Tamo "Gdje pijevac ne pjeva"…
Prije tri dana u ruke mi je sasvim slučajno došla knjiga Ivana Aralice pod naslovom «Gdje pijevac ne pjeva».
Prelistam prvih nekoliko stranica.. malo pročitam i vidim da su priče vezane djelom i uz Prominu… Drniš…
Sam pisac je u uvodu napisao slijedeće:
«Što želim staviti ispod ovog naslova kao uvod u zbirku pripovjedaka, koju sam pisao četiri ratne godine, nije ni priča ni građa za priču.
Ovo je rana koja zacjeljuje, ovo je mjesto na zidu gdje svaki prolaznik ispisuje svoj zapis, ovo je spilja u kojoj stvari steknu boju i oblik tek kad se među njima nađeš i osvijetliš ih svjetiljkom uznemirena duha, ovo je rahla zemlja rasadnika na kojem priče niču i rastu kao što drugdje niču i rastu ruže, tuilipani i ljiljani. Dvanaest pripovjedaka što se iza ovog uvoda nižu u ovoj knjizi samo je presada biljaka niklih u tom rasadniku, možebit i presad loša vrtlara koji nije izvršio pravi odabir niti je pune veličine znao uzgojiti ono što je niklo na ratnim naplavinama. Tješi ga da taj posao niti započinje niti završava, da će na tom poslu biti poslanika koliko hoćeš».
Što mislite moji Prominci uz koje je mjesto vezan naslov ove knjige?
Šesta po redu pripovijetka pod naslovom, koji je ujedno i naslov knjige, opisuje život žena koje su ostale u tada okupiranom Ljubotiću.
Iz priče se može saznati u kakvoj su oskudici živjeli, i s kakvim su se strahovima svakodnevno morali suočavati.
Najveći i najljući neprijatelj prestrašenih žena, jedan od mnogih bio je «Est Srećica» koji je svakodnevno obilazio žene i trudio se shvatiti što bi bilo potrebno napraviti da te žene konačno potjera iz Ljubotića… iz Promine….
Zaključio je da će sve žene morati napustiti selo kad ostanu bez hrane… svojih kokica koje im nesu jaja i pjevca koji je glavni i odgovorni za dolazak na svijet pilića- osnovne hrane za preživljavanje u tim najtežim danima.
«Est Srećica» se nadao da će nestankom pjevčeve svakodnevne «budnice» nestati života u preostalim selima Promine…
Prevario se….
Svaka od dvanaest pripovijetki zanimljiva je na svoj način.
Kad bi uz svaki naslov morao napisati ukratko radnju, izgledalo bi otprilike ovako:
1. Cvijet na reveru
Pripovijetka opisuje prikupljanje novca za opremanje 142. Drniške brigade u Munchenu i Frankfurtu. Situacije u kojima su neki prikupljali novac na Brigadu… a neki izgleda za sebe….
2. Sokak triju ruža
Pripovijetka opisuje stradavanje jedne obitelji koja je iza Drugog svjetskog rata doselila u Berak, mjesto koje je većinom bilo naseljeno pravoslavcima… Pripovijetka koja opisuje tanku granicu između života i smrti… opstanka i nestanka
3. Most i mostovi
Ova pripovijetka opisuje prijateljstvo troje prijatelja, odnosno prestanak prijateljstva početkom rata, kad otac jednog od trojice prijatelja-časnik tzv JNA prelazi na «drugu stranu» i kao pilot JNA razara Zadar…. i kuće «bivših» prijatelja svoga sina.
4. Uskrsni krijes Kuzme i Damjana
Zadarsko zaleđe… Hrvatski vojnici koji sa prve crte gledaju svoje kuće.. a k njima ne smiju. Jednu večer uoči Uskrsa, odlučuju se posjetiti svoje selo po svaku cijenu…
5. E moj Ive
Ovu pripovijetku Ivan Aralica posvetio je svojoj majci, koja je također ostala u okupiranoj Promini u svom selu u Puljanima. Ivanova majka opisuje što je sve proživjela, kako su ih pretresali… zastrašivali… uništavali im kuće…
6. Gdje pijevac ne pjeva
(Već sam opisao temu ove pripovijetke)
7.Crna bjelina
Život hrvatske iseljenice u Australiji koja je rodom iz okolice Opuzena.
Tema ove pripovijetke je svima poznata i teška tema u ratnim vremenima.
Brak Hrvatice i Srbina… Rasplamsavanje rata u Domovini…. Rasplamsava podjele u do tada skladnoj obitelji….
8.Sveti vitez Dragoslav snima film
Kako su zapravo izgledali «Kninski kazamati»… kako se lako gubio život.. iz nečijeg hira… pijanstva… ludosti?
Mladi student završava u Kninskom zatvoru pod najtežim optužbama…. Dan prije razmjene jedan «Beli orao» zasijeca mu nožem vrat sa namjerom da pokaže kako bi on klao «Ustaše».
Rana nije baš «lijepa», pa se odustaje od razmjene i on ostaje sam u zatvoru.
Zapovjednik «Belih orlova» dolazi sa ekipom «snimatelja» u zatvor sa namjerom da snimi film u kojem «dobro» pobjeđuje «zlo»… u kojem je studentu namijenjena uloga onoga koji bi u filmu trebao umrijeti… ali ne «filmski»….
9.Molitva do neba
Ona je ratna novinarka… Otac joj je oficir JNA… Porijeklom su iz Drinovaca… žive u Splitu. Ona skoro pogine kao novinarka u Vukovaru proganjana metcima i granatama vojske u kojoj je njen otac oficir.
Na koju «stranu» će obitelj krenuti, koju će izabrati?
10.Zovem se
Teška pripovijetka s temom stradavanja žene iz Rizvanovića kod Prijedora.
Priča žene koja je kroz nekoliko mjeseci doživjela na vlastitoj koži sve strahote rata… Smrt najmilijih… silovanje… protjerivanje iz vlastitog doma.
11.Ne dijeli nedjeljivo
Ova pripovijetke sastavljena je od pisama kćeri koja živi u Zagrebu, svojoj majci koja je ostala u Kninu. Majka je bila udata za Prominca iz Puljana koji za vrijeme rata umire. U svojim pismima majka opisuje selo Puljane i život u njima u tom ratnom razdoblju.
Meni je čitanje ovih iskrenih pisama u dopisivanju majke i kćeri bilo najdirljivije. Možda je razlog tomu veća sposobnost majke nastavnice i kćeri doktorice u prenošenju svojih osjećaja u tekst, nego što je to bilo u svim prethodnim pričama.
12. Oko manastirskog mačka
Policija u zaraslom vinogradu kod Ivoševaca pronalazi oficira tzv JNA u dotrajaloj paradnoj uniformi. Tko je… kako se zove… pitanje kojim se bavi ova priča.
Priča se bavi čovjekom oficirom koji ubijanjem žene i djeteta u jednoj od svojih hrabrih akcija.. ostaje zauvijek zarobljen u «svom svijetu».
Oficir koji nije bio spreman ubiti….
Ovo je čini mi se prva knjiga kojoj je naslov posvećen jednom selu u Promini, prva knjiga koja se bavi stradavanjima prominjaca u Domovinskom ratu.
Nadam se da nije zadnja koja će od zaborava sačuvati one kojih više nema.
Oznake: Ivan Aralica, Život u Promini
|
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
