_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

Samo još jedna priča

Maloprije sam se vraćao iz Marića, i gledajući naš «Starački dom» u otvaranju (već skoro petu godinu!), sjetio sam se da sam zaboravio na Blogu napisati jednu zanimljivu priču.

Nedavno sam u razgovoru s jednim odvjetnikom spomenuo naš «Starački dom» i probleme koji se vežu uz njegovo otvaranje.

Nije to ništa! Pazi sad ovu priču… (reče mi odvjetnik)…

Ja sam ti iz kraja koji je isto u ratu stradao kao i tvoja Promina.
Jednog dana pozvao me ravnatelj razrušene bolnice u mom gradu da mu pomognem kao odvjetnik u prikupljanju dokumentacije za obnovu iste.
Malo po malo.. bolnica je obnovljena.. još je lijepša nego prije rata.
Taman smo raspisali natječaj za kupnju namještaja i kompletno opremanje bolnice, i povodom toga napravili «veselicu» kojoj je prisustvovao i tadašnji doministar nadležnog ministarstva….
Malo po malo… ekipa se opustila… zapjevalo se.. i postali smo «iskreni».
Pitam ja doministra… «Jel' prijatelju… onda kad možemo očekivati otvaranje bolnice?»
«Kakvo otvaranje bolnice? Pa bolnica se neće otvarati… ona je namijenjena za prodaju!»

Rastrijeznim se ja na brzinu… i trk svom prijatelju ravnatelju «buduće bolnice».
«Čuj stari… od bolnice ništa… takva i takva stvar… spašavajmo što se može».
«A što se može?»…
«Pa povucimo natječaj za opremanje koji smo nekidan objavili… makar da tih pet milijuna kuna sačuvamo Državi!»

Čim smo povukli natječaj… zove bivši doministar:
«Tko Vam je rekao da povučete natječaj kad smo Vam osigurali sredstva za njega (usput nam opsuje sve po spisku)»
«Pa zar Vi niste rekli da se bolnica ne otvara… nego prodaje?»
«Jesam… ali se prodaje sa namještajem!»….

I ništa… moj Ravnatelj buduće «bolnice», objavio opet natječaj… dobio po prstima…. I bolnica je sada «pretvorena» u privatni starački dom…

Kakve veze ima ova priča sa staračkim domom u Oklaju?

Možda nikakve… a možda se radi o nedovršenoj priči iz modela «slučaja bolnica».

Što mislite kakve su šanse da se «Starački dom» u Oklaju nekomu sada, nakon skoro pet godina neotvaranja, da u «koncesiju»?

Svaka priča ima svoj kraj… valjda će se i ovaj dom jednog dana otvoriti… a onda će nam možda ovo višegodišnje čekanje biti «jasnije».

Onda ćemo ljude koji otvore dom doživjeti kao «spasitelje»….
Odlučivat će tko je podoban za posao.. tko ne… i mi će mo im biti zahvalni….
A sa druge strane smo kao porezni obveznici platili preko 23 milijuna kuna da taj dom proradi….

Oznake: Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju, Život u Promini