_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

ponedjeljak, 17.12.2012.

Bili smo djeca mi...

Prije nekoliko godina, točnije 08.08.2009. godine, napisao sam post pod naslovom: "Podrum band u Hrće 08.08.2009"
Link: https://blog.dnevnik.hr/promina/2009/08/1626569132/podrum-band-u-hrce-08082009.html

...a u postu između ostalog piše:

"Kako sam i najavio prije nekoliko dana….sinoć je u Oklaju…u Hrće-pred kafićem „Kula“… „Podrum band“ uz pomoć svojih prijatelja organizirao jedan mali kulturni događaj.

„Podrum junior band“ u sastavu Šimun i Anton Cota, Ivan Sarić, Marija i Iva Dizdar, izvedbama pjesama Azre, Filma i Prljavog kazališta, dali su nam do znanja da i mladi Prominci mogu sastaviti jedan novi bend….i to ne bilo kakav bend…nego bend koji se s guštom sluša!

Nakon naših juniora koje je okupio i uvježbao Dražan Dizdar, slijedila je „Podrum band-foto-retrospektiva“.
Pomoću fotografija, otputovali smo na prve koncerte benda u „Čitaoni“, na „Roškom slapu“ pred motelom koji se tamo nekad nalazio….pa malo do Kavane Drniš…"


Na web stranici DIZZY TOP, pod linkom:
http://www.dizzytop.com.hr/povijest.html, možete pogledati fotografije koje se spominju u prethodnom tekstu....i još jako puno toga o "Podrum bandu".



Kroz život benda...živote onih koji su u njemu svirali, može se pratiti život u Promini, Miljevcima...Sudbine ljudi rođenih u ovim krajevima....

Priča o "Podum bandu", može se pročitati pod linkom:
http://www.dizzytop.com.hr/podrumband_1.html


Čestitam Draženu Dizdaru na zanimljivoj web stranici!

Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 13:48 - Komentiraj post (0) - Link posta

nedjelja, 09.08.2009.

Podrum band u Hrće 08.08.2009

Kako sam i najavio prije nekoliko dana….sinoć je u Oklaju…u Hrće-pred kafićem „Kula“… „Podrum band“ uz pomoć svojih prijatelja organizirao jedan mali kulturni događaj.

„Podrum junior band“ u sastavu Šimun i Anton Cota, Ivan Sarić, Marija i Iva Dizdar, izvedbama pjesama Azre, Filma i Prljavog kazališta, dali su nam do znanja da i mladi Prominci mogu sastaviti jedan novi bend….i to ne bilo kakav bend…nego bend koji se s guštom sluša!

Nakon naših juniora koje je okupio i uvježbao Dražan Dizdar, slijedila je „Podrum band-fotoretrospektiva“. Pomoću fotografija, otputovali smo na prve koncerte benda u „Čitaoni“, na „Roškom slapu“ pred motelom koji se tamo nekad nalazio….pa malo do Kavane Drniš…

Poslije fotografija, slijedio je nastup Podrum banda, zatim smo odsvirali dvije pjesme sa Katarinom Radas…onda je slijedio duet Sanja Mlinar i Krešimir Petrović…
Pa nam je u goste došao i Filip Dizdar, brat od za sada poznatije Natali Dizdar….
Našem pozivu se odazvao i prijatelj Ante Skelin, te nam je i on u vokalnoj pratnji Ive Čupića zapjevao nekoliko svojih pjesama….

Nešto iza ponoć, na video zidu, mogle su se pogledati „Stare slike Promine“….

Nakon svega…Hrćo nas je počastio pršutom, sirom, janjetinom….a naš bubnjar Toni Cota, za ovu priliku ispekao je jednog jarića….

To bi bio kratak pregled sinoćnih događaja u Oklaju.

Po meni, bilo je to jedno odlično druženje, i nadam se da su svi bili zadovoljni kao i mi u bendu…




Na kraju samo jedna napomena nevezana za ovaj događaj:
Komentiranje je opet zabranjeno anonimnim korisnicima, iz razloga kao i više puta do sada, tako da mi se više ne da niti objašnjavati ovu moju odluku.



Nadopuna posta 10.08.2009.
"Zahvala Podrum banda";


Ovim putem se želimo zahvaliti svima koji su nazočili našem zajedničkom druženju održanom 8.8.2009. u Oklaju. Vašim dolaskom ste nam učinili veliku čast i zadovoljstvo te ste nam dali poticaj da se i dalje družimo kroz naše svirke.
Stoga, iako se ni ovi utisci nisu još slegli, već razmišljamo da i sljedeće godine osmislimo i priredimo još bolji i raznovrsniji glazbeni i dokumentarni program. Idaja i volje nam neće nedostajati.
Posebno nam je drago što je među publikom bilo svih dobnih uzrasta, od Antine (Ante Skelin) kćerke stare svega nekoliko mjeseci do ljudi zrelih godina, koji su gotovo svi (uz možda poneki izuzetak) sa zanimanjem pratili naše izvedbe rock i blues standarda (Hendrixa, Claptona, Pink Floyda, ZZ topa...) te stojički izdržali naš poprilično dug koncert (22 pjesme,) iako je većini, glazba koju mi sviramo, poprilično nepoznata.
Isto tako nam je neizmjerno drago što ste sa zanimanjem i radošću prihvatili naše "klince" koji su prvi put javno nastupali i pokazali da Prominski rock ima prespektivu.
Posebnu zahvalnost želimo iskazati Sanji Mlinar što je svojim prekrasanim glasom obogatila ovaj događaj.
Našu zahvalnost zaslužuje i mali Pave (Sanjin dvogodišnji sin)i njegov tata Dado koji su iskazali visoku razinu razumjevanja za mamin nastup i time zaslužili jednu dječju gitaru i mikrofon koje ćemo im sutra u znak zahvalnosti svečano uručiti.
Velika hvala i Filipu Dizdaru na izvrsnoj interpretaciji odabranih pjesama kao i njegovim roditeljima (Bori i Snježani) što su "potegli" čak iz Sukošana kako bi bili s nama.
Hvala i Kati Radas s kojom već duže vrijeme odlično surađujemo, kao i Anti Skelinu što je svoje autorske pjesme uz voklanu potporu Ive Čupića podjelio s nama.

Posebnu zahvalnost iskazujemo Hrći (Hrvoju Bandalu) koji se pokazao kao izvrstan domaćin i odličan organizator.
Isto tako zahvaljujemo se Paji (Damiru Čvelji) i ostaloj ekipi koja je uz veliki entuzijazam, želju i volju pripremila izvrsnu binu za ovaj događaj te osoblju Caffe bara "KULA".

P.S. Čuli smo više puta pitanje "Tko je financirao ova događaj ?"
Odgovor je jednostavan i tu nema nikakvih tajni.
Sve što ste čuli i vidjeli tu večer "financirao" je Podrum band i gosti te Caffe bar "KULA".
Podrum band - jedno jare (Toni Cota), razglas, rasvjeta, nastup, prezentacije "Podrum band-fotoretrospektiva" i "Stare slike promine";
Gosti - poklonili svoj nastup;
Caffe bar "KULA" - sva ostala spiza i bina.





Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 17:22 - Komentiraj post (3) - Link posta

ponedjeljak, 03.08.2009.

Podrum band u Hrće

Kako sam u već objavljivanim postovima jednom najavio… u ovu subotu, u kafiću Kula…kod Hrće…“Podrum band“ organizira jedno zanimljivo druženje.
Mogao bi napisati „nastup“, ili „koncert“…ali to mi se nekako ne uklapa.
Odabrao sam riječ druženje, jer cilj Podrum banda nije odsvirati 25 pjesama, skupiti instrumente i otići.



Cilj nam je organizirati jedan događaj u Oklaju, kojim bi podsjetili Promince i naše goste…koji su se s nama veselili na našim nastupima… na 20 godina koliko se zajedno družimo uz pjesme koje mi pokušavamo izvesti „u originalu“… ili bolje rečeno „u našoj interpretaciji“.
Cilja nam je sve to organizirati kao jedan mali kulturni događaj, i evo što mi sve za ovu subotu planiramo:

21:00 Podrum junior band
Toliko smo izgleda ostarili…da su i naša djeca krenula glazbenim vodama…
Dražan Dizdar, ovih dana uvježbava taj naš „mali“ band… i iskreno rečeno… i ja jedva čekam da vidim te naše male rokere kako sviraju….

21:15 Podrum band-fotoretrospektiva
Dvadeset godina koliko se mi zabavljamo svirajući…prošlo je prilično brzo….
Kako smo se zabavljali u Čitaoni u Općini 1987… kako smo sa Severinom nastupali u Roškom Slapu….kako nam se Natali Dizdar pridružila u pjesmi u Kavani Drniš….
Tko se sve s nama veselio…Novu godinu pred rat u školi u Oklaju čekao…Kako su neka djeca koja su nas slušala već postali ozbiljni očevi…..
Sve su to priče koje će te slušati…kad vam fotografije „pozovu sjećanja“.

21:30 Podrum band-koncert
Kako zvuče Time, Lost for words, What's up…. u našoj izvedbi….i još dvadesetak sličnih stvari….slušat će te do…..(Nekoliko pjesama otpjevat će Kata Radas, a nekoliko stvari na bubnju će pratiti Marinko Moćan)

23:30 Kreši i Sanja
Sanja je s nama pjevala dugo pjevala…pa će nas podsjetiti na neke od pjesama iz tih vremena…

23:45 Filip Dizdar
Kao gost večeri doći će nam i Filip Dizdar, koji ove godine 22.08.2009 nastupa na Šibenskom festivalu…inače brat od Natali Dizdar….

24:00 Ante Skelin
Kao gost, dolazi nam i naš prijatelj Ante Skelin, koji će nam otpjevati nekoliko svojih pjesama…

00:30 Stare slike Promine
Kako je Promina izgledala na starim razglednicama….Kako su kitili barjaktara na svadbi…Kako su izgledali mlada, mladoženja… svatovi….
Fotografije sa krštenja….iz Vrtića….Fotografije generacija koje su se školovale u osnovnoj školi u Oklaju….Prvomajske utrke……

00:45 Kano noćni Švedski stol
Na kraju… za sve one kojima se ovaj naš program svidi… uspiju nas trpiti do ovih doba… slijedi „red pršuta“…“red janjetine“…“red odojka“….uglavnom…nešto da se svi zajedno počastimo i zaključimo ovo naše druženje… sa željom da možda i dogodine napravimo nešto slično?

Eto… tako smo mi u Podrum bandu to zamislili…
Nadam se da će o se svi zajedno dobro zabaviti…

Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 17:03 - Komentiraj post (8) - Link posta

utorak, 18.03.2008.

Priča o "Podrum bendu" IV dio

Zadnji-treći nastavak Dražanove priče vratio nas je u devedesete godine.
Bilo je to vrijeme kad smo konačno uspjeli kupiti (za to vrijeme, za nas amatere…) odlične instrumente.
Svatko od nas je na svoj način uspio kupiti instrumente.. ali to nije bilo nimalo lako.
Sjećam se da sam molio starce pune dvije godine da mi kupe harmoniku.
Na kraju su je (kad nisu više mogli izdržati moje „pilanje“) kupili u Kninu u „Robnoj kući“.
Koliko je harmonika bila skupa, dovoljno govori podatak da je koštala punih 13 plaća poslovođe u trgovini, odnosno 26 milijuna dinara!.
Nakon dvije godine došao sam sa željom da mi kupe klavijaturu… e kad onda nisu poludjeli sa mnom…Opet sam čekao… čekao..čekao, i nakon dvije godine kupili su mi Yamahu.. Koja je to bila sreće za mene i za Bend…Jadni moji starci sa mnom…
A onda je došao rat…
Sva imovina moje obitelji stala je u jednu torbu… Ostali smo bez svega… Ostao sam bez harmonike koju sam znao svirati i po šest sati pripremajući se za glazbenu školu, za orkestar harmonika s kojim sam nastupao na koncertima u glazbenoj školi u Drnišu…
Ostao sam bez klavijature… bez svih mojih pjesama koje sam do tada napisao i uglazbio…

Duga je to priča…ali sada je vrijeme za IV dio Dražanove priče o Podrum bendu…

Podrum band
– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)



Eto, onda je došao rat. Većina opreme koju smo imali nestala je u ratnom vihoru. Hvala Bogu, svi smo preživjeli. Toni, Zvone i ja završili smo škole, zaposlili se, oženili, „pravili dicu“. Nakon rata, Toni se vratio u Prominu (Suknovce), radi u Kninu u srednjoj školi kao profesor tjelesnog odgoja. Oženjen je i ima šestero djece. Zvone je otišao u Austriju, pa Njemačku. Oženio se ima četvero djece. Moća se oženio i ima troje djece, živi i radi u Puli. Sanja i Dado su u Oklaju i nakon dvadesetak godina dobili još jednog sina (još prije rata su imali blizance). Sanimir je također u Oklaju, oženio se ima troje djece. Krešimir i ja radimo u Zagrebu. Ja sam se oženio 1994. i imam troje djece, a Krešimir nam se ženi ove godine u svibnju i bit ću mu kum.

Eto, tako smo mi iz Podrum banda za sada napravili 22, što mala i velika Hrvatića, a tu nije kraj... Bit će ih još ako Bog da.



Moram sa nekoliko riječi prekinuti nastavak Dražanove priče jer mislim da je izostavio jedan jako zanimljiv događaj.
Jednog ljetnog dana, odlučio sam poći u Drniš na koncert koji je organizirala skupina žena iz Drniša, ako se ne varam „Ženska liga protiv raka“.
Prema nekim najavama, nekoliko je pjesama trebala otpjevati Sanja Mlinar, nekad pjevačica „Podrum benda“, i baš sam je želio poslušati…
Malo tko bi vjerovao da su te večeri s istom idejom na Poljanu došli baš svi članovi „Podrum benda“.
Dok sam dolazio pred binu, primjetio sam da je i Zvone Puljić tu…nisam ga bio vidio više od 12 godina… a on je taman taj dan stigao iz Njemačke…Bio je tu i Moćan… Dražan… Krešo… Cota… Bio je to Božji znak kako bi Sanja kasnije znala reć…
Odmah je izvršena inventura tko što ima od instrumenata… kad bi mogli zasvirati…. Ljubav prema glazbi ostala je u svima nama, i svi smo već imali nešto opreme. Najjači je bio Moćan kad je rekao „Ako ćemo svirat… ja idem odmah kupit bubanj!“.
Tako je i bilo… za tri dana smo bili u Osnovnoj Školi u Oklaju u razredu koji nam je otvorio Jole Pokrovac, i odmah započeli sa sviranjem….Sva je oprema bila spremna!

Ali vrijeme je da se vratimo na Dražanov tekst… na Dražanovu priču….

Onda nakon tog velikog posla i nekih 12 godina sjetili smo se tih vremena i uvatila nas silna nostalgija. Tako smo se ponovno 2002. godine skupili i počeli svirati. Nabavljali smo opremu, skoro svaki mjesec smo Krešimir i ja išli iz Zageba na svirku u Oklaj. Bilo je to ponovno rađanje Podrum banda. Vrlo brzo smo imali nešto repertoara i uspješne svirke u Drnišu (u Kavani i Woodstocku). Nastupili smo 2005. godine na gitarijadi u Vodicama koja se održavala u sklopu motorijade. Osvojili smo 3. mjesto i zaradili ručak u Vodicama. Eto, od 2002. godine ponovo smo na okupu i sviramo za svoj gušt. Kad se zaželimo, jednom do dvaput godišnje napravimo svirku u Drnišu ili Oklaju. Ove se godine pripremamo proslaviti 20 godina našeg zajedničkog druženja. Do tada ćemo vrijedno pripremati dobru svirku, a vama želim svakog dobra i vidimo se....

Tu je kraj Dražanove priče, ali ja bih nadodao još koju riječ…

Nekoliko zadnjih godina stalna postava benda su bili Dražan, Krešo, Moćan i ja, i u tom smo sastavu i nastupili na gitarijadi u Okitu kod Vodica i osvojili treće mjesto.
Krešo i Dražan su kao u transu dolazili svaki drugi vikend u Prominu, i repertoar „žestokih“ rock stvari se širio. Ali nije se tu radilo samo o probama…svirci… bio je to mali pokret za „vraćanje života“ u Prominu.
Čalnovi benda su mi pomogli u akciji „Pomozimo dječjem vrtiću Oklaj“ u kojem smo iz cijele Hrvatske i Njemačke (uz Pomoć Zvone Puljića i Robija…) nabavili dosta opreme za dječji vrtić…
Moćanova žena iskrojila je sašila zavjese za dječji vrtić…
Svi članovi Podrum benda pomogli su mi u prikupljanju starih fotografija i razglednica iz Promine, i sanjali smo napraviti njihovu izložbu jednog dana u Promini…
Svaka naša „proba“ bila je puna optimizma i razmišljanja što bi bilo dobro napraviti u Promini, da se u nju još više vrati život…da bude još ljepše…

Nažalost, Moćan nije uspio dobiti obnovu kuće u Promini, i svoj je stambeni problem riješio u Puli…
Svi moji vjerni čitatelji, vjerojatno se sjećaju mog posta „Jedna lasta ne čini jesen“.
Bila je to priča o odlasku mog prijatelja iz Promine.
Svi koji me poznaju, teško bi povjerovali da sam taj post pisao nekoliko sati, jer su mi suze maglile oči… Ali vjerujte mi isto se osjećam i sada… i sada mi je tuga na srcu, i sada su mi suze u očima…..
I sada moram prekinuti pisanje posta…..
Odlaskom Marinka Moćana u Pulu s obitelji, „Podrum bend“ je izgubio svog „Čuvara vedrog duha“…
Ipak, ako sve bude OK, planiramo se još jednom okupiti, svi članovi "Podrum benda“, negdje oko Velike Gospe… napraviti jedan koncert za nas… za našu vjernu publiku koja je sa nama guštala na koncertima…

Eto, konačno ste dočekali kraj i ove priče (za sada)… nadam se da vam je bila zanimljiva…

Žao mi je što su sve moje fotografije koje sam odnedavno postavljao (uključujući i one iz nastavaka ove priče) u galeriju fotografija „uploadcentar.com“ jučer izbrisane bez ikakva objašnjenja vlasnika te web stranice….
Problem sam riješio postavljenjem istih fotografija u galeriju na „photobucket.com-u“, što znači da ih neki koji rade u Državnim firmama zbog raznih blokada, neće moći vidjeti na svojim računalima…..

To bi bilo to….

Evo još nekoliko fotografija sa raznih nastupa Podrum benda pod linkom.

Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 20:16 - Komentiraj post (5) - Link posta

subota, 15.03.2008.

Priča o "Podrum bendu" III dio

Priča o „Podrum bendu“ ide dalje.
Kad moja djeca na starim fotografijama vide „Podrum bend“, a u prvom planu Severinu nasmiju se i odmah zapitaju „Tata, jel' ovo fotomontaža?“.
Nije fotomontaža, ali je svakako interesantno zapitati se što se nakon tog zajedničkog nastupa događalo sa Severinom, a što sa članovima „Podrum benda“.

Ali pročitajmo prvo Dražanov nastavak teksta :

Podrum band
– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)



U ljeto 1989. godine imali smo najjaču svirku do tada u Roškom slapu. Svirku je organizirao Braco iz Suknovaca koji je radio u Zagrebu. Bio je to kao izbor Miss Dalmacije.
Program je vodila Ana Brbora Hum, tada vrlo poznata voditeljica, a glavna zvijezda večeri bila je Severina. Severina je tada bila na početku karijere. Izdala je prvi album i nastupila na, čini mi se, Splitskom festivalu. A mi smo bili zapravo glavni band, Seve nije imala svoj. Otpjevala je svoj repertoar uz matricu, a mi smo glumili da sviramo. Nitko nije primijetio. Nakon toga smo s njom odsvirali nekoliko stvari koje smo i mi i ona znali. Najveći dio smo mi svirali. Pjevali su Zvone i Sanja. Moća nije mogao zbog posla pa je Toni svirao bubnjeve, ja bas, Krešo gitaru i Sanimir klavijaturu. Dobro smo mi to odradili. Bio je to prvi komercijani nastup Podrum banda. Sjećam se da je Ana Brbora Hum dobila 1000 maraka, Severina 700 maraka, a mi 500. Nešto je ostalo i menadžeru, a i razglas nije bio samo naš. Jedan dio je bio naš, a drugi od Kontića iz Drniša iz grupe Sklavinija. Imali su vrhunsku opremu i bili odlični glazbenici. Organizirali su nekoliko godina Prvi glas Drniša. Te godine su nastupili na Prvom glasu Sanja (bila je pobjednica) i Zvone (bio je 3.). Sjećam se da smo na Poljani povodom Prvog glasa Drniša sljedeće godine svirali kao gosti. Tad smo prvi put odsvirali Shine On You Crazy Diamond od Pink Floyda. Zvučalo je jako dobro i dobili smo dosta pohvala za tu svirku.

Nekoliko fotografija sa nastupa u Roškom slapu pogldajte pod linkom.


Nastavlja se….

Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 19:08 - Komentiraj post (3) - Link posta

petak, 14.03.2008.

Priča o "Podrum bendu" II dio

Nadam se da vam je bio zanimljiv prvi dio priče o prominskom „Podrum bendu“ , a sada slijedi drugi dio teksta.
Ovaj put uz tekst objavljujem nekoliko fotografija iz albuma „Stare fotografije iz Promine“ koje sam prikupljao prije nekoliko godina ( a koje mi je još tada poslao Dražan Dizdar).

Bilo je to jednom davno.. prije skoro dvadeset godina… Oklaj…Čitaona… doček nove godine… prve simpatije… prvi sentiši…


Podrum band– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)



Toni je po povratku iz vojske otišao kod svog starog u Njemačku i vratio se s električnom gitarom (zvala se Winner ili tako nekako) i pojačalom (20 Wati, zvali smo ga Jazo). Pojačalo sa zvučnikom i jednim ulazom. To nas nije spriječilo da obje gitare uštekamo u taj jedan ulaz i pojačamo do daske jer se samo tako mogla dobiti distorzija...

Onda su Toni, Zoki i Zvone otišli u Zagreb. Toni je upisao DIF, a Zvone geodeziju. Zoki se zaposlio, a ja otišao u vojsku.

Tih godina i dva su klinca krenula u Drniš u glazbenu školu. Krešo (Krešimir Petrović) i Sanimir (Sanimir Sarić). Krešo je učio svirati gitaru, a Sanimir harmoniku. Krešo je bio vrlo talentiran, za 3 godine završio je 6 razreda osnovne glazbene škole, a ni Sanimiru nije loše išlo.

Kad bi Toni dolazio iz Zagreba i svirao u svojoj sobi, Krešo bi to čuo i s velikim poštovanjem dolazio ga malo vidjeti i čuti. Toni, Krešo i Sanimir bili su susjedi.

Zoki je radio i imao nešto love. Toni je također nešto zaradio preko student servisa. Valjalo je to uložiti u opremu, pa je Zoki kupio bubnjeve. Polovne. Amati. Toni je kupio Marshalla, lampaša. Ja sam kupio bas gitaru Action Bass. Brane je kupio bas pojačalo. Brane Puljić je također iz Miljevaca. On je radio, pa iako nije ništa svirao, bio je član banda. Počeli smo ozbiljnije svirati. Zokiju nije baš najbolje išlo na bubnjevima, pa je Toni uskočio. Zvone je svirao gitaru, a ja bas. To je zbilja bilo čudo. Toni je prvi put sjeo za bubnjeve i odmah svirao, ritam, prelaze, činele, sve. Ostali smo zaprepašteni. Čovjek je zbilja čudo. Skine gitaru, sjede za bubnjeve i svira...

Zoki se potpuno povukao iz benda, a Toni, Zvone i ja nastavili svirati i pripremati prvi repertoar. U toj postavi smo svirali jedan doček nove godine u čitaonici u Oklaju.

Onda neke 1989. godine Krešimir i Sanimir završiše glazbenu školu. Otprilike su išli u 7. ili 8. razred. Sanja (Sanja Mlinar) je dobro pjevala i izrazila želju da nam se pridruži. Moća (Marinko Moćan) je u vojnoj školi naučio svirati bubnjeve i došao raditi u Šibenik. Sve se posložilo.

Sjećam se da smo svirali kod mene u sviraonici, kako ju je moja mama zvala (jedna prostorija od 20-ak kvadrata), kad su nam prvi put došli Sanja, Moća i Dado (Dado je Sanjin muž). Uspjeli smo pronaći jednu stvar koju bismo svi mogli odsvirati. Bila je to Black Magic Woman od Santane. Sanja je pjevala fantastično. Krešo je odsvirao solo u originalu. Sanimir je na klavijaturi Fujitone A3 (više igračka, nego klavijatura) odsvirao svoju dionicu. Ja na basu. Toni na drugoj gitari. Moća bubnjeve. Sve je zvučalo kako treba i eto... rodio se Podrum band. Oduševljenje je bilo veliko, ostvario nam se san. Imali smo pravi band, koji je na svim pozicijama dobro pokriven. Moća je odlično svirao bubnjeve. Toni se vratio gitari, a ako Moća ne bi mogao svirati zbog posla, Toni bi uskočio na bubnjeve, a Zvone na ritam gitaru. Zvone je pjevao domaće stvari (Azru, Film, Prljavce...), a Sanja strane stvari. Krešimir je, iako klinac, skidao stvari u originalu. Sanimir je dobro svirao klavijaturu, iako je u glazbenoj svirao harminiku. Ja sam punio na basu i sve je bilo kako treba.

Jedino s čim nikad nismo bili zadovoljni bila je oprema. Ubrzo je Moća kupio nove bubnjeve (Amati ili Takton). Toni je promijenio nekoliko gitara i pojačala (Fendera, Ibaneza). Krešimir je kupio Ibaneza. Sanimir je nabavio bolju klavijaturu (Yamaha). Nabavili smo mikrofone, miksetu, slave, zvučnike (pravi razglas). Moća je jedini radio i najviše je u to vrijeme investirao u opremu. Imali smo nekoliko dobrih svirki u Oklaju u čitaonici. Jedna od njih je i svirka s drniškom grupom Alfa, u kojoj su svirali Pekas (Hrvoje Pekas), Tomić, Grgo, Samac i Pončo. …..

Fotografije iz tog vremena pogledajte pod linkom.

Nastavlja se….

Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 19:17 - Komentiraj post (1) - Link posta

četvrtak, 13.03.2008.

Priča o "Podrum bendu" I dio

Danas sam na mail Bloga dobio jednu zanimljivu priču;
Priču o „Podrum bendu“.
Priča je prilično opširna, pa ću je objavljivati u nekoliko nastavaka.
U sljedećim nastavcima tekst će pratiti i galerija fotografija iz vremena koje se u tekstu spominje….

Evo prvog dijela:





Podrum band– kako je počeo rock u Promini i Miljevcima -
(piše: Dražan Dizdar)

Počeci Podrum banda sežu u 1981/82. godinu kad je u Oklaj došao jedan inženjer rudarstva, kojemu se, na žalost, više ne sjećam imena, a koji je radio u Geotehnici. Geotehnika je tvrtka koja je 70-ih i 80-ih godina vršila bušenja po Promini tražeći boksit. „Inžinjer“ (tako smo ga zvali) je dobro svirao gitaru, što smo saznali ja (Dražan Dizdar) i Toni (Toni Cota). Ubrzo smo u Kninu kupili akustične gitare i počeli odlaziti kod „Inžinjera“ na poduku. Vrijedno smo vježbali ritmove i akorde, slušali ploče na gramofonu Tosca 22 i skidali stvari.

Toni je u srednjoj školi u Drnišu upoznao Zokija (Zoran Puljić, danas Šime Puljić) i Zvonu (Zvone Puljić) iz Miljevaca. Zoki je bio pravi roker koji je imao hrpu dobrih rock ploča. Njegova kolekcija je brojila nekoliko stotina, a i Toni je već tad imao pozamašan broj dobrih naslova. Tako sam i ja preko Tonoga ušao u svijet rock glazbe i počeo kupovati ploče. Toni i ja smo postali dobri frendovi, često smo se nalazili ili kod mene ili kod njega, slušali ploče, svirali i maštali o tome kako ćemo napraviti rock band.

U Promini tada nitko osim nas nije ništa svirao, pa smo se bacili u potragu za ostatkom benda. Toni i ja smo svirali gitare i slabo pjevali pa su nam trebali bubnjar i netko tko zna pjevati. Dogodilo se da je Zvone dobro pjevao, a Zoki se prihvatio bubnjeva. Naš prvi javni nastup dogodio se 1984/85. u Oklaju u Sali (tako smo zvali naš Dom kulture). Naime, 70-ih i 80-ih Oklaj je bio vrlo privlačno mjesto za svirku (za praznike 1.5. i 29. 11.). U Oklaju su tih godina svirali gotovo svi poznati i manje poznati estradnjaci (Mišo Kovač, Oliver Dragojević, Jasna Zlokić, Josipa Lisac, Indeksi, Dražen Žanko, grupa More i Doris Dragović - bubnjeve je svirao Jasmin Stavros, Zorica Kondža s grupom Stijene itd.). U posebno dobrom sjećanju mi je ostao koncert grupe Stijene u kojoj je tada pjevala Zorica Kondža. Bili su izvrsni. Svirali su pretežno rock i po koju hard rock stvar. Sjećam se da su svirali Smoke on the water (Deep Purple). Toni i ja smo pali u totalni trans... ludilo... To su bili naši prvi koncerti na kojima smo prvi put u živo vidjeli električne gitare, bubnjeve...


Tih godina (mislim da je bila 1985.) u Oklaju je 29.11. (za mlađe koji ne znaju, to je bio Dan Republike) pjevao Mišo Kovač. U jednoj pauzi odemo mi (Toni, Zoki, Zvone i ja) pitati Mišu možemo li mi zasvirati par stvari. Mišo, legenda, svaka mu čast, kaže da nema problema, može. Sala je bila puna (800-900 ljudi). Toni i ja u životu nismo uzeli u ruke električne gitare. Zoki nikad nije udario niti jedan bubanj. Zvone nikad nije u ruci držao mikrofon. Zoki je uzeo palice, nije ni sjeo, svirao je stojeći. Toni je uzeo bas gitaru, a ja gitaru. Zvone uzeo mikrofon i reče: „Dobra večer“, da provjeri čuje li se preko razglasa. U Sali nastala totalna zbunjenost. Svi su ostali zabezeknuti i u čudu gledali u nas. Što mi to radimo na bini...Toni krenuo nešto „češat“ po basu, a ja po gitari. Zvone upita što ćemo? Predložih Balkan od Azre, Toni privatio na basu, Zoki po dobošu, a Zvone zapjevao... nakon toga... Užas je naša furka... na kraju krenuo Toni s Hey Joe J. Hendrixa. Zvone nije znao ni jedne riječi teksta. Otprašili smo mi to, naravno - nije imalo veze s pravom svirkom. Ekipa iz pratećeg Mišinog banda bila je jako korektna, pomagali su kad su vidjeli da nemamo blage veze. Sve u svemu, publika je toliko bila šokirana da nisu ni shvatili koliko smo loše svirali... zapravo smo ispali heroji, veće face od Miše... Mišo, legendo, još jednom ti velika hvala!

Nakon toga smo bili potpuno uvjereni da smo band.

Toni je zatim otišao u vojsku, ja u Zadar u 3. i 4. razred srednje škole. U Zadru kupih prvu električnu gitaru. Kako sam nosio stare i prilično otrcane levisice, mama mi dala 150 dolara, što su mi ujaci Stanko i Đido poslali iz Amerike, da kupim nove levisice i tenisice. Baš se tih dana dogodilo da je jedan moj frend iz Stankovaca u domu (đački dom u kojem smo stanovali) prodavao električnu gitaru Solist i pojačalo Uragan. Nisam mogao odoljeti tom izazovu, kupio ja to za 120 dolara, iako sam sumnjao da je on to maznuo iz Doma kulture u Stankovcima. Pokazalo se točnim jer je policija nakon par godina došla to tražiti. Uragan je bio u dijelovima, a Solist na sigurnom u Zagrebu. Nisu pravili frku. Ovaj je priznao krađu rekavši i da je prodao meni.

Imao sam gitaru i pojačalo, ali nisam imao zvučnike. Uspio sam od mame užicati nešto love za zvučnik. Mama je bila naša najveća potpora. Kupio sam zvučnik u Kninu u robnoj kući. Bio je to Ei Niš cca 100 W. Srići nigdje kraja. Nakon neopisive sreće, uslijedio je šok. Čim sam upalio Uragana, crknuo je. Bio sam očajan. Brat je bio u Zagrebu na studiju i morao je hitno doći u Oklaj po Uragana. Popravio on Uragana u Zagrebu. Donio ga u Oklaj nakon otprilike mjesec dana. Uštekam ga u struju, spojim zvučnik, uštekam Solista i.... katastrofa... opet crče. To nisam uspio muški izdržati. Plakao sam kao kišna godina. Mama se prepala da ću dobiti slom živaca pa je bratu dala lovu za popravak. Meštar je u Zagrebu zaključio da su izlazni tranzistori preslabi pa je stavio jače. Trebalo je to dočekati, prošao je još jedan mjesec i evo brata s Uraganom. Uštekam sam sve što treba. Skupili se svi u kući. Neizvjesnost. Srce lupa 300 na sat. Što ako opet crkne? Mama ga poprska svetom vodom. Tko će to opet preživjeti, ako crkne? Upalih, ništa se ne čuje, ništa se ne dimi, kresnem po gitari.... svira...nastade opće oduševljenje, olakšanje....
Bilo je s tim još drama. Nakon par dana crknuo je srednjotonac u zvučnoj kutiji...

Oznake: Podrum band, Život u Promini

- 21:04 - Komentiraj post (2) - Link posta

utorak, 01.08.2006.

Fešta u Promini 15.08.2006.

pogledajte veću sliku

Prema za sada neslužbenim informacijama, 15.08. u popodnevnim satima, u Oklaju bi se trebale održati «Narodne igre».
Nekoliko posjetitelja bloga često je u svojim komentarima spominjalo i pitalo zašto se u Promini ne bi ponovno održale igre i takmičenja koja su se nekad održavala za prvi svibnja-praznik rada.
Tako bi se tog dana trebale održati utrke konja, magaraca, bicikla, turnir u nogometu….. sve ostale igre i nadmetanja koja su se i prije održavala.
Nakon takmičarskog dijela, navečer bi u samom centru Oklaja na trgu ispred zgrade općine trebala biti fešta koja se prošlih godina održavala na bunarima u Čitluku.

Ako sve bude po planu prominski «Podrum bend» će u petak 04.08.2006. s početkom u 21:30 održati koncert u Drniškom kafiću Woodstock.
Planovi su nam održati i koncert 12.08.2006. (subota) u samom centru Oklaja ispred pošte i Makelje. Dugo nismo svirali u Oklaju, a naš repertoar nije baš pogodan za fešte- više je za gitarijade pa se nekako ne uklapamo u feštu 15.08.2006.


Ja se nadam da Vas ove informacije raduju, ali se nadam i vašim komentarima na ove najave.

Oznake: Oklaj, Podrum band, Prominske igre

- 14:04 - Komentiraj post (7) - Link posta

<< Arhiva >>






Promina blog
  • LL

Opis bloga

  • Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
    Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
    S. Sarić

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.

    Gdje je Promina?

    Galerija promina.blog.hr


    Fotografije generacija iz škole:
    Stare slike Promine






    Video snimke:


































    Projekti čiju realizaciju očekujemo:









    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


 

Općina Promina









  • «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»

.....

  • .......

    ......

    http://adria.fesb.hr/Drniš

    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»


    Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine








    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»





    «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»



    E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
    promina.blog.hr@gmail.com


    Zadnji postovi

...


.........................................................................Promina blog - promina.blog.hr© 2005.-2016. sva prava pridržana Urednik promina.blog.hr-a: Sanimir Sarić