_ _ _ _ _ _ promina.blog.hr

petak, 26.10.2007.

Tek samo ćakule Zadnjih nekoliko dana nisam napisao niti jedan post. Kako se većina zadnjih postova bavila prošlošću (koja izgleda malo koga zanima), tako je i broj komentara pao, i baš mi je to «zatišje» u ovom trenutku odgovaralo. Puno je lakše otvoriti Blog i vidjeti da taj dan nitko nije za nešto optužen… kriv… da ni ja nisam nikome stao na žulj….nema negativne energije. Istina nije se puno toga značajnog niti dogodilo zadnjih dana u Promini… a možda i jeste… Zavisi iz kojeg kuta se gleda. Evo nekih zanimljivih ćakula: Prema nekim ćakulama uskoro se u Miljacku prima dvoje radnika (čini mi se dipl.ing elektro struke i tekničar strojar ili električar)….Natječaj po običaju nećete nigdje pročitati… nego će se po običaju od 2004. od nekud stvoriti novi ljudi… ali čisto sumnjam da će to biti Prominci. To su naravno samo ćakule… ali tako se ćakulama zadnje četiri godine zaposlilo desetak ljudi (a nitko iz Promine). Tko ima volje i želje neka se maksimalno «politički» angažira – idu izbori.. vrijeme kad zapošljavaju oni koji (možda) odlaze, ili nakon izbora oni koji će tek doći… Ako mislite zvati Miljacku i pitati o čemu se radi… tu ste odmah promašili… za Vas onda taj posao sigurno nije…Ponavljam da su to samo ćakule nekih ljudi iz Knina koji se za koji dan spremaju zaposliti u Miljacki… Na web stranici Šibensko-kninske županije može se pročitati da je općina Promina od EU fondova (ako se ne varam) dobila 300.000,00 kuna za asfaltiranje lokalnih cesta. Koje će se ceste asfaltirati, nije mi poznato. Osnovna škola Oklaj za informatiku ima sedam računala od kojih šest nije ispravno. Dobio sam prije mjesec dana obećanje iz koncerna Končar za donaciju tri rashodovana računala… ali za sada od obećanog ništa. Tko može pomoći u nabavi računala… dobro bi došao. Znam da su se donatori istrošili na crkvu u Lukaru i sv Roka… ali valjda je ostala još koja kuna i za obrazovanje…. Oklaj od ponedjeljka opet ima dva kafića. Makelja je nakon temeljite obnove opet otvorio svoj kafić, i sad će naravno konkurencija dovesti do povećanja kvalitete ugostiteljstva u Promini. Prema nekim ćakulama… u Oklaju bi se uskoro mogla otvoriti još jedna trgovina, i još jedan kafić… Prije desetak dana dobili smo novi kiosk Tiska koji je puno ljepši u odnosu na prethodni. Maloprije sam na žagri primjetio stotinjak novih kontejnera, za koje je iz proračunu općine Promina izdvojeno neki čini mi se stotinjak tisuća kuna. Zanimljiva je vijest da je netko u zadnjih desetak dana ukrao poklopce kontrolnih šahti cjevovoda oborinskih voda od lokve Kuljače gdje cjevovod završava, pa prema centru Oklaja. Netko je tako izračunao da bi prodajom poklopaca (vjerojatno u staro željezo) mogao zaraditi koju stotinu kuna… i dao se u «posao». Sad ljudi moji koji se vozite prema Krivićim oprez, da ne bi upali u koju šahtu. Iz jednog od Maxovih komentara moglo se saznati da je Općina dobila dozvolu za konačno otvaranje «Staračkog doma»… Ali i do sada je bilo informacija kako će se Dom otvoriti, tako da ću u njegovo «otvaranje» povjerovati tek kad vidim starce kako šetaju po Oklaju. Zanimljivo mi je kad me ljudi po Promini «napadaju» zbog tema o kojima pišem na Blogu. Najzanimljivije mi je kad mi babe prepričavaju što je objavljeno na promina.blog-u. Da mi je znat kojom se one to vezom spajaju na Internet. Tko je njihov «provajder»… Biće da je milevanet.hr… kakav maxadsl! Što je najgore ja sam kriv i za svoje postove i za Vaše komentare… «sve je to onaj sa promina.blog-a kriv!!!» Kad već spominjem maxadsl… nije mi poznato što se dogodilo nakon prikupljenih 30-ak potpisa… Ja se nadam da će urednik Oklaj.net-a ostavit koji komentar na ovu temu da znamo na čemu smo… Eto.. to su po meni bile «najvažnije» vijesti iz Promine Oznake: općina promina, Život u Promini, Školstvo u Promini, Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju

petak, 19.10.2007.

Arheološki lokaliteti u Promini V dio-Razvođe Razvođe je selo 3 km istočno od Oklaja. Zajedno s Oklajem i sljedećim selom Velušic čini neprekinuti niz antičkih lokaliteta. Razlog tome trebamo tražiti u povoljnom geografskom položaju ovih sela. Ona su smještena na rubovima plodnih polja u prisoju pod južnim padinama planine Promina. Razvođe je najpoznatije po nalazu terminacijskog natpisa pedesetak metara na sjever od puta Drniš - Oklaj, kod izvora Bunarača. VLLIVS-T Vibullius T rib(unus) G VII-ET-L-SAL leg(ionis) VII et L SAL(vius) M-SVETO-CE M(arcus) Sveto Cen VRIONES-LEG X turones leg(ionis) XI DICES-DATI-EX iudices dati et OMVENTIONES-A comventione a OLUSIO-SATVR L(ucio) Volusio Satur NO-LEG-PRO-PR ni no leg(ato) pro pr(aetore) AESARIS-AVG C(ai) Caesaris Aug(usti) MANICI-INTER Germanici inter Dakle po odobrenju namjesnika Lucija Volusija Saturnina, komandant legije VII Vibulius zajedno sa centurionima legije XI Lucius Salviusom Markusom Sveto, izvršili su presudu o podjeli zemljišta između? Mjesto gdje je trebalo pisati između koga je podjela izvršena je otučeno i taj zasigurno najvažniji podatak ostaje tajna. Vjerojatno se radi o raspodjeli zemljišta plemenskih zajednica koje su ovdje bile u sporu. Možda se radi o sporenju prava na korištenje izvora Bunarača kod koga je natpis nađen ili o podjeli između područja legije XI i nekog plemena ili privatnog imanja. Lucije Volusije Saturnin bio je namjesnik provincije Dalmacije u periodu prije 29. godine do oko 40. godine nakon Krista. On je izvršio podjelu između Nedita i Korinjana u Karinu, između Onastina i Nerestina u Poljicima, tako da je i ovaj kamen moguca plemenska podjela. Koja bi to plemena mogla biti teško je reci. Prema davnašnjim saznanjima ovdje su egzistirale dvije plemenske zajednice, Burnisti zapadno i Prominjani istocno od mjesta natpisa. Nesto dalje na jug bili su Varvarini i Skardonitanci. Odgovor je ipak možda u nepoznatim zajednicama ciji su centri bili na zapadnoj gradini Šuselj ili na Bibića ili Cupića gradini na jugoistoku. Treba reci da i teritorij prominskih sela zavrsava u Razvodju i da sljedece selo Velusic spada u uze drniško područje. Razvođe je granično selo prominske općine, a ono je i prirodna vododjelnica rijeka Krke i Cikole, sto govori samo ime sela. Pored nalaza terminacijskog natpisa ovdje negdje su braca Đuro i Jovo Pokrajac 1898. godine pronašla "brončanu krasnu grupu sastojeću od dva tigra, te jednu sredovjecnu komostru i jedan sredovjecan mac iz kasnijeg doba". Broncani tigrovi sasvim sigurno potječu s nekog antičkog lokaliteta u selu i uz figuru boga Bess govore o ukusu, civilizacijskim potrebama i kulturnim i trgovačkim vezama antičkih stanovnika Promine s antičkim centrima na obali i preko obale u Italiji. Posljednji lokalitet u Razvodju nalazi se na stotinjak metara južno od ceste Drniš-Oklaj, kod kuća Klepo. Ovdje i danas stoji "in situ" antički sarkograf velikih dimenzija. Tijelo sarkografa ukopano je u zemlju, a iznad u nivou okolnog terena je poklopac probijen s juzne strane. Dimenzije poklopca su: duzina 2,70 m, širina 1,42 m, i visina 0.50 m. Poklopac ja na dvije vode s akroterijama u uglovima i na sjevernoj strani natpisnim poljem kojem su slova potpuno izlizana, bez ikakvih tragova. Nedaleko sarkografa 60 metara na sjever pronađen je 1892. godine nadgrobni natpis, tako da se moze govoriti o rimskoj nekropoli na ovom lokalitetu koga narod naziva Grudine, a šire područje – Bristovača: CVILRN INFELIC SIME ET O MAXIM SECVNDI Natpis je očito nadgrobni, ali ga je nemoguće dešifrirati Arheološki lokaliteti Promine danas nisu nikome zanimljivi za istraživanje. Općina Promina još je daleko od dana kad će sama moći financirati ili na bilo koji način moći pomagati takva istraživanja. Vjerojatno će proći još jako puno vremena dok spoznamo vrijednosti koje nam pruža naša bogata arheološka baština Pitanje je koliko će arheoloških lokaliteta do tada biti zaštićeno ili ostati sačuvano od propadanja uzrokovanog ljudskim nemarom… Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Razvođe

četvrtak, 18.10.2007.

Natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta na području Promine V dio Priča o zakupu badema u Gluvačama kao što sam i pretpostavio, nije završena priča. Pod postom «Natječaja za zakup poljoprivrednog zemljišta na području Promine IV dio» napisanim 13.09.2007., gospodin Ivan Horvat najavio je žalbu na Odluku «Općinskog vijeća Promine» o davanju u zakup poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske na području Općine Promina. Pod tim postom bilo je raznih komentara, ali je zadnji bio sljedeći: Max Žalba očekivano odbijena. Upućena na krivu adresu. -23.09.2007. (22:04) Tu bi priči vjerojatno bio kraj da se danas sljedećim komentarom nije oglasio i Marko Dizdar koji je zajedno sa Ivanom Horvatom sudjelovao na spomenutom natječaju za zakup zemljišta. Komentar je sljedeći: «Marko Dizdar Max, ne obmanjuj javnost! Žalba je očekivano prihvaćena na svim visim instancama i svim učesnicima u krivičnom djelu kršenja Zakona o sukobu interesa uslijediti ce jasan sudski poziv za raspravu. Nije u redu Max, da obmanjuješ te nesretne ljude ( kojima si vjerojatno i sugerirao i ohrabrivao ih u donosenju takvog rješenja ) zavlačeći ih u lažnoj nadi da ce postati vlasnici tko dva tko pet redi badema koje će posjeć za ogrjev a poslije dobiti poticaj za sadnju vinograda. Pusti ih neka se pripreme za vrlo neugodnu krivičnu sankciju, a prominska im sramota i tako i tako ne gine za pokusaj onemogućavanja jednoga izuzetnoga projekta naročito za razvoj našega kraja. Projekt, Ti je valjda jasno, ne možeš zapriječiti pa makar i uspio dovesti u Prominu sve ono smece koje si predhodno ugovorio. Promina, definitivno, neće biti ničiji SMETLARNIK pa ni tvoj!!!!!!!!!!!» (18.10.2007. 00:42) Tema iz naslova po svemu sudeći, neće baš brzo završiti. Za sve one koji s nestrpljenjem očekuju sljedeći post o arheologiji, zamolba za strpljenje do sutra, kad objavljujem zadnji nastavak posta sa temom arheologije u Promini-Razvođu. Oznake: općina promina, Gluvače, opasni otpad

srijeda, 17.10.2007.

Arheološki lokaliteti u Promini IV dio-Oklaj Prije dvije godine prijatelj mi je pokazao u Dizdarima mjesto na kojem su zasadili novi vinograd. Nedugo nakon što su traktorom krenuli preoravati zemlju, naišli su na grobnicu. Prema njegovoj priči, mjesto na kojem već ima vinograd (susjedna parcela), nekad je bilo tursko groblje… Navodno su u grobnicama koje bi oranjem vinograda slučajno otvorili pronalazili razne sablje…noževe… Sve bi pronađeno vratili u zemlju i zakopali. Ova lokacija nije nikad arheološki ispitana, a nalazi se pedesetak metara južno od rimskih termi koje se spominju u niže navedenom tekstu. Evo nastavka teksta iz prethodnih postova: Oklaj Sudeći prema brojnosti nalaza i prostranosti koju zauzima najznačajniji je antički lokalitet prominske zaravni. Oklaj je i u novijoj povijesti uvijek bio središte cijelog kraja. 1882. godine, kada je dalmatinski sabor donio odluku o osnivanju prominske općine, Oklaj je bio njen administrativni centar. Antički ostaci skoncentrirani su u jugoistočnim dijelovima naselja. Lijevo od puta Drnis-Oklaj, kod kuće Džepina, nalazi se kompleks antičkih zgrada i ostaci rimske nekropole. Kada se govori o Promini, neizbježni entuzijasta G. Urlić-Ivanović je ovdje krajem prošlog stoljeća intenzivno obilazio teren i na osnovu njegovih bilježaka danas je sačuvano niz podataka o lokalitetu. U splitskom “Bulletinu”, on je 1890. Godine objavio članak u kome se govori o rimskim iskopinama u Oklaju. Odbacujući očite nevještosti i amaterizam kod autora, neosporne su činjenice koje se navode u članku, kojima je on sasvim sigurno bio svjedok. “Na 2.5 m dubine zidovi od sitna duguljasta škriljevca”,”sila različite vrste opeke”,”zid debeo 2 m”,”uski hodnik koji vodi do vodenjače” (za kupaonicu autor upotrebljava izraz vodenjača),”fino okrečena pod površinom 2 m”. Opisujući kupaonicu G. Urlić-Ivanović navodi da je bilo popločano “četvrtastim i okruglim opekama od bjelkastog finog materijala, širine 4 i 7 cm”.Nedaleko kupaonice pronađena je i opeka sa natpisom firme Pansiana. Sljedeće 1891. godine Urlić-Ivanović u “Bulletinu” ponovo piše o istom lokalitetu. Negdje u prostoru iste građevine opisuje sličnu okruglu prostoriju istih dimenzija kao kupaonicu iz 1890. godine, ali ovo s hipokaustom: "krug naslonjen na 10 stupova, svaki ima 10 cigala". Cigle suspenzorija su vjerojatno bile okrugle. Hipokaust je imao: "pod od četvrtastih ploča sa natpisom firme Q Clodi Ambrosi". Ostaci arhitekture i pripadajuće nekropole koja je kasnije pronađena, sudeći po Urlićevu opisu i današnje situacije na terenu, šire se daleko u oklajsko polje i prema susjednom selu Razvođu, o kome će rijeci biti naprijed. Članak iz 1890. godine spominje i natpis pronađen nedaleko od ovog lokaliteta, objavljen 1888. godine. Radi se o fragmentarnom odlomku većeg natpisa koji je možda istog sadržaja kao natpis pronađen kod izvora Bunarača u prominskom selu Razvođe. VOLVS L(ucio) Volusio NINO Saturnino leg(ato) PR C C propr(aetore) C(ai) C(aesaris) Spominjanje Lucija Volusija Saturnina, namjesnika provincije Dalmacije od 29. do 40. godine na dva natpisa u razmaku od 3 km (Oklaj i Razvođe), ne mora značiti da je tekst oba natpisa istovjetan, ali ulomak iz Oklaja je toliko okrnjen, da osim imena namjesnika ne daje drugih podataka. "Mnoštvo rimskih grobova" koje spominje G. Urlic-Ivanovic u gore navedenom članku iz 1890. godine, prostiru se na istočnu stranu lokaliteta. Bez arheoloških istraživanja teško je išta govoriti o položaju nekropole, ipak 1909. godine slučajno su pronađena tri rimska groba sa spaljenim pokojnicama u kamenim urnama. Grobove je pronašao mještanin S. Džapo i već su bili pretraženi. Grobni inventar sastojao se od nekoliko izuzetno važnih nalaza: staklene posude kojoj je nedostajao grlić s natpisom na dnu, trbušastog balsamaria sa širokim otvorom i male posudice u obliku boga Bess s otvorom u glavi. Inventar ovih grobnih nalaza nalazi se danas u Arheološkom muzeju u Splitu. Datiranje fragmenata natpisa s spomenom namjesnika iz Oklaja je prva polovina I stoljeća, dok datiranje ostataka rimske zgrade i susjedne nekropole, s obzirom na posude s firmom Q. Clodi Ambrosi i Pansiana i grobne nalaze s posudice u obliku boga Bess, moglo bi biti II ili III stoljeće. Bradata groteksna figura Besa sjedi na okrugloj profiliranoj bazi. Prednji dio figure je nag. Drška je zakačena za ušice na ramenima, a njeni izvijeni krajevi napravljeni su u obliku barskih ptica. Otvor posude je kalota tjemena. Visina posude je 7 cm. Nalaz ove brončane vaze svjedočanstvo je sinkretizma Besa i italskog boga Silvana izvršenog tokom II stoljeća nakon Krista. Tada su se u Italiji počele proizvoditi ovakve posude i evo jedna je dospjela na Prominu u Oklaj. Pored figure boga Bess zanimljiv je grobni prilog staklene posude s natpisom na dnu. Natpis je ugraviran uokrug dna: VICTOR AVGVOSTOR FEL Victor(iae) Augustor(um) fel(iciter) V P Do Victor sa lijeve strane ugravirana je palmina grančica, a s desne vijenac. Sa strane je ugravirano V P. Neki to tumače kao V(ictoria) P(artorum) i atribuiraju imperatorima Septimiju Severu i Karakali, a neki kao V(ota) P(ublica) bez preciznije datacije. Nalazi iz Oklaja garantiraju svakom arheološkom istraživaču bogatstvo nalaza i točno lociraju najvrednije položaje za iskopavanje, tako da bi se u budućnosti s malim sredstvima došlo do značajnih otkrića i odgovora na pitanje odnosa ovog kraja s Burnumom. Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Oklaj, Razvođe

ponedjeljak, 15.10.2007.

Arheološki lokaliteti u Promini III dio-Lukar Područje uokolo crkve Gospe Čatrnjske, najčešće nas podsjeti na bogatu arheološku baštinu Promine. Ukoliko i danas na putu iz Lukara, dvadesetak metara nizbrdo cestom, nakon zvonika Gospe Čatrnjske pogledate pozornije gomilu odbačenog građevinskog materijala i raznog otpada sa lijeve strane puta… uočit će te u obrušenoj padini, ploče grobnice iz vremena turaka… (kako neki kažu). Nasuprot tog groba-preko asfaltnog puta…nedavno je netko iskopao novu grobnicu, i njenim se kopanjem također «ušlo» u jedan jako star grob. Sjećam se da su još prije rata, neki prilikom kopanja grobnica na južnom dijelu groblja, na potezu od mrtvačnice prema čatrnji naišli na dubini od jedan metar… na zidove neke građevine duge desetak i široke skoro jedan metar- Da li je netko to kasnije istraživao nije mi poznato. Uglavnom, ta je pozicija danas cijela «prekrivena» novosagrađenim grobovima. Jednom mi je otac pričao kako je netko u Lukaru prilikom obrade polja slučajno naišao na grobnu ploču. Kad su je podigli… u grobnici su pronašli pokojnika u sjedećem položaju, a ispred njega obješene komaštre i bronzin. Sve što je pronađeno u grobnici, navodno je završilo u nekom muzeju, ali mi nije poznato kojem. Fra Ivan Maletić nam u svom tekstu objavljenom na internetu pod nazivom «Promina» za Lukar navodi slijedeće: U 9. ili početkom 10. stoljeća postojala je u Lukaru, starohrvatska crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji, kasnije nazvanoj Gospa Čatrnjska - po čatrnji (bunaru) uz crkvu u kojoj je izvor voda. Padom Knina (28. V. 1522.), Turci zauzimaju i Prominu. Iz njihovih dokumenata saznajemo da je tada u Promini bilo pet rimokatoličkih crkava (Lukar, Mratovo, Necven, Oklaj i Babodol). Iz izvješća skradinskog biskupa fra Tome Ivkovica iz 1630. o visovačkim župama Skradinsko-kninske biskupije nalazimo i župu Otiblic (Hotiblic; Supelic), mjesto danas nazvano Šuselj, koja je obuhvaćala teritorij sadašnje župe Promina. U njoj je po tom izvješću tada bilo 140 katoličkih obitelji te 5 srušenih crkava. Istu župu nalazimo i u mletačkim spisima iz godine 1626. Evo i nastavka već spomenutog teksta iz prethodnih postova na temu arheologije Promine: U selu Lukar kod crkve sv. Gospe Čatrnjske u mjesnom groblju, nalazi se također slabo istražen arheološki lokalitet s dugim kontinuitetom od antike do srednjeg vijeka. Na istočnom rubu groblja čak su i pokušana manja arheološka istraživanja koja zbog nedostatka novca nisu nikad završena. Prilikom radova naišlo se na sklop zidova nekakve antičke građevine, ali bez nalaza kojima bi mogli datirati lokalitet. Jedino što bi se moglo izdvojiti jeste ulomak rimske posude s natpisom Q Clodi Ambrosi. Prilikom popravka crkve 1989. godine u temeljnom zidu s zapadne strane pronađen je ulomak ornamenta obrađen s obje strane, rađen od nekvalitetna bijelog kamena. Na fragmentu s jedne strane sačuvana je jednostavna struktura s dva reda utora unutar koje je stilizirana palmina grančica, a s druge strane tri kraka šestokrake zvijezde. Pored toga, ovdje je 1896. Zabilježen nalaz ulomka pluteja sa predstavama golubice i jelena. Ove nalaze možemo smjestiti u starokršćanski period kao dijelove starokršćanskog sakralnog objekta koji se nalazio na istom mjestu suvremene crkve. Gradina Šušelj koja se nalazi neposredno iznad lokaliteta morala je imati veliki značaj u predrimskom vremenu. Njen prostrani pitomi plato koji danas sluzi kao oranica omogućavao je život većem broju stanovnika. Gradina je dominirala širokim prostorom unaokolo i najpogodniji je strateški položaj na cijeloj prominskoj visoravni. Ipak, na gradini se ne nalazi antičkih ostataka, sto bi moglo značiti da nije nastavila živjeti za vrijeme rimske dominacije. Susjedna gradina u zaselku Čuline koja naizgled daje mnogo manje mogucnosti, bogata je nalazima krhotina rimskih posuda i sasvim sigurno nije prekidala kontinuitet života nakon rimskih osvajanja. Strateški značaj gradine Šušelj počeo se ponovo koristiti tek u srednjem vijeku, kada je ovdje egzistirao castrum Hotiblich, poznat iz povijesnih izvora. Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Lukar, Gospa Čatrnjska

subota, 13.10.2007.

Milijun kuna za Prominu Prije dva dana na web stranici «Radio Drniša», pronašao sam članak vezan za Prominu pod naslovom: «S milijun kuna prikupljenih međusobno četrdesetak Prominjana koji žive u Zagrebu uredili su Gospu Čatrnjsku u Lukaru i prostor oko crkve Sv. Roka u Čitluku» Prije nekoliko dana, točnije 07.10.2007. u Čitluku je svečano «otvoren» novouređeni trg ispred kapele sv Roka. Bila je to prigoda da fra Šime uruči zahvalnice svima onima koji su mu pomogli urediti trg, ali i prilika za još jednu zahvalu svima onima koji su pomogli urediti crkvu Gospe Čatrnjske. Evo nekoliko citata iz teksta Matilde Jelčić, novinarke Radio Drniša: «U radove je utrošeno oko 500 tisuća kuna a zajedno smo se dogovorili na koji način urediti prostor oko crkve. Riječ je o novcu kojega su prikupili Prominjani koji žive u Zagrebu a htjeli su nešto učiniti za svoj rodni kraj, kazao nam je Prominski župnik fra Šime Nimac». «Koliko su raseljeni žitelji Promine vezani uz rodnu grudu govori i činjenica da je uređenje trga uz crkvu Sv. Roka u Čitluku već druga ovakva akcija. Naime, za blagdan Male Gospe 08. rujna u novom ruhu predstavljena je i Gospa Čatrnjska u Lukaru. - Postavljen je novi mramorni pod od 250 kvadrata, izmijenjen je inventar crkve, uređeno je kameno predvorje kao i samo groblje uz crkvu. I ove radove su u visini od 500 tisuća kuna financirali Prominci iz Zagreba. Njih 40-tak doniralo je čak milijun kuna, a sveukupno radovi su potrajali godinu dana, naglasio je fra Šime». Čini mi se da je fra Šime zaboravio spomenuti novinarki da je za Malu Gospu uručio zahvalnice ljudima iz HEP-a… Končara…. Brodarskog Instituta….HE Miljacke,…. Ljudi čije porijeklo nema nikakve veze sa Prominom, a pomogli su uređenje crkve sa skoro dvjesto tisuća kuna! Iza cijele priče oko Gospe Čatrnjske stoji Prominka koja ne živi u Zagrebu, ali je uspjela nagovoriti rukovodstvo HE Miljacke - HEP na pomoć u uređenju crkve…. ali to je ipak jedna malo duža priča….. Zadivljen sam rečenicom: »Njih 40-tak doniralo je čak milijun kuna»… Kad se samo sjetim da u Zagrebu živi preko deset tisuća Prominjaca i njihovih potomaka…. a Split, Zadar, Rijeku…Šibenik da i ne spominjem…. Ma mi bi sa samo malo napora mogli skupit i milijune kuna i pokrenuti Prominu… i gdje bi nam bio kraj… Članak Matilde Jelčić možete pogledati pod linkom. Kad su započeli radovi uređenja kapele sv Roka, napisao sam post na tu temu. U tom postu možete pogledati kako je okoliš kapele izgledao tada, i kako je prema nacrtu trebao izgledati novi trg. Post se nalazi pod linkom. Oznake: religija, Gospa Čatrnjska, Život u Promini

petak, 12.10.2007.

Arheološki lokaliteti u Promini II dio-Mratovo Nekad je mratovsko groblje- groblje kod sv Martina, bilo okruženo stoljetnim hrastima. Kako je ponestajalo mjesta za grobove, mještani su često iskorjenjivali stare hraste, i na tim mjestima gradili grobnice. Koliko su bili veliki i stari hrasti, svjedočio mi je jedan moj prijatelj iz Mratova. On u njegov kum odlučili su graditi zajedno grobnice, na mjestu gdje se nalazio jedan stari truli hrast. Vađenje korjenja nije bilo nimalo lako. Ispod korijena čekalo ih je iznenađenje; Otkrili su kostur čovjeka koji je toliko bio sačuvan, «kao da je jučer pokopan… i nije mu falio niti jedan zub… » Hrast koji su iskorijenili bio je star preko tristo godina, a rupa koja je ostala nakon njegova vađenja bila je toliko velika da su na tom mjestu sada dvije grobnice. Evo nastavka teksta objavljenog pod prethodnim postom: Oko crkve sv. Martina u plodnom mratovskom polju nalazi se lokalitet s kontinuitetom od neolita do srednjeg vjeka. Neolitski ostaci neprestano se pronalaze kopanjem grobnica, dok je srednji vijek posvjedočen nalazima ostruga od željeza i nekoliko izuzetno velikih zlatnih naušnica. Okolnosti nalaza ostruga i naušnica su sasvim zanimljivi. Prilikom dogradnje prednjeg dijela crkve 1841. godine izvađen je stoljetni hrast star 362 godine. Pod hrastom su bila tri nivoa grobova, a u posljednjem nivou grobni nalazi. Antičku fazu lokaliteta ne dokazuje poznati natpis A. Centiusa iz Areca, koji je naknadno donesen kao građa jednog od grobova, već rimski grobovi sa spaljenim pokojnicima slučajno nađeni prilikom popravka seoskog puta. Tom prilikom uz spaljene pokojnike našlo se i grobnih priloga. Pronađeno je sedam raznih staklenih posuda, jedna zemljana posuda, ulomci dviju lucerni i dvije rimske fibule. Nekoliko stotina metara na istok od grobljanske crkve nalazi se lokalitet “Megdančić”, neobrađena livada sa desetak velikih kamenih blokova koji tek izviruju iz zemlje. Možda se radi o kasnosrednjovjekovnoj nekropoli sa stećcima. U širem području Mratova lijeva obala Krke bogata je kasnosrednjovjekovnim lokalitetima. Tu su dva srednjovjekovna kastruma Nečven i Bogočin sa pripadajućim nekropolama stećaka. Kod Bogočina u zaselku Bagići su se svojevremeno nalazila tri stećka u obliku škrinje, i kod Nečvena križ sa reljefom jelena i polumjeseca. Kod Nečvena se nalaze ostaci temelja manje crkvice. Ovdje su pronađena i dva srednjovjekovna ornamenta sa zvijezdom u sredini. Svako novo kopanje grobnica u groblju sv Martina, trebalo bi se obavljati sa posebnom pažnjom, jer tko zna koliko za arheologe zanimljivih predmeta može završiti u «krivim rukama»… Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Mratovo

četvrtak, 11.10.2007.

Arheološki lokaliteti u Promini I dio Većina putnika koje put nanese u Prominu, doživljava naš kraj kao pustoš, te sudeći prema današnjem broju stanovnika zaključuju da je ovo uvijek bio nenaseljen i siromašan kraj. Svi ti zaključci proizlaze iz nedovoljnog poznavanja naših krajeva, kako putnika namjernika, tako i većine današnjih stanovnika Promine. Koliko je bio bogat život u Promini, svjedoče nam mnogi arheološki lokaliteti, koje nažalost zub vremena i nebriga obavijaju sve većim velom tajne i zaborava. Ukoliko sada pokušate potražiti na internetu podatke o arheološkim nalazištima u Promini, malo će te toga pronaći. Prije nekoliko godina, na drnis.net-u, mogao se pronaći zanimljiv tekst koji se bavio arheološkim lokalitetima u cijeloj drniškoj krajini, pa tako i Pormini. Pregledavanjem svoje «arhive» sa temama iz prošlosti Promine, pronašao sam taj dokument. Odlučio sam ga objaviti podijeljena u nekoliko postova, odnosno obraditi svako prominsko selo posebno. Najveće naselje u Promini prije više od 2000 godina bilo je u blizini današnjih Puljana, točnije iznad Ćorića jezera i slapa Manojlovac. Evo što nam donosi tekst sa drnis.net-a o selu Puljane: Anticki lokalitet u selu Puljane nalazi se na istom položaju kao Gradina u Puljanima, predrimskom Burnumu. Dolazak Rimljana ovdje nije poremetio kontinuitet naseljavanja već je Gradina nastavila i dalje živjeti. Razlog tome je svakako blizina rimskog logora na suprotnoj strani rijeke ali i laka pristupačnost Gradini sa istočne strane. Arheolog Alačević u prvom broju splitskog “Bulletina” donosi natpis pronađen 1869. Godine na samoj Gradini. Radi se o nadgrobnom natpisu konjanika ala Claudie pomoćne jedinice koja je na ovom području boravila tokom I stoljeća nakon Krista. Neobičnost ovog natpisa je u tome što se spominje i njegova žena, a poznato je da se u to doba rimski vojnici nisu smjeli ženiti. TI CLAVDIVS Ti. Claudius TI F QVARTAT Ti. F(ilius)Qvartat(us) CLAVA EQVE Clau(di)a Eqve(s) ANN XXXV S Ann(orum) XXXV S(ibi)et PELSONIAE Pelsonae (filiae) Ter TVLLAE VXO tulae uxo(r) T F I T(estamento) f(ieri) i (usit) Claudius je u vrijeme smrti očito još bio u službi i imao je tek 35 godina. Rimski vojnici su u blizini svojih vojnih postaja uobičajeno imali žene sa kojima su legalizirali bračni odnos tek nakon umirovljenja kao veterani. Odaklen presedan u ovom slučaju s nadgrobnog natpisa, teško je reći. Rješenje je možda i u čitanju Claudia eqves, jer prema literaturi taj dio nije bio baš najčitljiviji pa su neki autori predlagali čitanje Claudia Aeqvo, odnosno da je pokojnik bio iz grada Aequm-Čitluk kod Sinja koga je podigao car Klaudije. Bilo kako bilo, na gradini u Puljanima odvijao se život paralelno sa životom u vojnom logoru (Burnum). Seljaci obližnjih Puljana oduvijek su bili opterećeni sa traganjem za nekakvim velikim količinama zlata koje su tu navodno zakopane. Vrijedni arheolog-amater G. Urlić-Ivanović, koji je krajem prošlog stoljeća detaljno prokrstario cijeli teren Promine, doznao je iz razgovora sa seljacima za mnogo nalaza do kojih su oni dolazili u svojim mnogobrojnim potragama za zlatom. Tako su oni njemu spominjali: “Oglavine stupova, posuđe, oružje, dva znamenita sarkofaga, te na kraju na finoj mramornoj ploči bass-relief sa slikom kralja i kraljice sa krunom na glavi i ornatom(????) zlatnim ili kakvog drugog vladara”. Reljef sa prikazom žene i muškarca mogao bi biti stela s prikazom dvaju pokojnika sto je cesto u rimskom vremenu. Obilazeci selo Puljane Urlić-Ivanović je u kuci I Šundova pronašao i ulomak natpisa s razbijenog rimskog žrtvenika. Nažalost natpis nije prepisao. (Ja sam pronašao ovu kuću (njene ostatke) u Puljanima. Kuća je u ratu uništena, a netko je nakon rata odvezao kamen, tako da od natpisa danas nema nikakvih tragova op.a.) Danas obilazeći Gradinu u Puljanima može se naći ulomaka rimskih tegula što je uočio još W. Buttler vršeći istraživanja na Gradini 1931. godine. Legende kazuju o postojanju rimskog mosta na ovom odsječku rijeke. Međutim, za to nema prirodne logike, iako je nekakav lokalni prijelaz manjeg značaja možda i postojao. Vezano za ovaj dio rijeke postoji i priča o željeznim obručima uzidanim u litice kanjona kao dijelovima visećeg mosta između nasuprotnih obala. Obručeva danas nema i ta priča je također diskutabilna. Tekst je napisao prijeratni kustos drniškog muzeja (Dušan Rašković?). Arheološki lokaliteti u Promini II dio-Mratovo Arheološki lokaliteti u Promini III dio-Lukar Arheološki lokaliteti u Promini IV dio-Oklaj Arheološki lokaliteti u Promini V dio-Razvođe Oznake: Arheološki lokaliteti u Promini, Puljane

petak, 05.10.2007.

Tamo "Gdje pijevac ne pjeva"… Prije tri dana u ruke mi je sasvim slučajno došla knjiga Ivana Aralice pod naslovom «Gdje pijevac ne pjeva». Prelistam prvih nekoliko stranica.. malo pročitam i vidim da su priče vezane djelom i uz Prominu… Drniš… Sam pisac je u uvodu napisao slijedeće: «Što želim staviti ispod ovog naslova kao uvod u zbirku pripovjedaka, koju sam pisao četiri ratne godine, nije ni priča ni građa za priču. Ovo je rana koja zacjeljuje, ovo je mjesto na zidu gdje svaki prolaznik ispisuje svoj zapis, ovo je spilja u kojoj stvari steknu boju i oblik tek kad se među njima nađeš i osvijetliš ih svjetiljkom uznemirena duha, ovo je rahla zemlja rasadnika na kojem priče niču i rastu kao što drugdje niču i rastu ruže, tuilipani i ljiljani. Dvanaest pripovjedaka što se iza ovog uvoda nižu u ovoj knjizi samo je presada biljaka niklih u tom rasadniku, možebit i presad loša vrtlara koji nije izvršio pravi odabir niti je pune veličine znao uzgojiti ono što je niklo na ratnim naplavinama. Tješi ga da taj posao niti započinje niti završava, da će na tom poslu biti poslanika koliko hoćeš». Što mislite moji Prominci uz koje je mjesto vezan naslov ove knjige? Šesta po redu pripovijetka pod naslovom, koji je ujedno i naslov knjige, opisuje život žena koje su ostale u tada okupiranom Ljubotiću. Iz priče se može saznati u kakvoj su oskudici živjeli, i s kakvim su se strahovima svakodnevno morali suočavati. Najveći i najljući neprijatelj prestrašenih žena, jedan od mnogih bio je «Est Srećica» koji je svakodnevno obilazio žene i trudio se shvatiti što bi bilo potrebno napraviti da te žene konačno potjera iz Ljubotića… iz Promine…. Zaključio je da će sve žene morati napustiti selo kad ostanu bez hrane… svojih kokica koje im nesu jaja i pjevca koji je glavni i odgovorni za dolazak na svijet pilića- osnovne hrane za preživljavanje u tim najtežim danima. «Est Srećica» se nadao da će nestankom pjevčeve svakodnevne «budnice» nestati života u preostalim selima Promine… Prevario se…. Svaka od dvanaest pripovijetki zanimljiva je na svoj način. Kad bi uz svaki naslov morao napisati ukratko radnju, izgledalo bi otprilike ovako: 1. Cvijet na reveru Pripovijetka opisuje prikupljanje novca za opremanje 142. Drniške brigade u Munchenu i Frankfurtu. Situacije u kojima su neki prikupljali novac na Brigadu… a neki izgleda za sebe…. 2. Sokak triju ruža Pripovijetka opisuje stradavanje jedne obitelji koja je iza Drugog svjetskog rata doselila u Berak, mjesto koje je većinom bilo naseljeno pravoslavcima… Pripovijetka koja opisuje tanku granicu između života i smrti… opstanka i nestanka 3. Most i mostovi Ova pripovijetka opisuje prijateljstvo troje prijatelja, odnosno prestanak prijateljstva početkom rata, kad otac jednog od trojice prijatelja-časnik tzv JNA prelazi na «drugu stranu» i kao pilot JNA razara Zadar…. i kuće «bivših» prijatelja svoga sina. 4. Uskrsni krijes Kuzme i Damjana Zadarsko zaleđe… Hrvatski vojnici koji sa prve crte gledaju svoje kuće.. a k njima ne smiju. Jednu večer uoči Uskrsa, odlučuju se posjetiti svoje selo po svaku cijenu… 5. E moj Ive Ovu pripovijetku Ivan Aralica posvetio je svojoj majci, koja je također ostala u okupiranoj Promini u svom selu u Puljanima. Ivanova majka opisuje što je sve proživjela, kako su ih pretresali… zastrašivali… uništavali im kuće… 6. Gdje pijevac ne pjeva (Već sam opisao temu ove pripovijetke) 7.Crna bjelina Život hrvatske iseljenice u Australiji koja je rodom iz okolice Opuzena. Tema ove pripovijetke je svima poznata i teška tema u ratnim vremenima. Brak Hrvatice i Srbina… Rasplamsavanje rata u Domovini…. Rasplamsava podjele u do tada skladnoj obitelji…. 8.Sveti vitez Dragoslav snima film Kako su zapravo izgledali «Kninski kazamati»… kako se lako gubio život.. iz nečijeg hira… pijanstva… ludosti? Mladi student završava u Kninskom zatvoru pod najtežim optužbama…. Dan prije razmjene jedan «Beli orao» zasijeca mu nožem vrat sa namjerom da pokaže kako bi on klao «Ustaše». Rana nije baš «lijepa», pa se odustaje od razmjene i on ostaje sam u zatvoru. Zapovjednik «Belih orlova» dolazi sa ekipom «snimatelja» u zatvor sa namjerom da snimi film u kojem «dobro» pobjeđuje «zlo»… u kojem je studentu namijenjena uloga onoga koji bi u filmu trebao umrijeti… ali ne «filmski»…. 9.Molitva do neba Ona je ratna novinarka… Otac joj je oficir JNA… Porijeklom su iz Drinovaca… žive u Splitu. Ona skoro pogine kao novinarka u Vukovaru proganjana metcima i granatama vojske u kojoj je njen otac oficir. Na koju «stranu» će obitelj krenuti, koju će izabrati? 10.Zovem se Teška pripovijetka s temom stradavanja žene iz Rizvanovića kod Prijedora. Priča žene koja je kroz nekoliko mjeseci doživjela na vlastitoj koži sve strahote rata… Smrt najmilijih… silovanje… protjerivanje iz vlastitog doma. 11.Ne dijeli nedjeljivo Ova pripovijetke sastavljena je od pisama kćeri koja živi u Zagrebu, svojoj majci koja je ostala u Kninu. Majka je bila udata za Prominca iz Puljana koji za vrijeme rata umire. U svojim pismima majka opisuje selo Puljane i život u njima u tom ratnom razdoblju. Meni je čitanje ovih iskrenih pisama u dopisivanju majke i kćeri bilo najdirljivije. Možda je razlog tomu veća sposobnost majke nastavnice i kćeri doktorice u prenošenju svojih osjećaja u tekst, nego što je to bilo u svim prethodnim pričama. 12. Oko manastirskog mačka Policija u zaraslom vinogradu kod Ivoševaca pronalazi oficira tzv JNA u dotrajaloj paradnoj uniformi. Tko je… kako se zove… pitanje kojim se bavi ova priča. Priča se bavi čovjekom oficirom koji ubijanjem žene i djeteta u jednoj od svojih hrabrih akcija.. ostaje zauvijek zarobljen u «svom svijetu». Oficir koji nije bio spreman ubiti…. Ovo je čini mi se prva knjiga kojoj je naslov posvećen jednom selu u Promini, prva knjiga koja se bavi stradavanjima prominjaca u Domovinskom ratu. Nadam se da nije zadnja koja će od zaborava sačuvati one kojih više nema. Oznake: Ivan Aralica, Život u Promini

četvrtak, 04.10.2007.

Samo još jedna priča Maloprije sam se vraćao iz Marića, i gledajući naš «Starački dom» u otvaranju (već skoro petu godinu!), sjetio sam se da sam zaboravio na Blogu napisati jednu zanimljivu priču. Nedavno sam u razgovoru s jednim odvjetnikom spomenuo naš «Starački dom» i probleme koji se vežu uz njegovo otvaranje. Nije to ništa! Pazi sad ovu priču… (reče mi odvjetnik)… Ja sam ti iz kraja koji je isto u ratu stradao kao i tvoja Promina. Jednog dana pozvao me ravnatelj razrušene bolnice u mom gradu da mu pomognem kao odvjetnik u prikupljanju dokumentacije za obnovu iste. Malo po malo.. bolnica je obnovljena.. još je lijepša nego prije rata. Taman smo raspisali natječaj za kupnju namještaja i kompletno opremanje bolnice, i povodom toga napravili «veselicu» kojoj je prisustvovao i tadašnji doministar nadležnog ministarstva…. Malo po malo… ekipa se opustila… zapjevalo se.. i postali smo «iskreni». Pitam ja doministra… «Jel' prijatelju… onda kad možemo očekivati otvaranje bolnice?» «Kakvo otvaranje bolnice? Pa bolnica se neće otvarati… ona je namijenjena za prodaju!» Rastrijeznim se ja na brzinu… i trk svom prijatelju ravnatelju «buduće bolnice». «Čuj stari… od bolnice ništa… takva i takva stvar… spašavajmo što se može». «A što se može?»… «Pa povucimo natječaj za opremanje koji smo nekidan objavili… makar da tih pet milijuna kuna sačuvamo Državi!» Čim smo povukli natječaj… zove bivši doministar: «Tko Vam je rekao da povučete natječaj kad smo Vam osigurali sredstva za njega (usput nam opsuje sve po spisku)» «Pa zar Vi niste rekli da se bolnica ne otvara… nego prodaje?» «Jesam… ali se prodaje sa namještajem!»…. I ništa… moj Ravnatelj buduće «bolnice», objavio opet natječaj… dobio po prstima…. I bolnica je sada «pretvorena» u privatni starački dom… Kakve veze ima ova priča sa staračkim domom u Oklaju? Možda nikakve… a možda se radi o nedovršenoj priči iz modela «slučaja bolnica». Što mislite kakve su šanse da se «Starački dom» u Oklaju nekomu sada, nakon skoro pet godina neotvaranja, da u «koncesiju»? Svaka priča ima svoj kraj… valjda će se i ovaj dom jednog dana otvoriti… a onda će nam možda ovo višegodišnje čekanje biti «jasnije». Onda ćemo ljude koji otvore dom doživjeti kao «spasitelje»…. Odlučivat će tko je podoban za posao.. tko ne… i mi će mo im biti zahvalni…. A sa druge strane smo kao porezni obveznici platili preko 23 milijuna kuna da taj dom proradi…. Oznake: Dom za starije i nemoćne osobe u Oklaju, Život u Promini

srijeda, 03.10.2007.

Ljekarna u Oklaju Čuj ljudstvo… jel' ideš u Knin ili Drniš? Ajde molim te donesi mi ove li'kove i uplati loto… Ovu priču sam do sada čuo nebrojeno puta…. Neki ljudi dok vide kombi HE Miljacke, odmah nose recepte.. i skoro pa više ništa i ne pitaju… samo vozaču «gurnu» recepte.. i svako svojim putem… Često se u Promini postavljalo pitanje kada će proraditi ljekarna u domu zdravlja. Dobra vijest za Promince je sljedeća: Na 27. sjednici Županijskog poglavarstva, kojom je predsjedavao župan Goran Pauk jednoglasno su prihvaćene i usvojene sve točke dnevnog reda. Jedna od prihvaćenih točaka dnevnog reda je i sljedeća: Poglavarstvo je dalo suglasnost na Odluku Upravnog vijeća Doma Zdravlja Drniš o davanju u najam dijela prostora u zgradi ambulante u Oklaju Ljekarni Drniš u svrhu otvaranja ljekarničke jedinice u Oklaju. Vijest je objavljena 27.09.2007 14:18:13 na web stranici Šibensko-kninske županije. Nadam se da će Odluku Upravnog vijeća Doma Zdravlja biti uskoro realizirana. Oznake: Ljekarna Oklaj, Život u Promini

utorak, 02.10.2007.

Folklor Pormine Goran Knežević IV dio Prominsko pjevanje i tekstovi pjesama Pjesma je uvijek zbližavala ljude. Malo je koja «slava» u Promini prošla bez pjesme. Kad se sjetim prominske ojkalice, sjetim se i svog dida Mate i njegove družine kako pjevaju meni teško razumljive pjesme. Otišao je davno did Mate i većina njegovih prijatelja koji su s prstom u uhu hvatali «intonaciju» njihovih melodija. Jedno vrijeme jedina moja veza sa starim pjesmama bila je (bolje rečeno stihovima koje su stari Prominci pjevali) izvedba rock verzije prominske ojkalice u obradi Podroom banda-a. Većina Porminaca je vjerojatno mislila da od naše pjesme nije ostalo ništa… da je nema više tko zapjevati… da su stihovi naših starih pjesama zajedno sa dušama naših didova i baba otišle u nebo. Ipak, naša pjesma je preživjela. Na svakom novom nastupu KUU «Promina» čujem neke nove stihove naših najstarijih… neku novu pjesmu. Zahvaljujući Goranu Kneževiću i njegovu razgovoru sa najstarijim Promincima, jedan dio pjesama ostao je i u pisanom obliku. Evo jedne pjesme svim Promincima barem djelomično poznate: PJESMA O VILI Zima prođe svanu pramiliće Po Promini procvijetalo cviće. U proljeće su ptice zapivale, Pod Prominom vile zaigrale. Rudna zora nije zabilila, Kad je mene pozivala vila, U planinini di nam cvita cviće Nad Prominom otkud sunce sviće. Ona meni sa proplanka viće Kaži momče s čim se cure diće. Kako svoje lice uzgajaju. I s čime se mlade zanimaju. A ja vili ovu rič odvratim Čekaj vilo domalo češ znati U Promini devet sela ima, Triba znati divojke po njima. A bila vilo viruj mi ka Bogu Sve divojke valiti ne mogu. Ako kudim moja je sramota Jer i ja sam prominskoga roda. S tvojom moći i sricom bajnom Sve što kažem nek' ostane tajno. Slušaj dalje moja vilo bjela, Započet ću od Razvođa sela. Tu su cure što u rudi rade, Naveliko novaca zarade, Svoje novce nikome nedaju. Što god oće za njih uzimaju. Zato nose svilene šunadare Oko vrata gizdave đendare. Blago momcim koji se uhvati alaj će se para nagrabiti. A oklajkuše ko u malom gradu, svakome se narugati znadu. Na čas smrti ne dobile sviću Svakom će se narugati mladiću. Stid nemaju Boga se ne boje, Ne bi tako da za bankom stoje. Sukonovačke cure blizu Cote, Igraju se s momcim na balote. Cilog dana na balote igraju, A po noći s momcim briškulaju. E, sad ću se uputiti na da se Spomenut ću Lukar i Matase. U Lukaru žive vode dvi su, Mnoge cure umile se nisu. Primetače čelma im sapuna. One o tom nevode računa. Kaži meni Gospe od Čatrnje Imal’ koja bez ijedne mane. A mataske slaba ime je srića. Svaka ima nekolko kablića. Mliko nose u Knin pa prodadu, I kupuju puder i pomadu. Zato one vavik su pri gradu I gospodski se ponašat znadu. A ljubotičke u zelenom gaju. Misto pisme one nabrajaju. Svaka vavik kuka i jauče, Kao da je neprijatelj tuče. Naročito kad do Krke odu, Kao da su na nekom sprovodu.. Čitluške su blizu kapelice, One žele postat divice. U kapeli kleče svakog dana Uz mantiju mladog kapelana. One mole po noći i po danu, Da u raju misto sačuvaju. Blago momcim' kojim pripadaju, I za njih će biti mista u raju. A mratovske ovce uvračaju. Kod Martina u zvona lupaju. Cilog lita u krevet ne ležu, One stalno za zvona potežu. Ubila ih Isusova mati od njih narod ne može spavati. Bogatske su blizu bogočina, Svaka cura poštena i fina. Svaki posa one raditi znaju Pa se zato momcim dopadaju. Teško brime one stalno nose, Naročito kad se trave kose. Puljankuše iznad brine šeću, Visoko se među curam meću. Krka im je kraj donjih mlinica Ima i njih kaljavoga lica. Još je u njih vrilo od Miljacke, Dino krijuć nose prati biljce. Buve trenu da ih voda nosi. Kući biže po jutarnjoj rosi. E, kroz Prominu i svih devet sela, Pivam pisme svakojakih vela. A ova je pisma proizvoljna Sanjom vilo budi zadovoljna. Ja sam čuja od junaka stara, Di se vila s ljudim razgovara. I on mi je govorio tada, Mnogo ljudi da od vile strada. Ali ti nisi ka obična vila, Mome srcu ti si uvik mila. Sad se vilo vini u planinu, Pozdravi mi svu našu Prominu. Više o načinu pjevanja i stihovima pjesama koje su se u Promini pjevale pogledajte na www.ethno.hr pod linkom. P.S. Imam jedno pitanje za «Potravlje moje». Prije nekoliko godina, fra Ivan Čupić mi je spomenuo da je tema diplomskog rada tvoje supruge bila «Pjesme u Drniškom kraju»… da joj je on pomogao u prikupljanju materijala… Da li diplomski rad možda obrađuje i prominske pjesme? Oznake: Folklor u Promini

Opis bloga

• Promina blog postoji od 19.03.2005. godine, nešto više od deset godina.
  Teme su vezane uz život u Promini.....ali, tu su i druge razne teme koje su mi se u određenim trenutcima učinile zanimljivim...
  S. Sarić
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Pomoću sljedećih linkova, saznajte nešto više o Promini.
  
  
  
  Galerija promina.blog.hr
  
  
  Fotografije generacija iz škole:
  
  
  
  
  
  
  
  Video snimke:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  Projekti čiju realizaciju očekujemo:
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  

Općina Promina

• 
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  

.....

• ......
  .......
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  Statistika posjeta promina.blog.hr -u kroz godine
  
  
  
  
  2006. 1 godina Promina bloga
  
  2007. 2 godina
  
  2008. 3 godina
  
  2009. 4 godina
  
  2010. 5 godina
  
  2011. 6 godina
  
  2012. 7 godina
  
  
  
  
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  
  
  «««««««««««»»»»»»»»»»»»»»
  
  
  
  E-mail-Urednik promina.blog.hr-a:
  promina.blog.hr@gmail.com
  
  
  Zadnji postovi

...