Menadžer=čoban, pardon Čoban=Menadžer za farmu?
Najviše me u životu «fasciniraju» ljudi koji od jednostavnih stvari čine komplicirane, od nevažnih važne stvari.
Tako sa jedne strane upoznate doktore znanosti s kojima možete razgovarati kao s nekim s kim se poznajete godinama, a s druge strane imate polupismene ljude koji «doktoriraju» opisujući svoju važnu ulogu u društvu, i koliko god pričali teško ih je razumjeti.
Evo jedne priče za primjer...
Marija... di ti je brat... nisam Ga dugo vidija?
E... on ti nije ode... on je na izgradnji vodovoda u Dubrovniku?
Stvarno? Kad je otiša?
A.. otiša je ima misec dana... i eto vratija se nikidan na jedan dan, i odmah su Ga zvali da bez njega ne mogu, da se vrati.
Vidiš ti njega šta je «emancira»... A šta on tamo zapravo radi... s obzirom da je konobar po struci, a tu se ipak radi o «izgradnji vodovoda»?.
Pa... on ti priprema trasu za postavljanje cijevi...
Znači on radi sa inženjerima... Aj neka..
Ma nije... nego nešto drugo..
A da nije sa «đomeštrima» ... da ne nosi onaj «kolac» i udara trasu vodovoda...
Ma nije ni to...
Pa šta onda radi?
Pa on kopa kanale!
Pa on kopa kanale?
Stvarno. Dobro sestra kaže...Pa zar nije na kraju lipše reć... «On je na izgradnji vodovoda u Dubrovniku»
Tu je titula... tu je destinacija... Sve je na mistu... To što on i ovako, i onako započme i završi radni dan u kanalu, na kraju i nije bitno?
Glavno da lipo zvuči.
Ali, vratimo se naslovu....koji glasi:
Menadžer=čoban, pardon Čoban=Menadžer za farmu?
Možda će netko zaključit da je to samo igra riječi, ali meni se čini da je veliki broj ljudi «greškom» ni kriv ni dužan zamjenio svoje mjesto na stranama «jednakosti».
Još mi je najjače, najčešće posvajanje titule «poduzetnik».
Za neke je dovoljno otići iz «malenih mjesta srca moga» na Zagrebački asfalt na nekoliko mjeseci, i titula je već tu.
Ja sam ti rođo pokrenija biznis... Ja sam poduzetnik...
Evo još jedne priče, koja mi pada na pamet....
Još u osnovnoj školi, imao sam prijatelja koji je patio za zlatnim lančićima, satovima, novcem, sanjao skupe aute... Došao je rat... i nismo se dugo vidjeli.
Jednom prilikom, nakon rata...pored mene projuri zatamnjeni BMW sedmica, i naglo zakoči.
Mislim ja u sebi «Bome sad sam na....a» Na brzinu razmišljam jesam li se kome zamirija... I nisam se dobro ni sabra, kad se iz auta začuje:
«Pa di su prijatelju... nismo se vidili sto godina»
Da skratim priču... Moj prijatelj iz osnovne je u ratu postao poduzetnik... navodno građevinar. Ima nekoliko stanova u Zagrebu... i sve u svemu dobro se živi.
Opet se nismo vidili neko vrijeme, i baš sam se zapita gdje je...
Rekli su mi da je dobio tri godine zatvora u Turskoj zbog šverca nekoliko desetaka kila zlata....
Opet smo se sreli... Opet on sritan nasmijan, ali sad jedan dan vozi Porsche, a drugi najskupljeg Mercedesa... Opet je poduzetnik, i sada već radi «zgrade» u Zagrebu, i ima jaku firmu...
Opet se nismo vidili neko vrijeme, i baš sam se zapita gdje je...
Pročitao sam u crnoj kronici da je priveden zbog organizacije prostitucije...
Pročitao sam nakon toga da je prodao zemlju jednog našeg istaknutog političara, krivotvoreći dokumentaciju.... Pa nakon toga da je oslobođen zbog nedostatka dokaza...
Zadnje sam pročitao, da je osuđen na sedam godina zatvora, zbog prodaje zemljišta krivotvoreći dokumentaciju, i tako sebi pribavio nekoliko milijuna eura koristi....
Kad bolje razmislim, niti je on stravno moj prijatelj, jer Ga zapravo uopće i ne poznajem, niti je poduzetnik...
On je zapravo završio kao kriminalac, ali «visokog» ranga.
Kad čovjek ukrade cipele iz trgovine, on je lopov, ali kad ukrade milijune... one je ?????
Opet sam odlutao od naslova, a naslov je, da se i ja podsjetim:
Menadžer=čoban, pardon Čoban=Menadžer za farmu?
E da... ne smije se reć Čoban... pravilno je Pastir!
Premda mene Pastir više asocira na duhovnog vođu....
I pjesmu čoban tjera ovčice.... treba ili zaboraviti ili pretvoriti u
«Manadžer tjera ovčice, lakoj lane diri diri dane»...
Na ovi temu Jutarnji liste kaže sljedeće:
“Ovčari postaju menadžeri za farmu”
(a komentatori dodaju: ovčar=vrsta psa, čuvar ovaca= pastir ili čoban)
“U Centru za stočarstvo krša, osnovanom prije dvije godine na kninskom Veleučilištu Marko Marulić, ove jeseni u sklopu programa cjeloživotnog obrazovanja počinje edukacija za zanimanje ovčar. Uzgajivači ovaca i koza na krškim područjima nakon stjecanja diplome neće više biti ovčari i pastiri nego će steći zvanje menadžera za farmu, koje zvuči daleko ljepše i stručnije”
“I uzgajivači ovaca i koza u Europi sutra morati imati licencu za bavljenje tim poslom”
Baš me zanima, kad na kraju godine bude dodjeljivana nagrada “Zlatna kuna za menadžera godine”, mogu li se natjecati I vlasnici stada u Promini, nakon što naravno dobiju licencu?
Članak u Jutarnjem možete pročitati pod linkom:
http://www.jutarnji.hr/zanimljivosti/clanak/art-2008,9,12,,133051.jl
Oznake: Život u Promini, Stočarstvo u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
