_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Zime u Promini

Jednom sam pročitao u nekoj knjizi da je u Promini bila toliko strašna zima da je čak i Krka zaledila, i nekoliko dana nije tekla!
Kad sam to pričao ljudima, nisu mi vjerovali.
Krka zaledila… ma možeš mislit… Kad je to bilo?
Sad šta je najgore, ja znam da sam to pročitao, ali ne znam gdje?
Ima godinu dana ja se mučim pronaći taj tekst, ali evo konačno sam ga pronašao.

Davne 1893. godine Grgur Urlić Ivanović, prominski učitelj napisao je tekst u Narodnom listu pod naslovom «Zimske slike na Krki».
Grgur nam tako opisuje zimu u siječnju 1893. godine u Oklaju, Čitluku i na Krki.

Prilično je to dug tekst, a ja ću citirati ono što mislim da je najupečatljivije u njemu.

«Dana 24. siječnja stigao glas od dogonica s Brljana i Bobodola. Krka silno zamrzla na širokim Marasovinama, oko Brljana i Rošnjaka.
Jedva dočekao 26. siječnja, da razgledam slike smrznute Krke.
Sa mnom je Pajan Parać, junak u vratolomiji, na sklizanju Krke, i još dva njegova druga.
Dana 15 i 17. siječnja, pričao mi Parać, kako Mate i Pajan Čavlina dana 18. i 20. siječnja jurišali na pomrzlicu pod Bobodolom.
Najprvo odvalili s brijega od 300. i više kila kamen, da opaze tvrdinu leda.
Kad je kamen otpuzao preko promrzlice, na drugu stranu, ko lagana žaljnjača, tad on s družinom tamo i amo,na umetanje i sklizanje, na lov ptičadi i prosijecanje mraza i pobijanje kolaca na vodi….»

Sad ono najzanimljivije:

«Tu na širokom Bobodulu nazad 27. godina Krka zamrzla, i jedna djevojka iz roda Čavlina , udarila na sred promrzlice sjekirom, probila i zatukla kolac.
E pa tako i ja pokušah, priča Parać…
Dana 17. siječnja, sve smrzlo na debelo, bila smo tri druga.
Jedan da daskam, drugi na dva štapa s šiljkom gvozdenim u mraz, ja goloruk u opancima, udarili s kraja na Veliki vir.
Ja sam mogao preskakati preko valovite promrzlice, dva tri puta se prevalio, ali dopao nasred Krke, probijajući mraz debeo više od metra.
Zatakao kolac i tako pomladio spomen naše pokrčke amazonke.
Eno ti kolac, na njemu barjak, da se priča kakova je zima vladala u siječnju 1893. godine.
Nego, lijepe ti duše, pazi da se i moje ime čuje u svijetu».

Ovo je samo dio priče koji nas podsjeća kako su nekad bila hladne zime u našim krajevima.
Ujedno je prilika da oživim sjećanje unuka i praunuka Čavlina i Paraća na njihove «slavne» djedove i naravno nečiju Baku koja je rodom iz Čavlina.

Priča ima svoj nastavak…. Koju ću objaviti samo ako Vas zanima….

Oznake: NP Krka, Život u Promini, Marasovine, Bobodol