_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

utorak, 30.04.2013.

Pozdrav iz Puljana

Prije dan dva, dobio sam sljedeći e-mail:

***
Ne mogu vam opisati kako sam se obradovala kad sam danas otvorila "prominu" i otkrila stare slike Promine .
Odmah sam potrazila moju zbirku i pronasla 4 razglednice medju njima POZDRAV IZ PULJANA.
To me je ponukalo da Vam se javim, jer ako budem odugovlacila izgubiti cu hrabrost.

Nazalost na slici skole u Puljanima nema onog ljepog drvoreda smokvica i perunika koje smo mi daci njegovali .
No od toga je proslo mnogo vremena (1957 g.) kako sam najprije otisla u Zg. a poslije i dalje u EU.
Povremeno pogledam ovim putem sto se desava u mom dragom starom kraju.

Zelim Vas pozdraviti i uputiti puno uspjeha u daljnjem radu.

prominka jadranka

***

Uvijek se obradujem porukama poput ove.
Svaka je od njih jedna nova priča, „skica za portret“ naše Promine.
Svaka je od njih karta za putovanje na oblacima sjećanja, u često nepoznate i zaboravljene dane, događaje.

Izmjenio sam s gospođom Jadrankom nekoliko poruka, i dobio tri sljedeće fotografije:

Razglednica-Pozdrav iz Puljana

Razglednicom dominira spomenik kojeg opisuje naš Prominac, Puljanac Ivan Aralica, u svom romanu „Kepec“ - link.

Ova razglednica je jako rijetka, i ja je osobno po prvi puta vidim u životu.

Fotografija djece ispred škole u Puljanima 1957. godine

Fotografija priča nebrojeno priča, najmanje onoliko koliko je djece na njoj.

Što mislite, da li bi Ivan Aralica mogao ispričati priču na temuo nastavnici ili nekomu od djece koja nas promatraju svojim „pozerskim“ pogledom?

Jedna je priča zapravo na tu temu već odavno ispričana i napisana perom Ivana Aralice, u zbirci priča pod naslovom „Gdje pijevac ne pjeva“.

Ponovit ću nešto što sam već napisao na Blogu:

***

11.priča-Ne dijeli nedjeljivo

Ova pripovijetke sastavljena je od pisama kćeri koja živi u Zagrebu, svojoj majci koja je ostala u Kninu.
Majka je udata za Prominca iz Puljana koji za vrijeme rata umire.
U svojim pismima majka opisuje selo Puljane i život u njima u tom ratnom razdoblju.
Meni je čitanje ovih iskrenih pisama u dopisivanju majke i kćeri bilo najdirljivije.
Možda je razlog tomu veća sposobnost majke nastavnice i kćeri doktorice u prenošenju svojih osjećaja u tekst, nego što je to bilo u svim prethodnim pričama.

***
Link na post: https://blog.dnevnik.hr/promina/2007/10/1623343793/tamo-gdje-pijevac-ne-pjeva.htmlhttps://blog.dnevnik.hr/promina/2013/02/1631519784/kad-kepeci-odrastu.html

Na fotografiji je majka…a s učenicima i njena tada 3 godine stara kći ....

Na fotografiji je i dječak koji je donedavno bio doministar….najveći proizvođač meda u Hrvatskoj….

Fotografija jednog uobičajenog dvorišta u Promini

Koštel je bio gotovo zaštitni znak svake kuće u Promini…Barišića koštel u Matasima….Sarića koštel u Lukaru….na fotografiji koštel u Aralicama…

Mjesto druženja za ljetnih vrućina. Poslastica u vrijeme kada je bila oskudica baš svega….

Zahvaljujem se gospođi Jadranki na fotografijama, koje nam kako vidimo…mogu ispričati mnoge priče, koje se vjerojatno kriju u nama…u likovima koje promatramo...i ako se ne ispričaju, ostaju nepoznate...zaboravljene...

Oznake: stare slike

- 11:27 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 17.02.2013.

Stare slike Promine.....

Prije nekoliko dana, primjetio sam da se na fejsu "vrte" pojedine fotografije koje sam prije nekoliko godina skupljao pod naslovom-"Stare slike Promine".

Maloprije pregledavam današnje pretrage na blogu i pronalazim rečenice:

...generacija 1968 oš vjeko širinić oklaj...
...generacije djece rođene 1979 oklaj....

Već sam pomalo i zaboravio na fotografije koje sam uz pomoć prijatelja skupljao prije skoro desetak godina.

Već se ponavljam kao papagaj...ali...za one koji nisu možda znali..čuli..

Puno toga je izgorjelo u plamenu u Domovinskom ratu, između ostalog i obiteljske fotografije, fotografije djece u vrtiću...školi...

Od brojne djece koja se nalaze na fotografijama, valjda je netko uspio spasiti od ratnog vihora ovjekovječeni trenutak prošlosti?

Sačuvalo se dosta toga, i ja sam sanjao jednog dana izložiti zbirku u prominskom muzeju...Sanjao sam, da će jednog dana netko pisati knjigu o životu u Promini, a one će poslužiti kao prilog, svjedok koji priča tisuće riječi...

Nešto od fotografija, objavljeno je u Župnom listu Promina, tijekom godina izdavanja, a dio još "spava" na mojim CD-ima.

Za ovu priliku, odlučio sam objaviti fotografije nastale tijekom školovanja djece u osnovnoj školi Vijeko Širinić Oklaj.

(Zgrade škole su se mijenjale, od Čitluka, Stare škole u Oklaju, Općine, do "zadnje lokacije", ali škola se do Domovinskog rata uvijek -zanimljivo, zvala isto "Osnovna škola Vijeke Širinića Oklaj".)

Evo fotografija složenih po godinama počevši od 1950. godine;

...i to bi za sada bilo to...

Zahvaljujem se svima koji su mi pomogli u prikupljanju ovih fotografija, kao i svima onima koji (su) se nakon ovog posta odluče poslati fotografiju svog razreda na e-meil bloga....te na taj način nadopune ovu foto priču.

HVALA VAM SVIMA!

Oznake: Život u Promini, stare slike

- 20:59 - Komentiraj post (0) - Link posta

<< Arhiva >>

_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

utorak, 30.04.2013.

Pozdrav iz Puljana

nedjelja, 17.02.2013.

Stare slike Promine.....

Opis bloga

Općina Promina

.....

...