, bez njih ne bi ni došlo do realizacije ovog projekta, ali ni jednom ne spomenuti donacije ljudi koji žive u Promini, najblaže rečeno, nije u redu.
15.10.2007. (06:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
melita
slažem se u potpunosti s didijem.ljudi u promini stalno "pomažu", a doduše i traži se od nji svako malo - ako ne i prečesto - ali očito su njemu daleko važniji prominjci iz zagreba, ili se boji da nece više pomagat ako ih se svako malo ne spomene, ako ne dobiju zahvalnice i sl. - katastrofa!!
15.10.2007. (09:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemoj Paško o paklu - to su kategorije o kojima ni ti, ni ja ništa ne znamo. Ja pokušavam biti vjernik - ne znam koliko uspijevam u tome, ali nije lako. Biti vjernik znači vjerovati, ali ne slijepo slijediti ovozemaljske trendove. Volim ići u crkvu, ali to ne znači da sve prihvaćam bez pogovora. Nekad treba izreći i svoj sud i to nema veze s paklom. Da je vjera imanentna čovjeku dokazuje i činjenica da i oni koji se deklariraju kao nevjernici kad se nađu u teškoj situaciji zazivaju Boga. Kad nam doista prijeti opasnost, svima nam se otme: "O Bože moj" i "O majko moja". Na ovo zadnje moj suprug kaže:"Zašto nitko ne viče: "O svekrvo moja". Ja odgovorim: "Da, a zašto nitko ne zazove punicu" Vjera je dar - kaže Sv. Pavao i s tim darom treba pažljivo. UZ vjeru dat nam je i zdrav razum. Nemam ništa protiv uređivanja crkava, ali me zasmetala rečenica u stilu fratar i ovi koji su novce dali su se dogovorili što i kako raditi. E pa ja sad pitam: Tko će dolaziti u tu crkvu svake nedjelje? Možda ljudi iz Zagreba. Odnosno - zašto svojim donacijama nisu uređivali crkve u kvartovima gdje žive, pa bi vidjeli da to u civiliziranim sredinama ne ide baš tako autokratski. I dalje tvrdim da je nepotrebno svaki put isticati iznose - sve se to moglo diskretnije, znam da su ljudi davali i prije crkvi, i znam da su izričito tražili da ih se ne spomene - čemu to - Bog i tako zna iz kojih smo pobuda nešto napravili, jer zna što nam je u srcu. I dalje tvrdim da su nekada franjevci bili čuvari kulture, baštine, tradicije -nekog kraja upravo zato što nisu dozvoljavali baš svim utjecajima da se razviju. U tom smislu pitam se čemu kip sveca kojeg ipak, priznat ćete u ovom kraju ne štujemo. Samo zato što je to nekom Promincu u Zagrebu, koji ima biznis s medom bilo zgodno, jer je Sv. Ambrozije zaštitnik pčelara. Kako bi reagirali u Međimurju kada bi netko poželio da u župnoj crkvi bude postavljen npr. kip Sv. Luce ili Sv. Paškala? Ono što hoću reći pokušat ću sažeti: danas kad dođem u crkvu osjećam se kao pod staklenim zvonom - sve je novo i sve je slično kao u bilo kojoj drugoj crkvi. Gleda me svetac kojem se nije molila ni moja mate, ni moja baba, a eto ni ja ne osjećam neko nagnuće. Crkva je svih nas - najvažnija je živa crkva tj. narod. Sastavni dio neke kulture je način na koji jedan narod misli, govori i djeluje. Kultura ostaje živa i razvija se samo tako dugo dok je duša naroda sretna i zadovoljna. Kako može biti duša naroda sretna i zadovoljna kad se nitko i ne trudi osjetiti bilo naroda - dovoljno je imati novce i odnekud sa strane "naručiti" radove na mjesnoj crkvi. Po mom rezonu tako se može raditi u svom dvorištu...
15.10.2007. (18:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maaykAn
dizalica, prva pomoć, miljun kuna.......Pa ovo je zakon! SHIMU ZA PRECJEDNIKA!!!
p.s. šta mislite kako bi funkcioniralo da u ovoj našoj sapunici "ljubav u (dalmatinskom) zaleđu" zarolamo glavne uloge (vratar, načelnik, gostioničar...), ja sam mišljenja da bi nekima bolje ležale tuđe profesije (pozivi), a?
17.10.2007. (13:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
olovna slova
Htjeli su nešto učiniti za svoj rodni kraj - je li to već perfekt ili bi mogli
još nešto učiniti, ovaj put nešto za žive ljude - sve su nam crkve lijepe, imamo i
kipova, čak su neki i što bi rekao naš načelnik, inaugurirani, kao Sv. Ambrozije.
Osim toga i toj četrdesetorici je sigurno unatrag par godina "upala sikira u med",
pa iz osjećaja zahvalnosti to čine, i to je dobro. Ako se radi o grizodušju - to je
već malo problematičnije.
Kako bilo, meni su moje crkve bile lijepe i prije - vrata kod Gospe su malo škripila,
anđeli na ulazu u groblje su ostali isti i isti je pogled moje djece, dok se lagano
dosađujući (što im ne teba zamjeriti) razgledavaju za vrijeme mise postaje Križnog
puta. Ista su i pitanja koja mi postavljaju na putu kući - kao što sam i ja pitala svoje
starije. Kod Sv. Mihovila bi stajala u klupi i čitavo vrijeme slušala: "Iskrivit ćeš vrat",
a zapravo sam na stropu gledala Sv Mihovila kako gazi sotonu. Sjećam se i teksta...
Kako god - ovaj strop sad je -običan i djeci ne preostaje nego malo dosađivati.
Kad kažem - za žive ljude mislim na djecu, na radna mjesta za njihove roditelje...
Sad - ako je to - to, možda prestane ono licitiranje na kraju mise oko toga
tko je koliko dao i za koju crkvu. Nije Bog naivčina da se vata na te fore.
14.10.2007. (00:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
paško
Iz ovoga proizlazi,da su župnik i 40 donatora nešto kao Alibaba i 40
ajduka.Ukoliko autor komentara ne revidira svoje stavove,moglo bi se
desiti da ode vrcom u paka!
14.10.2007. (14:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bogaćanin
Svojevremeno sam bio na jednoj svadbi u Srijemu. Tijekom svadbe de "stari svat" penje na stol, diže i stolicu na stol te sjeda na nju i laća se mikrofona. Tada počinje nabrajanje tko je što
poklonio mladencima. Jasno i glasno da čuju ne samo svi svatovi nego cijelo selo. Pljušte silne marke i tisuće na sve strane. Tada mi pogled padne na moju tetku koja je bila sva u suzama pa sam u prvi tren pomislio da su radosnice. Nakon nekog vremena shvatim da su to
suze tuge pa i očaja. Kad sam je konačno smirio shvatim da je očajna jer je njenih zadnjih dvjesto maraka izgledalo jadno i mizerno prema onim silnim tisućama tako da ju je "stari svat" i preskočio u nabrajanju. Znam da ih je dala od sveg srca i znam da su joj bile zadnje, a čudio sam se i otkud joj znajući njeno imovno stanje.
Što sam ovim htio reći prosudite sami.
15.10.2007. (06:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
didi
Iz ovoga također proizlazi prominjci koji ŽIVE u Promini nisu dali ni kune za obnovu dvorišta kod Sv. Roka!?!?!?!? Ma nemojte me nasmijavat, svaka čast prominjcima koji žive u Zagrebu, bez njih ne bi ni došlo do realizacije ovog projekta, ali ni jednom ne spomenuti donacije ljudi koji žive u Promini, najblaže rečeno, nije u redu.
15.10.2007. (06:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
melita
slažem se u potpunosti s didijem.ljudi u promini stalno "pomažu", a doduše i traži se od nji svako malo - ako ne i prečesto - ali očito su njemu daleko važniji prominjci iz zagreba, ili se boji da nece više pomagat ako ih se svako malo ne spomene, ako ne dobiju zahvalnice i sl. - katastrofa!!
15.10.2007. (09:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
olovna slova
Nemoj Paško o paklu - to su kategorije o kojima ni ti, ni ja ništa ne znamo.
Ja pokušavam biti vjernik - ne znam koliko uspijevam u tome, ali nije lako.
Biti vjernik znači vjerovati, ali ne slijepo slijediti ovozemaljske trendove.
Volim ići u crkvu, ali to ne znači da sve prihvaćam bez pogovora. Nekad treba izreći
i svoj sud i to nema veze s paklom. Da je vjera imanentna čovjeku dokazuje i činjenica
da i oni koji se deklariraju kao nevjernici kad se nađu u teškoj situaciji zazivaju Boga.
Kad nam doista prijeti opasnost, svima nam se otme: "O Bože moj" i "O majko moja".
Na ovo zadnje moj suprug kaže:"Zašto nitko ne viče: "O svekrvo moja". Ja odgovorim:
"Da, a zašto nitko ne zazove punicu"
Vjera je dar - kaže Sv. Pavao i s tim darom treba pažljivo. UZ vjeru dat nam je i
zdrav razum.
Nemam ništa protiv uređivanja crkava, ali me zasmetala rečenica u stilu fratar i
ovi koji su novce dali su se dogovorili što i kako raditi.
E pa ja sad pitam: Tko će dolaziti u tu crkvu svake nedjelje? Možda ljudi iz Zagreba.
Odnosno - zašto svojim donacijama nisu uređivali crkve u kvartovima gdje žive, pa bi
vidjeli da to u civiliziranim sredinama ne ide baš tako autokratski.
I dalje tvrdim da je nepotrebno svaki put isticati iznose - sve se to moglo diskretnije,
znam da su ljudi davali i prije crkvi, i znam da su izričito tražili da ih se ne spomene -
čemu to - Bog i tako zna iz kojih smo pobuda nešto napravili, jer zna što nam je
u srcu.
I dalje tvrdim da su nekada franjevci bili čuvari kulture, baštine, tradicije -nekog kraja
upravo zato što nisu dozvoljavali baš svim utjecajima da se razviju.
U tom smislu pitam se čemu kip sveca kojeg ipak, priznat ćete u ovom kraju
ne štujemo. Samo zato što je to nekom Promincu u Zagrebu, koji ima biznis s medom
bilo zgodno, jer je Sv. Ambrozije zaštitnik pčelara.
Kako bi reagirali u Međimurju kada bi netko poželio da u župnoj crkvi bude postavljen
npr. kip Sv. Luce ili Sv. Paškala?
Ono što hoću reći pokušat ću sažeti: danas kad dođem u crkvu osjećam se kao pod
staklenim zvonom - sve je novo i sve je slično kao u bilo kojoj drugoj crkvi.
Gleda me svetac kojem se nije molila ni moja mate, ni moja baba, a eto ni ja ne
osjećam neko nagnuće.
Crkva je svih nas - najvažnija je živa crkva tj. narod. Sastavni dio neke kulture
je način na koji jedan narod misli, govori i djeluje.
Kultura ostaje živa i razvija se samo tako dugo dok je duša naroda sretna i
zadovoljna.
Kako može biti duša naroda sretna i zadovoljna kad se nitko i ne trudi osjetiti
bilo naroda - dovoljno je imati novce i odnekud sa strane "naručiti" radove na
mjesnoj crkvi.
Po mom rezonu tako se može raditi u svom dvorištu...
15.10.2007. (18:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
maaykAn
dizalica, prva pomoć, miljun kuna.......Pa ovo je zakon! SHIMU ZA PRECJEDNIKA!!!
p.s. šta mislite kako bi funkcioniralo da u ovoj našoj sapunici "ljubav u (dalmatinskom) zaleđu" zarolamo glavne uloge (vratar, načelnik, gostioničar...), ja sam mišljenja da bi nekima bolje ležale tuđe profesije (pozivi), a?
17.10.2007. (13:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sany promina.blog.hr
Dobra je ideja ovo sa "rolanjem" glavnih glumaca.... Baš si me dobro nasmija....
17.10.2007. (21:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
PAPA
POZDRAV
18.10.2007. (08:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...