Jučerašnji dan u Promini II dio
Vidim da je prošli post, odnosno tema o emisiji „Hrvatska uživo“ iz Suknovaca-Promine, izazvala dosta komentara.
Ovih dana razgovarao sam sa nekoliko ljudi, i razmišljanja su slična onima u komentarima.
Jedni imaju samo pozitivna razmišljanja, dok drugi na cijeli događaj gledaju u negativnom kontekstu.
Tko je u pravu?
Teško je reći tko je u pravu, jer svatko iz svog kuta gleda na cijelu priču, ali istina je kao i uvijek negdje po sredini…
Ista tema, komentirala se i na još nekoliko Blogova, pa su se neki komentari odnosili na razmišljanja koja se uopće ne spominju na promina.blog.hr-u.
To je uzrokovalo logično pitanje/komentar @eurolovca: „kakva su to prenesena značenja?“
Nasmijao sam se na komentar @eurolovca u kojem navodi:
„…ispali smo seljaci sta nemaju vode,sta igraju kolo oko kostele,
sta cuvaju ovce i koze i slicno, kome to mozemo zahvaliti?“
Nismo mi ispali ništa što nismo.
Mislim da se u ovom slučaju radi o klasičnoj priči u kojoj bi se mi htjeli vidjeti/prikazati boljima, ljepšima, naprednijim od drugi u našem okruženju, ali to se ne postiže glumom.
Da Matasani, Marasovljani i Zelići imaju vodu, nitko je ne bi spominjao…
Da opasni otpad nije dovezen u Čveljiće, nitko ga ne bi spominjao…
Da vukovi ne prave štete prominskim stočarima, nitko vuka ne bi spominjao…
Da „Metal-sint“ nema problema sa recesijom, pričali bi o dobrim poslovnim rezultatima u 2008 godini…
Najgora stvar bi bila kad bi na ovu emisiju HRT-a ostali ravnodušni, a to kako stvari stoje sigurno nismo, nitko nije…
Ovo sigurno nije zadnja emisija koja će prikazivati život u Promini, i svakako su dobri komentari u kojima se navodi što bi još trebalo prikazati, a što je ovaj put zaboravljeno.
I najveća putovanja čovjek ostvaruje prvim korakom, ma koliko se on činio malen.
Vidim da ekipa HRT-a posjećuje promina.blog.hr.
Ja im se ovim putem zahvaljujem na emisiji „Hrvatska uživo“.
Ostavili su iza sebe dokumentarni materijal jednak onomu iz 1975, kad su snimili dokumentarac „Smijeh pod Prominom“.
I tada su Prominci „čekali vodu“, gradili čekaonice za autobus, čuvali ovce…
Zamolio bi ih jednimo da mi na e-mail bloga jave gdje bi se mogla nabaviti snimka, da se ne mučim prebacivati sa VHS-a na DVD…
Napredak Promine ne ovisi o HRT-u, jer oni samo „evidentiraju“ događaje.
Napredak ovisi o nama samima, i za to nam nitko nije kriv.
„Šteta je razbijati ogledalo, jer tim se naša ljepota neće promijeniti…“
Ako se potrudimo, za tridesetak godina mogli bi gledati neku moderniju Prominu, a ako ne, onda ne samo da neće biti ovakve-po nekima zaostale… nego neće biti nikakve Promine, osim Planine kao spomenika pokojnicima koji se pod njenim padinama kriju.
Nadam se da se ostali komentatori ne ljute što sam samo @eurolovca citirao u postu, ali na promina.blog.hr-u bi bilo monotono kad bi svi isto razmišljali-i to mi na kraju nije ni cilj…
@eurolovac očito ima sasvim suprotna razmišljanja u nekim stvarima od dosta komentatora, kao i od mene…Ali mu skidam kapu jer sa imenom svoga bloga stoji iza svojih komentara, za razliku od mnogih koji situaciju u Promini komentiraju po kafićima, blogovima koji nemaju nikakve veze sa Prominom (osim što ih ja posjećujem)….
Oznake: Život u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
